{"id":22533,"date":"2017-03-28T19:45:56","date_gmt":"2017-03-28T18:45:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=22533"},"modified":"2017-03-30T14:06:57","modified_gmt":"2017-03-30T13:06:57","slug":"drugi-planinarski-krizni-put-mladih-zadarske-nadbiskupije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=22533","title":{"rendered":"DRUGI PLANINARSKI KRI\u017dNI PUT MLADIH ZADARSKE NADBISKUPIJE"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Drugi planinarski kri\u017eni put mladih Zadarske nadbiskupije pod geslom ”Ve\u0107e ljubavi nitko nema od ove: da tko \u017eivot svoj polo\u017ei za svoje prijatelje” (Iv 15,13), koji je okupio i sudionike iz Zagreba i drugih gradova Hrvatske, odr\u017ean je u subotu 25. i nedjelju 26. o\u017eujka u zadarskom zale\u0111u, na podru\u010dju Dra\u010devac Zadarski, \u0160kabrnja, Vrana. Kri\u017eni put dug 50 km bio je u zahvali hrvatskim braniteljima, u \u017eelji osvje\u0161tavanja \u017ertve i poticaja mladih na ljubav prema domovini. Mlade je na po\u010detku puta u \u017eupnoj crkvi Uznesenja BDM na Dra\u010devcu Zadarskom pozdravio i blagoslovio zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 i uputio prigodni nagovor. Rekao je kako je \u010dovjek spreman osuditi ljude koji su Isusa koji je pro\u0161ao zemljoim \u010dine\u0107i dobro ubili na stra\u0161nim mukama.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\u201eVeli\u010dina na\u0161eg Boga je da nijednim osje\u0107ajem nije dao do znanja da ljude koji su ga mu\u010dili otpisuje ili prezire, nego moli za njih. Pun ljubavi obra\u0107a se Ocu i ka\u017ee ‘Ne uzmi im ovo za grijeh, Oprosti im O\u010de’. Kri\u017eni put je poticaj nama da Isusa nasljedujemo u \u010dinu opra\u0161tanja\u201c rekao je mons. Pulji\u0107, potaknuv\u0161i mlade da svoje probleme i pitanja umre\u017ee u Isusovu ptanju i njome je osmisle. Nadbiskup je istaknuo dodatnu vrijednost \u010dinjenice da se kri\u017eni put odr\u017eava u prirodi, rekav\u0161i da je divno imati osje\u0107aj za prirodu jer mnogi \u017eive daleko od prirode koja nas vra\u0107a nama samima.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\u201ePriroda je reagirala na tu\u017enu vijest da je Isus preminuo. A priroda ina\u010de ide svojim tijekom. No na dan kad je Bog preminuo na kalvariji, sunce je potamnilo, zemlja se zatresla, priroda je pokazala, ‘Ne sla\u017eem se s time’\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. Po\u017eelio je mladima da im kri\u017eni put pobudi osje\u0107aj da su djeca Bo\u017eja i da u Isusovom spasonosnom kri\u017eu vide prostor za svoja djela ljubavi. Pozvao je na molitvu za sve koji su dali \u017eivot da bismo \u017eivjeli u slobodnoj domovini. Mlade je pozdravio i \u017eupnik Dra\u010devca don Zdenko Dundovi\u0107, po\u017eeljev\u0161i im blagoslov na putu kojim su hodali i domovinu branili hrvatski branitelji.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"S mladima je na kri\u017enom putu bio hrvatski branitelj Damir Vickovi\u0107 koji im je tuma\u010dio pozadinu borbi i polo\u017eaja kojima su prolazili, gdje su molili postaje. Mladi su se putem izmjenjivali u no\u0161enju drvenog kri\u017ea. Na mjestu odakle su krenuli, preko puta \u017eupne crkve na Dra\u010devcu zadarskom, nalazi se spomen-obilje\u017eje na kojem je uni\u0161teni tenk JNA, \u010dime je zaustavljen prodor neprijateljske vojske u grad Zadar krajem rujna i po\u010detkom listopada 1991. g. Na Dra\u010devcu su 5. i 6. listopada 1991. g. malobrojni i slabo naoru\u017eani branitelji branili liniju obrane koja se protezala od Dra\u010devca do zadarskog predjela Bokanjac. \u017deljko Vuji\u0107, pripadnik prve bojne 4. gardijske brigade, raketnim protuoklopnim lanserom pogodio je i uni\u0161tio tenk JNA. Taj je doga\u0111aj