{"id":23457,"date":"2017-05-26T21:08:45","date_gmt":"2017-05-26T20:08:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=23457"},"modified":"2017-05-30T16:39:13","modified_gmt":"2017-05-30T15:39:13","slug":"sveuciliste-u-zadru-simpozij-misijsko-i-evangelizacijsko-poslanje-crkve-biancardi-bodrozic-garmaz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=23457","title":{"rendered":"SVEU\u010cILI\u0160TE U ZADRU, I. dan, 25. svibnja 2017.: SIMPOZIJ, MISIJSKO I EVANGELIZACIJSKO POSLANJE CRKVE – Biancardi, Bodro\u017ei\u0107, Garmaz"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Na me\u0111unarodnom simpoziju o misijskom i evangelizacijskom poslanju Crkve u sve\u010danoj dvorani Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru u \u010detvrtak 25. svibnja prof. dr. Giuseppe Biancardi,<\/strong> SDB, s Papinskog sveu\u010dili\u0161ta Salesiana, izlagao je o temi \u201eMisijsko ‘obra\u0107enje’ kateheze, izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti, u Europi\u201c.<\/strong> Dr. Biancardi je govorio o katehezi zauzetoj oko kerigmatskog navje\u0161taja u susretu s dekristijanizacijom Europe. Korijeni misijske kateheze u Europi su Njema\u010dka, Austrija i Francuska. To ‘obra\u0107enje’ kateheze doga\u0111a se 1930. g. u Austriji i Njema\u010dkoj. Razvija se teologija kerigme koja postaje kerigmatska kateheza. Javlja se u suo\u010davanju s nedostatno\u0161\u0107u tradicionalne kateheze koja je zauzeta samo oko preno\u0161enja doktrine. Kerigmatska kateheza koju je promicao J. A. Jungmann zauzima se za prijem, to je misionarska pa\u017enja, temeljena na Bibliji i liturgiji koji postaju glavni principi te kateheze, a ne vi\u0161e teologija, kako je bilo u tradicionalnoj katehezi. Ta je promjena osobito vidljiva u Francuskoj 1940.-ih godina. Tada se javljaju prva sociolo\u0161ka istra\u017eivanja o dekristijanizaciji Francuske, uo\u010davanje pravih misijskih zona, uz tradicionalno kr\u0161\u0107anske i one koje postepeno gube kr\u0161\u0107ansko obilje\u017eje; provode se istra\u017eivanja u selima i gradovima (1945). Pojedinci poti\u010du na pripravu sve\u0107enika za rad u radni\u010dkim kvartovima (radni\u010dki sve\u0107enici), pastoral se promi\u0161lja u duhu ‘missio ad gentes’, ponovno se otkriva potreba katekumenata i uloge zajednice.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Misijska orijentacija postaje temeljno nadahnu\u0107e katehetskog djelovanja, a jo\u0161 je nerazra\u0111ena metodologija katehizacije. Od starog katekizma ide se prema misijskoj katehezi usmjerenoj na iskustvo katehizanata i potrebu da se kr\u0161\u0107anski \u017eivi u svom kvartu. Pastoral treba obuhvatiti ne samo \u017eupnike, nego sve laike. Javlja se potreba za novim tipom \u017eupe. Posljedice tog pristupa prilagodbe kateheze s obzirom na ‘milje’, Biancardi je protuma\u010dio kroz pojmove prve evangelizacije, pred-kateheze i pred-evangelizacije. Prvu evangelizaciju 1950.-ih karakterizira povratak kerigmi. Navje\u0161taj prethodi pravoj katehezi. Od 1960.-ih godina misijska kateheza je zauzeta oko biblijsko-liturgijskog navje\u0161taja i primanja navje\u0161taja od onih koji ne vjeruju, a pred-kateheza je duhovni dijalog koji prethodi pravoj katehezi. U misijskim krajevima pred-evangelizacija pazi na antropolo\u0161ku dimenziju i materijalnu narav, a u krajevima kr\u0161\u0107anske Europe biblijsko-liturgijska kateheza nagla\u0161ava antropolo\u0161ko-iskustvenu dimenziju i biva  svjesnija procesa dekristijanizacije. Od 1970.-ih godina termin evangelizacija se pro\u0161iruje i do\u017eivljava svoj vrhunac. U u\u017eem smislu zna\u010di kerigmu (ili evangelizacijsku katehezu). Isti\u010de se njena va\u017enost koja prethodi sakramentalizaciji.<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

