{"id":2244,"date":"2010-09-29T04:14:09","date_gmt":"2010-09-29T04:14:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2244"},"modified":"2011-02-16T08:06:30","modified_gmt":"2011-02-16T08:06:30","slug":"povodom-spomena-1200-godisnjice-prijenosa-moci-sv-stosije-iz-carigrada-u-zadar-izlagao-dr-eduard-pericic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=2244","title":{"rendered":"POVODOM SPOMENA 1200 GODI\u0160NJICE PRIJENOSA MO\u0106I SV. STO\u0160IJE IZ CARIGRADA U ZADAR IZLAGAO DR. EDUARD PERI\u010cI\u0106"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>\u201cSv. Sto\u0161ija poti\u010de da opredijeljenje za Krista ne \u017eivimo samo kroz molitvu i liturgijska slavlja nego i izvan crkve i svog doma kao \u0161to je to ona \u010dinila\u201d rekao je
\ncrkveni povjesni\u010dar dr. Eduard Peri\u010di\u0107 u petak 24. rujna u sjemeni\u0161tu ‘Zmajevi\u0107’ u Zadru stru\u010dno izla\u017eu\u0107i povijesni kontekst \u0161tovanja i dolaska relikvija sv. Sto\u0161ije, za\u0161titnice zadarske nadbiskupije, u Zadar, a povodom 1200. godi\u0161njice prijenosa mo\u0107i sv. Sto\u0161ije iz Carigrada u Zadar. Nakon Sirmijuma i Carigrada, mo\u0107i su do\u0161le u Zadar kao nagrada miroljubivih nastojanja Istoka i Zapada potvr\u0111enih trudom zadarskog biskupa Donata. Sto\u0161ija se spominje i u prvom rimskom kanonu, \u0161tuje je katoli\u010dki Zapad i pravoslavni Istok, osobito u Rusiji, a spaljena je na Bo\u017ei\u0107 304. g. u Sirmijumu, dana\u0161njoj Srijemskoj Mitrovici, za progona Dioklecijana. U Rimu se u 4. st. spominje crkva sv. Anastazije, na Palatinu, gdje je papa slavio bo\u017ei\u0107nu misu zornicu. U svijet boli i siroma\u0161tva Sto\u0161ija unosi Kristovu ljubav i prisutnost Crkve, rekao je dr. Peri\u010di\u0107 za sveticu ro\u0111enjem Rimljanku, mu\u010deni\u0161tvom Srijemkinju a \u010da\u0161\u0107enjem i duhovnim trajanjem Zadranku. U Zadar su iz poru\u0161ene Akvileje najprije stigle relikvije Kr\u0161evana i Zoila,\u00a0potom iz Carigrada Sto\u0161ije a onda i neraspadnuto tijelo Bogoprimaoca sv. \u0160imuna. \u201cZadar je Providno\u0161\u0107u za za\u0161titu na dar dobio pet veleuglednika Bo\u017ejih koje \u0107e \u010dastiti i kojima \u0107e za milosti zahvaljivati u pet uzastopnih mjeseci: listopad sv. \u0160imun, studeni sv. Kr\u0161evan, prosinac sv. Zoilo, sije\u010danj sv. Sto\u0161ija i velja\u010da sv. Donat\u201d rekao je dr. Peri\u010di\u0107. Zadarska nadbiskupija je 2005. g. veli\u010danstveno proslavila 1700. godi\u0161njicu Sto\u0161ijine mu\u010deni\u010dke smrti. Sto\u0161iju su Zadrani prihvatili s tolikom ljubavlju da su svoju katedralu, do 9. st. posve\u0107enu sv. Petru apostolu, jer su njene relikvije u nju pohranjene, preimenovali u katedralu sv. Sto\u0161ije. Sto\u0161ija je neko vrijeme slu\u017eila utamni\u010denim kr\u0161\u0107anima i na Istoku te je do\u0161la u glavni grad Ilirika, Sirmium. Po\u010detak \u0161tovanja sv. Sto\u0161ije smje\u0161ta se izme\u0111u njenog mu\u010deni\u0161tva i po\u010detka 5. st. Tada je u Sirmijumu postojala bazilika sv. Sto\u0161ije pokraj bazilike sv. Dimitrija. Za provala Huna u Panoniju u 5. st. stradala je i bazilika sv. Sto\u0161ije. Nestabilnost na tom podru\u010dju uvjetovala je raseljavanje te preno\u0161enje relikvija i \u0161irenje njihova kulta na sigurnija podru\u010dja, da ne prestane \u0161tovanje. Zato su 459. g. njene relikvije prenesene u Carigrad gdje su doli\u010dno \u010da\u0161\u0107ene, \u0161to potvr\u0111uje povijesni zapis crkvene povijesti: \u201cVi\u0161e od 150 godina poslije njenog mu\u010deni\u0161tva, Carigrad prihvati relikvije i polo\u017ei ih u veli\u010danstveni hram, te su bile izvorom \u010dudesa, ja\u010danja du\u0161e i tijela, \u010da\u0161\u0107ene kao riznica duhovnih dobara\u201c. Sve\u0107enik i ekonom crkve Sv. Sofije polo\u017eio je 22. prosinca 459. g. Sto\u0161ijine relikvije u crkvu Svetog uskrsnu\u0107a u Carigradu u kojoj je patrijarh sv. Grgur Nazijanski po\u010deo djelovanje. Ta je crkva postala crkvom sv. Sto\u0161ije. Izvje\u0161\u0107e Teodora Lektora u 6. st. o prijenosu relikvija Sto\u0161ije u Carigrad najstariji je spomen te mu\u010denice u prijestolnici Carstva. Zadnji spomen \u0161tovanja sv. Anastazije u Carigradu prije njegova kri\u017earskog osvajanja 1204.\u00a0 g. je u djelu ruskog hodo\u010dasnika Antonija Novgorodskog. Slijedile su godine stradavanja carigradskih crkvi, me\u0111u njima i crkve sv. Anastazije.<\/p>\n

