(Lk 6, 12-16)<\/p>\n
1. Povjesni\u010dari vele kako je u blizini na\u0161e prvostolnice zapo\u010dela \u017eivjeti prva kr\u0161\u0107anska zajednica okupljena oko svoga biskupa. A s isto\u010dne strane sv. Sto\u0161ije prije 950 godina polusestra kralja Kre\u0161imira IV., \u010cika, sagradila je samostan u kojem stolje\u0107ima Benediktove duhovne k\u0107eri mole, pjevaju i zahvaljuju za silna djela koja im u\u010dini Gospodin. Na pozivnici za ovu prigodu s prilo\u017eenom pergamenom kojom \u201eKre\u0161imir, kralj Hrvatske i Dalmacije uz nazo\u010dnost svojih vojvoda i knezova daje kraljevsku slobodu samostanu svete Marije\u201c, utisnuto je i trodnevno obilje\u017eavanje ove velike obljetnice: Znanstveni kolokvij, euharistijsko slavlje i ve\u010der liturgijske glazbe iz bogate srednjovjekovne zadarske i jadranske riznice. Trodnevlje daje mogu\u0107nost uroniti u minula stolje\u0107a i prebirati bogato naslije\u0111e pam\u0107enja i doga\u0111aja koja su vezana uz ovaj samostan, grad, narod i nadbiskupiju. Tri \u017eiga s pro\u010delja pozivnice, samostana, nadbiskupije i sveu\u010dili\u0161ta govore kako ova obljetnica nadilazi zidine Svete Marije.<\/p>\n
2. A tako je bilo i na samom po\u010detku kada je kralj\u00a0 Kre\u0161imir s vojvodama i knezovima, uz pristanak splitskoga nadbiskupa Lovre i uz odobrenje zadarskog, ninskog (hrvatskog), trogirskog, biogradskog, rapskog i osorskog\u00a0 biskupa uru\u010dio samostanu sv. Marije dekret o kraljevskoj slobodi na Bo\u017ei\u0107 1066. godine. Otada ova institucija postoji kao \u017eivi spomenik vjere i kulture, te biva oazom molitve, ti\u0161ine i sabranosti. A pratila ju je naklonost svjetovnih vladara i blagoslov Crkve i njezini poglavara. Zato ovom prigodom \u017eelimo re\u0107i Bogu hvala \u0161to slobodna i neovisna domovina Hrvatska, kakvom ju je \u017eelio i stvarao i kralj Kre\u0161imir, pru\u017ea prigodu i sada\u0161njim djevojkama i mladi\u0107ima biti sljedbenicima velikog monaha svetoga Benedikta. Zahvalni smo za obilna djela vjere i kulture koju su nam u naslje\u0111e diljem na\u0161e obale i \u0161ire ostavila njegova duhovna djeca. Nezamisliva je, naime, na\u0161a ba\u0161tina bez bogatog obola duhovnosti koju je obilje\u017eilo \u201eora et labora\u201c svetoga Benedikta.<\/p>\n
3. Uz zahvalnost mona\u0161kog \u017eivota u na\u0161oj nadbiskupiji od \u0106okovca i Paga do Kr\u0161evana i sv. Marije kraj Foruma, drago nam je \u0161to se i danas iz tih ogra\u0111enih sredi\u0161ta molitvene \u0161utnje, \u010duju i \u0161ire uzdasi molitve i sabranosti koji du\u0161u lije\u010de. Usprkos okru\u017eja koje je i onda i danas ugro\u017eavalo duh i smisao zapadnoga redovni\u0161tva. Samostani su zapravo i nastajali kao tihe oaze sabranosti u kojima je pred moralnom klonulo\u0161\u0107u rastreseni \u010dovjek tra\u017eio neko zakloni\u0161te smiraja i povjerenja; tra\u017eio je sveti\u0161ta u kojima \u201evise zavjetni darovi, siroma\u0161nog, pobo\u017enog puka.., skloni\u0161ta ribara i mornara; gdje je mnogo uzdaha \u010dula i mnogo suza vidjela Gospina slika stara\u201d (Alfirevi\u0107). Takve oaze duhovnosti, naime, i kad su suzama oblivene, ozdravljaju du\u0161u i donose okrjepu i blagoslov.<\/p>\n