Ivan Pavao II. prvi put upotrebljava termin Nova evangelizacija 1979. g. u Nowoj Huti i na tome inzistira i na kasnijim skupovima u svijetu. Pojava termina ‘prvi navje\u0161taj’ krajem 1990.-ih godina ne zna\u010di ‘prvi’ u kronolo\u0161kom smislu, nego jer je temeljan za vjeru. Klju\u010d je za europsku situaciju te je Biancardi izlo\u017eio pogled na europski kontekst. Tuma\u010de\u0107i geografiju vjere u Europi, predava\u010d je istaknuo \u010detiri podru\u010dja: extrakulturacija vjere (Francuska, Belgija) gdje se doga\u0111a prekid preno\u0161enja vjere a katoli\u010danstvo postaje strana pojava; kr\u0161\u0107anska tradicija (Italija, \u0160panjolska,Portugal, Poljska) gdje postoji sociolo\u0161ki kontinuitet i rastu\u0107a sekularizacija, o\u010duvanje kr\u0161\u0107anske memorije i religiozne socijalizacije; osobna izra\u017eavanja vjere, pobo\u017enosti i rituala (neke biv\u0161e sovjetske zemlje), uvjetovano posljedicama komunizma, s malim utjecajem u politi\u010dkom \u017eivotu te specifi\u010dna nereligioznost (Isto\u010dna Njema\u010dka, \u010ce\u0161\u010da) gdje nema tragova pozitivnosti vjere. Na ponovno otkrivanje misijske kateheze potaknuo je Tre\u0107i kongres CCEE-a (Vije\u0107e europskih biskupskih konferencija) u Rimu 1986. g., a VI. kongres CCEE-a u Freisingu 1993. g. govori o katehezi katekumenalnog nadahnu\u0107a.<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

Dr. Biancardi je istaknuo i zna\u010daj dva dokumenta koji nagla\u0161avaju prvi navje\u0161taj kao temelj svega i dijalog s aktualnom kulturom. U ‘Ecclesia in Europa’ papa Ivan Pavao II. (2003.) isti\u010de Novu evangelizaciju, prvi navje\u0161taj nekr\u0161tenima i ponovni navje\u0161taj kr\u0161tenima. Tema XI. Kongresa CCEE-a u Rimu 2009. g. je Kr\u0161\u0107anska zajednica i prvi navje\u0161taj. Poticaj na odlu\u010duju\u0107u ulogu prvog navje\u0161taja donosi i papa Franjo u pobudnici ‘Evangelii Gaudium’, gdje isti\u010de da ‘prvi’ navje\u0161taj nije u zna\u010denju kronolo\u0161ki, nego u smislu vrsnosti; to je glavni navje\u0161taj koji uvijek iznova treba slu\u0161ati na razne na\u010dine i nastojati oko njega u cijelom pastoralu. To podrazumijeva razvijeniji sadr\u017eaj kerigme i izlazak Crkve na dru\u0161tvena mjesta zabave, rada i kulture. \u201ePrvi navje\u0161taj je ponuda slobodi, nastojanje da se od konvencionalne vjere do\u0111e do vjerskog uvjerenja. Doga\u0111a se u darovanosti, va\u017eno je sijati, a ne vidjeti odmah plodove. Nudi se jedinstvenoj i cjelovitoj osobi (podrazumijeva pluralnost ponude i na\u010dina govora) i bira iskustvenost, kako bi pokazala egzistencijalnu vrijednost poruke\u201c rekao je dr. Biancardi, navode\u0107i i prakti\u010dne primjere gdje se to i kako \u010dini. Zaklju\u010dio je rije\u010dima pape Franje: \u201eCrkva koja izlazi zajednica je u\u010denika misionara koji preuzimaju inicijativu, koji se uklju\u010duju, prate, daju ploda i raduju se. Evangelizacijska zajednica do\u017eivljava da je Gospodin preuzeo inicijativu, prethodio joj u ljubavi (usp. 1 Iv 4,10) i zbog toga ona zna u\u010diniti prvi korak, zna preuzeti inicijativu bez straha, i\u0107i ususret, tra\u017eiti one koji su daleko i po\u0107i na raskri\u017eja putova da pozove isklju\u010dene (EG, 24)\u201c.<\/p>\n

