Bla\u017eenstva kao po\u010detak i sredi\u0161te Isusova Govora na gori naziva se “srcem evan\u0111elja” ili “evan\u0111eljem u evan\u0111elju”.\u00a0 Imaju programatski karakter za Crkvu, osnovni su zakon ili ustav njezina \u017eivota i djelovanja. U Govoru na gori Matej Krista predstavlja kao jedinog u\u010ditelja gdje njegovih pet govora nadomje\u0161taju Mojsijevo petoknji\u017eje, Krista prikazuje kao novog Mojsija, a Govor na gori kao novu objavu pod Sinajem. \u0160tovi\u0161e, u Isusovoj osobi pred nama stoji sam Bog – Emanuel, Sin Bo\u017eji koji je do\u0161ao objaviti Oca i uvesti nas u njegovo Kraljevstvo. Stoga, bla\u017eenstva ne iznose samo program nego prije svega bla\u017eenstva ocrtavaju lice i karakter osobe Isusa Krista. Bla\u017eenstva govore o Isusu koji je ta bla\u017eenstva ostvario te je time lak\u0161e \u017eivjeti po tim bla\u017eenstvima nasljeduju\u0107i osobu, a ne izvr\u0161avaju\u0107i program.<\/p>\n
Ono \u0161to mo\u017ee zbunjivati slu\u0161atelja jest odre\u0111ena paradoksalnost da je “bla\u017een” ili “sretan” (makarios<\/em>) onaj koji ba\u0161 i nema razloga biti sretan (siromah, o\u017ealo\u0161\u0107en, krotak, gladan, \u017eedan), ali \u0161iri kontekst nam otkriva da su oni bla\u017eeni zato \u0161to su kao takvi ba\u0161tinici Kraljevstva Bo\u017ejega. Isus ne veli\u010da siroma\u0161tvo, \u017ealost, glad\u2026 niti ih isti\u010de kao nekakav \u017eivotni ideal, nego pokazuje svoju naklonost, preferencijalnu ljubav za siromahe, gladne, \u017eedne\u2026koji izme\u0111u sebe i Boga ne stavljaju bogatstvo, mo\u0107, ugled nego prihva\u0107aju spasenje Bo\u017eje kao djeca. Za njih je sve relativno prema Bogu i njegovu spasenju te su spremni odre\u0107i se svega \u0161to bi stalo na put ostvarenju Kraljevstva Bo\u017ejega u njihovom \u017eivotu.<\/p>\n Bla\u017eenstva nisu samo za neke koji su odlu\u010dili Isusa slijediti izbli\u017eega (npr. redovnike i redovnice koji slijede “evan\u0111eoske savjete”) jer Krist svoj govor ne upu\u0107uje samo u\u017eem krugu svojih u\u010denika, ve\u0107 svima, cijeloj Crkvi. Treba ih razumjeti kao ve\u0107e od zakona i zapovijedi jer poti\u010du i osloba\u0111aju ono najvrjednije i najplemenitije u \u010dovjeku za spasenje svega svijeta. Te kao takvi trebaju postati princip djelovanja svakog vjernika.<\/p>\n 1. Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!<\/strong> U Bibliji je bla\u017een narod koji je Bo\u017eja ba\u0161tina, osoba koja razmi\u0161lja o mudrosti i umuje razborito, Marija je bla\u017eena jer je povjerovala i nosila Isusa. Bla\u017een je onaj koji je izuzetno sretan, ushi\u0107en, vedar. Siromasi su bla\u017eeni zato jer je Isus postao siromah, ljudima obli\u010djem nalik. A siromah duhom je onaj koji shva\u0107a svoju nedostatnost i stoji pred Bogom poput golorukog prosjaka, potpuno otvoren Bogu i svjestan da sve \u0161to ima jest Bo\u017eji dar. Bo\u017eji siromasi (anavim<\/em>) ili “siromasi duhom” su oni kojima je Bog jedini istinski oslonac te \u017eive pred njim u punom predanju. Prvim bla\u017eenstvom Isus zapravo \u017eeli da \u010dovjek bude slobodan od svega za Boga jer znamo da se bogatstvo mo\u017ee pretvoriti u idolopoklonstvo koje nas vodi u propast. Jedino slobodni i potpuno otvoreni za Boga primaju Kraljevstvo Bo\u017eje kao najve\u0107i dar.