![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/P2136685-1-300x225.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Spomendan ru\u0161enja Franjeva\u010dkog samostana i crkve Bezgre\u0161nog Za\u010de\u0107a BDM u Donjem Karinu kod Obrovca prvi put ove godine sve\u010dano je obilje\u017een na najvi\u0161oj crkvenoj i dr\u017eavnoj razini u ponedjeljak 13. velja\u010de. To je 24. godi\u0161njica spomena na stradanje u Domovinskom ratu kad je samostan koji je za\u0161ti\u0107eno hrvatsko kulturno dobro bio do temelja sru\u0161en i uni\u0161ten. Tim je povodom sve\u010dano misno slavlje za domovinu i poginule hrvatske branitelje u samostanskoj crkvi predslavio fra Jo\u0161ko Kod\u017eoman, provincijal Franjeva\u010dke provincije Presvetog Otkupitelja. Suslavili su karinski gvardijan fra Petar Klari\u0107, mons. Josip Lenki\u0107, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, nekada\u0161nji provincijali mr. fra \u017darko Mareti\u0107 i dr. fra \u017deljko Toli\u0107, nekada\u0161nji gvardijani karinskog samostana \u0160imun \u010cugura i Frane Samodol, definitori Provincije i nekoliko drugih sve\u0107enika. Sudjelovali su bogoslovi, novaci i odgojitelji, redovni\u0161tvo i brojni vjernici laici iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije i Hrvatske.<\/p>\n
Zna\u010daj i vrijednost tog doga\u0111aja promatranog i u okviru uspje\u0161nog osloba\u0111anja Hrvatske od strane HV-a potvr\u0111uje i visoko dr\u017eavno i vojno izaslanstvo koje je sudjelovalo na misi te su nakon mise odr\u017eali prigodne govore. To su Mirko \u0160undov, na\u010delnik Glavnog sto\u017eera Oru\u017eanih snaga RH, Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, Ante Deur, izaslanik predsjednice RH, saborski zastupnik Marko Vu\u010deti\u0107, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Miljenko Domjan, predsjednik Hrvatskog vije\u0107a za kulturna dobra Ministarstva kulture RH pod \u010dijim se vodstvom odvijala restauratorska obnova samostana te zadarski \u017eupan Stipe Zrili\u0107.<\/p>\n
Provincijal Kod\u017eoman je na po\u010detku mise istaknuo ponos hrvatskog naroda koji je opstao unato\u010d zlu koje nam je bilo suprotstavljeno. \u201eMolimo za sve na\u0161e pokojne da im Bog bude nagrada. Molimo Boga da u nama trajno podgrijava osje\u0107aj zahvalnosti prema svim tim ljudima, jer njihove trude u\u017eivamo. Molimo Boga za milost opro\u0161tenja jer nam je potrebno, jer smo pretrpjeli zla\u201c potaknuo je fra Jo\u0161ko dodav\u0161i da je netom proslavljen blagdan bl. Alojzija Stepinca, \u201e\u010dovjeka kojeg na\u0161a povijest pamti kao najsvijetliji primjer ustrajnosti u vjeri, \u010dovjekoljublju i u svim pozitivnim vrijednostima\u201c. Po\u017eelio je da donosimo plodove hrabrosti, domoljublja i pozitivnih vrijednosti kojima nas u\u010di vjera.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/P2136737-1-300x225.jpg\")
<\/p>\n
