{"id":19648,"date":"2016-09-05T14:13:24","date_gmt":"2016-09-05T13:13:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=19648"},"modified":"2016-09-05T14:15:28","modified_gmt":"2016-09-05T13:15:28","slug":"bozje-milosrde-izvoriste-i-princip-bozjeg-i-ljudskog-djelovanja-prof-dr-fra-bozo-lujic-predavanje-40-katehetski-dan-zadarske-nadbiskupije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=19648","title":{"rendered":"‘BO\u017dJE MILOSR\u0110E: IZVORI\u0160TE I PRINCIP BO\u017dJEG I LJUDSKOG DJELOVANJA’ – prof. dr. fra Bo\u017eo Luji\u0107, Predavanje – 40. katehetski dan Zadarske nadbiskupije"},"content":{"rendered":"
\"OLYMPUS<\/a>
prof. dr. fra Bo\u017eo Luji\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Govoriti o Bogu vrlo je odgovorna i opasna zada\u0107a jer je posrijedi govor o Bogu kojega nitko nikada nije vidio i kojega \u010dovjek mo\u017ee doku\u010diti samo ukoliko se Bog\u00a0 sam objavio i tako dao da ga ljudi upoznaju. No i te spoznaje su uvijek nepotpune, ograni\u010dene iskustvima pojedinaca i vrlo \u010desto iskrivljenih slika i predod\u017ebi o Bogu kakvog ga se u svojoj glavi zami\u0161lja i na vani projicira. Posljedica takvoga \u010desto \u201eprofesionaliziranoga\u201c govora o Bogu nosi opasnost da se \u2013 biblijski re\u010deno \u2013 umjesto ribe drugima ponudi zmija, umjesto prave hrane ponudi ona otrovana. Doista, o slici o Bogu ovisi i slika o \u010dovjeku, a sve to \u0161to mo\u017ee imati nesagledive u\u010dinke i na \u017eivot pojedinca ali i\u00a0 cijele zajednice. Zbog toga je potrebno uvijek iznova vr\u0161iti detoksikaciju i pro\u010di\u0161\u0107avanje vlastite slike o Bogu kako bi se u njezinome ispravnome svjetlu mogla vidjeti i pro\u010distiti i vlastita slika o \u010dovjeku.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

Na tragu ovih misli\u00a0 mo\u017ee se\u00a0 razumjeti i odluka pape Franje da\u00a0 godinu \u00a0koja te\u010de od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016. proglasi godinom Bo\u017ejega, a onda i ljudskoga milosr\u0111a. Za\u0161to je to bilo potrebno? Zar se i prije nije znalo da je Bog milosrdan i da ljudi tako\u0111er trebaju jedni prema drugima iskazivati milosr\u0111e? Zar je trebalo ne\u0161to progla\u0161avati \u0161to je ve\u0107 davno obznanila Biblija i Isus svojim \u017eivotom i djelovanjem? Naravno da je bilo potrebno, jer puno toga \u0161to je sadr\u017eano u biblijskim spisima ili izre\u010deno u Isusovim govorima ostalo je tijekom\u00a0 stolje\u0107a prekriveno pra\u0161inom zaborava. Papa Franjo je jednostavno \u2013 re\u010deno biblijskim rje\u010dnikom \u2013 razgrnuo naslage pra\u0161ine i iznio na svjetlo dana takvu va\u017enu temu kao \u0161to je lice Boga milosr\u0111a kao izvori\u0161te\u00a0 i princip Bo\u017ejega ali i ljudskoga djelovanja.<\/p>\n

    \n
  1. Biblijski pojmovi za zbilju milosr\u0111a<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

    U biblijskim jezicima Staroga i Novoga zavjeta, hebrejskom i gr\u010dkom,\u00a0 postoje razli\u010diti pojmovi kojima se ozna\u010dava Bo\u017eje milosr\u0111e. Prije svega mo\u017ee se zamijetiti da se u hebrejskom jeziku rabe glagoli koji izra\u017eavaju radnju\u00a0 i time pokazuju da je milosr\u0111e stvarnost koja nastaje djelovanjem koje proizlazi iz subjekta koji djeluje \u2013 Boga ili \u010dovjeka.<\/p>\n

    Jedan od vrlo va\u017enih pojmova koje treba spomenuti jest\u00a0 hebrejski glagol h\u0101nan<\/em> sa zna\u010denjem smilovati se, biti milostiv, pokazati milosr\u0111e gotovo u svim hebrejskim glagolskim konjugacijama, i to 78 puta. Glagol se osobito \u010desto rabi u Psalmima gdje ga se susre\u0107e gotovo polovicu puta (30 puta): \u201eZar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?\u201c (Ps 77,10).<\/p>\n

    Iz glagola je nastala izvedenica h\u0113n<\/em> \u2013 milost \u00a0(69 puta) vrlo \u010desta u sintagmi tra\u017eiti i na\u0107i milost \u00a0ili naklonost u ne\u010dijim o\u010dima (m\u0101s\u0101\u2019 h\u0113n be<\/sup>\u02bb\u0101n\u0101v<\/em>). Navedena sintagma vi\u0161e izra\u017eava na\u010delan\u00a0 stav prema nekome \u00a0nego \u0161to se odnosi na neka konkretna djela i redovito se susre\u0107e kod onih koji tra\u017ee milost ili onih koji tu milost pokazuju. Posrijedi je obostrani odnos gdje se milost odnosi i na subjekt i na objekt i\u00a0 izra\u017eava odnos nadre\u0111enih prema podre\u0111enima. Vrlo \u010desto je na jednoj strani bio kralj (1 Sam 16,22), \u00a0prestolonasljednik (1 Sam 20,3), knez (Post 47,25), a na drugoj podanici, ugro\u017eeni i slabi ljudi koji su od\u00a0 njih \u00a0gore o\u010dekivali milost.\u00a0 Odatle je ovaj izri\u010daj dobio semanti\u010dke nijanse: pokazati nekome milost, naklonost, opra\u0161tanje, \u010din dobrote, prvenstveno onim potla\u010denima.<\/p>\n