ohrabrio branitelje koji su u protunapadu uspjeli neprijatelja vratiti na po\u010detne polo\u017eaje, na brdo Kri\u017e. Nakon isrpljuju\u0107ih dvodnevnih borbi, JNA je odustala od daljnjih napada na Zadar, pristupila pregovorima te su 9. listopada 1991. g. potpisali sporazum o deblokadi vojarni i napu\u0161tanju grada Zadra. Vickovi\u0107 je rekao kako je i\u0161ao spasiti zvono sru\u0161ene kapelice sv. Martina iznad Suko\u0161ana. Pre\u017eivio je unakrsnu vatru u kojoj se tada zatekao, rekav\u0161i kako branitelji nisu samo spa\u0161avali ljudske \u017eivote, nego i sakralne vrijednosti; i zvono su osjetili kao dio sebe, izlo\u017eili \u017eivot i u spa\u0161avanju toga.<\/p>\n

U \u017eupnoj crkvi Uznesenja BDM u \u0160kabrnji misno slavlje za sudionike predvodio je \u0161kabrnjski \u017eupnik Ivan Ron\u010devi\u0107. Nakon mise bilo je euharistijsko klanjanje. Mje\u0161tani \u0160kabrnje mladima su pripremili grah, a prespavali su u \u0161kabrnjskoj O\u0160 Vladimira Nazora. Mladi su molili postaju kod kri\u017ea i spomen-obilje\u017eja stradalih u \u0160kabrnji na mjesnom groblju sv. Luke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Svjedo\u010danstvo branitelja Branimira Ra\u017eova<\/em><\/p>\n

\"\"U \u0161kabrnjskoj crkvi mladima je poticajno svjedo\u010danstvo iznio branitelj Branimir Ra\u017eov, pripadnik 4. gardijske brigade. Ra\u017eov je s dvadeset godina stupio je u obranu Hrvatske u Domovinskom ratu. U susretu s mladima iznio im je nekoliko poticajnih misli. U prvoj polovici Domovinskog rata, u jednom gradu pri\u0161la im je \u017eena i zagledala se u znak njihove postrojbe koji su branitelji imali na desnom ramenu. \u010cita ona i pita ih: ‘Jeste li vi s prve crte boji\u0161nice, ovi koji nas branite, iz 4. gardijske brigade?’. Odgovorili su potvrdno. \u017dena kao da se prepala, postade zbunjena i ka\u017ee im: ‘A vi ste jo\u0161 djeca! Izgledate kao djeca’. \u201eNasmijali smo se, ona je odmah oti\u0161la, nismo joj uspjeli ni\u0161ta ni odgovoriti. Poslije smo prebirali tu njenu izjavu. Kako djeca? Imali smo iza sebe godinu, dvije rata, bili smo ranjavani, obavljali smo najte\u017ee i najzahtjevnije zada\u0107e na rati\u0161tu. \u010cetnici su nas se bojali i zaustavili smo njihov prodor, pobijedili smo daleko naoru\u017eanijeg neprijatelja. To nas je zbunilo. Kako djeca…<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"Me\u0111utim, danas kad gledam slike iz tog vremena, vidim, stvarno, izgledali smo kao djeca. Kad vidim vas mlade, izgledao sam gotovo kao vi. Nevjerojatno je kako ljudi te dobi mogu izvr\u0161avati najzahtjevnije zada\u0107e koje su opasne da je ugro\u017een i vlastiti \u017eivot. A mi smo to radili. Ono njezino, djeca… \u010cesto \u010dujemo sintagmu, mladost-ludost. Ne smije se u mladosti ludovati. Mladost je vrijeme kad \u010dovjek slobodno i svjesno zacrtava put kojim \u0107e krenuti. Rat je najte\u017ee \u0161to se mo\u017ee dogoditi narodu. Rat je \u0111avolska fe\u0161ta. Nema normalnog \u010dovjeka koji se toga ne boji. Prolazili smo kroz najstra\u0161nije psiho-fizi\u010dke muke, svjesni toga da mo\u017eemo polo\u017eiti svoj \u017eivot. Obi\u010dno se \u010duje, zdravlje je najva\u017enije u \u017eivotu. Rukovode\u0107i se tom izjavom, ako je zdravlje najva\u017enije, onda mi branitelji nismo ba\u0161 najrazumnije postupili. Jer prvo \u0161to se gubi u ratu je zdravlje, psihi\u010dko i fizi\u010dko. To su najte\u017ee situacije, ekstremni uvjeti, nesanice, smrt. Nema onoga koga to ne zdrma i ne slomi. \u010covjek se navikne na prizore smrti, to je dio psiho-fizi\u010dke \u017ertve. Ubiti \u010dovjeka je jako te\u0161ko, bez obzira napada li vas ili ne.<\/p>\n

