Draga mlade\u017ei,<\/p>\n
Uz zahvalu Svemogu\u0107emu koji nam je poklonio ovako lijepo vrijeme, zahvalni smo doma\u0107inu i predvoditelju slavlja, mons. \u0110uri Hrani\u0107u, njegovim sve\u0107enicima, animatorima i obiteljima diljem ravne Slavonije, nazo\u010dnim biskupima, a posebice vama, draga mlade\u017ei, koji ste do\u0161li iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva.<\/p>\n
Potaknuti brigom za mlade, koju je pokazivao sveti Ivan Pavao II., i hrvatski su biskupi zapo\u010deli svoje dvadesetgodi\u0161nje hodo\u010da\u0161\u0107e s vama mladi diljem na\u0161e Domovine pod zastavom s \u201eKristom u tre\u0107e tisu\u0107lje\u0107e\u201c koju smo dobili u Splitu (1996.). Na tom zajedni\u010dkom hodu imali smo nekoliko postaja uz razli\u010dita gesla i plakate pred kojima smo se zaustavili poput one dvojice u\u010denika iz Emausa iz dana\u0161njeg evan\u0111elja. Na tim smo postajama razmi\u0161ljali, molili i i\u0161li dalje. Tako smo u Velikom jubileju Crkve uz dvije tisu\u0107itu godi\u0161njicu Isusovoga ro\u0111enja kraj nazaretske ku\u0107e na Trsatu u Rijeci (2000.) razmi\u0161ljali o otajstvu \u201eRije\u010di koja je Tijelom postala\u201c. Stoga smo utjelovljenom Isusu u Osijeku (2002.) uputili \u017earku molitvu \u201eneka nas sa\u010duva u svom Imenu\u201c. Kada smo se na na\u0161em hodo\u010da\u0161\u0107u zaustavili u \u201ena\u0161oj Istri miloj\u201c (2006.) do\u010dekao nas je plakat na kojem je pisalo \u201eU\u010ditelj je ovdje i zove te\u201c. Zove te \u201ezaveslati na pu\u010dinu\u201c iz \u0160ibenskoga zaljeva (2004.). On na\u0161 prijatelji u\u0107itelj ne prestaje nas zvati i poticati \u201eda budemo postojani\u201c (Vara\u017edin 2008.) i da \u201eu svjetlu hodimo\u201c (Sisak 2012.). On koji se predstavio kao \u201eput, istina i \u017eivot\u201c i ohrabrio nas da je s nama kroz sve dane pozvao nas je nas je sve u Zadru (2010.) \u201eneka radost na\u0161a bude potpuna\u201c.<\/p>\n
Iz grada slobode, Dubrovnika, stigli smo, evo, u grad heroj\u00e2. Ova dva grada, jedan na moru, a drugi na Dunavu utjelovljuju zvukove himne na\u0161e. Dakle, na\u0161e smo hodo\u010da\u0161\u0107e zapo\u010deli s Kristom, a s njime i zavr\u0161avamo, jer on je \u201enada na\u0161a\u201c. Nema, naime, drugoga imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spatiti, osim imena Isusa Krista. Njemu slava u vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n
\u017delite li, mladi, nastaviti ovakva hodo\u010da\u0161\u0107a i okupljanja?! Da. A gdje \u017eelite po\u0107i na sljede\u0107i susret? Pogledajmo na ekran ho\u0107e li nam ne\u0161to sugerirati. \u0160to se vidi, prepoznaje i primje\u0107uje? Zagreb. Da, idemo u na\u0161 glavni grad. Dovi\u0111enja do sljede\u0107ega susreta. Molim doma\u0107ina mons. \u0110uru Hrani\u0107a neka kri\u017e mladih preda uzoritom gospodinu kardinalu Josipu Bozani\u0107u, doma\u0107inu sljede\u0107ega susreta u Zagrebu 2020. godine.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije<\/p>\n
Vukovar, 30. travnja 2017.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"