{"id":22268,"date":"2017-02-27T12:46:42","date_gmt":"2017-02-27T11:46:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=22268"},"modified":"2017-02-27T13:23:18","modified_gmt":"2017-02-27T12:23:18","slug":"22268","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=22268","title":{"rendered":"Msgr. \u017delimir Pulji\u0107 – II. sinoda Zagreba\u010dke nadbiskupije: \u201eCrkva zagreba\u010dka u slavljenju Kristova otajstva\u201c"},"content":{"rendered":"

Uzoriti gospodine kardinale Josipe Bozani\u0107u, Preuzvi\u0161eni oci biskupi Valentine, Ivane i Mijo, Bra\u0107o sve\u0107enici, redovnice i redovnici, i Kristovi vjernici laici!<\/p>\n

<\/a>
Foto: Tiskovni ured Zagreba\u010dke nadbiskupije<\/figcaption><\/figure>\n

1. Zahvaljujem uzoritom kardinalu Josipu Bozani\u0107u na ljubaznom pozivu do\u0107i i uputiti rije\u010d pozdrava u prigodi drugoga zasjedanja Druge sinode Zagreba\u010dke nadbiskupije koja se odvija pod motom: \u201eCrkva zagreba\u010dka u slavljenju Kristova otajstva\u201c. Sinodalni doga\u0111aj jedne partikularne Crkve nadilazi njezine granice i osje\u0107a se i u susjedstvu. Stoga ne krijem osje\u0107aje radosti \u0161to barem za kratko mogu biti s vama i prenijeti pozdrave i dobre \u017eelje u svoje ime, kao i u ime Hrvatske biskupske konferencije kojoj predsjedam.
\nOd srca \u010destitam pastiru ove partikularne Crkve \u0161to je sa svojim suradnicima prije 15 godina (10. velja\u010de 2002.) otvorio rad Druge sinode Zagreba\u010dke nadbiskupije, koja, evo, ide prema svome zavr\u0161etku. U njezinom hodu uz Nadbiskupa i njegove pomo\u0107ne biskupe osobitu ulogu imali su i imaju sve\u0107enici, kao \u201emudri suradnici biskupskog reda\u201c, te predstavnici redovni\u0161tva i Kristovih vjernika laika. Pod geslom \u201eHodimo u novosti \u017eivota\u201c svi su se aktivno uklju\u010dili kako bi dinamizam crkvenih snaga poslu\u017eio izgradnji i ostvarenju zajedni\u0161tva u partikularnoj svetoj Crkvi Zagreba\u010dkoj.
\nU vidu poziva i kardinalove ljubazne zamolbe uputiti rije\u010d pozdrava nazo\u010dnim \u010dlanovima, pro\u010ditao sam informativno izvje\u0161\u0107e kako je pripremljen \u201eRadni dokument\u201c koji je objavljen u listopadu 2015. kao pomo\u0107 i sredstvo \u010dlanovima Sinode za sinodska zasjedanja. Vidio sam da je uz 18. obljetnicu progla\u0161enja bla\u017eenim kardinala Alojzija Stepinca (u listopadu 2016.), usvojen Pravilnik Druge sinode Zagreba\u010dke nadbiskupije. A kada je po\u010detkom studenog 2016. godine zavr\u0161en izbor \u010dlanova Sinode (175), euharistijskim slavljem, 8. prosinca 2016., otvoren je rad Druge sinode Zagreba\u010dke nadbiskupije, poslije devedeset godina odr\u017eanja Prve Sinode 1925. Prva pak sjednica s radnim naslovom \u201eCrkva zagreba\u010dka u djelu evangelizacije\u201c odr\u017eana je 9. i 10. prosinca 2016. godine. Korisno mi je bilo saznati kako je tijekom daljnje i bli\u017ee prprave izlazio \u201eGlasnik Druge sinode\u201d u nakladi od 65.000 primjeraka, te da je bilo tiskano dvanaest knji\u017eica sinodskog niza s duhovnim, katehetskim i informativnim obilje\u017ejem. A uz to odr\u017eavale su se katehetske pripreme kroz \u010detiri godine s vjeronau\u010dnim natjecanjem za u\u010denike vi\u0161ih razreda osnovne i ni\u017eih razreda srednjih \u0161kola pod nazivom \u201eNa\u0161 put prema Sinodi: slika Crkve Drugog vatikanskog sabora\u201c. Tako je crkva zagreba\u010dka kroz pripremno razdoblje skupa hodila, raspravljala, dru\u017eila se i molila. I to na sinodalan na\u010di.
