Sef 2,3; 3,12-13; 1 Kor 1,26-31; Mt 5, 1-12a (4. god. \u201eA\u201c)<\/p>\n
1. \u010cuveni be\u010dki lije\u010dnik i psihijatar Vik\u00adtor Frankl do\u0161ao do zaklju\u010d\u00adka kako mnogi pate zbog besmisla i duhovne praznine. Nemaju ni smisla, ni cilja, a ni sadr\u017eaja svog \u017eivota. Zbog toga tu prazninu i besmisao poku\u0161avaju popuniti u\u017eivanjem, alkoholom i drogama. A to je, veli on, sipanje otrova u bolesnu i praznu du\u0161u. \u017divotu treba dati vi\u0161i i dublji sadr\u017eaj. A \u010dovjek mora izi\u0107i iz sebe i \u017ertvovati se. Mora \u017eivjeti za ne\u0161to ili za nekoga. Samo tako mo\u017ee postati sretan i zdrav, zaklju\u010duje Frankl. Ovo \u0161to je Frankl \u201eotkrio prije 90 godina\u201c bo\u017eanski je psihijatar Isus objavio prije 1980 godina. \u010culi smo danas njegove rije\u010di: \u201eBlago siromasima u duhu, kao i onima koji tuguju; blago krotki\u00adma, \u017eednima i gladnima pravednosti; blago milosrdnima i onima koji su \u010dista srca; blago progonjenima zbog pravednosti\u201c (Mt 5, 3 st). Svojim govorom \u010dini se kao da je Isus sve naglavce okrenuo. I dok \u010dovjek \u010desto tra\u017ei smisao i cilj svome \u017ei\u00advotu u bogatstvu, \u010dasti, vlasti i u\u017eivanju, te misli kako mu je tu prava sre\u0107a, Isus danas veli tu mu je nesre\u0107a. Jer, umjesto lijeka \u010dovjek se hvata otrova. A ono \u0161to svijet smatra prokletstvom, Isus nudi kao bla\u017eenstvo i sre\u0107u. Isus naziva bla\u017eenima \u201esiroma\u0161ne, progonjene i uplakane\u201c ne zato \u0161to pla\u010du, nego zato \u0161to kroz suze vide Boga; ne zato \u0161to im je prazan nov\u010da\u00adnik, nego zato \u0161to im je puna i \u010dista du\u0161a; ne zato \u0161to su progonjeni, nego zato \u0161to su pravedni. Oni su bla\u017eeni jer su svjesni kako se ni za \u0161to na zemlji ne mo\u017ee Boga i sre\u00ad\u0107u kupiti, te da se ni za \u0161to na zemlji ne smije Bog i savjest prodati. (Na sprovodu prije pri\u010desti: Mogu svi jer sve je pla\u0107eno).<\/p>\n
Bla\u017eenstva koja smo ve\u010deras slu\u0161ali Isus je izgovorio na po\u010detku druge godine svoga javnog djelovanja, nakon \u0161to se predstavio narodu. Vrijeme je do\u0161lo da po\u010dne stvarati kraljevstvo o kojem je propovijedao, te da mu dadne ustavne norme i zakone, te postavi starje\u0161ine. A upravo tih dana, prije samoga govora na Gori, odabrao je dvanaestoricu koji \u0107e biti njegovi vjesnici i namjesnici. Njima \u0107e izdati zapovijed neka idu po svem svijetu i propovijedaju. Neka krste i nau\u010davaju. Izdat \u0107e im nove ustavne odredbe, zakone i propise po kojima se imaju ravnati. No, ovaj Isusov govor nije upu\u0107en onima koji se osje\u0107aju sretnima i zadovoljnima. A niti onima koji u\u017eivaju bogatstvo i sre\u0107u ovoga svijeta. Jo\u0161 manje je to govor onima koji misle da \u0107e njihova sre\u0107a i bogatstvo trajati na ovoj zemlji “po sve vijeke vijekova”. Ne, Isus se ne obra\u0107a njima, jer zna da ga ne\u0107e razumjeti. On radije govori onima koji \u017eive u patnji i koji se hrvu s nezgodama i brigama \u017eivota. On svoju rije\u010d upu\u0107uje ljudima koji znaju \u0161to su patnje i kri\u017eni putovi.<\/p>\n