  \"\"<\/a><\/p>\n

U izlaganju \u2018Razumijevanje misijskog djelovanja Crkve od apostolskog i ota\u010dkog vremena\u2019<\/strong>, izv. prof. dr. Ivan Bodro\u017ei\u0107 <\/strong>rekao je da rije\u010d misija dolazi od latinskog glagola mittere (uputiti, poslati, slati). Kod nas se prevodi s misija ili poslanje. Misija je evangelizatorsko djelo Crkve me\u0111u narodima koji jo\u0161 nisu upoznali evan\u0111elje. \u201eIsus je svojim u\u010denicima dao nalog da idu, navje\u0161taju, da putuju od mjesta do  mjesta, kamo je on kanio do\u0107i. To u sebi sadr\u017eava radikalnu novost utoliko \u0161to \u017didovi nisu uvijek bili otvoreni navje\u0161taju drugima, i kad su imali neku vrstu svoje itinerancije. \u010cesto su se zatvarali u svoj nauk i samodostatnost. Druge koji su se njima pribli\u017eavali primali su uvjetno i s rezervom, premda im je bilo drago da su im se pribli\u017eavali, da su po\u0161tovali njihovu religioznost\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, podsjetiv\u0161i da apostole u prvom dijelu navje\u0161taja, u predusksrsno razdoblje, Isus \u0161alje najprije ovcama doma Izraleova. \u201eNakon uskrsa \u0107e odjeknuti navje\u0161taj da idu svima. Biti apostol zna\u010di biti misionar. Isti je glagol, u gr\u010dkom zna\u010di apostol, a u latinskom misionar. Nakon uskrsnu\u0107a nalog se promijenio. Nije vi\u0161e samo me\u0111u \u017didovima, nego za apostole misija i poslanje poprimaju univerzalni oblik. Promijenio se naslovnik kojem su trebali navijesti, od \u017eidovske zajednice postaje svijet\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, dodav\u0161i da apostoli snagom poslanja koje im Isus daje pristupaju poganskom svijetu te \u0107e izvr\u0161iti navje\u0161taj. I\u0107i \u0107e ad gentes, me\u0111u narode. \u201eTo nije bilo automatski. U prvim godinama navje\u0161taja, dok nije me\u0111u \u017eidovima po\u010deo progon kr\u0161\u0107ana, uglavnom su navje\u0161tali samo \u017eidovima. Promjena \u0107e se dogoditi u Antiohiji gdje \u0107e prvi put primiti ime kr\u0161\u0107ani, kao zajednica okupljena ne samo od onih koji vjeruju u Krista kao \u017eidovi, nego i oni iz poganstva. Pro\u0161lo je nekoliko godina, progon protiv Crkve, kamenovanje Stjepana, da se u\u010denici odva\u017ee i\u0107i u svijet, da ne buduzatvoreni u granice misionarenja\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107.\"\"<\/a><\/p>\n

