1. Poznato nam je kako je u blizini na\u0161e prvostolnice zapo\u010dela \u017eivjeti prva kr\u0161\u0107anska zajednica s biskupom na \u010delu. A stotinjak metara s isto\u010dne strane sv. Sto\u0161ije prije 950 godina nikao je samostan sv. Marije koji je sagradila polusestra kralja\u00a0 Kre\u0161imira IV., \u010cika s osobito kraljevskom slobodom. U ovoj oazi mira stolje\u0107ima su Benediktove duhovne k\u0107eri molile i zahvaljivale za silna djela koja im u\u010dini Gospodin. Otada je ova institucija tihi kutak molitve, ti\u0161ine i sabranosti, te \u017eivi spomenik vjere i kulture. Samostani su zapravo i nastajali kao za\u0161ti\u0107ena mjesta sabranosti gdje je pred moralnom klonulo\u0161\u0107u rastreseni \u010dovjek tra\u017eio neko zakloni\u0161te smiraja i povjerenja; tra\u017eio je sveti\u0161ta u kojima \u201evise zavjetni darovi, siroma\u0161nog, pobo\u017enog puka.., skloni\u0161ta ribara i mornara; gdje je mnogo uzdaha \u010dula i mnogo suza vidjela Gospina slika stara\u201d, kako o takvim mjestima pi\u0161e na\u0161 Zadarski pjesnik Frano Alfirevi\u0107. Takve oaze duhovnosti, naime, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju du\u0161u i donose okrjepu i blagoslov.<\/p>\n
Na\u0161e doba, na\u017ealost, takvu duhovnost ne razumije i ne trpi, ve\u0107 je \u201eprogoni\u201c kako netrpeljivim izrazima, tako i stilom nepodno\u0161ljive buke i pona\u0161anja. \u010covjek vi\u0161e ne nalazi prostora za prisnu ti\u0161inu gdje bi u sabranoj molitvi mogao biti s\u00e2m sa sobom. Svojevremeno su regule molitve i rada s visokim zidinama odvajale samostane od svijeta. Takva izvanjska za\u0161tita bila je trajna pomo\u0107 onima koji su birali kontemplativni stil \u017eivota. U tom kontekstu je Kre\u0161imirova \u201ekraljevska sloboda\u201c \u0161titila koludrice od \u201edrznika koji bi se suprotstavili\u201c samostanskom na\u010dinu \u017eivota. Kraljevskim ukazom zapravo bila je osigurana autonomija i ti\u0161ina, svojstven \u017eivotu Bogu posve\u0107enih osoba pred ugrozbom onih koji takav stil \u017eivota ne shva\u0107aju i ne prihva\u0107aju. Takvih je, dakle, bilo u Kre\u0161imirovo vrijeme, a ima ih i danas. Oni se \u201edrsko pona\u0161aju\u201c, pa u ime sekularnosti otpisuju iz svoje sredine duhovne stvarnosti, a svojim stavovima i pona\u0161anjem omalova\u017eavaju i ugro\u017eavaju duh kontemplacije.<\/p>\n
2. Nas, kao \u201eBogu posve\u0107ene ljude\u201c posebice zabrinjava \u201eprisilna ili dragovoljna delo\u017eacija ili deformacija sakralnoga iz na\u0161e du\u0161e i Bo\u017ejega doma\u201c. U taj proces delo\u017eacije i deformacije sakralnosti aktivno su se uklju\u010dila i obavijesna sredstva, \u0161to \u010desto poma\u017ee stvarati pomutnju u kojoj se od velike \u0161ume ni drve\u0107e ne vidi. Onaj pak iskonski osje\u0107aj \u201eintimnosti i svetosti\u201c, koju u du\u0161ama pobu\u0111uju sveti uzori i sakralni prostori, biva \u201cprofaniran i sveden samo na ovozemaljsku dimenziju do\u017eivljaja\u201d. To \u0107e nam biti jasnije ako pogledamo tu \u201ezamjenu teza\u201d