{"id":21179,"date":"2016-12-02T12:47:19","date_gmt":"2016-12-02T11:47:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=21179"},"modified":"2016-12-02T12:48:23","modified_gmt":"2016-12-02T11:48:23","slug":"zadar-posljednji-ispracaj-s-marije-benedikte-asje-perincic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=21179","title":{"rendered":"ZADAR: POSLJEDNJI ISPRA\u0106AJ S. MARIJE BENEDIKTE ASJE PERIN\u010cI\u0106"},"content":{"rendered":"

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Posljednji ispra\u0107aj s. Marije Benedikte Asje Perin\u010di\u0107 u \u010detvrtak 1. prosinca, koludrice \u017eenskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, po zapisanim mislima preminule benediktinke koje su brojni na sprovodu imali prigodu \u010duti, bila je istinska kateheza o predanom slu\u017eenju Gospodinu, uzornom redovni\u010dkom \u017eivotu, primjer kako se iza jednostavnosti u nastupu redovnice krije iznimno dubok odnos s Bogom. Na po\u010detku mise zadu\u0161nice koju je u crkvi sv. Marije predvodio o. Jozo Milanovi\u0107, OSB, opatica zadarskog samostana Anastazija \u010cizmin predstavila je \u017eivot s. Benedikte.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Na sprovodnom obredu na Gradskom groblju koji je predvodio zadarski katedralni \u017eupnik Josip Radojica Pin\u010di\u0107, gdje je pokopana u grobnici benediktinki, Pin\u010di\u0107 je o s. Benedikti govorio temeljem i njenih zapisa u dnevniku kojeg je vodila. Uz opaticu \u010cizmin, s. Benedikta je zbog rada s generacijama djece, svoje poletne naravi i \u010dinjenice da je gradsko dijete, bila najpoznatija zadarska benediktinka, rodom iz poznate ko\u0161arka\u0161ke obitelji Perin\u010di\u0107, radosna, vedra, vitalna, okretnog i zaigranog duha. Geslo njenog poziva bila je misao iz Lukinog evan\u0111elja, \u201eMarija je izabrala najbolji dio koji joj se ne\u0107e oduzeti\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

S. Benedikta je nakon te\u0161ke bolesti preminula u do\u0161a\u0161\u0107u, u ponedjeljak 28. studenog u 66. godini \u017eivota i 46. godini mona\u0161kog posve\u0107enja, a upravo je na drugu nedjelju Do\u0161a\u0161\u0107a, 7. prosinca 1975. g., polo\u017eila vje\u010dne zavjete. U spomen na svoju 24. godi\u0161njicu polaganja vje\u010dnih zavjeta, 1999. g. je zapisala: \u201eNakon \u0161to me Bog zamilovao jo\u0161 u maj\u010dinoj utrobi i urezao moje ime u dlanove svoje, pozvao me da ostavim oca, majku, bra\u0107u, sestru, ku\u0107u, imanje, rod i porod i da idem za njim. \u017deljela sam mu uzvratiti svojim ‘Da’ i po zavjetima mu izre\u0107i da ga ljubim svim srcem, svom du\u0161om, svom snagom i svim duhom svojim. Cijelom svojom osobom i \u010ditavim svojim \u017eivotom. Taj se prinos cijelog mog bi\u0107a dogodio uo\u010di svetkovine Bezgre\u0161nog za\u010de\u0107a BDM.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/p>\n

U samostanu, zatvorena za svijet a otvorena Bogu, u molitvi, osami, na brdu, na kri\u017enom putu, ovisna u svemu o Ocu, pod pla\u0161tem i okriljem njegove i na\u0161e Majke. Izabiru\u0107i da ga slijedim u Svetoj Mariji koja se nalazi u srcu grada Zadra, \u017eeljela sam biti kanal Bo\u017eje ljubavi za sve \u017eitelje ovog grada, ovog naroda, ove dr\u017eave i cijelog svijeta. Biti poput Mojsija \u2013 uzdignuti ruke znaju\u0107i vrijednost molitve i \u017eivljenja na slavu i hvalu Imena njegova. Svjesna sam da je to borba do posljednjeg daha. Za tu i takvu borbu Bog naoru\u017eava moje ruke. Pote\u0161ko\u0107e u \u017eivljenju nisu prepreka izme\u0111u Boga i nas, nego su one siguran put k njemu. Svako jutro, poput \u017didova, naglas izgovorim prvu rije\u010d Modehani, \u0161to zna\u010di ‘Hvala ti Bo\u017ee \u0161to si mi vratio du\u0161u iz sna’. Daj mi snage i svoju milost da ovaj dan pro\u017eivim tebi na slavu. Sve je milost. Sve je njegov dar\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