\"\"\u0160to je to \u0161to je nas branitelje potaknulo da se \u017ertvujemo, da ulo\u017eimo svoj \u017eivot? Je li \u017eivot apsolutna kategorija, da sve ovdje zavr\u0161ava? Postoji ne\u0161to ve\u0107e. Da nije tako, Isus Krist ne bi bio i\u0161ao na kri\u017e. Bez \u017ertve za istinu i za dobro, za dobro drugoga i zajednice, nema istinskog \u017eivota. Ne mogu zamisliti sebe, a da nisam sudjelovao u Domovinskom ratu. Nemojte misliti da smo mi branitelji imali neku nadljudsku snagu. Mi smo bili obi\u010dni ljudi. I bilo nas je strah. Me\u0111utim, strah mi nije paralizirao osje\u0107aj za dobro i istinu. I usprkos strahu, bio sam branitelj. A imao sam i drugih mogu\u0107nosti. Mogao sam izabrati i ne\u0161to drugo. Ka\u017ee Gospodin, ‘Ve\u0107e ljubavi nitko nema od ove, da tko \u017eivot svoj polo\u017ei za svoje prijatelje’. Dakle, bez ljubavi nema \u017eivota. Ljubav je pomalo i \u017ertva. Ljubav i \u017ertva su zajedno u neraskidivoj korelaciji. Nerazdvojivi su. \u017drtva je sredstvo po kojem ljudsko bi\u0107e postaje \u010dovjekom. Sli\u010dno kao kad umjetnik kle\u0161u\u0107i kamen iskle\u0161e prekrasnu skulpturu. Tako i \u017ertva \u010dini \u010dovjeka vi\u0161e \u010dovjekom.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"Otac sam troje djece. Tko \u017eeli biti otac u pravom smislu, zahtjeva se \u017ertva. Nekad mi se biti otac \u010dak \u010dini zahtjevnije nego biti u ratu. U ratu smo imali jasno definiranog neprijatelja. Imali su svoja lica. Iz obavje\u0161tajnih podataka znao sam, kad vidim neprijatelja, mjesto, vrijeme, s kakvim je naoru\u017eanjem, na osnovu toga smo rje\u0161avali situacije. Danas neprijatelj nema lica. Napada roditelje koji \u0161tite djecu i napada du\u0161u \u010dovjeka. Du\u017enost roditelja je \u0161tititi djecu kako bi \u017eivjeli na slavu Boga Oca. Taj Kristov put je jamstvo da smo mi katolici privilegirani jer imamo recept za \u017eivot, a to je kri\u017e. To je jedino ispravno. Svako vrijeme, ono Domovinskog rata i dana\u0161nje vrijeme, ima svoje kri\u017eeve, svoju muku. \u010cesto se \u010duje i me\u0111u braniteljskom populacijom, da dr\u017eava koju smo dobili nije onakva kakvom smo je zami\u0161ljali, gdje smo zavr\u0161ili. No, u svakoj \u017eivotnoj prilici, bez obzira \u0161to \u0107e sutra biti, moramo biti na pravoj strani: na strani istine i dobra, dobra drugoga i dobra zajednice. To je jedini pravi put\u201c posvjedo\u010dio je Ra\u017eov u susretu s mladima u \u0160kabrnji.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/em><\/p>\n

\"\"U nedjelju ujutro mladi su iz \u0160kabrnje krenuli prema stradalni\u010dkom mjestu Nadin gdje je puk nakon masakra u \u0160kabrnji stradao 19. studenog 1991. g. Tu im je svoje \u010dudesno pre\u017eivljavanje prepri\u010dala mje\u0161tanka Milica \u0160estan kojoj su ubijeni tata i svekar. Nazivali su ih da su usta\u0161e, pitali gdje su im mu\u017eevi. Milicu su \u010detnici prvu bacili u sobu njene ku\u0107e s jo\u0161 sedam uglavnom starijih \u017eena. Ona se instinktivno odmah sakrila u ormar u toj sobi. U minuti poslije \u010detnici su rafalom ubili svih preostalih sedam osoba koje su bacili u tu sobu. Milica je provela pet sati u tom ormaru. Kad je \u010dula da su \u010detnici oti\u0161li, iza\u0161la je iz ormara i oti\u0161la preko polja do Bibinja. Milica je majka \u010detvero djece, a njen je sin kao 18-godi\u0161njak tako\u0111er bio branitelj. Vratila se iz progonstva u Nadin nakon \u0161est godina. \u201eI sad smo mi krivi? A mi nismo i\u0161li u njihove ku\u0107e, nego su oni i\u0161li u na\u0161e. Triba mlade u\u010diti \u0161to se dogodilo. Treba po\u0161tovati sovje. To je bilo i njihova zemlja. Nitko ih nije tjerao oti\u0107i, sami su to htjeli\u201c rekla je Milica.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"Misa u Vrani<\/em><\/p>\n

