1. Dana\u0161nja svetkovina Svih Svetih s popratnim spomenom Dana svih vjernih mrtvih finale sve\u010danog oratorija onih koji su za nebo predodre\u0111eni. U tom smislu liturgija nam danas otvara knjigu Otkrivenja pa slu\u0161amo kako u njoj \u00abIvan ne\u0161to vidi..\u00bb Rije\u010di ‘gledati’ i ‘vidjeti’ \u010desto nalazimo na stranicama Svetoga Pisma. – \u00abMojsije, \u0161to vidi\u0161, pita Jahve? Vidim grm koji gori, ali ne izgara!\u00bb (Izl 3, 4) – \u00ab\u0160to ti vidi\u0161 Jeremija? Vidim rascvjetanu bademovu granu koja je navje\u0161taj sigurnog prolje\u0107a. \u2013 Ivane, \u0161to vidi\u0161? \u00abVidim jednog drugog an\u0111ela gdje uzlazi s istoka s pe\u010datom Boga \u017eivoga koji vi\u010de iza glasa: Ne udite ni zemlji, ni moru, ni drve\u0107u dok ne ope\u010datimo sluge Boga na\u0161ega\u2026 \u0160to jo\u0161 vidi\u0161 Ivane? Eno, velikoga mno\u0161tva \u0161to ga nitko ne moga\u0161e izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika. Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama\u00bb. \u0160to poru\u010duju ovi biblijski tekstovi kao i svetkovina Svih Svetih i Dan mrtvih koje danas i sutra obilje\u017eavamo? \u0160to \u0107emo vidjeti danas poslije podne i sutra kada se na\u0111emo na groblju gdje \u0107emo upaliti svije\u0107e svojim dragim pokojnima? Na\u0161 odgovor na upit \u201e\u0161to vidi\u0161\u201c, brate i sestro, vjerojatno bi glasio kako vidimo mno\u0161tvo grobova i kri\u017eeva, bijelih krizantema i upaljenih svije\u0107a. A uz to slu\u0161amo kako Isus tuma\u010di i razla\u017ee svoje nove propise i zakone. Pojavljuje se, me\u0111utim, pitanje mogu li receptori suvremenog \u010dovjeka primiti njegove rije\u010di i razumjeti njihovu poruku? Komu je Isus namijenio svoj govor bla\u017eenstava s novim propisima i zakonima?<\/p>\n
2. Promotrimo li suvremenog \u010dovjeka i okru\u017eje u kojem \u017eivi i raste, do\u0107i \u0107emo do gorke spoznaje kako su njegovi receptori za prijem vijesti ‘onkraj \u017eivota’ sve vi\u0161e i vi\u0161e zakr\u017eljali. Nisu kadri uhvatiti ni melodiju prvoga dje\u010djega krika koji najavljuje radost \u017eivota, niti na\u0107i odgovore na pitanja koja \u0107e mu \u017eivot kasnije postavljati. A jo\u0161 manje shvatiti govor o Bogu darovatelju \u017eivota, milosti i svetosti. Ve\u0107 je u drugoj polovici devetnaestog stolje\u00ad\u0107a Nietzsche najavio \u201esve\u010danim tonom da je Bog mrtav\u201c. I nije ostao usamljen. Pridru\u017eio mu se i Marx i Freud i stotine nadobudnih spisatelja koji su mislili da \u0107e ‘osloba\u0111aju\u0107i se Bo\u017ejeg autoriteta’, osloboditi \u010dovjeka. A onda je zaveden takvim i sli\u010dnim umovanjem zaklju\u010dio: \u201eKada Boga nema, nema ni kona\u010dnih isti\u00adna. Sve je relativno i \u201esve dopu\u0161teno\u201c (Dostojevski). Zbog toga je, eto, postalo mogu\u0107e i ‘normalno’, napr. da se pred na\u0161im o\u010dima danima vrti bru\u00adtalni \u010din divlja\u010dkog sma\u00adknu\u0107a ira\u010dkog predsjednika Hiseina i libijskog vo\u0111e Gadafija. Ako netko pomisli kako se takvo ne\u0161to moglo dogoditi samo na Bliskom Isotku ili u Africi, a ne kod nas u Europi, vara se. Sjetimo se \u017ertava Vukovara i \u0160kabrnje od prije 25 godina. Njih \u0107emo za dva tjedna posebice komemorirati. Jer, kada se prekri\u017ei Boga i prigrabi mo\u0107 oru\u017eja i medija, postoji realna opasnost bespravlja i divlja\u0161tva. A kad god se Boga otpi\u0161e iz svoje sredine, odmah zapu\u0161e ledeni vjetar me\u0111uljudskih odnosa, pa dostojanstvo \u010dovjeka biva ugro\u017eeno i napadnuto sa svih strana.<\/p>\n