    U vezi s\u00a0 glagolom h\u0101nan <\/em>\u00a0je i pridjev hann\u00fbn<\/em>\u00a0 sa zna\u010denjem milostiv<\/em>. Tako u\u00a0 Izl 22,26 stoji: \u201eAko k meni zavapi, usli\u0161at \u0107u ga jer sam ja milostiv!\u201c Pridjev se odnosi na Boga kojim se ozna\u010duje Bo\u017eja naklonjenost onome koji mu pristupa i\u00a0 moli ga za konkretnu pomo\u0107. Tim se atributom \u017eeli izraziti kako Bog ima otvoreno uho za onoga koji moli \u00a0\u00a0ali i ne samo uho nego i srce. Takvo obilje\u017eje Bo\u017eje milostivosti mo\u017ee se protegnuti i na \u010dovjeka i na njegovo svekoliko pona\u0161anje i djelovanje.<\/p>\n

    U Hebrejskoj Bibliji postoji jo\u0161 jedan glagol sa zna\u010denjem smilovati se, to je glagol r\u0101ham<\/em>, osobito \u010dest u konjugaciji piela. Evo onoga poznatoga retka o Bogu kao majci iz Iz 49,15: \u201eMo\u017ee li \u017eena zaboravit’ svoje dojen\u010de, ne imat’ su\u0107uti \u00a0( rhm<\/em>) za \u010dedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti ne\u0107u.\u201c Redak \u017eeli \u00a0sna\u017eno poru\u010diti da Bo\u017eja ljubav nadma\u0161uje sve ono \u0161to se do\u017eivljava na prirodnoj razini. \u010cetiri petine uporabe ovoga glagola u biblijskim tekstovima ima za subjekt samoga Boga.<\/p>\n

    Iz ovoga glagola izvedena je imenica\u00a0 rehem<\/em> koja ozna\u010dava utrobu<\/em>, maj\u010dinsko krilo, nutrinu<\/em> (usp. Izl 13,2.12.15). Povezivanje glagola smilovati se<\/em> s pojmom nutrina, maj\u010dinsko krilo<\/em>, utroba vjerojatno dolazi od toga \u0161to se \u017eeljelo istaknuti da \u017eivot nastaje u maj\u010dinskoj utrobi, te da je Bog gospodar \u017eivota u punom smislu te rije\u010di. Zbog toga bi trebalo biti odgovoran za \u017eivot drugoga. Briga i skrb za drugoga povezani su, dakle, \u00a0sa sna\u017enim emocijama koje se\u017eu duboko u \u010dovjekovo bi\u0107e, u njegovu utrobu, ondje gdje je zapravo i nastao \u017eivot. Osim toga, maj\u010dinska utroba i uop\u0107e \u010dovjekova nutrina su meka i osjetljiva mjesta, pa i u tom smislu sugeriraju zna\u010denje ovoga pojma kao smilovanje ili milosr\u0111e, kao osjetljivost ili nje\u017enost.<\/p>\n

    \"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

    Uz pojam rehem<\/em> postoji i imenica raham\u00eem<\/em> koja ozna\u010dava osje\u0107aj smilovanja<\/em>, a izvorno i mjesto iz kojega dolazi osje\u0107aj (1 Kr 3,26). Imenica raham\u00eem<\/em> izra\u017eava privr\u017eenost jednoga bi\u0107a drugome, osje\u0107aj nje\u017enosti, su\u0107uti, a prevedeno u jezik prakse mo\u017ee zna\u010diti i pra\u0161tanje upravo iz tog osje\u0107aja. Mo\u017eda bi se moglo re\u0107i da je u tom pojmu sadr\u017eano sve ono \u0161to se naziva srce kao sredi\u0161te \u010dovjekova bi\u0107a u Bibliji. I ovaj pojam polazi ne samo u svome zna\u010denju nego \u00a0tako\u0111er i u svojoj prakti\u010dnoj primjeni od onoga vi\u0161ega prema ni\u017eemu, od Boga prema \u010dovjeku, od onoga koji je u boljem polo\u017eaju u naj\u0161irem smislu rije\u010di prema drugome koji o\u010dekuje pomo\u0107 i za\u0161titu.<\/p>\n

    Tu je tako\u0111er i pojam hesed<\/em> koji se prevodi kao: milosr\u0111e, vjernost, ljubav, dobrota<\/em> (Izl 15,13: \u201eMilo\u0161\u0107u svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen…\u201c). Ovaj pojam u svome izvornome smislu uvijek pretpostavlja drugoga pa se stoga njegovo zna\u010denje mo\u017ee ispravno shvatiti samo kao odnos prema drugome, jer drugoga uklju\u010duje i uva\u017eava. Hesed<\/em> je vrijednost koja se ostvaruje u zajednici i u njoj dobiva svoje pravo zna\u010denje. Milosr\u0111e, uostalom, pretpostavlja drugo bi\u0107e, povezanost s tim bi\u0107em \u2013 i to ne samo onu izvornu, \u00bbnagonsku\u00ab povezanost, nego i onu koja proizlazi iz \u010dovjekove volje ili htijenja.<\/p>\n

    U Novome zavjetu postoji cijeli niz pojmova koji ozna\u010davaju zbilju Bo\u017ejega i ljudskoga milosr\u0111a, a usko su povezani s glagolom el\u0113in<\/em> \u2013 biti milosrdan, smilovati se<\/em>. Iz tog je glagola izvedena i imenica eleos<\/em> \u2013 milosr\u0111e<\/em> i ele\u0113mosyn\u0113<\/em> \u2013 milostinja<\/em>, \u00a0\u00a0te pridjevi ele\u0113m\u014dn<\/em> \u2013 milosrdan<\/em> te pridjev oiktirm\u014dn<\/em> (Lk 6,36: \u00bbBudite milosrdni kao \u0161to je Otac va\u0161 milosrdan\u00ab). U Novome zavjetu pojam milosr\u0111e rabi se 27 puta, a samo za Boga se upotrebljava 14 puta, a za ljude 13 puta. Sve to leksi\u010dki pokazuje da je milosr\u0111e gotovo jednako razdijeljeno i na Boga i na ljude.<\/p>\n

