Upravo smo \u010duli nekoliko re\u010denica iz poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima. Ova poslanica apostola naroda imala je veliki utjecaj u povijesti Crkve. Nju se stoga naziva \u201ekatedrom vjere\u201c i prvim \u201eteolo\u0161kim sustavom\u201c u kojoj Pavao teolo\u0161ki razmi\u0161lja o \u201evjeri i slobodi, Bo\u017ejoj pravednosti i spasenju, ali i svojoj intimnoj drami zbog nevjere njegovoga Izraela\u201c. On ovo pismo pi\u0161e izme\u0111u 57. i 58. godine iz Korinta prije nego po\u0111e u \u0160panjolsku. A Rim je u to vrijeme mjesto koje po njemu ima \u201epostati novim Jeruzalemom, sredi\u0161tem novoga Bo\u017ejeg naroda, koji ucijepljen u maslinu \u017eidovstva, postaje novo bujno i sna\u017eno stablo\u201c. Budu\u0107i da ono ve\u0107 tada okuplja povijesno, politi\u010dko, ekonomsko i kulturno blago mnogih naroda, Pavao je uvjeren kako Rim ve\u0107 malo po malo postaje sredi\u0161tem Crkve, pa mu upu\u0107uje ovu poslanicu razra\u0111enog \u201eteolo\u0161kog sustava\u201c.<\/p>\n
U svom razmi\u0161ljanju on povijest \u010dovje\u010danstva dijeli u dva velika razdoblja: vrijeme prije Krista, vrijeme \u201estrpljivosti\u2019 (3, 26) i i\u0161\u010dekivanja\u201c, te vrijeme poslije Krista po kome imamo pomirenje s Bogom. Bog koji je odvojio i iz ropstva izveo izabrani narod, sada okuplja i spa\u0161ava sve: \u017didove i pogane po vjeri u Isusa Krista. I kao \u0161to je Abraham \u201eu nadi, protiv svake nade\u201c, povjerovao da \u0107e postati ocem mnogih naroda (4, 18-21), tako sada Bog spa\u0161ava sve koji \u201evjeruju u Isusa Krista, Gospodina na\u0161ega, koji bi predan za opa\u010dine na\u0161e i uskri\u0161en radi na\u0161eg opravdanja\u201c (4, 24). Zato Pavao uglavljuje povijest \u010dovje\u010danstva u dva lika: u Adamu i u Kristu, \u201enovom Adamu\u201c po kojem smo postali djecom Bo\u017ejom i imamo \u201estvarno dioni\u0161tvo na bo\u017eanskoj naravi\u201c. A primili smo ga po kr\u0161tenju kada smo postali suba\u0161tinici Kristovi i zajedni\u010dari dobara Oca nebeskoga.<\/p>\n
No, Krist nije samo Spasitelj i Otkupitelj \u010dovjeka, nego i svega stvorenja koje \u201esa svom \u017eudnjom i\u0161\u010dekuje objavljenje sinova Bo\u017ejih\u201c (Rim 8, 19), kad \u0107e zasjati nova zora \u010dovje\u010danstva, novi svijet ljubavi, ljepote i mira. Zato Pavao u ovom kratkom odlomku kao mahnit dovikuje: \u201eTko \u0107e nas rastaviti od ljubavi Kristove\u201c? I nabraja sedam gotovo beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, ma\u010d. A onda dodaje jo\u0161 deset vi\u0161ih tajanstvenih, nadljudskih sila koje su tako\u0111er nemo\u0107ne u tom vidu: \u201eNi smrt, \u017eivot, an\u0111eli, vlasti, sada\u0161njost, budu\u0107nost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. Ni\u0161ta. Ama ba\u0161 ni\u0161ta nas ne mo\u017ee ‘rastaviti od ljubavi Bo\u017eje u Kristu Isusu Gospodinu na\u0161emu\u201c (8, 18). Amen.\u00a0(\u010citanje: Rim 8, 35.37-39)<\/p>\n
\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, 23. studenoga 2016.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"