\n2. A rije\u010d \u201esinoda\u201c upravo to ozna\u010dava, \u201eskupni hod\u201c (syn-hodos), kod \u010dega svi \u010dlanovi Bo\u017ejega naroda, sve\u0107enici i vjernici laici pod vodstvom biskupa skupa mole i razmi\u0161ljaju, hode i raspravljaju. S osje\u0107ajem radosti, slobode i pune odgovornosti u ovda\u0161njem trenutku hodo\u010dasni\u010dke povijesti. Svi oni u svjetlu Objave i Rije\u010di Bo\u017eje prou\u010davaju\u0107i znakove sada\u0161njeg vremena, te vo\u0111eni poticajima Duha Svetoga nastoje vjerom i ljubavlju objaviti svojim suvremenicima vjeru u Uskrsnuloga Gospodina dok on ne do\u0111e. To je zapravo vjera \u201eputnika, hodo\u010dasnika\u201c koji su svjesni milosnog stanja na\u0107i se u Kristovoj la\u0111i koja plovi bespu\u0107ima svijeta. Nju prepoznajemo u ona \u010detiri bitna obilje\u017eja \u201ejedne, svete, katoli\u010dke i apostolske Crkve\u201d, s primjerenim zajedni\u0161tvom kkako ga Luka opisuje u Djelima Apostolskim (\u201ebijahu postojani u zajedni\u0161tvu\u201d, 2, 42; i \u201esve im je bilo zajedni\u010dko\u201d, 4, 33).
\nTakvom obliku \u017eivota najbli\u017ei je onaj koji nalazimo u obitelji gdje sustolnici jedni s drugima razgovaraju i jedni druge oboga\u0107uju, te vode brigu jedni o drugima. O\u010ditovanje, dakle, i ostvarenje zajedni\u0161tva zbiva se kod stola. A stol i blagovanje (euharistija) pratit \u0107e kr\u0161\u0107ane kroz stolje\u0107a kao vidljivi znak i sredi\u0161te njihovoga rasta. Isus nije htio Crkvu kao \u201emasu, organizaciju ili pak kao nadgradnju dru\u0161tva\u201d. Ne. \u017delio je neka njegovi budu \u201ezajednica bra\u0107e i sestara\u201d (Mt 23, 8), zajednica stola i blagovanja, zajednica dobara i me\u0111usobne ljubavi. Zato Luka i veli da je \u201eu mno\u0161tvu onih, koji su prigrlili vjeru, bilo jedno srce i jedna du\u0161a\u201d, te kako \u201enitko od njih nije zvao svojim ni\u0161ta od onoga \u0161to je imao, nego im sve bija\u0161e zajedni\u010dko\u201d (Dj 4, 32). U opisu prve kr\u0161\u0107anske zajednice, dakle, osje\u0107a se obiteljsko ozra\u010dje i opis vrijednosti koje bi trebale resiti na\u0161e obitelji. Ali, i Crkvu koja je velika Bo\u017eja obitelj. Luka je ta obilje\u017eja sro\u010dio u \u010detiri bitne odlike, pa zapisao: \u201eBijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedni\u0161tvu, lomljenju kruha i u molitvama\u201d (Dj 2, 42). U tom vidu \u010dini mi se kako ovo zasjedanje obuhva\u0107a temeljni dio \u201cRadnog dokumenta\u201d.
\n3. Kad je Crkva opremljena \u201eobilje\u017ejem postojanosti i zajedni\u0161tva\u201c, ona je kadra biti kvasac i sol zemlje, te predstaviti se svijetu i re\u0107i kako je ona zapravo \u201eproduljeno Kristovo Utjelovljenje\u201c u povijesti. Neki od komentatora Drugoga Vatikanskoga Sabora vele da je retori\u010dko pitanje: Crkvo Bo\u017eja tko si i kako \u0107e\u0161 se predstaviti svijetu?, iznjedrilo dva koncilska dokumenta: Dogmatsku konstituciju \u201eO Crkvi\u201c (Lumen Gentium), te pastoralnu konstituciju \u201eO Crkvi u suvremenenom svijetu\u201c (Gaudium et Spes). Temeljem tih dviju konstitucija moglo bi se re\u0107i kako se Crkva ponazo\u010duje u svijetu na \u010detiri na\u010dina i oblika:<\/p>\n

