(Mudr 10,10-14; Ps. 34.; Tim 4,6-8.17-18; Mt 10,34-42)<\/p>\n
Bra\u0107o i sestre!<\/p>\n
1. Zadar danas slavi svoga za\u0161titnika sv. Kr\u0161evana, vrloga mu\u017ea i poznatog rimskog \u010dasnika. Bio je podanik je cara Dioklecijana, a u\u010denik Isusa iz Nazareta i nije te dvije stvari smatrao nespojivim. Dapa\u010de, bio je kao kr\u0161\u0107anin hrabar i anga\u017eiran jer vjeru nije dr\u017eao privatnom stvari. Bogu se klanjao i molio, ljude volio, a vlast po\u0161tivao. I kao kr\u0161\u0107anin nije se osje\u0107ao ugro\u017eenim. Takvim se osje\u0107ao njegov car koji mu je zanijekao pravo na njegovo \u017eivotno uvjerenje. Car se smatrao gospodarom \u017eivota i smrti svoga \u010dasnika kr\u0161\u0107anina. Nisu nam nepoznati takvi stavovi iz nedavnih totalitarizama kad su \u201eveliki vo\u0111e\u201c preuzimali vlast gospodariti nad \u017eivotom i smr\u0107u svojih podanika.<\/p>\n
I Kr\u0161evanu je nu\u0111en polo\u017eaj samo neka po\u010dasti la\u017ene bogove-kumire. Nu\u0111eno mu je namjesni\u0161tvo jedne rimske pokrajine, ali uz uvjet da se odrekne vjere u Isusa Krista. No, \u010dvrsti karakteri ne prihva\u0107aju ucjene i obe\u0107anja koja \u0161tete slobodi i dostojanstvu savjesti. Bo\u017eji vitez Kr\u0161evan ne samo da nije prihvatio zavodljivu ponudu, ve\u0107 je svojim stavom i rije\u010dima hrabrio progonjene kr\u0161\u0107ane u Rimu neka se ne boje i neka ustraju. Me\u0111u njima je bila i sv. Sto\u0161ija Rimljanka koja je ve\u0107 bila zato\u010dena zbog svoje vjere. Uslijedilo je progonstvo Kr\u0161evana u Akvileju je mu\u010deni\u010dki umro odsijecanjem glave. Stradanje brojnih kr\u0161\u0107ana s molitvama na usnama i mirnim podno\u0161enjem muka pokazuje kako se oni nisu bojali ni cara, ni mu\u010deni\u0161tva. Njihova je sigurnost i mir izvirala iz Kristovih obe\u0107anja: \u201eTko izgubi svoj \u017eivot poradi mene, na\u0107i \u0107e ga\u201c (Mt 10, 38). A njegov primjer potpunoga predanja u ruke O\u010deve u najte\u017eem trenutku \u017eivota, bio je i kr\u0161\u0107anima kroz povijest jedino mjerilo i pravi putokaz. Znali su, naime, i vjerovali njemu koji je govorio \u201e\u0160to koristi \u010dovjeku da cijeli svijet dobije, a du\u0161u svoju izgubi\u201c ( Mk 6, 46).<\/p>\n
2. Ve\u0107 je davno pisac Diognet zabilje\u017eio u svojoj poslanici kako se \u201ekr\u0161\u0107ani ne razlikuju od ostalih ljudi ni podru\u010djem gdje stanuju, ni jezikom, ni na\u010dinom \u017eivota. Kao gra\u0111ani s ostalima imaju sve zajedni\u010dko, a sve trpe kao tu\u0111inci. \u017dene se kao i ostali, ra\u0111aju djecu i provode \u017eivot na zemlji, ali na nebu im je domovina. Pokoravaju se izglasanim zakonima, a na\u010dinom svoga \u017eivota ih nadvisuju. Ljube sve, a svi ih progone, preziru i osu\u0111uju. Ubijaju ih, a oni o\u017eivljavaju. Vrije\u0111aju ih, a oni blagoslivlju. Poni\u017eavaju ih, a oni im iskazuju \u010dast. Kad dobro \u010dine, ka\u017enjavaju ih kao zlo\u010dince. Dok podnose kaznu, raduju se kao da o\u017eivljavaju. Jednostavno re\u010deno: \u0161to je du\u0161a u tijelu to su kr\u0161\u0107ani u svijetu\u201c.<\/p>\n
