(2 Tim 4, 9-17; Ps 145 10-13; 17-18; Lk 10, 1-9)<\/p>\n
1. Liturgija \u010ditanja danas nam nudi za razmi\u0161ljanje dva divna lika: apostola Pavla, pisca brojnih poslanica i Luku koji je napisao evan\u0111elje i Djela Apostolska. I jedan i drugi su odu\u0161evljeni Isusovi navjestitelji. Luka prikazuje svoga u\u010ditelja kao sveop\u0107eg Spasitelja i prijatelja siromaha i otpisanih. Isusa je za njega, kao teologa univerzalnog spasenja, \u00absvjetlo na prosvjetljenje naroda\u00bb (Lk 2, 32), Sin \u010covje\u010dji koji je do\u0161ao \u00abspasiti izgubljeno\u00bb (19, 10). Kao Spasitelj ljudi on suosje\u0107a s njima, razumije ih, opra\u0161ta\u00a0 grijehe i objavljuje milosrdno lice O\u010devo. Paradigmu takvog opisa nalazimo u \u201eizgubljenoj i na\u0111enoj ovci, izgubljenoj i na\u0111enoj drahmi, te izgubljenom i na\u0111enom sinu (Lk 15, 1-31). Isus je za Luku prijatelj i dobrotvor siromaha koji \u0107e za sva vremena postati i ostati istinskim miljenicima Bo\u017ejim.<\/p>\n
Za samoga Luku moglo bi se re\u0107i da je dobar prijatelj i vjeran suputnik koji se ne odvaja od Pavla, velikoga misionara i putnika. \u010cak ni u njegovim najte\u017eim trenutcima. Zbog toga ga Pavao posebice hvali i naziva ‘jedinim, bratom, suradnikom, ljubljenim evan\u0111elistom’. Luka je i zauzeti povjesni\u010dar koji nastoji svim doga\u0111ajima dati pravo povijesno zna\u010denje. Stoga u predgovoru svoga Evan\u0111elja pi\u0161e svom vrlom u\u010deniku Teofilu: \u201ePo\u0161to sam sve od o\u010detka pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati\u201c (Lk 1,1-4).<\/p>\n
2. Nitko nije tako razgovijetno \u201esnimio i opisao\u201c govore i rije\u010di Isusova i Marijina srca kao \u0161to je to Luka u\u010dinio. On je ljubazan \u010dovjek, po\u0161ten lije\u010dnik, koji je lije\u010dio ne samo ljudska tijela, nego je pisanim djelima obogatio ljudske du\u0161e sve do Sudnjega dana. – \u010culi smo i odlomak Pavlove poslanice njegovom dragom Timoteju. Pavao je veliki propovjednik i pisac. Kao zaljubljenik Isusa Krista gdje god je dolazio palio je ljudska srca. A gdje nije osobno stigao, trudio se uputiti pisanu rije\u010d. Timotej je bio njegov privr\u017eeni u\u010denik i vrijedan suradnik. Vr\u0161io je odgovorne du\u017enosti i na koncu je postao efe\u0161kim biskupom. Budu\u0107i je mladi efe\u0161ki biskup Timotej obavljao pastirsku du\u017enost u vrlo slo\u017eenim i ozbiljnim vremenima, on mu daje upute i preporuke. S puno nje\u017enosti i osobnog osje\u0107anja: \u201eRaspiruj milosni dar koji je u tebi polaganjem mojih ruku. Ne stidi se svjedo\u010danstva za na\u0161ega Gospodina, ni mene su\u017enja njegova\u2026 \u010cuvaj dragocjeno povjereno blago\u201c.<\/p>\n
Apostol upozorava svog ljubljenog u\u010denika kako \u0107e \u00abnastati te\u0161ka vremena jer \u0107e ljudi biti lakomi, umi\u0161ljeni, oholi, psova\u010di, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji po\u017eude mjesto ljubitelji Boga. Njih izbjegavaj! I ostani u onome \u0161to si nau\u010dio i \u010dvrstom vjerom prihvatio!\u00bb Pisci vele kako je to Pavlova duhovna oporuka, jer na kraju poslanice on zaklinje svog u\u010denika Timoteja neka bude trijezan i vjeran do kraja, neka \u201epropovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno sa svom strpljivo\u0161\u0107u i blago\u0161\u0107u\u201c. Dolaze, naime, dani kada \u201eljudi ne\u0107e podnositi zdrave nauke, nego \u0107e odvra\u0107ati u\u0161i od istine, a okretat \u0107e se bajkama\u201c. A onda ove prekrasne rije\u010di rastanka i opro\u0161taja: \u201ePrispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku zavr\u0161io, vjeru sa\u010duvao..\u201c<\/p>\n
3. Blago onom ocu koji razumije i \u017eivi po Pavlovim savjetima. Blago onoj majci koja upija Pavlove preporuke i prenosi ih na svoju djecu. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obiteljskom ognji\u0161tu tu duhovnu dimenziju u du\u0161i svojih roditelja koji se trude \u010duvati milosni dar koji su primili na kr\u0161tenju i na vjen\u010danju.<\/p>\n
Po\u017eelio bih da dana\u0161nji o\u010devi i majke ponavljaju svaki dan Isusu da je on njihov \u00abput, istina i \u017eivot\u00bb, kako bi jedanput kad budu postali djedovi i bake mogli s ponosom i rado\u0161\u0107u izgovoriti Pavlove rije\u010di: \u201eDobar sam boj bio, vjeru sa\u010duvao!\u201c Preporu\u010dit \u0107u sve zagovoru svetog Luke da nas \u010duva i nadahnjuje, brani i poma\u017ee da budemo postojani u molitvi i u lomljenju kruha kako bismo ostali vjerni kr\u0161\u0107anskim na\u010delima do kraja \u017eivota. Hranimo se stoga Bo\u017ejom Rije\u010dju i euharistijom. Dru\u017eimo se s Isusom kako bismo od njega nau\u010dili objavljivati ljudima ono milosrdno lice O\u010devo koje je u svom evan\u0111elju onako lijepo i dirljivo opisao sveti Luka. Budimo poput svetog Pavla neustra\u0161ivi svjedoci za Krista jedinog otkupitelja \u010dovjeka. Nema, naime, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se mo\u017eemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12). Njemu slava u vijeke vjekova. Amen. Sveti Luka, moli za nas!<\/p>\n
<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Zadar \u2013 Op\u0107a bolnica, 18. 10. 2016.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"