U na\u0161e doba, na\u017ealost, takvu se duhovnost ne razumije i ne trpi, ve\u0107 je \u201eprogoni\u201c nametnuti stil buke i galame, pa \u010dovjek vi\u0161e ne nalazi prostora za \u0161utnju i prisnu ti\u0161inu gdje bi u sabranoj molitvi mogao biti s\u00e2m sa sobom. Regule molitve i rada s visokim zidinama odvajale su samostane od svijeta i bile trajna pomo\u0107 onima koji su birali kontemplativni stil \u017eivota. Ovdje ih je \u0161titila \u201ekraljevska sloboda\u201c od \u201edrznika koji bi se suprotstavili\u201c samostanskom na\u010dinu \u017eivota. Zato im se kralj svojom odredbom dobro priprijetio. To je zapravo bio smisao \u201ekraljevske slobode\u201c kojom je bila osigurana autonomija i kutak ti\u0161ine svojstven \u017eivotu Bogu posve\u0107enih osoba. A za\u0161ti\u0107en ukazom kralja pred izvanjskom ugrozbom onih koji takav stil \u017eivota ne shva\u0107aju i ne prihva\u0107aju. Takvih je, dakle, bilo u Kre\u0161imirovo vrijeme, a ima ih i danas. Oni se ne obaziru na duh, nakanu i slovo kraljevske slobode koju su blagoslovili onda\u0161nji hrvatski biskupi, ve\u0107 tjeraju svoje vlastite interese. I nerijetko se \u201edrsko pona\u0161aju\u201c, pa u ime sekularizma i sekularnosti otpisuju iz svoje sredine duhovne stvarnosti, a svojim stavovima i pona\u0161anjem ugro\u017eavaju sami duh kontemplacije.<\/p>\n
4. I dok ve\u010deras spominjemo dr\u017eavni\u010dki \u010din kralja Petra Kre\u0161imira, pitam se kako se kao nasljednici bogate duhovne ba\u0161tine odnosimo prema blagu koje smo naslijedili?! Posebice prema tri na\u0161a sveti\u0161ta koja su du\u0161u ovoga grada, a to je crkva svetoga \u0160ime, ovo kontemplativno zdanje svete Marije i katedrala svete Sto\u0161ije. Koliko svojim po\u0161tovanjem i stavom poma\u017eemo gostima i strancima da osjete kako su to na\u0161e svetinje pred kojima se druga\u010dije ophodimo nego prema drugim zgradama i prostorima? Primjetno je u zadnje vrijeme kako se i ljeti i zimi, upravo uz ova tri sveti\u0161ta doga\u0111a najvi\u0161e \u201ebu\u010dnih skazanja i koncerata\u201c. Govori se kako takve buke oko crkava nije bilo ni u vrijeme komunizma. Istina, drugovi su tada odvodili mlade i odrasle iz crkava nedjeljom na sportske terene ili kakve druge radne akcije. Nisu dr\u017eali ni do Kre\u0161imira, niti do njegovih odredbi. Ali, crkve i sveti\u0161ta ostavljali su u miru.<\/p>\n
Nisam nostalgi\u010dar koji bi plakao za \u201edobrim starim vremenima\u201c; pogotovu ne za onim socijalisti\u010dim. Ali, dijelim zabrinutost upravitelja spomenutih sveti\u0161ta kao i \u017eitelja ovoga poluotoka u pogledu na\u0161eg odnosa pred kulturnim i duhovnim blagom koje smo naslijedili. Pred nama i pred novim nara\u0161tajem izazovna su i te\u0161ka pitanja: Kako se kao pojedinci i kao zajednica hrvati s agresivnim nasrtajima profaniranja na\u0161ih svetinja? Kako o\u010duvati ne samo intimu du\u0161e, ve\u0107 i sakralnost duhovnih prostora, sveti\u0161ta i samostana od rastresenosti, buke i galame koje poput groznice haraju dana\u0161njim svijetom? Kakvu obvezu ima sada\u0161nje hrvatsko dru\u0161tvo u \u010duvanju primljene ba\u0161tine, koja je stolje\u0107ima zalijevana uljem molitve, duhovnosti i evan\u0111elja? Ima li hrvatska dr\u017eava pravo o\u010de\u00adkivati da Bogu posve\u0107ene osobe nastave i danas doprinositi op\u0107em dobru svojom molitvom, \u017ertvom i predanjem? Treba li Grad i dru\u0161tvo u tom vidu ne\u0161to \u010diniti kako bi se za\u0161titile te oaze molitve i mira u duhu spomenute \u201ekraljevske slobode\u201c?<\/p>\n
