(\u010citanja: Post 8, 6-13; 20-22; Ps 116, 12-15; Mk 8, 22-26)<\/p>\n
1. \u010culi smo dva teksta predvi\u0111ena za ovaj dan (srijeda VI. tjedan kroz godinu \u201eA\u201c). Marko nas izvje\u0161\u0107uje o slijepcu iz Betsaide koga Isus ozdravlja, a pisac knjige postanka o danima poslije potopa u vrijeme Noe. A psalmist u zahvalnosti Bogu koji ga izbavlja iz smrti pita se \u201ekako zahvaliti i uzvratiti Gospodinu za sve dobro \u0161to mi je u\u010dinio?!\u201c U dva opisana doga\u0111aja susre\u0107emo s jedne strane duboku Noinu zahvalnost koji poslije potopa, kao predstavnik \u010dovje\u010danstva na novoj zemlji podi\u017ee oltar Jahvi i pri\u00adnosi \u017ertve. A Bog prihva\u0107a njegovu \u017ertvu zahvalnicu i obe\u0107ava kako \u201enikada vi\u0161e ne\u0107e strovaliti zemlju u propast\u201c, pa s \u010dovjekom \u201esklapa novi savez\u201c. U evan\u0111elju susre\u0107emo \u010dudesno ozdravljenje slijepca iz Betsaide za kojega ne nalazimo informacije da je rekao \u201ehvala\u201c ili pak iz znati\u017eelje po\u0161ao malo za Isusom. Nikakvo \u010dudo jer, iako je dobar broj apostola (Filip, Andrija i \u0160imun, a i bra\u0107a Jakov i Ivan) bili rodom iz roga mjesta, stanovnici nisu pokazivali osobito zanimanje za Isusa i njegovo spasiteljsko djelo. Bili su indiferentni i sebi\u010dni. Zbog toga je Isus nad tim mjestom i susjednim Korozainom izrekao onu kaznu prokletstva zbog njihove nevjere i ravnodu\u0161nosti: \u201eTada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najvi\u0161e njegovih \u010dudesa, a oni se ne obrati\u0161e: Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila \u010dudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se ve\u0107 oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali ka\u017eem vam: Tiru i Sidonu bit \u0107e na Dan sudnji lak\u0161e negoli vama\u201c (Mt 11,20-22). Na sva \u010dudesa Betsai\u0111ani su samo odmahivali rukom. Ba\u0161 njih briga \u017eivot vje\u010dni. Va\u017eno da ribe ima.<\/p>\n
Zanimljiv je na\u010din kako Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide. Kad su ga doveli, Isus ga uhvati za ruku i izvede iz sela, pljunu mu u o\u010di, stavi na nj ruke i zapita ga: \u201eVidi\u0161 li \u0161to?\u201c Slijepac upilji pogled i re\u010de: \u201eOpa\u017eam ljude; vidim ne\u0161to kao drve\u0107e … hodaju\u201c (Mk 8,22-24). Tim \u010dinom on pokazuje kako ima obzira prema slijepcu i njegovoj bolnoj situaciji, te suosje\u0107a s njegovom patnjom. A kad je progledao, Isus stavi ponovno ruke na o\u010di pa ga posla ku\u0107i (Mk 8,25-26). Nitko iz Betsaide nije se \u201edivio\u201c Isusovu \u010dudu, a izlije\u010deni nije ni poku\u0161ao po\u0107i za Isusom, kao \u0161to je to u\u010dinio slijepac s Jerihonskih vrata (Lk 18, 43) koji \u010dim \u201eprogleda uputi se za njim slave\u0107i Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu\u201c. Iz dana\u0161njeg opisa vidi se da se ozdravljenik pretvorio u bezimenog \u010dlana indiferentne svjetine u Betsaidi. Nije smatrao potrebnim izre\u0107i zahvalnost na bo\u017eanskom daru svjetla, ve\u0107e se suobli\u010dio s \u201eopakim i ravnodu\u0161nim nara\u0161tajem\u201c.<\/p>\n