3. Isusov govor o bla\u017eenstvima obrana su ugo\u017eenoga ljudskoga dostojanstva. Stoga njegove rije\u010di nisu upu\u0107ene onima koji misle da su jedini gospodari svijeta i ljudskih sudbina. Isus njima ne govori, jer zna da su im antene zakr\u017eljale i ne\u0107e ga razumjeti. Pogotovu kad se zna da u tiskovine, radijska i televizijska izvje\u0161\u0107a prepuni slu\u010dajeva i skandala, plja\u010dke i kriminala. Isus je, naime, \u017eelio i htio probleme rje\u0161avati dobrotom, oru\u017ejem istine i snagom duha, a ne nasiljem. To je bila njegova strategija kojom je zapo\u010deo osvajati ljude. Ne ma\u010dem i bi\u010dem, kletvom i zastra\u0161ivanjem, nego toplom i blagom rije\u010dju koja du\u0161u krijepi. Stoga su bla\u017eenstva temelj kr\u0161\u0107anske civilizacije, evan\u0111eoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sre\u0107e. Ona su nam danas najpotrebnija. Isus nas stoga i danas na to poziva, hrabri i poti\u010de kada veli: Ne tugujte zbog toga \u0161to ste ‘siroma\u0161ni duhom, gladni i \u017eedni pravednosti, krotki i milosrdni, o\u017ealo\u0161\u0107eni i kada vas grde i proganjaju. Radujte se i kli\u010dite; velika je va\u0161a pla\u0107a na nebesima. Blago svima koji po\u0111u za Isusom i u\u0111u u to novo i druga\u010dije kraljevstvo koje je pripravljeno malenima, siroma\u0161nima, umornima i uplakanima, nevinima i jednostavnima. Blago svima koji Isusove rije\u010di s Gore shvate i prihvate. Slavimo danas \u201esvoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem\u201c mi slavimo blagdan na\u0161e budu\u0107nosti koji po\u010dinje u sada\u0161njosti. Njegov preludij imamo ve\u0107 sada kada nam je Gospodin dao svoga Duha, pa smo okrenuti i usmjereni prema nebu. Tamo je na\u0161e mjesto koje nam nitko ne mo\u017ee oduzeti. Jedino ga sami mo\u017eemo proigrati. Dana\u0161nji nas blagdan \u017eeli osokoliti, ohrabriti, podr\u017eati… da ne klonemo na putu dobra, u hodu prema svojoj velikoj i vje\u010dnoj budu\u0107nosti.<\/p>\n
4. Dok se u ti\u0161ini budemo kri\u017eali nad grobovima svojih dragih pokojnika, pridru\u017eimo se u duhu onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih (Otkr 7,9) koje pada ni\u010dice pred prijestoljem Svevi\u0161njega. Pokojnici, za koje \u0107emo se moliti i svije\u0107e zapaliti, trajna su opomena u ovom nemirnom i nesigurnom vremenu. Nema, naime, ovdje trajnog prebivali\u0161ta. I na\u0161e \u0107e putovanje jednom zavr\u0161iti. Putujemo, dakle, u ku\u0107u O\u010devu, u dru\u0161tvo onih koji su Isusov zakon prihvatili, usvojili i vr\u0161ili. I koji su stigli pred Jaganjca, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama. Rado bismo se na\u0161li u njihovome dru\u0161tvu, \u201eumije\u0161ali se u zbor patrijarha, proroka, vije\u0107e apostola, u dru\u0161tvo mu\u010denika, ispovjedalaca, djevica, u zajedni\u0161tvu svih svetih, kako slikovito pi\u0161e sveti Bernard i poziva: \u201ePo\u017eurimo onima koji nas \u010dekaju i \u017eelimo one koji nas \u017eele\u201c (Govor 2, 5\/1968\/, 364). Pridru\u017eimo se, stoga, onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih iz Ivanovog Otkrivenja pjevaju\u0107i: \u201eBlagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast, mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu. U vijeke vjekova. Amen\u201d!<\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Zadar, Katedrala, 1. studenoga 2016.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"