S. Benedikta je ro\u0111ena u Zadru 4. srpnja 1951. g. od oca \u0160ime i majke Marice ro\u0111. \u010cizmin iz Sutomi\u0161\u0107ice, kao drugo od \u010detvero djece. Sakrament kr\u0161tenja primila je od don Rika Finke 5. kolovoza 1951. g. u \u017eupi sv. Ivana na Relji u Zadru. Djetinjstvo je provela u ku\u0107i djeda Luke na Stanovima, s velikim vrtom i mnogim doma\u0107im \u017eivotinjama, u igri i veselju s bra\u0107om Darijom, \u010cedomirom i sestrom Sonjom. Prvu svetu pri\u010dest primila je od \u017eupnika fra Stanka Tur\u010di\u0107a 19. lipnja 1960. g. u \u017eupi sv. Ivana, a 18. lipnja 1961. g. krizmao ju je zadarski nadbiskup Mate Garkovi\u0107.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

S obitelji je i\u0161la na hodo\u010da\u0161\u0107a Gospi Maslinskoj na Belafu\u017eu i Gospi od Ze\u010deva u Nin. Kao mala misionarka i\u0161la je po svom predjelu Stanovi gdje je \u017eivjela od ku\u0107e do ku\u0107e, za pobo\u017enost prvih devet petaka. Rekla je tada Isusu ‘Uzmi mene meni i daj mi sebe’. Okupila je za to desetak dje\u010daka i djevoj\u010dica. U blizini njihove ku\u0107e na Stanovima bila je kapelica. Kroz prozor bi u\u0161la u nju kriomice, jer \u017eupljani jo\u0161 nisu imali klju\u010da, i tu se molila, s prijateljicom molila krunicu i kri\u017eni put, pjevala. Voljela je biti u ti\u0161ini kapele, nekad je i svirala harmonij. Na misu u crkvu sv. Ivana na Relji u 6 sati ujutro i\u0161la je i po ki\u0161i i po ledu, bez prekida. \u010cesto je prije i poslije nastave u Arbanasima gdje je poha\u0111ala \u0161kolu pohodila Isusa u crkvi Gospe Loretske. Kroz \u010detiri godine svaki dan je molila molitvu za sretan izbor zvanja koju je na\u0161la u molitveniku.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Na odlazak s. Benedikte u samostan djelovalo je ulazak opatice Anastazije \u010cizmin, njene tete. \u010citaju\u0107i taj njen zapis na ispra\u0107aju, opatica \u010cizmin je ganuto plakala: \u201eKad je moja teta Senija oti\u0161la u samostan i u meni se rodila \u017eelja: I ja \u0107u biti \u010dasna! Imala sam 11 godina. S rodicom Ksenijom Perinovi\u0107 (benediktinkom u Pagu) po putu sam molila krunicu. \u010cesto sam s njom nakon nastave ili prije, oti\u0161la u sv. Ivana kod kapelana da nas pri\u010desti ili da nam rije\u0161i matemati\u010dki zadatak. Kapelan nas je okupljao i dao nam zadu\u017eenje, \u010distiti i kititi kapelicu Gospe Fatimske na Stanovima\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Sa svojih 16 godina u\u0161la je u samostan 3. rujna 1967. g. Mona\u0161ki habit obukla je i zapo\u010dela novicijat 11. svibnja 1970. g. i dobila mona\u0161ko ime Marija Benedikta kojim se uvijek ponosila i utjecala. Prve zavjete polo\u017eila je na svetkovinu sv. Benedikta 11. srpnja 1971. g. Uzor su joj bile u\u010diteljice u \u0161koli, divila se njihovom kontaktu s u\u010denicima te je i sama \u017eeljela biti u\u010diteljica. Na poticaj zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka zavr\u0161ila je U\u010diteljsku akademiju jer je mons. Oblak predvidio da \u0107e u Stalnu izlo\u017ebu crkvene umjetnosti koju vode benediktinke dolaziti i \u0161kolska djeca te je potrebno imati i osobu pedago\u0161ke naobrazbe koja \u0107e najmla\u0111ima predstavljati sakralno\u00a0 blago. To je radila s puno elana na svoje i zadovoljstvo posjetitelja.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Bene, kako su je od milja zvali, razvijala je i umno\u017eila svoje brojne talente. O. Leon \u0160ipek, kapelan \u017eupe sv. Ivana na Relji, utjecao je na nju da po\u010dne svirati. To su korijeni njenog glazbenog obrazovanja. Bila je orgulja\u0161ica u samostanskoj crkvi sv. Marije i u\u010diteljica sviranja u Osnovnoj glazbenoj \u0161koli sv. Benedikta. Prije nego se otvorila ta \u0161kola, dvadeset godina u samostanu djecu je privatno pou\u010davala glazbi i sviranju klavira. Svirala je jo\u0161 i violinu i harmoniku.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Zahvaljivala je Bogu za svakog u\u010denika. U njenoj sobi s klavirom djeca su se osje\u0107ala kao kod ku\u0107e. Djeca su je jako voljela i ona njih. Pratila ih je i radovala se svakom njihovom uspjehu, i kasnije kao odraslih u glazbenoj i drugim profesijama. Jednom prigodom su joj djeca u vrti\u0107u stavila na glavu mornarsku kapu, pa su je sad nakon njenog preminu\u0107a uz tu sliku ispratili rije\u010dima ‘Zbogom kapetane’. Uspje\u0161no, savjesno i odgovorno pou\u010davala je djecu do Uskrsa 2016. g. Toliko je voljela rad s djecom i bila po\u017ertvovna, da je predavala u \u0161koli dok god je mogla, i izme\u0111u terapija koje je primala i lije\u010dni\u010dkih pregleda.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