    Bo\u017eje se milosr\u0111e u novozavjetnim tekstovima objavljuje kao motiv Bo\u017ejega djela spasenja ljudi, osobito onih rubnih, ugro\u017eenih, odba\u010denih, gre\u0161nika. U Pavlovim spisima pojam milosr\u0111e \u010desto \u00a0se nalazi na po\u010detku njegovih poslanica u uvodnom pozdravu: milost, milosr\u0111e i mir, \u010dime je Pavao o\u010dito \u017eelio naglasiti va\u017enost nazna\u010denih vrijednosti za kr\u0161\u0107ansku zajednicu i njezine unutarnje odnose koji bi se trebali zasnivati upravo na Bo\u017ejem i ljudskom milosr\u0111u. U evan\u0111eljima se mogu na\u0107i \u00a0tako\u0111er i mjesta koja se odnose \u00a0tako\u0111er i na ljudsko milosr\u0111e (Mt 9,13; 12,7; 23,23). Navedena mjesta \u00a0iz Matejeva evan\u0111elja pojavljuju se u kontekstu rasprava izme\u0111u Isusa i farizeja u povezanosti s njegovim odnosom prema ljudima, prije svega gre\u0161nicima koji su op\u0107enito smatrani ljudima bez nade i otpisanima.<\/p>\n

    U tim raspravama Isus opravdava svoje djelovanje pozivaju\u0107i se na Bo\u017eje milosr\u0111e i istodobno kritizira nedostatak milosr\u0111a kod farizeja. S druge pak strane, farizeji se sabla\u017enjavaju \u0161to se Isus dru\u017ei i jede s carinicima i gre\u0161nicima (Mt 9,10\u201313). Brane\u0107i se od takvih optu\u017ebi, Isus ih upu\u0107uje na starozavjetnoga proroka Ho\u0161eu (Ho\u0161 6,6): \u00bbHajdete i nau\u010dite \u0161to zna\u010di: milosr\u0111e ho\u0107u, a ne \u017ertve.\u00ab Isus isto tako odbija kritike koje su upu\u0107ene njegovim u\u010denicima koji subotom trgaju klasje i jedu: \u00bbI kad biste razumjeli \u0161to ono zna\u010di: Milosr\u0111e mi je milo, a ne \u017ertva, ne biste osudili ove nekrive\u00ab (Mt 12,7).<\/p>\n

    Rasprave s farizejima ukazuju samo na to koliko je Isusu bilo stalo do milosr\u0111a i koliko je ustrajavao na milosr\u0111u kao ispravnom odnosu prema ljudima. Treba znati da su i carinici i gre\u0161nici bili isklju\u010deni i ostavljeni na rubu dru\u0161tva, a opet \u00a0da su njegovi su u\u010denici bili umorni i gladni. I jedni i drugi nalaze se u stanju slabosti i potrebi pomo\u0107i. Isus tra\u017ei da se oni ne osude, nego da im se iza\u0111e u susret, da ih se razumije i, kona\u010dno, da im se pomogne. U tome je Isus svakako najbolji primjer kako postupiti prema onima u nevolji i kako prema takvima biti milosrdan.<\/p>\n

    Na taj na\u010din Isus pokazuje da u potpunosti stoji na putu svoga Oca, ali i da isto tako poziva i druge da se konkretno postave na taj put Bo\u017ejega milosr\u0111a. Za vr\u0161enje milosr\u0111a je od bitne va\u017enosti: ni u kojem slu\u010daju ne biti ravnodu\u0161an prema bijednima, potrebitima, ljudima u bilo koje vrste nevolje, nego imati samilosti i empatije te im pru\u017eiti pomo\u0107 u njihovoj konkretnoj situaciji i prema vlastitim mogu\u0107nostima. Bo\u017eje se milosr\u0111e prvenstveno i najbolje pokazuje prema \u010dovjeku gre\u0161niku, koji je nesposoban sam sebi pomo\u0107i i koji bi zbog toga mogao propasti. Bog, o\u010dito, ne postupa prema njemu po \u010dovjekovim zaslugama, nego mu se smiluje, opra\u0161ta mu grijehe i u kona\u010dnici daruje mu spasenje.<\/p>\n

      \n
    1. Lice Boga milosr\u0111a u Starome zavjetu<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

      Klasi\u010dni tekst u Starome zavjetu koji se odnosi na lice Boga milosr\u0111a nalazi se u Izl 34,6-7: \u201eJahve! Jahve! Bog milosrdan (\u2019\u0113l rah\u00fbm<\/em>) i milostiv (ve<\/sup>hann\u00fbn<\/em>), spor na srd\u017ebu (\u2019erek \u2019appajim<\/em>), bogat ljubavlju i vjerno\u0161\u0107u (ve<\/sup>rab hesed ve<\/sup>\u2019emet<\/em>), iskazuje milost tisu\u0107ama, podnosi opa\u010dinu, grijeh i prijestup\u2026\u201c Razvidno je iz teksta da je Bog nosivi stup svih drugih oznaka koje isti\u010du i opisuju upravo ono \u0161to je vezano uz\u00a0 njegovo milosr\u0111e i donose gotovo\u00a0 opisnu definiciju Boga kao onoga koji je milosrdan.<\/p>\n

      Bog se, istina, pokazuje i kao Bog koji je pravedan i ljubi pravo i pravdu, ali Bo\u017eje milosr\u0111e nadilazi \u2013 ne dokida \u2013\u00a0 pravo i pravdu\u00a0 i integrira ih u novi svijet koji se u Starome zavjetu najavljuje za neko budu\u0107e vrijeme. Milosr\u0111e uklju\u010duje tako\u0111er i strpljivost koju Bog pokazuje u odnosu prema gre\u0161nim ljudima. Na tragu tog iskustva Boga stoji i Ho\u0161eina knjiga: \u201eSrce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: ne\u0107u vi\u0161e gnjevu dati maha, ne\u0107u opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne \u010dovjek: Svetac posred tebe – ne\u0107u vi\u0161e gnjevan dolaziti!\u201c (Ho\u0161 11, 8-9). Ho\u0161ea vidi kako se u Bogu, to\u010dnije u njegovu srcu, bore srd\u017eba i ljubav te kako na kraju pobje\u0111uje ljubav, \u0161to onda otvara nadu za budu\u0107nost narodu. Narod koji je bio postao Nemila ponovno \u0107e, zahvaljuju\u0107i Bo\u017ejoj ljubavi i milosr\u0111u, postati Mila u zaru\u010dni\u010dkom odnosu prema Bogu (usp. Ho\u0161 2,17-25).<\/p>\n