– Ona je najprije pozvana svojim naukom i djelovanjem davati smisao i tuma\u010denje povijesti. I ona to \u010dini navje\u0161tajem spasenja i otkupljenja po smrti, kri\u017eu i uskrsnu\u0107u Krista Gospodina. To je \u201ekerigma\u201c kojom se obznanjuje svima kako \u201enema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista\u201c (Dj 4, 12).<\/p>\n

– Pred izazovima tehnike koja \u010desto zarobljava, a \u010dovjeka \u201egospodara tehnike\u201d uvodi u napast da i on druge zarobljava, pa njima \u201egospodari i manipulira\u201c, Crkva se osje\u0107a pozvanom zalagati se za novi na\u010din \u017eivota. Ne vladanjem, gospodarenjem ili ne daj Bo\u017ee manipuliranjem, ve\u0107 \u201eslu\u017eenjem i zauzimanjem za drugoga\u201d. To je \u201ekraljevstvo Bo\u017eje\u201d koje je Isus navje\u0161\u0107ivao, a koje se ostvaruje \u201eu ljubavi i bratskom slu\u017eenju\u201d, koje se na gr\u010dkom opisuje kao \u201ediakonia\u201c.<\/p>\n

– \u010covjeku, po prirodi dru\u0161tvenom bi\u0107u, potreban je drugi kako bi i s\u00e2m pre\u017eivio. Dok se druga \u017eiva bi\u0107a lako \u201esna\u0111u i pre\u017eive\u201c, \u010dovjeku je \u201edrugi\u201c (majka, otac, u\u010ditelj, odgojitelj) potreban kao nu\u017ena pratnja kroz dugi niz godina, kako bi ga se odgojilo i pripremilo za zajedni\u010dki \u017eivot i rad. Crkva, kao dobra majka i u\u010diteljica, trudi se svojim zauzimanjem odgovoriti na vjekovne te\u017enje \u010dovjeka za zajedni\u0161tvom, pa svojim naukom, askezom i svetim sakramentima, posebnice euharistijom, ona stvara predpostavke za \u017eivot u bratstvu i zajedni\u0161tvu (na gr\u010dkom \u201ekoinonia\u201d).<\/p>\n