\u201eUnosila je sebe u sviranje i pjevanje liturgijskih i koralnih napjeva sa svojom zajednicom i primjenjivala je sve pouke sv. Benedikta s obzirom na liturgiju, pjevanje, recitiranje i disciplinu u korskim molitvama. Sv. Benedikt pou\u010dava da se u molitvi vladamo tako da se na\u0161 duh sla\u017ee s na\u0161im glasom i da pjevamo mudro te da ne smetnemo s uma da pred licem an\u0111ela pjevamo Gospodinu koji mu prenose na\u0161e molitve i hvale. \u010ceznemo nastaviti hvalu Bo\u017eju pred svim nebesnicima pjevaju\u0107i Gospodinu Svet, svet, svet\u201c rekla je opatica \u010cizmin.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Jako je voljela prirodu, cvije\u0107e i more. S. Benedikta je slavila Boga i prepoznavala ga u prirodi. Osobito je voljela izlaske i zalaske sunca, pogled s njenih Stanova na zadarski kanal. Jednom je pro\u010ditala re\u010denicu s potpisom Isus: \u201eTo sam ja, koji vas \u017eelim pozdrviti prije spavanja. Ali rijetki me prepoznaju\u201c, pa je napisala: \u201eTada sam shvatila da sam ga prepoznala i prepustila se milovanju njegovom ljepotom\u201c. U svom dnevniku se sje\u0107a u\u010diteljice Danice Pedi\u0161i\u0107 koja je lijepo crtala na plo\u010di s bojama. \u201eMeni je uvijek bilo \u017eao kad se to moralo brisati. U\u017eivala sam u skladu boja, cvjetova, pti\u010dica. Htjela sam zauvijek sa\u010duvati te prekrasne \u0161arene cvjetove, pti\u010dice, grane, poto\u010di\u0107. Ma\u0161tala sam da \u0107u i ja jednog dana biti u\u010diteljica i tako crtati. Crtala sam za neku \u017eupu zavjese s an\u0111elima za tabernakul. U\u017eivala sam kako su an\u0111eli uspjeli. Nacrtala sam i sv. Leopolda Mandi\u0107a za crkvu sv. Frane\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Me\u0111u svecima, uz svoga sv. Benedikta i Skolastiku, osobito je voljela sv. Malu Tereziju i sv. Leopolda Bogdana Mandi\u0107a. Bavila se fotografijom, njene slike su bogata samostanska riznica i protagonist je dokumentarnog filma ‘Pogled s prozora’ Luke Marottija o \u017eivotu zadarskih benediktinki. Bavila se filatelijom i ostvarila je brojne kontakte s drugim filatelistima.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Krasila ju je strpljivost koja je do izra\u017eaja do\u0161la i kad je strpljivo i precizno krasopisom ispisivala brojne pergamene. Izradila je brojne rukotvorine, krunice. Na dar Ivanu Pavlu II. na nacionalnom hodo\u010da\u0161\u0107u u Rim 2003. g. izradila je lik Gospe Maslinske i papi je napisala \u010destitku na pergameni. Napisala je mnoge povelje za posvete crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji. Bila je strpljiva i u bolesti. Kad su joj sestre rekle da se sve medicinsko osoblje u Zadru i zagrebu koje je pratilo zadnjih sedam mjeseci bolesti divi njenoj strpljivosti, s. Benedikta je odgovorila: \u201eBlago njima kad se imaju \u010demu diviti. Bog je jedini kojemu se treba diviti\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Iz svoje bolesni\u010dke postelje je rekla \u201eSvima je nama cilj \u017eivot u Bogu\u201c. \u201eDesetak dana prije smrti rekla je ‘Jedva \u010dekam vidjeti papu i mamu i ne\u0107aka Marka\u201c rekla je opatica \u010cizmin, istkanuv\u0161i da je prikazanje Marije Benedikte bilo iskreno i potpuno.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/p>\n

