Uvodne napomene: Izlaganje je kratko izvje\u0161\u0107e o tomu kako se Crkva dubrova\u010dka nosila s izazovima devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. Moj dolazak na \u010delo Dubrova\u010dke biskupije, 14. sije\u010dnja 1990., bio je uo\u010di prvih demokratskih izbora i neposredno pred po\u010detak te\u0161ke agresije 1991. godine. Poslu\u017eit \u0107u se slikama iz prirode, pa prvo dio nasloviti \u201eProlje\u0107em novih nada i sloboda\u201c, a drugi \u201eZimom agresije\u201c kako bi se naslutilo te\u0161ku i hladnu zimu koju smo podnosili. Dvojica uzora su mi bili od silne pomo\u0107i: Sveti Ivan Pavao II. koji me imenovao dubrova\u010dkim biskupom i kard. Franjo Kuhari\u0107 koji me zaredio. Obojicu sam silno volio i po\u0161tivao. I od njih u\u010dio. Bog zna kako bi se sve okrenulo da nije bilo kard. Kuhari\u0107a u Hrvatskoj i glasa svetoga Ivana Pavla II. iz Vatikana koji je zaklinjao \u201eneka se zaustavi ruka koja ubija!\u201c.<\/p>\n
I. Prolje\u0107e demokratskih promjena<\/p>\n
Pomazan svetim uljem polovicom sije\u010dnja 1990. i ohrabren rije\u010dima zareditelja ve\u0107 sam u mjesecu rujnu uputio pismo u kojem sam rekao kako smo \u201ena prvim poslijeratnim vi\u0161estrana\u010dkim izborima nadvladali odre\u0111eni strah i osjetili pouzdanje, novu nadu i hrabrost za \u017eivot u slobodi. No, hodo\u010da\u0161\u0107e u slobodu treba nastaviti odgovornim radom, zauzetim zalaganjem i predanijom molitvom Svevi\u0161njemu kako bi se uspostava demokracije odvijala, u miru, dostojanstvu, slozi i suradnji svih stanovnika lijepe na\u0161e domovine\u201c. A na prvom Danu dr\u017eavnosti u katedrali (30. svibnja 1990.) spominju\u0107i savez s Papom Agatonom rekao sam kako smo taj savez uobli\u010dili u \u017eivotno pravilo: \u201eTu\u0111e po\u0161tuj, a svojim se di\u010di\u201c. Vrijeme \u201eProlje\u0107a slobode i demokracije\u201c bilo je ispunjeno nadom, optimizmom i \u017eeljom neka najavljene i provedene promjene pro\u0111u bez straha, hrabro i s pouzdanjem u novi \u017eivot mira i slobode.<\/p>\n
II. Zima agresije s brojnim nevoljama olovnoga vremena<\/p>\n
To vrijeme, na\u017ealost, kratko je trajalo. Uskoro je bilo ugro\u017eeno agresijom i progonima ljudi, kao i razaranjem ku\u0107a, crkava, samostana, dvoraca, pala\u010da i kulturnih spomenika. Nado\u0161la je, dakle, zima agresije s brojnim nevoljama kada se nije smjelo stajati i promatrati, ve\u0107 sklopiti ruke i Bogu vapiti i moliti. \u010cinjenica da ima zla u ljudima i oko njih, kr\u0161\u0107ane ne ostavlja na miru. Optimizam, vjera i nada upu\u0107uje ih na budu\u0107nost gledati u formi ideala i zadataka, ciljeva i poslanja. No, kad su po\u010dele stizati granate s granica Trebinja i Crne Gore, pitao sam se \u0161to Crkva mo\u017ee u\u010diniti u tom \u201evu\u010djem vremenu\u201c op\u0107eg nereda, nepovjerenja, ratne psihoze, mr\u017enje i destrukcije?! U programu \u201eZaustavite rat u Hrvatskoj\u201c (Stop the war in Croatia) prepoznao sam prostor kako se uklju\u010diti u plemenitu akciju molitve, vapaja za mirom i osude rata i nasilja.<\/p>\n
I zapo\u010deo sam slati svoja pisma i poruke iz zato\u010deni\u0161tva. Pisao sam \u010de\u0161\u0107e svetom Ivanu Pavlu II. i \u201eizra\u017eavao zabrinutost za nevine ljude kao i za kulturno blago koje je u opasnosti. \u201eSveti O\u010de, ovo je krik biskupa koji tra\u017ei pomo\u0107 da se za\u0161titi ljude i kulturno blago. Ne shva\u0107am kako se tolerira okupa-cija i ne osigura prekid vatre?!\u201c Pisao sam i ameri\u010dkom veleposlaniku u Beogradu W. Zimmermanu kao ameri\u010dkom predsjedniku Georgeu Bushu. Nikada nisam dobio ni potvrdu prijema pisma.<\/p>\n
\u201eNadam se, po\u0161tovani gosp. Predsjedni\u010de, da \u0107ete ispravno shvatiti ovo moje pismo. Ne tra\u017eim nikakvu milost, niti privilegije. Prihva\u0107am svu patnju, probleme i pote\u0161ko\u0107e mojih sugra\u0111ana koji su pogo\u0111eni ovim nemilim i nametnutim ratom. Ali di\u017eem glas u ime ugro\u017eenih, protiv nepravde i nasilja kojem je izvrgnuto stanovni\u0161tvo ovog Grada.<\/p>\n
Di\u017eem glas u za\u0161titu kulturne ba\u0161tine i tolikih vrijednih spomenika. Uvjeren sam da \u0107ete zalo\u017eiti svoj autoritet da se u ovom kraju sa\u010duva mir i spase ljudski \u017eivoti, kulturno blago i demokracija. U toj nadi izvolite primiti izraze moga po\u0161tovanja\u201c.<\/p>\n