Pavao je spojio dimenzije da je po\u0161ao u cijeli svijet i bio je itinerant. Sam je hodio i osnivao zajednice. Nije se zadr\u017eavao kod \u017eidova, rije\u010d je upravljao i drugima. \u201eItinerancija govori kako su apostoli imali spremnost sve napustiti, ne imati \u010dvrstog upori\u0161ta na zemlji, i\u0107i od zajednice do zajednice i tra\u017eiti one koji \u0107e prihvatiti navje\u0161taj. To je davalo poseban dinamizam njihovom navje\u0161taju\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, istaknuv\u0161i da su postojali problemi, ali i uzvi\u0161enost apostolskog poslanja tj. misionarskog itinerantskog poslanja. Naime, prave i la\u017ene proroke prepoznavalo se po nauku, ali i po osobnim djelima. Upute apostolske u smislu suzbijanja zlouporaba su konkretne. Apostol ne\u0107e ostati dulje od jednog dana; ako ostane tri dana, la\u017eni je prorok. Na odlasku, apostol neka ni\u0161ta ne uzima, osim kruha do sljede\u0107eg svrati\u0161tva; ako tra\u017ei novac, la\u017eni je prorok. \u201eTako \u0107e se uspostaviti ravnote\u017ea izme\u0111u ispravnog nauka i ispravnog pona\u0161anja, jer se po tome prepoznaje la\u017eni i pravi prorok, sukladno onome \u0161to je Isus rekao da \u0107e ih se po djelima prepoznati, tj. stablo po plodovima. Pona\u0161anje se najbolje otkrivalo pri blagovanju i u odnosu prema novcu, prema Didahistu\u201c rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107. Jedino obilje\u017eje apostolskog \u017eivota nije bilo hoditi okolo, nego i svjedo\u010diti dosljedno\u0161\u0107u \u017eivota. To je konstanta svih pretpostavki i zahtjeva misionarskog \u017eivota, rekao je dr. Bodro\u017ei\u0107, poru\u010div\u0161i: \u201eNije bilo dovoljno prenijeti samo nauk u smislu propovijedi, trebalo je svjedo\u010diti. Navjestitelj mora biti svjedok, ne samo putnik, svjedo\u010diti svojim \u017eivotom\u201c.  <\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

\u010cetvrto i peto stolje\u0107e je zadnje razdoblje prodora dok Crkva nije u\u0161la u pore dru\u0161tva i institucije, rekao je predava\u010d. Tada je pote\u0161ko\u0107a ru\u0161enje zapadnog rimskog carstva. Nadiru poganska plemena iz drugih krajeva carstva. Dru\u0161tvo je bilo oslabljeno, drugi narodi su preuzeli vlast. \u201eCrkva reagira pozitivno iz misionarske perspektive. Uspostavlja kontakte s drugim narodima, diplomatske i druge, vr\u0161i misionarenje, kre\u0107e se prema drugim narodima i \u0161alju se misionari. Taj se proces dovr\u0161io u vrijeme pape Grgura velikog koji je bio veliki misionar, da su se i anglosaksonski i germanski narodi obratili. To je bio posljednji val misionarenja takvog tipa gdje je Crkva imala hrabrost, kad je izgubila potporu dru\u0161tva, iza\u0107i u dru\u0161tvo, javnost, pred te narode i prenijeti im \u0161to je osje\u0107ala da je pozitivno, sna\u017eno. U isto vrijeme, dok je navje\u0161tala, promicala je i rimsku kulturu, civilizaciju, latinski jezik, i tako je obnovila lice zemlje, do trenutka kad \u0107e se s Karlom velikim ponovno uspostaviti zapadno carstvo\u201c zaklju\u010dio je dr. Bodro\u017ei\u0107.<\/p>\n