koja se godi\u0161nje ponavlja u zadnjih nekoliko mjeseci. Po\u0111imo od mjeseca studenoga kada nas liturgija poziva razmi\u0161ljati \u201eo bla\u017eenima i svetima\u201d, te poti\u010de pomoliti se na grobljima za na\u0161e drage pokojne. Tada kao dopunu toj ponudi gledamo uvozne medijske predstave iz Amerike, pune \u017eutih bundeva i \u201eHalloweene\u201c. Polovicom istoga mjeseca, dok spominjemo velikoga dobrotvora svetoga Martina, okupljaju se \u201epajda\u0161i s mitrom na glavi\u201c, te u ritmu \u201ebrazilske sambe\u201c ljuljaju se \u201eod ba\u010dve do ba\u010dve\u201c s pjesmom \u201eotvor’ \u017eeno kapiju, man se o\u010dena\u0161a\u201c. To sa svetim Martinom i njegovim \u017eivotom nema nikakve veze.<\/p>\n
U svetom vremenu do\u0161a\u0161\u0107a vjernici se pripremaju za ro\u0111endan Isusa Krista, koji je \u201eradi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja si\u0161ao s nebesa\u201c. U to ba\u0161 vrijeme negda\u0161nji \u201eDjeda mraz\u201c, kojega su \u201cmodelari novoga mnijenja\u201d prekrstili u \u201edjeda Bo\u017ei\u0107njaka\u201c, kre\u0107e sa sjevera Europe prema Hrvatskoj pomo\u0107i \u201epobo\u017enim Hrvatima\u201c pripremiti se za taj veliki crkveni blagdan. Zadnjih godina u tu pripremu uklju\u010dili su se i \u201egraditelji drvenih ku\u0107ica, s atraktivnom ponudom toplih vina i kobasica\u201c. A za koji dan \u010dut \u0107emo putem medija i mnogih portala kako se valja pripremiti za sv. Valentina koji ispada \u201eza\u0161titnikom plesnih klubova i diska\u010da\u201c. Svjetovno, dakle, na \u201czavodljiv ili prislan na\u010din\u201d uklanja iz na\u0161e sredine ono \u0161to je sveto, duhovno i pobo\u017eno. I ne mali broj podlegne takvoj promid\u017ebi i zavo\u0111enju. (Primjer jednog prijatelja iz Po\u017eege: Ja svakoga Bo\u017ei\u0107a pe\u010denku ispe\u010dem!)<\/p>\n
3. Usprkos te realne opasnosti da se puno toga profanira i sekularizira, stoji \u010dinjenica kako nitko ne mo\u017ee nasilno otvoriti moj podrum, ako mu ja ne dobacim klju\u010deve kroz prozor. Nitko ne mo\u017ee u\u010di u moju du\u0161u i u moju ku\u0107u i nuditi \u201erog za svije\u0107u\u201c, ako ja osobno ne otvorim vrata svoje du\u0161e i svoga doma, pa po\u010dnem se cjenkati za ponu\u0111enu robu. Stoga, nije na odmet pitanje mo\u017eemo li se kao pojedinci i zajednica (sve\u0107enika, redovnica i redovnika, obitelji i \u017eupe) othrvati pred nasrtajima profaniranja svetinja, potro\u0161a\u010dke groznice i hedonizma?! Hrvatsko dru\u0161tvo u kojem brojni s uspjehom prodaju \u201erogove za svije\u0107e\u201c s pravom o\u010de\u00adkuje da sinovi Crkve dadne svoj obol na sebi svojstven, religiozan na\u010din. Oni \u0107e to mo\u0107i u\u010diniti samo ako budu dobro informirani o zavodljivostima ponude, te u isto vrijeme kadri mudro rasu\u0111ivati i razlu\u010divati prolazno od neprolaznoga, \u00advrijedno od nevrijednoga, dobro od lo\u0161ega. A ljudima, koji ih upitaju za razloge nade koja je u njima, pru\u017ee vjerodostojne, razumljive i nadasve autenti\u010dne odgovore.<\/p>\n