2. Jeku sindroma ravnodu\u0161nosti iz Betsaide lako je i danas otkriti i do\u017eivjeti. Sve \u010de\u0161\u0107e, naime, mo\u017ee se \u010duti ili pro\u010ditati na raznim portalima i u razli\u010ditim prigodama: \u201eVjera me uop\u0107e ne zanima. Ne osje\u0107am potrebu pripadati nekoj religiji. Problem Boga za mene ne postoji. Jer, dobro mi je i bez Boga i bez religije\u201c. To su izvanjski znakovi ravnodu\u0161nosti onih koji u Bogu i religiji ne vide nikakvu vrijednost. Za njih je Bog mrtav, i\u0161\u010dezao iz njihovog vidnog kruga. Oni mirno rade i \u017eive kao da on i ne postoji. Nemaju interesa ni za\u0161to \u0161to se na Boga i vjeru odnosi. I dok je ateizam nijekao Boga i borio se protiv svega \u0161to na religiju \u201emiri\u0161e\u201c, ravnodu\u0161nima to ne predstavlja nikakav problem. Eto, to je fenomen \u201ena\u0161ih Betsaida\u201c kojima bi zasigurno Isus uputio isti prigovor: \u201eJao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido\u201c. Jer, i u ovom vremenu u na\u0161em okolnostima puno je onih koje Bog i vjera uop\u0107e ne zanimaju. Puno je ravnodu\u0161nih kojima su Bog i vjera sporedne stvari. A vjerska ravnodu\u0161nost \u0161iri se ne samo u kulturama \u201ekr\u0161\u0107anske Europe\u201c, ve\u0107 i Amerike i Australije. Manje je prisutna u islamskim zemljama, kao i u krajevima gdje je budizam ili hinduizam ve\u0107inska religija. No, vjerska ravnodu\u0161nost zato osvaja krajeve zapadne kr\u0161\u0107anske kulture.<\/p>\n
Nasuprot slijepcu iz Betsaide koji nije s Isusom po\u0161ao niti mu zahvalio za \u010dudesno ozdravljenje (iz Markovoga evan\u0111elje) u prvom \u010ditanju \u010duli smo izvje\u0161\u0107e kako Noa nakon stra\u0161noga potopa prinosi Bogu \u201e\u017ertvu zahvalnicu\u201c.<\/p>\n
Potop o kojem nas izvje\u0161\u0107uje pisac knjige Postanka prikazan je kao \u201esveop\u0107i doga\u0111aj koji je zahvatio sve krajeve i sve \u017eivo na zemlji\u201c. U potopu su bili usmr\u0107eni ljudi i \u017eiva bi\u0107a koji se nisu na\u0161li u Noinoj korablji. A kad su se vode slegle, Noa pu\u0161ta iz korablje ptice kako bi utvrdio je li se zemlja osu\u0161ila. Najprije \u0161alje gavrana koji se vra\u0107a jer jo\u0161 ne nalazi hrane. Nakon sedam dana \u0161alje golubicu koja se tako\u0111er vra\u0107a u korablju, a onda nakon sedam dana \u0161alje drugu koja se vratila nave\u010der nose\u0107i u kljunu svje\u017eu maslinovu gran\u010dicu, simbol mira za sva vremena. Tada Noa izlazi iz korablje na novu zemlju s obitelji i svim bi\u0107ima \u0161to su pre\u017eivjela potop. <\/p>\n
3. Dok slu\u0161amo ovo slikovito izvje\u0161\u0107e o potopu, pitamo se tko je i kakav je bio taj Noa komu Bog povjerava svoj spasenjski plan prije i nakon op\u0107eg potopa. Pisac doga\u0111aja veli kako je on bio \u201e\u010dovjek pravedan i neporo\u010dan\u201c koji je \u201es Bogom je hodio\u201c (6, 9). On je tra\u017eio i nalazio Boga na svim svojim putovima, te nastojao ispunjavati njegovu vo\u00adlju. Ne \u010dudi, onda, da Bog upravo njega izabire za djelo spasenja. Noa je uz \u201euzor budnosti\u201c koji oslu\u0161kuje i \u010duje Bo\u017eji glas koji mu odre4\u0111uje neka sagradi \u201ekorablju spasenja za sebe i svoju obitelj\u201c. Sav preostali svijet, koji ne obada na Bo\u017eje pozive, ve\u0107 \u201ebezbri\u017eno se zabavlja, jede, pije, \u017eeni se i udaje\u201c kao da Boga nema. A Bog onda pripu\u0161ta \u201epotop da sve odnese\u201c i uni\u0161ti, osim onih koji su zatekli u Noinoj korablji (Mt 24, 36-39). Noa je, ne samo glasnik Bo\u017eje pravednosti koji navije\u0161ta sud Bo\u017eji koji ima do\u0107i, ve\u0107 je i osobiti svjedok vjere, koji gradi korablju spasenja iako mu se sumje\u0161tani podsmjehuju i rugaju. No, on to \u010dini s pobo\u017enim po\u0161tivanjem jer vjeruju Onomu koji ga je obavijestio \u201eo jo\u0161 nevidljivim stva\u00adrima\u201c. On tako postaje uzor vjernicima koji svoju vjeru temelje i grade na \u201ejo\u0161 nevidljivim stvarima\u201c. Nasuprot brojnih ljudi koji se \u201epodsmjehuju takvim naivcima\u201c, a svoju budu\u0107nost grade na prolaz\u00adnim i raspadljivim stvarima.<\/p>\n
Pisac knjige Postanka prikazuje i opisuje da je \u201eNoa novi Adam koji stupa na novu zemlju, pro\u010di\u0161\u0107enu potopnim vodama\u201c, On predstavlja novo \u010dovje\u010danstvo i ostvaruje izmirenje \u010dovjeka s Bogom po novom Savezu koji Bog iznova sklapa s \u010ditavim \u010dovje\u010danstvom. Noa je divan lik praved\u00adnika i svjedoka vjere koji primjerno sura\u0111uje s Bogom i poziva bezbo\u017eni i po\u00adkvareni svijet na obra\u0107enje. A spasenje dolazi odozgor, od Boga koji tra\u017ei na\u0161u suradnju. Moramo graditi svoju korab\u00adlju spasenja, usprkos podsmijeha i ruganja onih koji vjere nemaju i \u017eive kao da je i ne trebaju.<\/p>\n
4. Noa tako postaje pralik Isusa Krista, koji \u0107e ostvariti ko\u00adna\u010dno \u010dovjekovo spasenje; Krista koji je stvarni po\u010detak novog stvorenja i nove zemlje. A Noina korablja postaje slikom Kristove Crkve: \u201eKao \u0161to se nije mogao spasiti ni jedan koji se nalazio izvan Noine korablje, tako se ni sada ne mo\u017ee spasiti onaj tko svojom vlastitom krivnjom ostane izvan Crkve\u201c, pisao je svojevremeno i nau\u010davao sveti Ciprijan.<\/p>\n
Iz bezdana potopnih voda nanovo izranja nova zemlja, o\u010di\u0161\u0107ena potopnim vodama. A na nju stupa Noakao novi Adam, predstavnik novog \u010dovje\u010danstva koji na novoj zemlji podi\u017ee oltar Jahvi i pri\u00adnosi \u017ertvu. \u017drtva je sveti prostor susreta \u010dovjeka s Bogom i prvi \u010din \u010dovjeka na obnovljenoj zemlji. Divan je to prizor u samo\u0107i svemira gdje Bog prima Noinu \u017ertva zahvalnica za spasenje svijeta. Sveti pisac to sliko\u00advito ovako prikazuje: \u201eJahve omirisa miris ugodni\u201c i dade sve\u010dano obe\u0107anje kako njegovo djelo stvaranja vi\u0161e nikada ne\u0107e biti uni\u0161teno do svr\u0161etka svijeta (2 Pt 3, 5). \u201eSkla\u00adpam svoj savez s vama, i s va\u0161im potomstvom poslije vas, i sa svim \u017eivim stvorovima na zemlji. Nikada vi\u0161e potopne vode ne\u0107e uni\u0161titi \u017eiva bi\u0107a, niti ikad zemlju opusto\u0161iti\u201c (Post 9, 8-11). Ovaj savez ima karakter priprave i i\u0161\u010dekiva\u00adnja \u010dovje\u010danstva na dolazak Mesije koji \u0107e sa svojim lju\u00addima sklopiti Novi savez u svojoj krvi, vje\u010dan i nepromjen\u00adljiv savez koji ne\u0107e mo\u0107i uni\u0161titi nikakva zloba i pokva-renost ljudi, savez koji \u0107e ostvariti istinski nov vje\u010dni \u017ei\u00advot novog \u010dovje\u010danstva na istinski novoj zemlji i novim nebesima.<\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"