<\/p>\n 2. Blago onima koji tuguju: oni \u0107e se utje\u0161iti! <\/strong>\u017dalost se u Bibliji odnosi prvenstveno na tri stanja kojima se kidaju osobne veze i odnosi: smrt, grijeh i bolest. Isus je \u017ealostan zbog Jeruzalema i njegove nevjere, te nasmrt \u017ealostan i potresene du\u0161e pred onim \u0161to se ima zbiti. Njegovi u\u010denici \u0107e se \u017ealostiti kad im bude uzet Zaru\u010dnik. S druge strane, gre\u0161nici trebaju tugovati i plakati zbog svojih grijeha. No, \u017ealost je jedan vid ljubavi prema bli\u017enjemu koja sudjeluje u njegovoj \u017ealosti te na izvjestan na\u010din izraz ljubavi prema Bogu kojeg smo povrijedili mi ili na\u0161i bli\u017enji. To je izlaganje bolima i patnji zbog smrti, grijeha ili nevjere drage osobe. Takav bi stav zna\u010dio prihvatiti i \u017eivjeti onu ranjivost koja je oblik ljudskoga siroma\u0161tva i ne poku\u0161avati posti\u0107i la\u017eno i prividno prevladavanje takvoga stanja sebi\u010dnim zatvaranjem i \u017eivotom u rasko\u0161i, nego prevladavanje toga siroma\u0161tva koje u kona\u010dnici i u budu\u0107nosti \u010dini sam Bog. Bog-tje\u0161itelj uskrsnu\u0107em svoga Sina uklonit \u0107e uzroke svake \u017ealosti, obrisati svaku suzu s ljudskog lica te otvoriti eshatolo\u0161ki prostor radosti u novom Jeruzalemu.<\/p>\n 3. Blago krotkima: oni \u0107e ba\u0161tiniti zemlju! <\/strong>Krotkost je religiozni stav potpunog pouzdanja u Boga obilje\u017een strpljivo\u0161\u0107u i ponizno\u0161\u0107u. Krotak \u010dovjek je smiren, mirotvoran, potpuno opre\u010dan ratobornomu i nasilnomu, podnosi proturje\u010dnost, oslobo\u0111en je svake agresivnosti i izbjegava sva\u0111e. Strpljivo podnosi blizinu zlih, pa i svoju, \u010desto najnemiliju. Ne pru\u017ea nasilni otpor zlima, nego ih svladava dobrotom i ljubazno\u0161\u0107u; ne postaje zvjerad na prvu suprotstavljenost, nego zlo pobje\u0111uju onom tihom ustrajno\u0161\u0107u koja odaje ve\u0107u snagu od nasilnoga otpora i bijesa. Opisali smo Isusa. On je krotak kralj koji ja\u0161e na magarcu najavljuju\u0107i sveop\u0107e stanje mesijanskog mira. On vlada u nemo\u0107i, te poziva svoje u\u010denike da uzmu njegov jaram na sebe da se u\u010de od njega jer je krotka i ponizna srca. Zemlju ne ba\u0161tine silnici nego oni koji u njoj opslu\u017euju Bo\u017eji zakon. Zemlja je dar Bo\u017eji i dana je da bi bila mjesto poslu\u0161nosti Bogu te iskazivanja \u010dasti i slave Bogu.<\/p>\n 4. Blago gladnima i \u017eednima pravednosti: oni \u0107e se nasititi!<\/strong> Pravedan je onaj \u010dovjek koji vjeruje Bogu i nastoji vr\u0161iti njegovu volju. Povjerova Abraham i ura\u010duna mu se u pravednost. Ona uklju\u010duje i \u010dovjekov ispravan \u017eivot koji Bogu omogu\u0107uje da njegov naum bude izvr\u0161en. Pravednost je i dobro djelo koje \u010dovjek \u010dini. Pravednost se odnosi na \u010dovjekov odnos prema Bogu, Bo\u017eji odnos prema \u010dovjeku i \u010dovjekov odnos prema bratu \u010dovjeku. Pravednost Bo\u017eja izbavlja iz tjeskobe i usli\u0161ava molitvu, a pravednost je i \u010dovjekovo