\n

Krunjenje frana\u010dkog vladara Karla Velikog 800. g. u Rimu za cara Zapadnog Rimskog Carstva bilo je izazov pretenzijama\u00a0Bizanta i careva Isto\u010dnog Rimskog Carstva. U to je vrijeme u Zadru kao centru bizantske Dalmacije bio biskup Donat mironosac. Po potrebi slu\u017ebe bio je gost frana\u010dkog cara Karla Velikog na njegovu dvoru u Aachenu i bizantskog cara Nicefora u Carigradu. Bio je most, ruka pomirnica, \u0161to \u0107e rezultirati mirom u Aachenu 812. g.. Tim je ugovorom zajam\u010dena mirna podjela interesnih sfera Istoka i Zapada. Kao uspomena na Donatov boravak u Aachenu je crkva sv. Trojstva u Zadru koju je Donat podigao nalik crkvi u Aachenu. Od boravka u Carigradu ostaju relikvije sv. Sto\u0161ije koje je\u00a0 Donat dobio od cara Nicefora\u00a0810. g. u zahvalnosti \u0161to je s mleta\u010dkim duxom Benenatom do\u0161ao u Carigrad kao poslanik dalmatinskih gradova te je sprije\u010dio sukob izme\u0111u Bizanta i Franaka. \u201cU to vrijeme, kad su se sklapali ugovori, pro\u017eeti kr\u0161\u0107anstvom, darovali su ono \u0161to im je bilo najdragocjenije, a to su relikvije\u201d rekao je dr. Peri\u010di\u0107. U sjevernoj la\u0111i katedrale sv. Petra Donat je izgradio kapelu sv. Sto\u0161ije i u nju smjestio sarkofag od sivkastog mramora s rimskog foruma na kojem je izgra\u0111ena katedrala. Na putu do Zadra, kuda su relikvije prolazile, a temeljem vjere kr\u0161\u0107ana u zagovor svetice, doga\u0111ala su se ozdravljenja. Mnogi su osloba\u0111ani od zlih duhova, gubavci ozdravljani, slijepi su progledali a gluhi pro\u010duli. Za zahvalu gra\u0111ani su poklanjali polja, otoke i druga druga dobra za ure\u0111enje bazilike posve\u0107ene sv. Petru, no kult je toliko porastao da je katedrala apostolskim dekretom posve\u0107ena Sto\u0161iji.<\/p>\n

\n

Uz dolazak Sto\u0161ijinih mo\u0107i u Zadar nagla\u0161ena je uloga biskupa Donata, preko njega i zadarska neovisnost i samosvijest. Kult sv. Donata kulminirao je promjenom naziva od njega podignute crkve Presvetog Trojstva u crkvu sv. Donata u Zadru, zbog njegovih zasluga za dolazak relikvija u Zadar. \u0160tovanje sv. Sto\u0161ije u Zadru potvr\u0111uje i Konstantin Porfirogenet u 10. st. Nakon pobjede nad Mlecima Zadrani u ugovoru 1190. g. utiskuju pe\u010dat s likom sv. Sto\u0161ije ra\u0161irenih ruku. Nakon mleta\u010dko-kri\u017earskog osvajanja Zadra 1202. g. mnogi Zadrani se sklanjaju u Biograd gdje prenose kult Sto\u0161ije te je tamo\u0161nja \u017eupa do danas njoj posve\u0107ena. \u0160tovanju Sto\u0161ije doprinosi zadarski nadbiskup Luca Stella koji u 17. st. u kapeli sv. Sto\u0161ije podi\u017ee novi oltar, ugradiv\u0161i u apsidu mramorni sarkofag koji je dao izraditi Donat. Tada je izra\u0111eno i srebrno poprsje sv. Sto\u0161ije u koji je stavljena relikvija mu\u010denice. Najljep\u0161i sa\u010duvan Sto\u0161ijin kip je s nekada\u0161njeg oltara iz crkve sv. Donata kojeg je u mramoru isklesao Antonio Corradini 1713. g.; mlada svetica u ruci dr\u017ei plamen, simbol svog mu\u010deni\u0161tva. Taj mramorni kip sv. Sto\u0161ije sad s kipovima zadarskih za\u0161titnika Kr\u0161evana, \u0160ime i Zoila krasi glavni oltar crkve sv. Kr\u0161evana u Zadru. Na zadarskoj Puntamici su sa\u010duvani ostaci predromani\u010dke crkve sv. Sto\u0161ije, posve\u0107ene su joj crkve u Biogradu i na Olibu. Lik svetice je i na brojnim relikvijarima u zadarskoj nadbiskupiji.<\/p>\n

\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201cSv. Sto\u0161ija poti\u010de da opredijeljenje za Krista ne \u017eivimo samo kroz molitvu i liturgijska slavlja nego i izvan crkve i …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2244"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2244"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2244\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3726,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2244\/revisions\/3726"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2244"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2244"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2244"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}