Karinski samostan postojan \u0161est stolje\u0107a sru\u0161en je 13. velja\u010de 1993. g. u srbijansko-\u010detni\u010dkoj okupaciji kao odmazda za uspjeh Hrvatske vojske u oslobodila\u010dkoj akciji Maslenica. Nakon osloba\u0111anja Karina u Oluji, zapo\u010dela je desetogodi\u0161nja obnova samostana koji je posve\u0107en 2. kolovoza 2006. g., od tada opet u slu\u017ebi Boga i naroda. \u201eKreatori pobune i uzbunitelji naroda svoju su zadovolj\u0161tinu na\u0161li u ru\u0161enju tog svetog zdanja koje je franjevcima Provincije Presvetog Otkupitelja kroz \u0161est stolje\u0107a bilo dom, oaza mira i ti\u0161ine u koju su se povla\u010dili svi potrebni darova Duha. Osim \u0161to su tim \u010dinom po\u010dinili kulturocid, pobunjeni Srbi su odaslali i jasnu poruku fratrima i malobrojnom katoli\u010dkom puku u Karinu i oko njega, da im tu nema mjesta, budu\u0107nosti ni opstanka. \u010cin odmazde, osvete, posljedica neizlje\u010dive mr\u017enje, nepomirljive svijesti i savjesti, nudi se kao prvi zaklju\u010dak zbog \u010dega je sru\u0161eno to sveto zdanje\u201d rekao je provincijal Kod\u017eoman u propovijedi, istaknuv\u0161i da je taj samostan i kao nekada\u0161nja velika ru\u0161evina ostao neuni\u0161tivo svjedo\u010danstvo snage, vjere i besmrtnosti \u010dovjeka koji gradi na tvrdoj stijeni, na kamenu koji se zove Isus Krist. \u201cModernost pro\u017eeta dnevnim dru\u0161tveno-politi\u010dkim intrigama ponekad bi pre\u0161utjela zvjerstvo koje se tu dogodilo, drugi put bi s njima manipulirala, zaboravljaju\u0107i da zbog nedovr\u0161enih sukoba iz pro\u0161losti svako manipuliranje lako mo\u017ee dovesti do novih dru\u0161tvenih napetosti i nemira, koje nitko razuman ne \u017eeli. Ljudski se sje\u0107ati i zahvaljivati, ljudski je i kr\u0161\u0107anski moliti za oprost i opra\u0161tati, nastojati oko stvaranja sigurnijih \u017eivotnih uvjeta, kako se u budu\u0107nosti ne bismo suo\u010davali sa sli\u010dnim isku\u0161enjima\u201d poru\u010dio je provincijal Kod\u017eoman, istaknuv\u0161i da tragom tragi\u010dne pro\u0161losti \u201e\u017eelimo izbje\u0107i sve opasnosti koje bi se mogle nadviti nad na\u0161u zemlju i na\u0161 narod. \u017delimo biti samokriti\u010dni prema sebi ali i kriti\u010dki prosu\u0111ivati namjere drugih. Mnogi tvrde da su im namjere po\u0161tene i \u010dasne, ali antagonizmi nikako da nestanu iz njedara ovda\u0161njeg \u010dovjeka. Na\u0161a je povijest \u010dasnija od povijesti ijednog naroda u na\u0161em okru\u017eenju. Nikoga nikada nismo napadali, uvijek smo se napadnuti branili. Stoga, hrvatski nam ponos nitko ne\u0107e mo\u0107i oduzeti\u201c naglasio je propovjednik.<\/p>\n
Zlo\u010dini se doga\u0111aju iz zablude i mr\u017enje kroz cijelu ljudsku povijest. \u201e\u010covje\u010danstvo ne mo\u017ee birati izme\u0111u mogu\u0107nosti da \u017eivi daleko od svakog zlo\u010dina ili s njim, mo\u017ee tek nastojati umanjiti njegovu koli\u010dinu i u\u010destalost, jer dobro i zlo nadme\u0107u se od postanka do danas\u201c rekao je provincijal, dodav\u0161i da je ru\u0161enje samostana u Karinu 1993. g. obilje\u017eilo povijest tog mjesta i kraja. \u201eNeka Gospodin udijeli miran po\u010dinak svima koji su polo\u017eili \u017eivote na oltar domovine. Neka mirno po\u010divaju i na\u0161i fratri \u010diji su posmrtni ostaci sahranjeni u samostanskoj grobnici, a koju su ‘bra\u0107a’ na svirep na\u010din dinamitom raznijeli. Neka svima nama koji kora\u010damo stazama \u017eivota udijeli mudrost, ljubav i po\u0161tovanje prema svom i tu\u0111em \u017eivotu, prema svom i tu\u0111em narodu, prema svojoj i sva\u010dijoj tu\u0111oj vjeri\u201c potaknuo je provincijal Kod\u017eoman. <\/p>\n