Mladi su se preko Pola\u010de uputili prema sveti\u0161tu sv. Nediljice u Vrani gdje su kod utvrde Han imali zadnju postaju kri\u017enog puta. U crkvi sv. Nediljice misno slavlje je predvodio don Roland Jeli\u0107, tajnik zadarskog nadbiskupa. Tragom evan\u0111eoskog navje\u0161taja o ozdravljenju slijepca, don Roland je rekao koliko smo mi puta u \u017eivotu pred sobom imali pitanje njemu upu\u0107eno ‘Da li vjeruje\u0161 u Sina \u010dovje\u010djega?’. \u201eKoliko puta smo trebali odgovoriti, tko je za tebe Isus Krist u kojeg vjeruje\u0161? Tko je za tebe Bog? Vjernik mo\u017ee svjedo\u010diti koliko mu \u010duda Bog \u010dini u \u017eivotu. Isus koji je ozdravio slijepca ima povjerenje u nas i tra\u017ei da mu potpuno vjerujemo\u201c rekao je don Roland potaknuv\u0161i mlade da se zapitaju kakva je njihova vjera, vjeruju li Isusu cijelim svojim \u017eivotom, ili 10, 20, 30 %.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\u201eIsus \u017eeli na\u0161 stopostotni u\u010dinak, da mu 100 % damo svoj \u017eivot. Te\u0161ko je dati Bogu povjerenje, da \u0107e nam pomo\u0107i u nekoj \u017eivotnoj situaciji. Koliko puta nismo vidjeli kraj, pritisnuo nas je \u017eivotni problem, kri\u017e, imali smo bolest, bol, tjeskobu i rijetko smo pomi\u0161ljali na Boga\u201c rekao je don Roland. Poku\u0161avali smo rje\u0161avati svojim razumom problem i nismo uspjeli. \u201eAko ima\u0161 potpuno povjerenje u Boga, mo\u017ee\u0161 u svom \u017eivotu osjetiti \u010dudo. Isus \u017eeli u na\u0161em \u017eivotu \u010diniti \u010duda. Jer nas voli i stalo mu je do nas. Isus poziva na minimum, da mu damo svoje povjerenje. A to je mo\u017eda najte\u017ee. Kad osjeti\u0161 kako je lako \u017eivjeti s Isusom, kako stvari postaju druga\u010dije kad Bog upravlja tvojim \u017eivotom, te\u0161ko se povu\u0107i iz Kristovog \u017eivota. Isus \u017eeli da neprestano budemo s njim i da bude dio na\u0161eg \u017eivota\u201c rekao je don Roland, potaknuv\u0161i mlade da dopuste Isusu da \u010dini i ozdravi kad do\u0111u sljepo\u0107e, te\u0161ko\u0107e, problemi.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\u201eTe\u0161ko je Bogu predati svoj \u017eivot jer se bojimo. Kad osjetimo kako Bog djeluje u na\u0161em \u017eivotu, mo\u017eemo djelovati i na ljude oko sebe. \u017drtva \u010dini \u010duda. Isus je promijenio tijek povijesti, mo\u017ee i na\u0161 \u017eivot\u201c poru\u010dio je don Roland, istkanuv\u0161i da je kri\u017eni put pokazatelj kako \u017eivot mo\u017ee biti te\u017eak, iscrpljuju\u0107i, umoran. \u201eIsus je podnio \u017ertvu radi drugoga, i mi tako trebamo, za bli\u017enje, one kojima nas Bog \u0161alje. Ljubiti, kao nas je Isus pou\u010dio i najbolje znao\u201c zaklju\u010dio je don Roland.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\u017dupljani Vrane za mlade su priredili hranu. Kri\u017eni put su organizirali mladi odgovorni u Uredu za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije \u010diji je povjerenik o. Franjo Kowal.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"\"<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Drugi planinarski kri\u017eni put mladih Zadarske nadbiskupije pod geslom ”Ve\u0107e ljubavi nitko nema od ove: da tko \u017eivot svoj polo\u017ei …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22533"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22533"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22533\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22585,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22533\/revisions\/22585"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22533"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22533"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22533"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}