Upu\u0107ivao sam i svoje radioporuke: \u201eDragi slu\u0161atelji Radio Dubrovnika! Htio bih biti blizu vama koji ste prikovani uz bolesni\u010dke krevete zbog starosti i bolesti. Prika\u017eite svoje kri\u017eeve za Crkvu i za Domovinu, za prosperitet, mir, pravdu i slobodu na\u0161ega naroda. Blizu sam i vama djeco, \u010diji su dje\u010dji snovi i bezbri\u017enost ugro\u017eeni zavijanjem sirena i grmljavinom granata. Htio bih vam prenijeti Kristove rije\u010di: Ne bojte se! Upravite svoje molitve za mir u zemlji, za stanovnike i branitelje ove na\u0161e Dubrave. Ne boj se, maleno stado, rekao je Isus svojim u\u010denicima. To isto veli danas i nama. Zato ponavljam sa svetim Petrom: Svu svoju brigu povjerite Njemu! U nadi i povjerenju u kona\u010dnu pobjedu Dobra, Slobode i Pravde sve vas od srca pozdravljam\u201c.<\/p>\n
Nekoliko zavr\u0161nih refleksija<\/p>\n
U zaklju\u010dnom dijelu izlaganja donosim nekoliko prijekora i upitnika koje sam izgovorio u razli\u010ditim prigodama. Iz njih se mo\u017ee naslutiti da nije bilo nimalo lako vr\u0161iti slu\u017ebu biskupa u tako slo\u017eenim okolnostima. No, ve\u0107 sada s ove povijesne distance od \u010detvrt stolje\u0107a mogu iskreno i ponizno zahvaliti Bogu \u0161to me nije napustio u tim danima i godinama tjeskobe i mraka. Posebice \u0161to mi je dao milost ostati na mjestu i u slu\u017ebi pa, usprkos bezizlaznih i te\u0161kih okolnosti nijednoga trenutka nisam pomi\u0161ljao napustiti svoj Grad i ljude u njemu. Dapa\u010de, dru\u017eili smo se, molili, pjevali, po skloni\u0161tima liturgiju slavili, a u nemogu\u0107im uvjetima i novine izdavali i koncerte odr\u017eavali.<\/p>\n
Iz toga vremena potje\u010du i dva oratorija, dva glazbena umjetni\u010dka djela. Jedno u \u010dast nepokorenom Gradu od maestra \u0110ela Jusi\u0107a \u201eIstina o Gradu slobode\u201c, a drugo u \u010dast poru\u0161enom, ali obnovljenom kri\u017eu na Sr\u0111u od maestra \u0160ime Marovi\u0107a \u201eU ovom \u0107e\u0161 znaku pobijediti\u201c. U Jusi\u0107evom oratoriju sudjelovao sam svojim radio porukama koje su bile povod autoru da uglazbi oratorij \u201eIstina o Gradu slobode\u201c. Drugi oratorij u \u010dast obnovljenom kri\u017eu na Sr\u0111u naru\u010dio sam, te na molbu maestra Marovi\u0107a jednim govornim dijelom u njemu i sudjelovao. Kakav je duh prkosa i ponosa vladao u tom vremenu golemih nevolja, najbolje pokazuje \u201ePu\u010dka rugalica\u201c (iz oratorija \u201eIstina o Gradu slobode\u201c): \u201eNeka pale, neka ru\u0161e, naopako svi \u0107e svr\u0161it; na\u0161a srca, na\u0161e du\u0161e ne\u0107e nikad ni\u010dim skr\u0161it. U na\u0161 Grad se ne\u0107e skalat, mi \u0107emo za despet balat, mi \u0107emo za despet pjevat i zlu svakom odolijevat\u201c(L. Paljetak). A zadnji stihovi oratorija o kri\u017eu izra\u017eavaju vjeru i nadu kako \u0107e se opet \u201enarod sliti oko novoga kri\u017ea i znamena od jo\u0161 ljep\u0161ega bra\u010dkoga kamena\u201c. Jer, \u201eja\u010de je srce od kamena, ja\u010da je vjera od kremena i ja\u010di je narod od vremena\u201c. I zavr\u0161ava kako \u0107e tako biti i ostati sve \u201edok mu je kri\u017e na ustima i \u010delima, dok mu je kri\u017e u srcima i njedrima. Samo tako il’ nikako\u201c.<\/p>\n
Iz kratkih isje\u010daka mojih govora tijekom ra\u0111anja demokracije koju sam nazvao \u201eProlje\u0107em novih sloboda\u201c, kao i poruka i pisama iz doba bombardiranja, plja\u010dke i razaranja, \u0161to sam naslovio \u201eZimom agresije\u201c, mo\u017ee se naslutiti kako je bilo na Ju\u017enom boji\u0161tu i \u0161to je sve prolazilo mojom du\u0161om tih dana i mjeseci. Pre\u017eivjelo se zahvaljuju\u0107i vjeri u Boga i vjeri u vlastite snage. Podloga svemu bilo je na\u0161e zajedni\u0161tvo koje nisu mogle slomiti ni tenkovske granate, a ni obe\u0107avanja tzv. \u201eDubrova\u010dke Republike\u201c. Zajedni\u0161tvo i povezanost sa Zagrebom usprkos odsje\u010denosti i blokade dovelo nas je do \u017eeljenoga cilja. Zahvaljujem na pozivu i mogu\u0107nosti pred vama, po\u0161tovani u\u010ditelji i nastavnici povijesti posvjedo\u010diti o tom razdoblju rata u Dubrovniku. Hvala na pozornosti.<\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Opatija, 19. travnja 2017.
\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"