U tomu im mogu pomo\u0107i i dana\u0161nji Isusovi savjeti i o\u010dekivanja. Pro\u0161le nedjelje Isus je ocrtao lik \u201enovoga Bo\u017ejeg \u010dovjeka\u201c, gra\u0111anina nebeskog kraljevstva koji ima biti skroman, miroljubiv, milosrdan, \u010dista srca i \u017eivota, gladan Boga i svetosti, strpljiv i kad nepravdu trpi. Takvima Isus veli da su \u201ebla\u017eeni jer su Bo\u017eja djeca\u201c koja se trude biti savr\u0161eni ,,poput Otca koji je na \u00a0nebesima\u201c. Dana\u0161njim nagovorom Isus o\u010dekuje da \u201eti novi ljudi\u201c budu usred svijeta sol i svjetlo svijeta: \u201eVi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta\u201c (Mt 5, 13). To su slike iz \u017eivota koje mnogo govore. Sol je za\u010din jelu i \u010duva ga od trule\u017ei. To isto Isus tra\u017ei i od svojih u\u010denika. Njihova je du\u017enost \u201e\u010duvati \u010dovjeka i \u010dovje\u010danstvo od trule\u017ei, izopa\u010denosti, nevjere, grijeha, te sve \u201eza\u010diniti vrlinama svetosti, ljubavi i Bo\u017eje dobrote\u201c. Ta je obveza upisana u \u010dinu kr\u0161tenja, pa se svaki vjernik, a posebice Bogu posve\u0107ene osobe koji su pozvani na radikalan na\u010din \u017eivjeti dar kr\u0161tenja, pozvan \u201eda ne ohladili ili ne daj Bo\u017ee obljutavi?! U tom vidu Isus danas otvoreno pita: \u201eAko sol obljutavi, \u010dime \u0107e se osoliti?\u201c (Mt 5, 13).<\/p>\n
4. \u201eAko ne mo\u017ee\u0161 biti zvijezda na nebu (poput tolikih Bo\u017ejih velikana), budi drvo koje izgara u oganj na planini, ili pak nje\u017ena svjetiljka koja svijetli u ku\u0107i\u201c. Ova Eliotova misao sugerira svima da se trudimo biti bolji. Ne mo\u017eemo svi biti veliki svetci, niti nadaleko poznati sinovi Crkve ili nekoga reda. Ali, svatko mo\u017ee biti primjeran Kristov u\u010denik i mala i skromna svjetiljka u svom domu. Dok uz ovaj Dan posve\u0107enog \u017eivota zahvaljujemo svetom Ivanu Pavlu II. \u0161to je ustanovio ovaj spomendan (1996.) i vezao ga uz blagdan Gospodinova prikazanja u Hramu, uz Svije\u0107nicu, molit \u0107emo danas neka svi, koje je Duh Bo\u017eji \u201ezgrabio i zaveo\u201d da ga slijede, mognu usprkos brojnim protiv\u0161tinama ovoga svijeta stati uz program Isusovog govora na Gori. A kako je Crkva kao Misti\u010dno Tijelo, u jedinstvu i raznolikosti, sazdana na sakramentima, slu\u017ebama i karizmama, molit \u0107emo neka svi njezini \u010dlanovi, a napose Bogu posve\u0107ene osobe prepoznaju i \u017eive to \u201ecrkveno trojstvo u njezinom jedinstvu\u201d.<\/p>\n
Na osobiti na\u010din preporu\u010dit \u0107emo Gospi i njezinom Sinu Isus Kristu one koji su prihvatili njegov poziv. I moliti neka ostvaruju vitalnost posve\u0107enog \u017eivota kroz onu poznatu \u010detverostruka vjernost: Kristu i Evan\u0111elju; Crkvi i njezinom misijskom poslanju; idealima posve\u0107enog \u017eivota i karizmi osniva\u010da, kao i vjernosti \u010dovjeku ovoga vremena. Tako neka bude. Amen.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Sveta Marija, 5. velja\u010de 2017.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"