Fra Jo\u0161ko je upozorio da \u201ei danas Hrvatskom u ime i za ra\u010dun iste zlo\u010dina\u010dke ideologije, koja je na ovom prostoru krvlju ispisala najcrnje stranice na\u0161e povijesti, tumaraju etnobiznismeni, mitomani, siju\u0107i i dalje sjeme mr\u017enje, la\u017ei, zavade, rade\u0107i sve samo da ne do\u0111e do pokajanja onih koji znaju da su zabludjeli i ogrezli u zlu i grijehu. Jer mira nema bez suo\u010denja s istinom. Propovjednici ideologije sumanutog velikosrpstva i danas nastavljaju sa svojom hu\u0161ka\u010dkom politikom u Hrvatskoj, vrije\u0111aju\u0107i tu\u0111e svetinje, prekrivaju\u0107i tragove vlastitog zlo\u010dina, kao posljedice patolo\u0161kog straha, mr\u017enje, zavisti\u201c.<\/p>\n
Provincijal je podsjetio da su 26. kolovoza 1991. g. oko 18, 30 sati karinski franjevci, uz prijetnju oru\u017ejem, morali napustiti samostan kojeg je opisao i temeljem dokumenata iz arhiva Provincije. Koliko je u tom samostanu svatko mogao \u010duti prijateljsku rije\u010d, osjetiti dobrodo\u0161licu i duhovni mir, potvr\u0111uje i svjedo\u010danstvo Vladimira Gari\u0107a, paroha u pravoslavnoj crkvi sv. Save u Parizu, koji je u Karinu slu\u017ebovao u Drugom svjetskom ratu. Misle\u0107i na stanovnike samostana, napisao je kako su sve vrijeme te\u0161kog rata svi bili bliski jedan drugome, pomagali se, u nevolji tje\u0161ili. \u201eFratri su me, tek izbjeglog iz Vrlike, od po\u010detka duhovno i materijalno pomagali, a ja sam im za njihovu dobrotu i iskrenost svesrdno uzvra\u0107ao. Dva puta sam odvratio da se Manastir ne pretvori u ru\u0161evine i pepeo. Svih se rado sje\u0107am, a naro\u010dito gvardijana fra Krune. \u017delja mi je da o obljetnici njegove mu\u010deni\u010dke smrti objavim \u010dlanak u na\u0161oj srpskoj \u0161tampi, da je i pored mraka koji je vladao u na\u0161im krajevima za vrijeme te\u0161kog rata, bilo i lu\u010di koje su gorjele i nisu se dale ugasiti\u201c (30. kolovoza 1974.).<\/p>\n
Fra Alberto Mari\u0107, zadnji gvardijan karinskog samostana do po\u010detka srbijsnske agresije, sa subra\u0107om je pro\u0161ao psihi\u010dke torture, strah i neizvjesnost. S vre\u0107icom u ruci napustio je samostan i pje\u0161a\u010dio do Pridrage. Zapisao je kako su ga 31. srpnja 1991. g. na povratku u samostan kod naselja Kukavice zaustavili marti\u0107evci. Podu\u017ee ispitivanje zavr\u0161ilo je rije\u010dima: \u201eSeli iz samostana, nema\u0161 tu \u0161to raditi. Samostan \u0107e biti sru\u0161en i poravnat sa zemljom. Na samostan je upereno devet cijevi a i sam si ve\u0107 tri put bio na ni\u0161anu. Seli \u0107a, narod \u017eeli!\u201c. Gvardijan je upitao, ‘Koji narod, pravoslavni? Pa oni su radili u samostanu. Pitajte sve Srbe od \u0110ev\u0111elije do Triglava, kako smo ih mi fratri primali?\u201c.<\/p>\n
U ponedjeljak, 26. kolovoza 1991. g., fra Alberto je s fra Vjekom ujutro u 9,30 sati slu\u017eio misu, kad je odjeknula prva detonacija, zatim rafalna paljba po samostanu. \u201eMeci su udarali kao krupa po plo\u010dniku. Iz maslinika je zaredalo 12-tak tromblonskih mina po samostanu. U klo\u0161tru je dimilo a na krovu se lomila cigla. Skamenjeni \u010dekali smo sat vremena da se smiri\u201c zapisao je gvardijan fra Anselmo koji je gospo\u0111u Anku koja je bila na misi te joj je od napada pozlilo odveo do prve pomo\u0107i u Pridragu. I tada su ga na povratku u samostan kod Kukavica zaustavili marti\u0107evci i rekli mu: \u201eIzvedite mladog fratra iz samostana, uklonite se odmah i spasite glavu, jer \u0107emo samostan sravniti sa zemljom!