1. Divan je susret u\u010denika u Emausu s Uskrsnulim Kristom. Lijepa je i njihova spontana ispovijed o tomu \u201e\u010demu su se oni ljudski nadali\u201c. A kad su se pokazali dobrim doma\u0107inima, pa nagovorili Isusa \u201eneka se navrati kod njih\u201c i ostane jer ve\u0107 je ve\u010der, Isus ponavlja gestu s posljednje ve\u010dere: Uzima kruh, blagoslivlja i daje im ga. Kad je i\u0161\u010dezao ispred njih, otvorile su im se o\u010di pa su govorili: \u201eNije li srce na\u0161e gorjelo dok nam je tuma\u010dio pisma\u201c. Odmah su se vratili u Jeruzalem izvijestiti bra\u0107u \u0161to su do\u017eivjeli. – Kad se prisjetimo na\u0161ih nekih sakramentalnih susreta s Isusom, i m i bismo mogli analogno re\u0107i kako je i u na\u0161em \u017eivotu u Crkvi bilo trenutaka kad nam je \u201esrce gorjelo\u201c, kao napr. za Prvu pri\u010dest, krizmu i dr. Crkva, u kojoj imamo prigodu do\u017eivjeti takve trenutke, nije utemeljena na nekom mitskom doga\u0111aju. Ona je ukorijenjena u osobi Isusa Krista, utjelovljenoga Bogo-\u010dovjeka iz Nazareta koji je za nas muku podnio, raspet bio i uskrsnuo. Crkva je, dakle, ro\u0111ena u krvi na kri\u017eu, i nastavlja u vremenu i prostoru po meni i po tebi \u017eivjeti me\u0111u ljudima. Ona se razvija, evo, kroz stolje\u0107a sve do na\u0161ih dana. I \u0161to je jo\u0161 va\u017enije Crkva nije proizvod povijesnog slu\u010daja, nego izvorni Bo\u017eji naum i zdanje komu je zaglavni kamen Krist, a u njezinim su temeljima ugra\u0111eni apostoli i proroci (Ef 1, 20-21). Duljina pak i \u0161irina, visina i dubina tog otajstva mo\u017ee se obuhvatiti jedino mjerom vjere (Ef 1, 17-18).<\/p>\n
U toj vjeri okupili smo se ve\u010deras zahvaliti Isusu koji je htio ostati s nama kao na\u0161a hrana i poputbina. Svjesni kako to na\u0161im razumom ne mo\u017eemo doku\u010diti. Ali, \u010dvrsto vjerujemo i ispovijedamo da je Krist u euharistiji sredi\u0161te i vrhunac na\u0161ega kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota. Stoga Crkva slavi euharistiju i od euharistije \u017eivi. Pred tom velikom i nedoku\u010divom tajnom i mi ve\u010deras okupljeni u na\u0161oj katedrali s Tomom ponavljamo: \u201eNe shva\u0107amo, ne gledamo, al’ po jakoj vjeri znamo, \u0161to van reda biva tu\u201c. Euharistijski Krist nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se \u010dasti i cjeliva. Ne, on je \u017eivi Bog me\u0111u nama, Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. Od onoga svetog trenutka u Dvorani Posljednje ve\u010dere, \u0161to smo obilje\u017eili prije tjedan dana, te\u010de i struji novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. Zahvaljujemo Bogu Ocu \u0161to je njegov Sin umro za nas i ostavio sebe kao poputbinu na na\u0161em putovanju.<\/p>\n
2. Nama putnicima, kao i onoj dvojici u\u010denika prema Emausu, potrebna je neprolazna hrana. Jer, i na\u0161e \u0107e putovanje jednom zavr\u0161iti. Dok smo mladi o tomu rijetko razmi\u0161ljamo. Nema ovdje trajnog prebivali\u0161ta. Svi smo putnici iz Emausa i putujemo u ku\u0107u O\u010devu. Ne daj nam Bo\u017ee okasniti. Jo\u0161 ima vremena. Prolazi svijet i slava njegova. Gospodin je blizu. Hranimo se, dakle, Bo\u017ejom rije\u010dju i euharistijom. I ne umarajmo se pru\u017eati svojom vjerom i dosljedno\u0161\u0107u \u201erazloge nade koja je u nama\u201c (1 Pet 3, 15). – Po\u017eelio bih, draga mlade\u017ei, neka va\u0161e putovanje na susret mladih u Vukovaru bude ispunjeno \u010de\u017enjom i \u017eeljom susresti se s bra\u0107om iz \u010ditave na\u0161e Domovine i inozemstva koji su istim krstom kr\u0161teni i istu vjeru ispovijedaju. Neka va\u0161a mladena\u010dka i raspjevana du\u0161a poka\u017ee svima kako vam srce gori jer ste se ovih dana susreli s Uskrsnulim u sakramentu svete ispovijedi i euharistije koju nam je ostavio za na\u0161u hranu. S tom vjerom okupili smo se i ve\u010deras zahvaliti za taj dar vjere i zamoliti Gospodina ovim \u010dinom klanjanja neka blagoslovi na\u0161e hodo\u010da\u0161\u0107e; neka blagoslovi obitelji i mlade koji \u0107e nas ugostiti u svojim domovima; neka blagoslovi \u0110akova\u010dku nadbiskupiju koja je doma\u0107im susreta hrvatske katoli\u010dke mlade\u017ei. Posebice pak molimo neka blagoslovi zalije\u010di rane stanovnicima herojskoga grada Vukovara.<\/p>\n
Gospodine Isuse, mi vjerujemo da si ve\u010deras me\u0111u nama u bijeloj hostiji na oltaru. Osjetili smo tvoj poziv i do\u0161li smo ti zahvaliti za dar vjere, za na\u0161e roditelje, prijatelje, sve\u0107enike, za na\u0161u nadbiskupiju i \u017eupu gdje smo te sakramentalno susreli i zavoljeli. Nau\u010dili smo i prihvatili da je svaka misna \u017ertva predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovoga kona\u010dnoga dolaska \u201ejednog dana\u201c. Stoga, svaki puta nakon podizanja molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Tebi Uskrsnuli Kriste i na ovom klanjanju kli\u010demo: Ti si na\u0161 pravi prijatelj i jedini otkupitelj. S apostolom Petrom i mi ve\u010deras ponavljamo kako \u201enema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista\u201c (Dj 4,12). Upu\u0107ujemo ti zato, kao i u\u010denici u Emausu, iskrenu i srda\u010dnu dobrodo\u0161licu! Do\u0111i ve\u010deras k nama; do\u0111i u na\u0161a srca i u na\u0161 stan; do\u0111i i budi s nama jer tada smo sigurni da smo na pravom putu! Do\u0111i Gospodine Isuse! Mi znamo i vjerujemo kako ti nosi\u0161 klju\u010deve povijesti. Tvoja su vremena i vjekovi. Tebi slava u vijeke vjekova. Amen. <\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, 21. travnja 2017.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"