      Postoji op\u0107e suglasje kod\u00a0 biblijskih teologa da je u poimanju pra\u0161tanja i milosr\u0111a u Starome zavjetu najdalje oti\u0161la Knjiga proroka Jone sa svojom dalekose\u017enom porukom. Cijela poruka navedene knjige kru\u017ei oko Jone, Gospodinova proroka, koji ni po cijenu \u017eivota ne \u017eeli i\u0107i propovijedati obra\u0107enje zakletim neprijateljima vlastitoga naroda Ninivljanima. To je osobito jasno izre\u010deno u 4,2 gdje Jona\u00a0 otvoreno priznaje da je razlog njegova bijega od Boga znanje da \u0107e se Bog smilovati \u010dak i okrutnim Ninivljanima, \u0161to Jona ne bi nikako \u017eelio. Jona obrazla\u017eu\u0107i svoj bijeg od Boga milosr\u0111a izjavljuje: \u201eAh, Jahve, nisam li ja to slutio dok jo\u0161 u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobje\u0107i u Tar\u0161i\u0161, jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosr\u0111em (ljubavlju) i da se nad nesre\u0107om (zlom) brzo sa\u017eali\u0161.\u201c (Jon 4,2).<\/p>\n

      Tekst je istovjetan onome tekstu iz Izl 34,5-7), samo je kontekst posve druk\u010diji. Jona zapravo \u017eeli pobje\u0107i od opra\u0161taju\u0107ega i milosrdnoga Boga kojega je iskusio u povijesti vlastitoga naroda samo zato jer ne bi \u017eelio imati posla s Bogom koji opra\u0161ta\u00a0 i smiluje i neprijateljima njegova naroda. Jona, uvrije\u0111en do smrti, prosvjeduje protiv opra\u0161taju\u0107ega i milosrdnoga Boga kakav su tu pokazuje. U svojoj jogunastoj ljutnji prorok priziva Boga osvete, krute pravde i posve nemilosrdnoga, naravno kad su posrijedi neprijatelji Izraela.<\/p>\n

      \"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

      No ne samo da se Bog pokazuje kao Bog milosrdnoga lica i milostiva srca nego se i ljudi trebaju me\u0111usobno vladati kao \u0161to se pona\u0161a i sam Gospodin i tra\u017eiti milosr\u0111e i opra\u0161tanje od samoga Boga. U tom smislu u Psalmima odjekuju vapaji gre\u0161nih ljudi prema Bogu: \u00bbSmiluj mi se, Bo\u017ee!\u00ab, ili pozivaju na zahvaljivanje Bogu koji uvijek iznova pra\u0161ta ljudima, osobito onima koji se nalaze u nevolji i obra\u0107aju njemu, a Bog se pokazuje kao za\u0161titnik siromaha, udovica, potla\u010denih, odba\u010denih i ugnjetavanih. \u201eGospod je milostiv i pun milosr\u0111a, strpljiv i bogat ljubavlju! Gospod je dobrostiv svima, milosrdan svim svojim stvorovima\u201c (Ps 145,8-9).<\/p>\n

      Biblijsko je iskustvo tako\u0111er da Bog vidi nevolje, \u010duje vapaje i dolazi ljudima u pomo\u0107. Na tom je tragu vrlo sna\u017ean tekst o Bo\u017ejoj spasiteljskoj djelatnosti u Izl 3,7\u20138: \u00bbVidio sam jade svoga naroda u Egiptu, nastavi Jahve, i \u010duo mu tu\u017ebu na tla\u010ditelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam si\u0161ao da ga izbavim iz \u0161aka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju \u2013 u zemlju kojom te\u010de med i mlijeko.\u00ab Bog vidi, \u010duje i poznaje \u010dovjekovu situaciju, \u0161to samo upu\u0107uje na blizinu Boga prema ljudima. Treba skrenuti pozornost da je Bo\u017eja blizina uvijek blizina koja poma\u017ee, osloba\u0111a, spa\u0161ava. Mo\u0107i \u010duti nekoga, mo\u0107i vidjeti nekoga, zna\u010di doista\u00a0 biti mu blizu i htjeti mu pomo\u0107i. Zato se Bo\u017eje milosr\u0111e u raznim biblijskim tekstovima\u00a0 uvijek iznova ve\u017ee uz Bo\u017eje spasiteljsko djelovanje. Prema enciklici Ivana Pavla II \u201eBogat milosr\u0111em\u201c smije se zaklju\u010diti: \u201e\u010citavoj starozavjetnoj predaji o milosr\u0111u Bo\u017ejem Krist daje kona\u010dno zna\u010denje.\u201c<\/p>\n

      Ono \u0161to je potrebno da u\u010dini gre\u0161nik jest ne dopustiti da mu otvrdne srce i da na taj na\u010din da ne bude u stanju prihvatiti Bo\u017eji poziv. Prema biblijskom svjedo\u010danstvu, Bog nikad ne \u017eeli smrti gre\u0161nika. To je temeljna poruka svih starozavjetnih tekstova. Na tragu te spoznaje mo\u017ee se tvrditi da je Bog uvijek spreman prihvatiti ruku \u010dovjeka gre\u0161nika i \u010duti njegov vapaj za pomo\u0107. To se mo\u017ee uo\u010diti dobro iz brojnih psalama iz kojih odjekuju ljudski krikovi tra\u017ee\u0107i Bo\u017eju blizinu. Iznena\u0111uje kako su pojedinci osjetili Bo\u017eju pomo\u0107 kao promjenu stanja i konkretno kao osobno spasenje. Uvijek se iznova \u010dak i u Starome zavjetu pokazuje da je Bo\u017eja ljubav ve\u0107a od bilo kakva \u010dovjekova grijeha i zla.<\/p>\n

        \n
      1. Lice Bo\u017ejeg milosr\u0111a u Novome zavjetu<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

        Cijeli Novi zavjet, u kojem se izdi\u017ee osoba i djelo Isusa Krista, obasjan je\u00a0 veli\u010danstvenim svjetlom Boga milosr\u0111a. Ve\u0107 sama \u010dinjenica da je Bog odlu\u010dio u\u0107i u ovaj svijet odozdo kao i svi\u00a0 drugi obi\u010dni ljudi, \u017eivjeti obi\u010dan ljudski \u017eivot, govoriti \u010dovjekovim jezikom, osje\u0107ati sve nedostatke ljudske egzistencije, uzeti na se \u010dovjekove slabosti i zlo\u0107e \u2013 zar to sve ne upu\u0107uje na milosrdno lice Boga Isusa Krista.<\/p>\n

