Povjesni\u010dar iz Perugie, prof. Impagliazzo stavio je izazovan naslov svojoj knjizi o Ivanu Pavlu II: \u201eWojtylin \u0161ok\u201c. Kad nas ne\u0161to stra\u0161no iznenadi, velimo kako smo ‘\u0161okirani’ onim \u0161to smo vidjeli. Ako do\u0111e do te\u0161kog poreme\u0107aja cirkulacije ili pak do kriti\u010dnog smanjenja krvi u mozgu, srcu, bubrezima ili jetri, ili pak kad u \u0107elijama nema dovoljno kisika, organizam mo\u017ee do\u017eivjeti \u0161ok. \u0160ok je, dakle, u medicini odre\u0111eno neugodno stanje koje \u010dovjeka iznenadi i stvara zdravstvene probleme. Je li onda opravdan naslov spomenute knjige ‘o \u0161oku’?! \u010cime i kako je kard. Karlo Wojtyla \u0161okirao svijet?! Prof. Impagliazzo navodi nekoliko razloga ovom naslovu:<\/p>\n
Prvi \u0161ok i iznena\u0111enje bio taj \u0161to je novoizabrani papa stigao iz isto\u010dnog, komunisti\u010dkog dijela Europe. Ljudi su se spontano pitali \u0161to \u0107e u\u010diniti Papa koji, istina, dolazi iz katoli\u010dke zemlje, ali u kojoj je Crkva vodila pravu borbu s opakom ideologijom komunizma?<\/p>\n
Iznena\u0111enje se zbilo i kod prvog pojavljivanja u javnosti, 16. listopada 1978., kada je ‘prekr\u0161io’ uhodani protokol, pa se neposredno obratio okupljenoj masi: ‘\u017delim vas pozdraviti na va\u0161em, dapa\u010de, na\u0161em lijepom talijanskom jeziku. Ako pogrije\u0161im, vi \u0107ete me ispraviti’.<\/p>\n
Osobito pak iznena\u0111enje dogodilo se za vrijeme njegove prve pontifikalne mise, 22. listopada 1978. kada je povi\u0161enim tonom uzviknuo: ‘Ne bojte se Krista!’ I zamolio \u017earko ‘neka se Kristu otvore \u0161irom vrata\u2026’\u00a0 Ovaj Papin vapaj, u vremenu ateizacije kad su se ljudi po\u010deli\u00a0 udaljavati od vjere, do\u0161ao je kao melem na ranu. Bio je to znak velikoga ohrabrenja, poticaja i nade, kako za one koji su se bili pomirili s okru\u017ejem bezbo\u0161tva, tako i za one koji su dvoumili, sumnjali i tra\u017eili. Njegove rije\u010di nisu mogle ostaviti nikoga ravnodu\u0161nim.<\/p>\n
A onda najve\u0107a novost i \u0161ok, posebice za one koji su se trudili stjerati Crkvu u sakristiju, kad je ve\u0107 ne mogu zbrisati s lica zemlje, bila su njegova misionarska, pastoralna putovanja diljem svijeta. Tamo je svojim govorima, porukama, pismima i propovijedima u sredi\u0161te pozornosti vratio \u010dovjeka, vrijednost \u017eivota i dostojanstvo ljudske osobe, obitelji i naroda.<\/p>\n
Nitko se nije tako umje\u0161no i uspje\u0161no pribli\u017eio suvremenom \u010dovjeku kao Papa Ivan Pavao II. Od djece i mladih, do starih i bolesnih. Bio je blizu kako sporta\u0161ima i umjetnicima, tako i politi\u010darima i znanstvenicima; kako biskupima, sve\u0107enicima i Bogu posve\u0107enim osobama, tako i radnicima, obrtnicima i te\u017eacima.<\/p>\n
Bio je blizu kako onima koji ne dr\u017ee do vjere, tako i onima koji vjeruju na razli\u010dite na\u010dine i ispovijedaju razli\u010dite vjerozakone. Svojim brojnim pohodima zemljama i narodima na svim kontinentima Ivan Pavao II. je urastao u njihovu povijest. I moglo bi se stoga s pravom tvrditi kako je svojom pojavom i \u010dudesnom aktivno\u0161\u0107u postao osobitim \u201egra\u0111aninom svijeta\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"