– Ima jo\u0161 jedna dimenzija Crkve koju prepoznajemo u njezinim svetim slavljima kada se \u201enavije\u0161ta punina \u017eivota\u201d (Ef 1, 23). Pred krutim ograni\u010denjima racionalnosti, kao i pred stvarno\u0161\u0107u koja ljude li\u0161ava slobode i \u010desto osu\u0111uje na odba\u010denost i samo\u0107u, Crkva nudi ozra\u010dje \u201eslobode djece Bo\u017eje\u201c; ozra\u010dje \u201eslobode za koju nas je Krist oslobodio\u201c (Gal 5,1), pa mu u sve\u010danim liturgijskim obredima \u201ekli\u010demo slavu i hvalu\u201c. A liturgija je slu\u017eba koju netko pred Bogom obavlja u ime naroda, u ime zajednice. \u201eLeitourg\u00e9in\u201c zna\u010di obavljati javnu slu\u017ebu u korist naroda pri \u010demu liturgija biva \u201ebogo\u0161tovlje s vidljivim znakovima posve\u0107ivanja Crkve\u201c (usp. Heb 10,11).
\n4. Sinoda je \u201ezajedni\u010dki hod\u201c mjesne Crkve, koja skupa hodi i razmi\u0161lja, te povezuje razli\u010dite stvari u jednom sustavu. Ona ne samo povezuje, ve\u0107 skladno i umje\u0161no umre\u017euje spomenuti navje\u0161taj, slu\u017eenje, zajedni\u0161tvo i liturgiju. A njezini \u010dlanovi, koji su \u010duli i prihvatili Kristov poziv \u201ebudite savr\u0161eni i sveti\u201c, osje\u0107aju zajedni\u010dku potrebu, volju i \u017eelju kao hodo\u010dasnici i u\u010denici Rije\u010di Bo\u017eje prepoznavati i prou\u010davati znakove vremena. Tako \u0107e, no\u0161eni vjerom i ljubavlju dok \u201ezajedni\u010dki hode\u201c, biti kadri navije\u0161tati da se Isus radi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja rodio, muku podnio i slavno od mrtvih uskrsnuo.
\nDok zahvaljujem Bo\u017ejoj Providnosti \u0161to sam u jednom trenutku hoda ove svete crkve Zagreba\u010dke na\u0161ao se i ja \u201ena putu s Vama\u201c, dragi \u010dlanovi Sinode, koji u ovom dijelu razmi\u0161ljate o temeljnim istinama vjere, o \u201eslavljenju Kristova otajstva\u201c, dopustite mi \u201epromucati\u201c nekoliko zavr\u0161nih \u017eelja uz izraze po\u0161tovanja i bratske solidarnosti.
\n\u2022 Neka se raduje srce va\u0161e, po\u0161tovani \u010dlanovi ovoga osobitoga zbora vjernih, jer ste privilegirani u slobodi i odgovornosti razmi\u0161ljati, diskutirati i re\u0107i ono na \u0161to vas Duh Bo\u017eji ovoga trenutka poti\u010de i \u0161to vam poru\u010duje.
\n\u2022 Neka vam On, koji je uzrok i temelj na\u0161e nade, pomogne prepoznavati i graditi Crkvu koja svojim naukom i djelom pru\u017ea smisao i tuma\u010denje povijesti. A navje\u0161tajem spasenja i otkupljenja (kerigma) po smrti i uskrsnu\u0107u Krista Gospodina vjeruje i ispovijeda da nam se samo u njemu i po njemu spasiti (Dj 4, 12).<\/p>\n

\u2022 Zajedni\u010dko pak iskustvo hoda u vjeri neka vas jo\u0161 vi\u0161e odu\u0161evi zalagati se za novi na\u010din \u017eivota. Ne zapovijedanjem i vladanjem, ve\u0107 \u201eslu\u017eenjem i zauzimanjem za druge\u201d, posebice one koji su slabi i u nevolji. To je \u201ekraljevstvo Bo\u017eje na ovoj zemlji\u201c koje se stvara \u201eljubavlju i bratskim slu\u017eenjem\u201d (diakonia).<\/p>\n

\u2022 Po\u017eelio bih na koncu da svojim skupnim hodom osjetite i do\u017eivite kako je lijepo \u201ekao bra\u0107a \u017eivjeti zajedno\u201c (koinonija), moliti i razmi\u0161ljati. A posebice s osje\u0107ajem bratstva i zajedni\u0161tva sve\u010danim obredima \u201eklicati slavu i hvalu\u201c (liturgia) Onomu od kojega dolazi svaki dobar dar. Neka je blagoslovljen hod \u010dlanova ovoga \u010dasnoga zbora, Druge sinode Zagreba\u010dke nadbiskupije, koji ve\u0107 mjesecima skupa \u201ehode i ne more se\u201d (Iz 40, 31). S izrazima osobitog po\u0161tovanja i zahvalnosti.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski
\nPredsjednik Hrvatske biskupske konferencije
\nZagreb, 24. velja\u010de 2017.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uzoriti gospodine kardinale Josipe Bozani\u0107u, Preuzvi\u0161eni oci biskupi Valentine, Ivane i Mijo, Bra\u0107o sve\u0107enici, redovnice i redovnici, i Kristovi vjernici …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1,8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22268"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=22268"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22268\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":22278,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/22268\/revisions\/22278"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=22268"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=22268"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=22268"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}