        Bilo bi nemogu\u0107e bilo \u0161to re\u0107i o Isusu a ne vidjeti kako iza toga stoji milosrdno lice njegova i na\u0161ega Boga. A \u010dini se da je Pavao\u00a0 na\u010delno\u00a0 opisao Isusovu poziciju u onom poznatom Himnu u Poslanici Filipljanima: \u201eOn, trajni lik Bo\u017eji, nije se kao plijena dr\u017eao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzev\u0161i lik sluge, postav\u0161i ljudima sli\u010dan; obli\u010djem \u010dovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslu\u0161an do smrti, smrti na kri\u017eu\u201c (Fil 2,6-8). \u00a0Zato \u0107e na ovome mjestu bili izdvojeno\u00a0 nekoliko najuo\u010dljivijih tekstova koji\u00a0 opisuju Bo\u017eji odnos u Isusu\u00a0 kao nove odnose prema \u00a0svijetu i \u010dovjeku. Osobito Lukino evan\u0111elje pru\u017ea obilje\u00a0 gra\u0111e za prikaz lica Boga milosr\u0111a.<\/p>\n

        Cijela plejada likova prolazi Lukinim evan\u0111eljem i Isus ih ne odbija nego poma\u017ee i na taj na\u010din mijenja i svijet i \u010dovjeka. Isusu se obra\u0107aju javni gre\u0161nici, bolesnici, mu\u0161karci i \u017eene, ljudi s ruba dru\u0161tva i otpisani, mladi i stari \u2013 i tra\u017ee od njega pomo\u0107. U svom milosr\u0111u i ljubavi Isus nikoga ne odbija: od onih koji su od njega zatra\u017eili pomo\u0107 nije oti\u0161ao ni jedan a da je nije dobio. Zadivljuju\u0107e je s kakvim je suosje\u0107anjem i strpljivo\u0161\u0107u Isus sve te ljude primao, razumijevao i kona\u010dno pomagao u njihovim svakovrsnim nevoljama.<\/p>\n

        Utjelovljuju\u0107i Boga milosr\u0111a u svakida\u0161nju stvarnost Isus je pokazao da ima novi odnos prema \u010dovjeku. Dok su pripadnici kumranske zajednice dr\u017eali da su oni svijetli i \u010disti, neokaljani grijehom, a svi drugi da su ne\u010disti, da su oni \u2013 kumranski stanovnici \u2013 \u201esinovi svjetla\u201c, a ostali \u201esinovi tame\u201c, dotle Isus razbija takvu paradigmu svojim rije\u010dima, a jo\u0161 vi\u0161e svojim djelovanjem. Za Isusa \u010dovjek ima posebno mjesto i posebno zna\u010denje: \u010dovjek je za Isusa, bez obzira kakav on bio iznad subote, iznad propisa, iznad \u017ertava \u2013 \u010dovjek je vrijedan Bo\u017ejega i ljudskoga milosr\u0111a. Veli\u010danstvena je njegova izjava da Bog daje da njegovo sunce sja i zlima i dobrima i \u00a0da ki\u0161a pada i pravednima i nepravednima.<\/p>\n

        Osobito se sna\u017eno doima Isusov odnos prema ljudima s ruba dru\u0161tva. Na tom tragu stoji i Isusov susret sa Zakejom, carinikom iz Jerihovna. \u00bbZakeju, \u017eurno si\u0111i! Danas mi je proboraviti u tvojoj ku\u0107i.\u00ab On \u017eurno si\u0111e i primi ga sav radostan. A svi koji to vidje\u0161e stado\u0161e mrmljati: \u00bb\u010covjeku se gre\u0161niku svratio!\u00ab A Zakej usta i re\u010de Gospodinu: \u00bbEvo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u \u010demu prevario, vra\u0107am \u010detverostruko.\u00ab Re\u010de mu na to Isus: \u00bbDanas je do\u0161lo spasenje ovoj ku\u0107i jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin \u010covje\u010dji do\u0111e potra\u017eiti<\/em> i spasiti izgubljeno!<\/em>\u00ab (Lk 19, 1-10).<\/p>\n

        \"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

        Tu je svakako i Isusov susret sa \u017eenom uhva\u0107enom u samome \u010dinu preljuba koju je Isus trebao javno osuditi.\u00a0 Isusov odgovor glasi: \u201e\u017deno, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?\u00ab Ona re\u010de: \u00bbNitko, Gospodine.\u00ab Re\u010de joj Isus: \u00bbNi ja te ne osu\u0111ujem. Idi i odsada vi\u0161e nemoj grije\u0161iti\u00ab (Iv 8,10-11).\u00a0 Na tom se tragu nalazi svakako i perikopa iz Lukina evan\u0111elja (7,36-50), gdje se tako\u0111er radi o \u017eeni koja je poznata kao javna gre\u0161nica ili bludnica. Za razliku od one \u017eene u Ivanovu evan\u0111elju, ova vjerojatno nije bila udana. No, po svome na\u010dinu \u017eivota i pona\u0161anja izazivala je zgra\u017eanje i osudu pobo\u017enih \u017didova, koji su se nalazili u ku\u0107i farizeja \u0160imuna, zajedno s Isusom.<\/p>\n

        \u0160to \u017eeli re\u0107i ova perikopa? \u017deli istaknuti dobrotu i opra\u0161tanje kao vrijednosti koje Isus zastupa i prakticira, kao vrijednosti i obilje\u017eja Bo\u017ejeg kraljevstva. I ova perikopa, kao i druge, sagra\u0111ena je na kontrastu i paraleliziranju razli\u010ditih pona\u0161anja i mi\u0161ljenja. Na jednoj strani nalazi se farizej po imenu \u0160imun i, vjerojatno, jo\u0161 znatan broj drugih farizeja koji se kao uzvanici nalaze kod \u0160imuna. Ono \u0161to njih okuplja i \u0161to im je zajedni\u010dko jest izvr\u0161avanje Zakona. Oni, i u svojim o\u010dima i u o\u010dima drugih ljudi, izgledaju dobri, pobo\u017eni i pravedni.<\/p>\n