Inzistirala je da se predvi\u0111ena proslava 950. godi\u0161njice spomena sv. Marije ovog listopada odr\u017ei prema planu: \u201eAko mi se pogor\u0161a stanje, ako i umrem, nemojte ni\u0161ta presko\u010diti u organizaciji proslave. Neka se sve odvija kako je predvi\u0111eno\u201c. Umrla je to\u010dno mjesec dana nakon te velike jubilejske proslave. S. Benedikta je voljela i \u010desto je pjevala zaziv ‘Do\u0111i, Gospodine, Maranatha. Do\u0111i Gospodine Isuse’. \u201eTo \u010dinim i sada\u201c, rekla je i u bolnici i tiho ga otpjevala sa svojim sestrama iz bolesni\u010dkog kreveta. Umrla je u vremenu do\u0161a\u0161\u0107a, kad Crkva na osobit na\u010din pjeva ‘Maranatha, do\u0111i Gospodine Isuse’.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

U kolovozu 2015. g. s. Benedikta koludricama je na razglednici napisala: \u201eKad umrem, nemojte \u017ealovati ni plakati. Okupite se i radujte se! Napravite ‘banket’ u slavlju \u017eivota kojega sam provela s vama i kojega mi je darovao Gospodin. Veseli i radosni budite! Hvala!\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

S. Benedikta je izrazila \u017eelju da na misi M. Skolatika \u010dita Pavlov Hvalospjev ljubavi, kojeg je u cijelosti i ispisala na pergameni, M. Danijela da pjeva ‘Do\u0111i Gospodine, Maranatha’ i da se proglasi Lukino evan\u0111elje o malenima. Na prikazanju da sve sestre zajedno pjevaju ‘Primi me Gospodine kao obnovu zavjeta’.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