\u201c. Oko 18, 30 sati re\u010deno im je da uzmu osobne stvari i idu pje\u0161ice prema Pridragi. \u201eUz dozvolu, oti\u0161ao sam pred oltar u pratnji naoru\u017eanih ljudi, kle\u010de\u0107i izmolio jednu Zdravomariju, poljubio oltar i zavapio: ‘Isuse i Marijo, zbogom, \u010duvajte samostan’ i prolio suzu. Zatra\u017eili su od mene sve klju\u010deve samostana, da ne bi obijali brave, reko\u0161e. Samo su govorili ‘\u017durite, \u017eurite’. Ostavili smo sve, prognani od ‘bra\u0107e’\u201c zapisao je fra Anselmo.<\/p>\n
Provincijal Kod\u017eoman je istaknuo i pismo francuskog \u010dasnika iz UNPROFORA upu\u0107eno Ordinarijatu u Zadru i Provincijalatu u Splitu, prije njegovog ru\u0161enja. \u010casnik je bio stacioniran u kampu u Karinu nasuprot samostana; 21. travnja 1992. g. zamolio je da se u njemu smjesti s vojnicima, kako bi ga \u201eza\u0161titio od plja\u010dka\u0161a koji svaki dan dolaze\u201c i obnovio \u0161to je mogu\u0107e. Samostan je bio oplja\u010dkan, \u201eu bijednom stanju\u201c, svetohrani\u0161te provaljeno, inventar ukraden, knjige porazbacane, crkvena roba profanirana. \u201eKao katoli\u010dki \u010dasnik, bio sam jako uzbu\u0111en nad tim prizorom beskrajne \u017ealosti i sotonskog barbarstva\u201c, napisao je \u010dasnik uz napomenu da je toga Uskrsa francuski vojni sve\u0107enik slavio misu na nakanu samostana.<\/p>\n
Provincijal Kod\u017eoman je vojno redarstvenu oslobodila\u010dku akciju Maslenica naveo kao primjer \u201eiskrenog domoljublja i hrabrosti sudionika\u201c koju su izveli hrvatski vojnici i policija na \u0161irem zadarskom zale\u0111u. \u201eIsplanirali su je na\u0161i vojni stratezi a odlu\u010dno i hrabro proveli hrvatski branitelji\u201c. U zahvali za sudionike te prekretnice u Domovinskom ratu koja je ujedinila prepolovljenu Hrvatsku, fra Jo\u0161ko je rekao: \u201eS posebnim se pijetetom na ovom svetom i simboli\u010dnom mjestu sje\u0107amo svih na\u0161ih 127 poginulih domoljuba, svih koji su u tim danima zadobili tjelesne i du\u0161evne rane, nestalih i preminulih branitelja. Hvala svoj na\u0161oj bra\u0107i \u010dije trude u\u017eivamo\u201c rekao je provincijal Kod\u017eoman i zahvalio Bogu i ljudima za dar slobode i vjere, za dar domovine izborene krvlju, kao i svima koji su prepoznali zna\u010daj samostanskog mjesta i pomogli njegovu obnovu: Vladi RH, Upravi Franjeva\u010dke provincije Presvetog Otkupitelja na \u010delu s tada\u0161njim provincijalom Toli\u0107em, biv\u0161em gvardijanu Samodolu, Ministarstvu kulture-Konzervatorskom odjelu u Zadru, osobito Miljenku Domjanu i brojnim dobro\u010diniteljima.<\/p>\n