        Naspram njima postavljena je opet \u017eena koja ni u svojim o\u010dima, ni u o\u010dima drugih nema nikakva ugleda i neke osobite vrijednosti. Smatrana je javnom gre\u0161nicom pa su je ljudi izbjegavali. Ona je za njih vrijedila kao potpuno izgubljena. Za farizeje je bila potpuno bezizgledan slu\u010daj i osu\u0111ena na propast. Njoj se jednostavno nije moglo pomo\u0107i. Ona je definitivno bila izgubljena.<\/p>\n

        Dolazak \u017eene s takvim zna\u010dajkama u farizejevu ku\u0107u i susret s Isusom pokazuje s jedne strane Isusovu otvorenost prema ljudima s ruba dru\u0161tva, a s druge strane povjerenje tih ljudi u Isusa, jer su osje\u0107ali da Isusov nauk ali i Isusovo pona\u0161anje imaju ne\u0161to bitno novo i da su druga\u010diji od onoga farizeja. Razlika izme\u0111u \u017eene i farizeja pokazuje se kako u odnosu na Isusa, tako i u odnosu prema sebi i vlastitoj pro\u0161losti. Dok su farizeji samouvjereni u svoju pravednost i ispravnost pred Bogom i ljudima, dotle je \u017eena svjesna svoje gre\u0161nosti i pred Bogom i pred ljudima \u2013 i ona to i svojim djelima i svojim rije\u010dima javno priznaje. Dok je \u017eena otvorena prema Bogu, dotle su farizeji zatvoreni u svoju umi\u0161ljenost o vlastitoj veli\u010dini i pred ljudima i pred Bogom. Stoga su se sami isklju\u010divali iz mogu\u0107nosti Bo\u017ejeg djelovanja.<\/p>\n

        Isus poja\u0161njava farizejima svoju metodu, ali isto tako i metodu Bo\u017ejega kraljevstva. Isus zna\u010dajno isti\u010de kako opra\u0161tanje, dobrota i ljubav \u00a0i milosr\u0111e mogu proizvesti promjenu \u010dovjeka, i te vrijednosti vode opro\u0161tenju grijeha i stvaraju pretpostavke za novu budu\u0107nosti. Ljubav omogu\u0107uje opro\u0161tenje, ali isto tako uzvra\u0107ena ljubav vodi opra\u0161tanju mnogih grijeha. Grijesi se zapravo opra\u0161taju proporcionalno prema postojanju ljubavi. Zakon mo\u017ee vi\u0161e ili manje u\u010dinkovito spre\u010davati grijehe, a ljubav ih zapravo uni\u0161tava. Bo\u017eje kraljevstvo temelji se upravo na Bo\u017ejoj dobroti, opra\u0161tanju i ljubavi koje uni\u0161tavaju grijeh i stvaraju novo ozra\u010dje \u017eivota. Tako i ovaj doga\u0111aj nedvojbeno ukazuje kako za Isusa nije nitko izgubljen tko postane svjestan svoje izgubljenosti i koji se otvori prema Bo\u017ejoj ljubavi.<\/p>\n

        \"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

        Jedna od najljep\u0161ih usporedbi zacijelo je ona kod Lk 15,11-32, koja je u sebi spojila dobrotu i pra\u0161tanje kao ljubav. Sve se to o\u010dituje u jednom o\u010devu \u010dinu, koji je u svojoj dobroti zbilja nenadma\u0161iv. Zbog toga doga\u0111aj o dobrom ocu i izgubljenom sinu odi\u0161e uistinu velikom snagom, jer, s jedne strane, potvr\u0111uje O\u010devu dobrotu kao pra\u0161tanje ljubavi, a, s druge strane, pokazuje sinovljevo stanje, koje postaje nemogu\u0107e bez o\u010deve dobrote. Nenadma\u0161na o\u010deva ljubav otvara budu\u0107nost izgubljenom sinu.<\/p>\n

        Opisani doga\u0111aj mo\u017ee se stoga promatrati iz dvostruke perspektive: perspektive oca i perspektive sinova. Iz perspektive oca doga\u0111aj ukazuje poglavito na dobrohotno o\u010devo pona\u0161anje spram sinova, a iz perspektive sinova doga\u0111aj vi\u0161e govori o razli\u010ditim stavovima sinova prema Ocu, ali jednako tako i me\u0111usobno. Lik drugoga sina u ovoj usporedbi ima funkciju kontrastnog lika u kojem se s jedne strane oslikava dobrota oca a s druge ni\u0161ta manje izgubljenost drugoga sina. Otac i sinovi \u010dine \u010dvrsti okvir pri\u010de.<\/p>\n

        Tuma\u010di usporedbe se uglavnom sla\u017eu kako je u njoj prvenstveno rije\u010d o dobrom ocu, a istom u drugom planu govori se o izgubljenom sinu i problemima koji su s time vezani. Tijekom povijesti, me\u0111utim, nametnuta je interpretacija kako se prije svega radi o izgubljenom, rasipnom ili \u010dak razbludnom sinu, a gotovo da je zaboravljen govor o dobrom ocu. Ipak, bez obzira na takvo “zaboravljanje”, sredi\u0161nji je lik dobri otac, koji na neshvatljiv na\u010din prihva\u0107a sina, koji je oti\u0161ao od njega, a s druge strane smiruje drugoga sina, koji je ostao s njime, opravdavaju\u0107i takav svoj postupak kao neophodan.<\/p>\n

        U \u010demu je istinska veli\u010dina oca? Prije svega, u stalnoj o\u010devoj \u0161irokogrudnosti koji pu\u0161ta sina da ide od njega. On ga ni na koji na\u010din ne nagovara i ni ne prisiljava da ostane s njime, \u0161to bi se moglo o\u010dekivati. \u0160tovi\u0161e, otac mu daje da uzme ono \u0161to misli da je njegovo i pu\u0161ta ga da tra\u017ei sre\u0107u i slobodu negdje drugdje izvan o\u010deva doma. I dok otac \u010deka, sin neodgovorno \u017eivi i \u017eive\u0107i tako ne samo da ne ostvaruje sre\u0107u i ne posti\u017ee \u017eeljenu slobodu koje je o\u010dito mislio ostvariti, nego pada na razinu \u017eivotinja, uvi\u0111aju\u0107i na kraju \u0161to je sve imao kod oca, a \u0161to je svojom odlukom i odlaskom izgubio. I, kona\u010dno, odlu\u010duje se vratiti ocu.<\/p>\n