\u201eOkrijepljena svetim sakramentima, njena du\u0161a se vratila u nebesku domovinu gdje \u0107e se susresti s Kristom zaru\u010dnikom na vje\u010dnoj gozbi\u201c zaklju\u010dila je opatica \u010cizmin.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Tragom Isusovog usklika ‘Slavim te O\u010de, gospodaru neba i zemlje, \u0161to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima’, u propovijedi je o. Jozo Milanovi\u0107 rekao da je na\u0161 \u017eivot slaviti oca nebeskog, kako ka\u017ee i sv. Benedikt. To je i geslo benediktinaca, Da se u svemu slavi Bog. \u201eU svemu slavimo Boga. Od tog slavlja nije izuzeta ni smrt, ni bolovanje, ni kri\u017eevi u \u017eivotu koje nosimo. Uz kri\u017e stoji uskrsna svije\u0107a, znak Krista uskrsloga. Podsje\u0107a nas da vjerujemo da nakon smrti slijedi uskrslo slavlje.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Sv. Benedikt ka\u017ee da je mona\u0161ki \u017eivot tra\u017eenje Boga. Pripjevni psalam ka\u017ee ‘Lice tvoje, Gospodine ja tra\u017eim’. Gospodin se u na\u0161em \u017eivotu skriva i gdje ga ne bismo o\u010dekivali. Skriva se u na\u0161im mukama, kod onih za koje bismo pomislili da nemaju veze s njim. Sakrio se na golgoti me\u0111u razbojnike, me\u0111u bolesne, potrebne, siroma\u0161ne. Kao djeca Bo\u017eja trebali bismo slaviti Oca na nebesima koji se o nama brine\u201c rekao je o. Jozo. U sje\u0107anju na krasopis s. Benedikte kojim je na pergamenama puno toga ispisala, o. Jozo je rekao da \u201eGospodinova ruka u na\u0161em \u017eivotu uvijek ne\u0161to lijepo pi\u0161e. Njegov rukopis je uvijek krasopis\u201c.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

U osvrtu na ‘Amen’ kojeg je s. Benedikta ispisala na kraju brojnih pergamena, a Amen je izricala i na molitve sestara iz bolesni\u010dkog kreveta, o. Jozo je rekao da Amen zna\u010di na\u0161 \u017eivot ovdje na zemlji, re\u0107i Bogu ‘Da’ kao \u0161to je Isus rekao.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

\u201ePoslije Amen ostaje najljep\u0161a rije\u010d koja \u0107e nas pratiti kroz svu vje\u010dnost, Aleluja. Molimo da s. Benedikti, nakon Amena kojeg je potpisala u ovom \u017eivotu na zemlji, Gospodin doda svoj vje\u010dni Aleluja\u201c zaklju\u010dio je o. Jozo u propovijedi.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

S. Benedikta je bila uvijek radina, aktivna, stvarala\u010dka, umjetni\u010dka, nesputana du\u0161a. \u201eIpak, bila je pozvana na \u017eivot u \u010dijem je sredi\u0161tu red, disciplina i odvojenost od svijeta. Bene je uspjela pomiriti te suprotnosti na svoj, originalan na\u010din, donose\u0107i svima koji su je susretali da\u0161ak slobode i Neba\u201c ka\u017ee Maja Kolega, ne\u0107akinja s. Benedikte, u sje\u0107anju na svoju ro\u0111akinju i zaklju\u010duje:<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/p>\n

\u201eBila je du\u0161a koja nikad nije imala mira. \u010cinilo se kao da nije \u010dvrsto vezana uz ovaj na\u0161 materijalni svijet, kao da bi mogla u svakom \u010dasu odletjeti u prostranstva iz kojih je do\u0161la.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Sad se njena du\u0161a odvojila od svega materijalnog i vratila u svoj nebeski dom, gdje \u0107e zauvijek biti slobodna i razigrana kao \u0161to je to bila i za vrijeme svog ovozemaljskog \u017eivota\u201c.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posljednji ispra\u0107aj s. Marije Benedikte Asje Perin\u010di\u0107 u \u010detvrtak 1. prosinca, koludrice \u017eenskog benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, po …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21179"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21179"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21179\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":21207,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21179\/revisions\/21207"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21179"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21179"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21179"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}