   \"\"<\/a><\/p>\n

U izlaganju \u2018Postkoncilski poticaji misijskom i evangelizacijskom djelovanju Crkve\u2019<\/strong>, izv. prof. dr. Jadranka Garmaz<\/strong> predstavila je misijsko poslanje Crkve prema dokumentima u\u010diteljstva. Drugi vatikanski sabor dekretom Ad Gentes donosi novo shva\u0107anje misije, njenih teolo\u0161kih temelja i prakti\u010dne provedbe. \u201eNajva\u017enija teolo\u0161ka tvrdnja tog dokumenta je bazirana na Lumen Gentium 1, tj. tvrdnji da je Crkva sakrament spasenja te svoje izvore ima u trinitarnom spasenjskom planu. Svrha misijske djelatnosti je evangelizacija. Crkva je odgovorna za misijski rad. Njegovanje dijaloga s razli\u010ditim religijskim grupama nova je paradigma tog dokumenta\u201c isti\u010de dr. Bakmaz. Predstavila je postkoncilsko shva\u0107anje misija u dokumentima Evangelii nuntiandi i Redemptoris missio. \u201eNakon koncila nastupa vrijeme nejasno\u0107a treba li se vi\u0161e brinuti oko \u0161irenja Crkve ili njenog odnosa s nekr\u0161\u0107anskim religijama. Ako se u njima mo\u017ee prona\u0107i spasenje, kakav je njihov odnos s Katoli\u010dkom Crkvom i njenim misijama? Budu\u0107i da Koncil ne posve\u0107uje nijedan dokument izravno evangelizaciji, deset godina iza Sabora izdaje se dokument ‘Evangelii nuntiandi’ u kojem papa Pavao VI. izraz misija koristi kad govori o trinitarnom utemeljenju i poslanju Crkve. Jedno poslanje postoji u dvije forme: op\u0107e poslanje i usmjerenost cijele Crkve, a konkretnije poslanje ti\u010de se mjesne Crkve i zove se evangelizacija\u201c ka\u017ee dr. Bakmaz.<\/p>\n

 \"\"<\/a><\/p>\n

Ivan Pavao II. 1990. g. izdaje dokument Redemptoris missio u kojem papa rijetko rabi rije\u010d evangelizacija. Prema tom dokumentu, misijsko poslanje Crkve je trodimenzionalno. Najprije je upu\u0107eno onima koji jo\u0161 nisu upoznali kr\u0161\u0107anstvo (ad gentes), drugo je upu\u0107eno onima koji su obuhva\u0107eni pastoralnim radom i dobro poznaju Krista i Crkvu a tre\u0107e onima koj su raskr\u0161\u0107anjeni i trebaju novu evangelizaciju. \u201ePapa razlikuje pojam misija i polja ili ambijenti misijskog djelovanja: postoje teritorijalni ambijenti, novi dru\u0161tveni svjetovi te kulturni prostori i moderni aeropazi. Papa isti\u010de osobite misijske izazove: medije, urbana sred\u0161ta i velike gradove\u201c poru\u010duje dr. Bakmaz isti\u010du\u0107i da je i pozdrav pape Franje u ve\u010deri njegovog izbora za papu, kad je s balkona pozdravio puk s ‘Buona sera’, ozna\u010dio novu vrstu dijaloga Crkve sa svijetom.<\/p>\n

   \"\"<\/a><\/p>\n

Taj Buona sera nagovje\u0161ta misijsku zada\u0107u Crkve koaj izlazi. Papa u ‘Evangelii gaudium’ ka\u017ee da sanja o misionarskoj odlu\u010dnosti i da Crkva ne raste kroz prozelitizam, nego privla\u010dno\u0161\u0107u: strpljenje, poslu\u0161nost, slu\u017eenje je va\u017enije od normativnog, imperativnog i nestrpljivog govora koji \u017eeli da drugi preuzme na\u0161a uvjerenja, smatra papa Franjo. Otvorenim pitanjima misijskog djelovanja dr. Bakmaz navodi da je Crkva na raskri\u017eju izme\u0111u obnove i samosekularizacije. Otvorena pitanja misijske teologije u dana\u0161nje doba su migracije i imigracije ve\u0107inom muslimanskog naroda, dijalog i navje\u0161taj Kraljevstva Bo\u017ejeg u velikim gradovima i nova evangelizacija u uvjetima indiferentnosti.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na me\u0111unarodnom simpoziju o misijskom i evangelizacijskom poslanju Crkve u sve\u010danoj dvorani Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru u \u010detvrtak 25. svibnja prof. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":10,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23457"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23457"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23457\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23574,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23457\/revisions\/23574"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23457"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23457"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23457"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}