        Zato \u0161to je \u010dekao povratak sina, otac ga je mogao iz daleka ugledati. Otac nakon sinovljeva povratka prelazi iz stanja \u010dekanja, iz stanja pasiva, u sveobuhvatnu akciju. O\u010deva akcija opisana je potresnim i sna\u017enim rije\u010dima, koje su izra\u017eavale o\u010devu ganutost. Potr\u010dao je, ganuo se, pao mu oko vrata i izljubio ga bez ijedne re\u010denice prijekora. Naspram takve po\u010detne o\u010deve akcije sin je jedva uspio izustiti jednu re\u010denicu.<\/p>\n

        Potom se o\u010deva akcija nastavlja, ali sada preko drugih. On nare\u0111uje da se iznese najljep\u0161a haljina i da obuku sina, da mu stave prsten na ruku, \u010dime ga priznaje svojim sinom, da ga obuju, te na kraju da zakolju ugojeno tele i prirede veliku gozbu i veselje. Uspore\u0111uju\u0107i o\u010deve akcije i onu sinovljevu vidimo kako je otac neusporedivo aktivniji. Njegova je radost ve\u0107a od sinovljeve, a bilo bi za o\u010dekivati da je obrnuto. Zahvaljuju\u0107i takvoj o\u010devoj u\u017eurbanoj aktivnosti sin biva ponovo prihva\u0107en u zajednicu s ocem bez ikakvih posljedica.<\/p>\n

        \"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

        Problem drugoga sina pokazuje, me\u0111utim, kako on ne razumije oca i kako njegove postupke ne odobrava. Spram o\u010deve \u0161irokogrudnosti kod njega izbija na povr\u0161inu neshvatljiva uskogrudnost i ljubomora, spram o\u010deve pra\u0161taju\u0107e ljubavi kod njega je na djelu sumnjiva i tanka ljudska pravda koja brine samo o samome sebi. Spram takvog sina, opet, otac je nemo\u0107an. Njemu ostaje samo da ponavlja: Brat tvoj bija\u0161e izgubljen i na\u0111e se, mrtav i o\u017eivje. O\u010deva nemo\u0107 zapravo je nemo\u0107 ljubavi spram onih koji utjeruju tanku pravdu, jer je te\u0161ko objasniti kako je pravda bez ljubavi veoma krhka i te\u0161ko odr\u017eiva.<\/p>\n

        Nije potrebno isticati kako je u liku dobrog oca prikazan Bog i njegov odnos prema ljudima. Iako \u010dovjek mo\u017ee svojim vlastitim nepromi\u0161ljenim djelima otpisati sama sebe, Bog nikada ne otpisuje \u010dovjeka, nego, naprotiv, ostaje uvijek otvoren za njegov povratak. Bog je ljubav koja \u010deka, i kad vidi da mu se netko vra\u0107a, izlazi mu u susret, grli ga i prima. U tom smislu za Boga kao dobrog oca, koji ljubi i opra\u0161ta, nitko i nikada nije izgubljen, jer ga uporno tra\u017ei njegova spasiteljska ljubav.<\/p>\n

        S tom prekrasnom usporedbom o dobrom ocu i izgubljenom sinu obilje\u017eja Bo\u017ejeg kraljevstva dobivaju svoju puninu. Postaje, naime, jasno \u0161to je Bo\u017eje kraljevstvo i u \u010demu je njegova novina s obzirom na ljudska kraljevstva i njihove ustaljene na\u010dine vladanja. Nema tu nikakva govora o prisili i nagovaranju da netko u\u0111e u Bo\u017eje kraljevstvo, nego postoji slobodna ponuda kao ponuda ljubavi, dobrote i opra\u0161tanja. Ta ponuda, ma koliko god mogla izgledati teoretska i apstraktna, ipak je duboko konkretna, jer se odnosi na konkretne ljude i njihove nevolje. Usto, ona tra\u017ei tako\u0111er i slobodnu \u010dovjekovu odluku.<\/p>\n

          \n
        1. Milosr\u0111e \u2013 princip djelovanja<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n

          Ako je Bo\u017eje milosr\u0111e \u00a0izvori\u0161te ljudskoga milosr\u0111a\u00a0 i ako\u00a0 je ono bitni \u010dimbenik u \u00a0me\u0111uljudskom pona\u0161anju i \u00a0prakti\u010dnom djelovanju, onda iz te \u010dinjenice proizlazi neminovna potreba pro\u017eimanja odnosa izme\u0111u Boga i ljudi i ljudi me\u0111usobno upravo \u00a0svekolikim milosr\u0111em. Ta bi spoznaja trebala na jednak\u00a0 na\u010din odre\u0111ivati i pastoralno djelovanje kr\u0161\u0107anskih navjestitelja \u00a0u \u0161kolama i crkvama, kao i pokazivanje slike Boga \u010dije je lice u Isusu na konkretan na\u010din bilo milosrdno, samilosno i blago.<\/p>\n

          Upravo na \u00a0tragu takvih spoznaja papa Franjo u svojoj buli Lice milosr\u0111a upozorava kr\u0161\u0107ane: \u00bbMilosr\u0111e je temelj na kojemu po\u010diva \u017eivot Crkve: Cjelokupno njezino djelovanje moralo bi biti obavijeno nje\u017eno\u0161\u0107u koju pokazuje prema vjernicima, ni\u0161ta u njezinu navije\u0161tanju i njezinu svjedo\u010denju svijetu ne bi smjelo biti li\u0161eno milosr\u0111a\u00ab (br. 10). Papa jednostavno \u017eeli poru\u010diti da je Crkva kao zajednica Bo\u017ejega milosr\u0111a u svojim odnosima \u201ezaboravila\u201c na milosr\u0111e, ali i na pra\u0161tanje koje iz njega proizlazi. Papa zamje\u0107uje da se \u00a0milosr\u0111e sve rje\u0111e susre\u0107e u kr\u0161\u0107anskom djelovanju, ali i u \u00a0navjestiteljskom propovijedanju. Papa Ivan Pavao II. bio je ve\u0107 ranije upozorio na va\u017enost teme milosr\u0111a u suvremenom svijetu u svojoj enciklici Dives in misericordia<\/em> (Bogati milosr\u0111em). Ovaj je papa jasno ukazao na nu\u017enost njegova o\u017eivotvorenja u kr\u0161\u0107anskom \u017eivotu.<\/p>\n