pouzdanje u Boga. Pravednici \u0107e Boga gledati. Gladna i \u017eedna du\u0161a koja \u010dezne za Bogom, kao \u0161to ko\u0161uta \u017eudi za izvor-vodom, do\u0107i \u0107e i lice Bo\u017eje gledati. Do\u0107i na vodu zna\u010di do\u0107i Bogu, a napiti se ove vode zna\u010di \u010duti njegovu rije\u010d i biti jo\u0161 poslu\u0161an. Tako Bog uta\u017euje \u017ee\u0111 svojom rije\u010dju. Isus je onaj koji je gladan i \u017eedan za pravedno\u0161\u0107u jer je njegova hrana vr\u0161iti volju Oca njegova koji je na nebesima. Sitost se posti\u017ee \u017eudnjom za Kraljevstvom Bo\u017ejim i njegovom pravedno\u0161\u0107u koja ra\u0111a obiljem.<\/p>\n 5. Blago milosrdnima: oni \u0107e zadobiti milosr\u0111e! <\/strong>Isus tra\u017ei da budemo milosrdni prema onima koji su nam u\u010dinili zlo. Da im ne vra\u0107amo milo za drago, jer ako na zlo uzvra\u0107amo zlim umna\u017eamo zlo. Zlo se mo\u017ee svladati samo dobrim. Stoga Isus zapovijeda da ljubimo i svoje neprijatelje i za njih molimo. Vjernik ne smije djelovati nagonski (na temelju prolaznih osje\u0107aja) nego iz svoje pripadnosti nebeskom Ocu koji je sama ljubav i milosr\u0111e. \u0160tovi\u0161e, pozvani smo da budemo savr\u0161eni kao \u0161to je na\u0161 Otac nebeski. Ono se upravo o\u010dituje u savr\u0161enom opona\u0161anju Bo\u017eje milosrdne ljubavi prema svima pa i prema neprijateljima. Pra\u0161tanje je ipak nezaslu\u017eeni dar Bo\u017eji, ne sposobnost na\u0161e grje\u0161ne naravi, a prihva\u0107anje toga dara o\u010dituje se u tome da pra\u0161tamo jedni drugima. U prispodobi o okrutnom du\u017eniku pokazuje se da je onaj koji je zadobio milosr\u0111e izrugao odnosno prezreo milosr\u0111e svojega Gospodara i nije usvojio milosr\u0111e kao princip svojega odnosa prema bli\u017enjemu. Stoga on zapravo nije ni primio milosr\u0111e kad i sam nije bio kadar biti milosrdan. I u molitvi O\u010dena\u0161a ponavlja se ista milosrdna logika. Nama je opro\u0161teno ili nam je iskazano milosr\u0111e u onoj mjeri u kojoj smo spremni biti milosrdni prema svojim du\u017enicima. Onaj koji ne prima milosr\u0111e ostaje u tami svojih vlastitih grijeha te ostaje nesposoban milosr\u0111e iskazati drugima.<\/p>\n 6. Blago \u010distima srcem oni \u0107e Boga gledati!<\/strong> U Starom zavjetu srce nije samo sredi\u0161te \u010dovjekove osje\u0107ajnosti nego i razmi\u0161ljanja i odlu\u010divanja. Srcem \u010dovjek i planira i donosi odluke iz kojega onda rezultiraju dobra ili zla djela. Iz srca, ka\u017ee Matej, izviru opake namisli, ubojstva, preljub, bludni\u0161tva\u2026 Ono je izvor i upori\u0161te na\u0161ih odnosa. Iz toga je razumljivo za\u0161to Bog tra\u017ei da ga se ljubi svim srcem ili da od srca treba oprostiti bratu svojemu. Da bi netko bio bla\u017een njegova kompletna nutrina mora biti \u010dista. To je va\u017eno jer iz usta izlazi i iz srca izvire sve \u0161to one\u010di\u0161\u0107uje \u010dovjeka. One\u010di\u0161\u0107uje ga njegovo djelovanje koje nije u skladu s Bo\u017ejom voljom. Ljudsko srce nije \u010disto ako je u sebi podvojeno da \u010dini ne\u0161to \u0161to mu ne izlazi iz srca nego samo radi vanj\u0161tine (hipokrit, licemjer) kako bi ostavio samo lijep dojam pred ljudima. Iza dobrih djela moraju uvijek stajati potpuno \u010diste nakane srca. Bla\u017eeno gledanje Boga jest cilj na\u0161ega \u017eivota, a ono neposredno nije mogu\u0107e ovdje na zemlji. Ipak, \u010disti srcem ve\u0107 ovdje na zemlji primje\u0107uju Bo\u017eju prisutnost i u njoj \u017eive, djeluju i jesu.