5. Radujemo se \u0161to i usred sekulariziranog svijeta postoje i danas duhovne oaze u kojima se promi\u010du vrjed\u00adnote ljubavi, \u017ertve, svetosti, \u010disto\u0107e, mira i zajedni\u0161tva. I koliko god nam se \u010dinilo kako je svijet hladan i nezainteresiran za nebeske stvari, nismo bez svjetla i nade. Uvjereni smo kako Bog i od na\u0161e osrednjosti, mlakosti i bezvoljnosti, od na\u0161e vode koja nije ni za pi\u0107e, \u010dini dobro vino. Zato se Crkva ne umara poticati i pozivati Bogu posve\u0107ene osobe neka budu kvasac koji bra\u0161no uskisava; neka budu puni dobrote i topline koja tijesto u kruh pretvara. Posebice pak poti\u010de ih i ohrabruje neka u svijetu buke i galame, iskidanih veza i pokvarenih telefona, grade mostove mira, prijateljstva i ljubavi; neka njeguju duhovnost ti\u0161ine i zra\u010de mirom, rado\u0161\u0107u i predanjem.<\/p>\n
Tada \u0107e se \u201eosjetiti u samostanu i oko njega ljepota proljetnog povjetarca\u201c, pisala je jedna poglavarica svojim susestrama. I zavr\u0161ila kako zajednicama \u201ene trebaju oni koji se boje ili pak prilago\u0111avaju \u017eivotu izvan samostanskih zidina; trebaju nam Bo\u017ejim Duhom zahva\u0107eni pojedinci i zajednice koje s Kristom sura\u0111uju i \u017eive od molitve, sakramenata i zavjeta\u201c.<\/p>\n
6. Dok obilje\u017eavamo visoku obljetnicu po\u010detka mona\u0161kog \u017eivota u na\u0161em Gradu, u duhu gledamo tisu\u0107e i tisu\u0107e mladi\u0107a i djevojaka koji su se u dugom povijesnom hodu priklju\u010dili mona\u0161kom \u017eivotu molitve i rada, pa sebe utkali u ovo \u0161to mi danas imamo i \u010dime se ponosimo. \u201eIz kontemplativne \u0161utnje i nutarnje samo\u0107e, iz pobjede nad bukom vanjskoga svijeta ra\u0111a se dijalog sa samim sobom i s Bogom\u201c, pisao je davno svojim vrijednim k\u0107erima i sinovima otac zapadnog mona\u0161tva, sveti Benedikt. Neka i ovo slavlje bude poticaj dana\u0161njim koludricama u samostanu svete Marije da ostvaruju evan\u0111eoske zavjete po kontemplativnom dijalogu koji vodi k vrhuncima askeze i mistike; k Bogu izvoru na\u0161e radosti. A sveti\u0161ta, crkve i samostani koje su gradili i Bogu posve\u0107ivali na\u0161i stari, oduvijek su dizala ljude iz pepela i davala im snagu za nova pregnu\u0107a. Neka i danas budu i ostanu nepresu\u0161nim vrelom inspiracije, molitve i kontemplacije.<\/p>\n
Koludricama svete Marije \u010destitamo ovu visoku obljetnicu i pri\u017eeljkujemo da svatko, tko do\u0111e u ovu oazu duhovnosti, osjeti blagodati milosnog pohoda. Ovo pak prigodno jubilarno slavlje neka bude na\u0161 zajedni\u010dki himan zahvale za silna djela koja nam kroz vjekove u\u010dini Gospodin. Ali, i velika na\u0161a molitva za dane i godine koje su pred nama. Neka i dalje u ovom sveti\u0161tu, a preko\u00a0 njega i u na\u0161em Gradu, cvjeta vjera u Uskrsloga i neka se u svemu slavi Bog i njegovo sveto ime. Jer gdje je Bog, tamo je i budu\u0107nost. I to nam je dosta. Amen!<\/p>\n
Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Sveta Marija, 28. listopada 2016.<\/p>\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"