          \"OLYMPUS<\/a><\/p>\n

          Sada\u0161nji papa Franjo nagla\u0161ava u svojoj buli da \u00bbCrkva ima zadatak navije\u0161tati Bo\u017eje milosr\u0111e, to \u017eivo srce evan\u0111elja, koje na svoj na\u010din mora doprijeti do srca i uma svake osobe\u00ab. Ova je zada\u0107a\u00a0 Crkve osobito va\u017ena u suvremenom svijetu jer na taj na\u010din \u00a0ona pokazuje koliko je kao zajednica vjerodostojna. U ovoj godini milosr\u0111a papa Franjo \u017eeli \u00a0i o\u010dekuje da se Crkva \u00a0kao Isusova zajednica vjere\u00a0 mnogostruko otvori onim najsiroma\u0161nijim ljudima i da \u00a0u dru\u0161tvu bude njihov \u00a0autenti\u010dni glas. Na kraju papa upozorava na potrebu duhovnih djela milosr\u0111a koja su ranije\u00a0 za vjeronau\u010dnu funkciju bila kratko sro\u010dena: \u00bbDvoumna savjetovati, neuka pou\u010diti, grje\u0161nika pokarati, \u017ealosna i nevoljna utje\u0161iti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za \u017eive i mrtve Boga moliti\u00ab (br. 15).<\/p>\n

          Sve \u0161to je ovdje ukratko izneseno o milosr\u0111u na temelju Pisma, kao i na temelju navedene bule pape Franje, koje je Bo\u017eja i ljudska stvarnost, zorno isti\u010de koliko je milosr\u0111e potrebno u svakida\u0161njem \u017eivotu ali i u me\u0111usobnim odnosima. Sve to \u017eeli posvijestiti dana\u0161njem \u010dovjeku koliko je o milosr\u0111u potrebno razmi\u0161ljati, govoriti, propovijedati i, \u0161to je osobito va\u017eno, \u00a0koliko je potrebno milosr\u0111e ostvarivati. \u0160to se ti\u010de navjestitelja evan\u0111elja, oni bi morali uvijek iznova promi\u0161ljati kakvo je to doista autenti\u010dno lice Boga kojega oni svakodnevno navije\u0161taju i sebi i drugima. Je li to \u00a0biblijsko milosrdno lice koje se o\u010ditovalo u Bogu kojega je navje\u0161\u0107ivao Isus Krist ili je to pak lice vlastite slike Boga koja je naslikana prema vlastitome bi\u0107u i vlastitim uskim kriterijima\u00a0 i predod\u017ebama, pa je s tog razloga Bog puno manji od njegove slike u biblijskim tekstovima?<\/p>\n

          Na kraju je potrebno upozoriti kako je u ovim vremenima punim svakovrsnih pote\u0161ko\u0107a, razo\u010daranja, neizvjesnosti,\u00a0 bezna\u0111a, \u00a0sna\u017eno izra\u017eene sebi\u010dnosti potrebno ponovno se vratiti Izvori\u0161tu zdravih odnosa \u2013 Bogu milosr\u0111a, Bogu Isusa Krista, koji je bez ikakve dvojbe u svojoj dobroti i milosr\u0111u nedosti\u017eno velik. Bo\u017eja se veli\u010dina \u00a0milosr\u0111a najbolje vidi u \u010dinjenici da Bog daje da njegovo sunce sja i dobrima i zlima i da ki\u0161a pada i pravednima i nepravednima. To je Isusov put i put evan\u0111elja. Na taj put evan\u0111elja, ili jo\u0161 bolje povratka na put evan\u0111elja, poziva i papa Franjo progla\u0161avaju\u0107i ovu godinu godinom Bo\u017ejega i ljudskoga milosr\u0111a i pokazivanja pove\u0107ane empatije za ljude s ruba dru\u0161tva, za sve koji o\u010dekuju od Crkve, kao zajednice okupljene u Isusovo ime, \u00a0toliko potrebnu rije\u010d ohrabrenja i ispru\u017eenu ruku milosr\u0111a i pra\u0161tanja, koji bi \u017eeljeli susresti Boga koji im ne bi bio utjeriva\u010d poreza i progonitelj njihovih propusta i pogre\u0161aka, nego Boga koji bi ih \u00a0htio razumjeti i \u00a0bio spreman primiti ih u svoju zajednicu \u017eivota, odnosno u ku\u0107u o\u010dinske ljubavi u kojoj ima mjesta i za jednoga i drugoga sina.<\/p>\n

          Zbog svega toga bilo i te kako potrebno \u00a0i va\u017eno uvijek se iznova vra\u0107ati izvorima evan\u0111elja, onome istinskome licu Boga \u00a0objavljenome u Isusu Kristu, njegovoj ispru\u017eenoj ruci i njegovu srcu koje na vratima Ku\u0107e ljubavi strpljivo \u010deka svakoga \u010dovjeka. I ova godina Bo\u017ejega milosr\u0111a poziva da se iznova i\u0161\u010ditavaju, \u00a0o njima razmi\u0161ljaju i propovijedaju teme iz Lukina 15. poglavlja koje je jedan bibli\u010dar nazvao \u00bbevan\u0111elje u evan\u0111elju\u00ab. U tom je poglavlju iznesena doista Radosna vijest kao sa\u017eetak cjelokupnoga evan\u0111elja. Poruka koja proizlazi iz\u00a0 triju usporedbi \u00a0Lk 15 zacijelo je poruka \u017eivota i poruka radosti. I \u017eivot i radost imaju svoje izvori\u0161te i princip djelovanja u O\u010devoj ljubavi. \u00a0I ljudsko milosr\u0111e nalazi svoje opravdanje u veli\u010danstvenome Bo\u017ejem milosr\u0111u.<\/p>\n

          prof. dr. sc. fra Bo\u017eo Luji\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

          Govoriti o Bogu vrlo je odgovorna i opasna zada\u0107a jer je posrijedi govor o Bogu kojega nitko nikada nije vidio …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1,8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19648"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=19648"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19648\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19660,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/19648\/revisions\/19660"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=19648"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=19648"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=19648"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}