<\/p>\n 7. Blago mirotvorcima: oni \u0107e se sinovima Bo\u017ejim zvati! <\/strong>Starozavjetni \u0161alom<\/em> sadr\u017eajno je daleko op\u0161irniji i opse\u017eniji od na\u0161eg izraza mir<\/em> jer uklju\u010duje vi\u0161e dimenzija: miru u srcu pojedinca, mir s ljudima i mir s Bogom. On je ispunjenje svih njegovih tjelesnih i duhovnih potreba, rezultat je ravnote\u017ee duha i tijela, izri\u010de sre\u0107u i zadovoljstvo, a ne samo odsutnost rata i nemira. Krist je Knez mironosni, Sluga Jahvin koji \u0107e ponijeti na\u0161e grijehe da nas izmiri s Bogom. Po daru Duha Svetoga poziva nas na slu\u017ebu mira i pomirenja. Obe\u0107anje i ispunjenje eshatolo\u0161kog mira kojim \u0107e biti dokinuta sva neprijateljstva dogodit \u0107e se po Kristu Knezu Mironoscu. Krist je \u017ertva za mir, pa iz toga slijedi da proces pomirenja mora zapo\u010deti \u017ertva, a ne po\u010dinitelj, tako mu\u010ditelj biva ponukan na pokajanje zbog svojih zlodjela i na ponovnu izgradnju vlastite ljudskosti. Kajanje mogu pokrenuti oni koji su po\u010dinili nasilje, ali pomirenje i opra\u0161tanje mora do\u0107i od strane onih koji su nasilje pretrpjeli. To je u\u010dinio Sin Bo\u017eji na kri\u017eu donose\u0107i mir opra\u0161tanjem s kri\u017ea svojim mu\u010diteljima. Sinovi su nebeskog Oca oni koji tako nasljeduju Krista i posti\u017eu savr\u0161enstvo na koje su pozvani.<\/p>\n 8. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!<\/strong> Kako je mogu\u0107e da je blago nekome koji je progonjen! Isus najavljuje svoju muku i uskrsnu\u0107e u Jeruzalemu, a Petar ga odgovara jer razmi\u0161lja po ljudsku, vidi samo muku, a zanemaruje uskrsnu\u0107e. Ne gleda iz Bo\u017eje perspektive. Zanemaruje i va\u017eno ljudsko iskustvo da se sve vrijedno i na ovom svijetu posti\u017ee kroz muku, napor i trpljenje. Uzak je put koji vodi u spasenje i posut je trnjem. Krist je taj Pravednik koji trpi zbog svoje poslu\u0161nosti prema Ocu nebeskom i zbog izvr\u0161avanja njegove volje. Isto obe\u0107ava i svojim u\u010denicima da \u0107e zbog pravednosti biti progonjeni, ali i povezani s Bogom kao jedinim svojim osloncem u \u017eivotu. Jer pravednik \u0107e od vjere \u017eivjeti. Trpljenje progonstva ima ulogu svjedo\u010danstva prema progoniteljima i poganima jer se u\u010denikova vjerodostojnost pokazuje i dokazuje dosljedno\u0161\u0107u u vrijeme ku\u0161nje. Tko ustraje do kraja taj \u0107e se spasiti. Bit \u0107e ba\u0161tinik kraljevstva nebeskoga.<\/p>\n Na kraju Vam \u017eelim da \u010ditaju\u0107i ovu knjigu osjetite predokus bla\u017eenstava ve\u0107 ovdje na zemlji, a u eshatonu puninu spasenja. Ugodno i duhovno korisno \u010ditanje. Hvala na pozornosti!<\/p>\n Zadar, 19. listopada 2016.<\/p>\n dr. don Elvis Ra\u017eov,<\/p>\n pro\u010delnik Teolo\u0161ko-katehetskog odjela Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"