Zahvalni smo Bogu \u0161to je ovaj grad stolje\u0107ima imao kao svoga za\u0161titnika ovoga simpati\u010dnoga sveca, \u201evrlog rimskog \u010dasnika\u201c i Bo\u017ejega viteza sv. Kr\u0161evana iz druge polovice III. stolje\u0107a. On je stolje\u0107ima bio du\u0161a ovoga grada. Bio je vojnik i\u00a0 podanik cara Dioklecijana koji nije volio kr\u0161\u0107ane. Ali, Kr\u0161evan je bio vrli u\u010denik Isusa iz Nazareta. Kao anga\u017eirani kr\u0161\u0107anin on je javno i bez straha i stida o\u010ditovao svoj \u017eivotni stav i opredjeljenje. Bio je poznat po \u010dvrstoj vjeri u Isusa Krista, jedinog Otkupitelja \u010dovjeka, kao i po izrazito velikoj ljubavi prema svakom \u010dovjeku. No, njegov stav se o\u010ditovao i u izrazima po\u0161tovanja i respekta prema onima koji su obna\u0161ali vlast u narodu.<\/p>\n
3<\/strong>. Odani \u0161tovatelji u Zadru prepoznali su njegove vite\u0161ke odlike \u201e\u010dasti, vjernosti, \u010destitosti, odva\u017enosti i hrabrosti\u201c pa su ga zbog toga i uzeli za nebeskoga za\u0161titnika svoga grada. I kao njegovi odani \u0161tovatelji nastojali su prihvatiti njegove ideali i ostvarivati ih u \u017eivotu, kulturi i u javnom i privatno radu. Vjerovali su, naime, kako nas lijepo pou\u010dava jedan drugi Kristov vitez, apostol naroda sveti Pavao, da \u201enismo bez nade jer smo sinovi Bo\u017eji\u201c (Rim 8, 14) koji imaju stvarno dioni\u0161tvo na bo\u017eanskoj naravi. To sinovstvo primili smo na kr\u0161tenju, pa zbog toga mo\u017eemo klicati \u201eAbba–<\/strong>O\u010de\u201c. Zbog toga on svome dragom u\u010deniku Timoteju u dana\u0161njem drugom \u010ditanju ispovijeda kao vrli Kristov vitez da je \u201edobar boj bio, trku zavr\u0161io i vjeru sa\u010duvao\u201c (2 Tim 4, 7). Pa i nejga, mladog biskupa Timoteja, moli ga i zaklinje \u201eneka propovijeda Rije\u010d, uvjerava, prijeti i zapovijeda sa svom strpljivo\u0161\u0107u i blago\u0161\u0107u\u201c (2 Tim 4, 2).<\/p>\n A onda kao mahnit dovikuje svojim Rimljanima: \u201eTko \u0107e nas rastaviti od ljubavi Kristove\u201c? I nabraja sedam gotovo beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, ma\u010d. A onda dodaje jo\u0161 deset vi\u0161ih tajanstvenih, nadljudskih sila koje su tako\u0111er nemo\u0107ne u tom vidu: smrt, \u017eivot, an\u0111eli, vlasti, sada\u0161njost, budu\u0107nost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. Ni\u0161ta. Ama ba\u0161 ni\u0161ta nas ne mo\u017ee \u201erastaviti od ljubavi Bo\u017eje u Kristu Isusu Gospodinu na\u0161emu\u201c (Rim 8, 18). Molit \u0107emo stoga na ovaj dan neka i nama Gospodin dadne onu snagu duha kojom je sveti mu\u010denik Kr\u0161evan njemu vjerno slu\u017eio i u muci izvojevao pobjedu. Po Kristu Gospodinu na\u0161emu. Amen.<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n Katedrala, 24. studenoga 2016.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"