Spomendan ru\u0161enja karinskog samostana inicijativa je gvardijana fra Petra Klari\u0107a i ubudu\u0107e \u0107e se obilje\u017eavati svake godine 13. velja\u010de, na dan kad je 1993. g. sru\u0161en. \u201cOrganiziramo ovaj spomen-skup s namjerom da se kroz nara\u0161taje ponavlja kao osobni i kolektivni napor srca i uma; da se trajno sa\u010duva spomen na ru\u0161enje samostana i crkve u Karinu i kao memorija na \u017ertve najizvrsnijih sinova hrvatskog naroda. \u017delja nam je da franjeva\u010dki samostan bude riznica nacionalne i vjerni\u010dke memorije koju \u0107emo obnavljati svake godine. Nadamo se da \u0107e nara\u0161taji za nama crpsti snagu iz ovog trezora svetih uspomena i uzeti najbolje i najljep\u0161e \u0161to hrvatski narod ba\u0161tini\u201d rekao je gvardijan Klari\u0107 uvodno na misi. Fra Petar je polovicom studenoga 2016. g. pokrenuo ideju za taj spomendan, potaknut danima sje\u0107anja na \u017ertvu Vukovara i \u0160kabrnje. Tada je pomislio da s obilje\u017eavanjem treba zapo\u010deti i u Karinu kao dio cjelokupne memorije na hrvatsko stradanje u Domovinskom ratu. Doga\u0111aj su organizacijski priredili gvardijan fra Petar i fra Ivan Nimac koji trenutno djeluju u samostanu, general bojnik Mladen Fuzul i suradnici. \u201eSje\u0107amo se \u0161to je bilo, ali imamo i pogled u budu\u0107nost. Samostan je obnovljen, idemo radosni u budu\u0107nost, ali ne zaboravimo \u0161to se dogodilo. Pripremamo se za 600. obljetnicu ovog samostana iz 15. st. koja \u0107e biti 2029. g. To je znak na\u0161eg uzleta za budu\u0107nost u hrvatskom narodu, dr\u017eavi i svima koji u njoj \u017eive. Ovaj narod je zaslu\u017eio da \u017eivi bolje i ljep\u0161e\u201c rekao je fra Petar. U Karinu \u017eivi 700 vjernika, u pora\u0107u su ga naselili Hrvati prognani i izbjegli iz BiH, Slavonije i Vojvodine. Ljeti je u njemu vi\u0161e tisu\u0107a ljudi, Karin ima i turisti\u010dki potencijal. Franjevci puk duhovno i kulturno podi\u017eu.<\/p>\n
U misi i cjelokupnom programu sudjelovali su i dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra, predstavnici \u017eupanijskih, gradskih i op\u0107inskih vlasti, civilnih i kulturnih institucija i braniteljskih udruga. <\/strong>Pjevala je klapa HRM-a Sv. Juraj. Me\u0111u ostalima, bili su i Ivica U\u0161ljebrka, posebni savjetnik i izaslanik generala Damira Krsti\u010devi\u0107a, potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane, general bojnik Mladen Fuzul, zapovjednik Zapovjedni\u0161tva za potporu i \u010dlan Organizacijskog odbora za tu proslavu, predstavnici MUP-a, Zadarske i \u0160ibensko-kninske \u017eupanije, \u0161ibensko-kninski do\u017eupan Tomislav Vrdoljak, gradona\u010delnik Benkovca Branko Kutija, gradona\u010delnik Obrovca dr. Ante \u017dupan i drugi gradona\u010delnici, na\u010delnici op\u0107ina, predsjednici gradskih i op\u0107inskih vije\u0107a te izaslanstva Udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.<\/p>\n Program je po\u010deo hodnjom Hrvatske vojske, braniteljskih udruga i prido\u0161lih od raskri\u017eja u Donjem Karinu do samostana. Prije mise, kod grobnice na ulazu u samostansko dvori\u0161te gdje su tijekom stolje\u0107a pokapani franjevci, a Srbi su je tako\u0111er bili minirali, fra Petar je predvodio molitvu za pokojne a dr\u017eavna, vojna, civilna i izaslanstva braniteljskih udruga polo\u017eila su cvije\u0107e i svije\u0107e. <\/p>\n Nakon mise, sve je sudionike u velikom \u0161atoru kojeg je podigla Hrvatska vojska na polju pokraj samostana, HV po\u010dastila grahom kojeg su priredili i na taj na\u010din daruju\u0107i sebe sudjelovanjem u tom sve\u010danom crkvenom i narodnom doga\u0111aju.<\/p>\n Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"