2. Iako je znao da mnogi \u201eimaju u\u0161i, ali ne \u010duju\u201c, to ga nije odvratilo da izgovori vje\u010dne istine koje su pomalo tvrde i nerazumljive. Nije mu bila namjera ubiti u lju\u00addima volju za ovozemaljskim \u017eivotom, ve\u0107 objaviti ono \u0161to je va\u017enije i vrjednije?! Istina, farizeji se sabla\u017enjavaju, apostoli \u010dude, a masa ljudi mrmlja. Budu\u0107i da je zbog posljedica Isto\u010dnoga grijeha izvrgnuta skala vrjednota, Govor s Gore \u00a0bla\u017eenstava navije\u0161ta dugotrajnu borbu i plan za korjenitu obnovu paloga \u010dovje\u010danstva. Dugo je svijet tonuo, a da bi se u kratko vrijeme obnovio. \u010cak ni smr\u0107u na kri\u017eu svijet nije obnovljen do kraja. Samo su spa\u0161eni i udareni temelji stalne obnove. A vidjeli smo kako vo\u0111e te obnove nisu ni kraljevi, ni carevi, a ni mo\u0107nici ovoga svijeta, nego skromni i maleni koje Isus naziva bla\u017eenima. Na takvima, naime, po\u010diva novi ustav, jer oni slijede Isusove nose\u0107i svoj kri\u017e kojim pokazuju svijetu Isusovo napa\u0107eno lice. Blago njima dok ga prate i kroz patnju za njega svjedo\u010de. Jer, takvima je po\u0161tenje i \u010desti\u00adtost najve\u0107e blago. A Bog blagoslivlja po\u0161tene ruke i \u017eulje, pa bile one ne znam kako siroma\u0161ne. Siroma\u0161ni duhom ne pose\u017eu za tu\u0111im. Ra\u00addije \u0107e i umrijeti u siroma\u0161tvu, nego se nepo\u0161teno obogatiti. Kona\u010dno, siroma\u0161an duhom zna\u010di: bogat u Bogu. A to je najva\u017enije.<\/p>\n
Komu jo\u0161 Isus veli blago: Blago o\u017ealo\u0161\u0107enima! \u0160to to zna\u010di? Ne\u00adkome je Bog dao da ne oskudjeva, a vazda kuka i pla\u010de. Zar misli\u0161 da takvoga Bog blagoslivlja? Netko kuka ne od potrebe nego \u0161to drugi ima vi\u0161e od njega. Zar misli\u0161 da takvoga zavidnika Bog blagoslivlja? Koji onda pla\u010d Isus blagoslivlja? Na\u0161 dobri Spa\u00adsitelj imao je \u010desto suosje\u0107anja s ljudskim nevoljama i patnjama. Dirnule su ga suze majke, udovice iz Naima, suze oca za k\u0107erkom jedinicom, suze Lazarevih sestara za ljubljenim bratom. Ljudima je po naravi odre\u0111eno da umiru. Netko od raka, netko od \u010dira, slabosti srca, netko u prometnoj nezgodi. I kad zbog toga pla\u010demo i tugujemo, te u suzama pratimo svoje mile i drage, nismo sami. Uz nas je On \u010dija nas ruka miluje uz rije\u010di \u201eblago onima koji pla\u010du, jer \u0107e se utje\u0161iti. Ne, ovdje na zemlji. U dolini suza nema potpune utjehe. Tek tamo, s onu stranu groba, bri\u0161u se patni\u010dke suze. Nada u bolji i ljep\u0161i \u017eivot, u ponovni susret sa svojim u vje\u010dnosti osmi\u0161ljava na\u0161e suze. I to je pravo vite\u0161tvo \u017eivota. Sli\u010dno onom alkarskom kad vitezovi pod punom odorom tr\u010de ga\u0111ati mali \u017eeljezni obru\u010d zvan alka. A prije same utrke vojvoda svakom vitezu za\u017eeli \u201ebistro oko i sigurnu ruku\u201c. \u00a0Tako i nama, bra\u0107o i sestre Isus ovim rije\u010dima s Gore bla\u017eenstava \u017eeli \u201ebistro oko koje \u0107e biti kadro lu\u010diti dobro od zla i va\u017enije od neva\u017enoga\u201c. A k tomu \u017eeli nam i \u201esigurnu ruku da pogodimo, upoznamo i otkrijemo cilj \u017eivota\u201c. Jer, onomu tko znade za\u0161to \u017eivi, nema problema kako. Njima \u0107e \u201enebeski vojvoda\u201c na koncu uputiti pohvalni usklik: Bravo junaci. Bili ste krotki i o\u017ealo\u0161\u0107eni, milosrdna i \u010dista srca, mirotvorci a progonjeni zbog pravednosti. Blago vama. U malome ste bili vjerni; nevolje i patnje nisu vas zbunile. U\u0111ite u veselje Gospodara svoga!<\/p>\n
\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, IV k. god., 29. 01. 2017.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"