(Mudr 3, 1-9 -br 84, str 38;\u00a0 Iv 6, 51-58 -br. 139., str. 79)<\/p>\n
\u00a01.<\/strong> Ovoga poslijepodneva opra\u0161tamo se ovom svetom misom od na\u0161ega brata, sve\u0107enika\u00a0 don \u010cedomila \u0160uprahe, dugogodi\u0161njeg \u017eupnika, rektora sjemeni\u0161ta Zmajevi\u0107 i kanonika stolnog kaptola Svete Sto\u0161ije. Ro\u0111en ovdje u Kolanu, 20. sije\u010dnja 1938. u obitelji Luke i Barice r. O\u0161tari\u0107, za sve\u0107enika je zare\u0111en 29. lipnja 1963. Lijepo je bilo ovih dana \u010ditati osvrte kako je bio \u201epoznat i omiljen sve\u0107enik u puku\u201d, duhovno blizak, radosta i socijalno osjetljiv za potrebe \u010dovjeka\u201d. To je osobito do\u0161lo do izra\u017eaja u te\u0161ko vrijeme Domovinskog rata kad je bio ravnatelj caritasa Zadarske nadbiskupije (1990.-2004.). Za njegova mandata otvorena je Pu\u010dka kuhinja \u201csv. Vinka Paulskoga\u201d u Zadru (1996.), kao i Pu\u010dka kuhinja \u201esv. Ante Padovanskog\u201c u Benkovcu (2004.) kada je izjavio kako je otvaranje pu\u010dke kuhinje izraz odgovorne brige za brata \u010dovjeka u potrebi i nevolji. \u00a0 Uz zahvalu Providnosti za njegovu bri\u017enost i ljubav koju je o\u010ditovao prema otajstvu Crkve koju je iz du\u0161e volio, izri\u010dem i suosje\u0107anje obitelji njegovoga brata Marija i pokojne sestre Pere i brata Bla\u017ea, te ostaloj rodbini i prijateljima, vjernicima rodne \u017eupe u Kolanu, kao i vjernicima \u017eupa u kojima je slu\u017eio, sjemeni\u0161tarcima s kojima se ophodio kao dobri nono, te bra\u0107i sve\u0107enicima, redovnicama i redovnicima s kojima je radio i sura\u0111ivao. O njegovom djelovanju govorit \u0107e upravitelj doma, mr. don Zdravko Katu\u0161a.<\/p>\n 2. Kad god se na\u0111emo na sprovodu s vjerom prihva\u0107amo da su \u201edu\u0161e pravednika u ruci Bo\u017ejoj\u201c, kako nas pou\u010dava knjiga Mudrosti koju smo maloprije slu\u0161ali. Don \u010cedomila je punih 53 godine slavio misu i propovijedao da smrt nije kraj, nego po\u010detak novoga \u017eivota. Okupljeni u crkvi u kojoj je svetim kr\u0161tenjem zapo\u010delo njegovo \u017eivotno hodo\u010da\u0161\u0107e, slavimo istu \u017ertvu koju je i on s rado\u0161\u0107u slavio i ponavljamo rije\u010di: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo, tvoje Uskrsnu\u0107e slavimo i tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo. Istim svjetlom vjere ispovijedamo da se \u201eTvojim vjernima, Gospodine, \u017eivot mijenja a ne oduzima. I kad se razori dom ovozemnog boravka, stje\u010de se vje\u010dno prebivali\u0161te u nebesima\u201c.<\/p>\n \u010culi smo u evan\u0111elju da se Isus predstavio kao \u201ekruh \u017eivi koji je s neba si\u0161ao\u201c. A taj kruh je don \u010cedomil dnevno lomio i njime ljude hranio. Jer je vjerovao da \u201etko blaguje tijelo Isusovo i pije krv njegovu, imat \u0107e \u017eivot vje\u010dni\u201c (Iv 6, 54). Misa nije neka imitaci\u00adja, ve\u0107 otajstvena stvarnost na oltaru gdje se odvija Kalvarijska \u017ertva Isusove smrti i uskrsnu\u0107a. U prolaznom vremenu, dakle, do njegovog ponovnog dolaska, Crkva prinosi preslavnom Bo\u017ejem veli\u010danstvu \u201esvetu i savr\u0161enu \u017ertvu, kruh \u017eivota i kale\u017e vje\u010dnoga spasenja\u201c. Stoga, \u017eivjeti euharistijski zna\u010di \u017ertvovati se, darivati se, izi\u0107i iz svoje uskogrudnosti i egoizma, prema onome \u0161to Bog \u017eeli od nas. Euharistijski \u017eivot kr\u0161\u0107ana nije samo egzistencija, nego proegzistencija: \u017eivot u slu\u017eenju dugima i zauzimanja za druge. Poput Isusa koji je na Posljednjoj ve\u010deri oprao noge apostolima i odredio neka i oni isto \u010dine.<\/p>\n 3. Mi \u0107emo uskoro ispratiti na groblje tijelo na\u0161ega brata don \u010cedomila i re\u0107i hvala za sve dobro \u0161to je \u010dinio i propovijedao. On je bio duboko svjestan kako je \u017eivot koracanje prema vje\u010dnosti, prema ku\u0107i O\u010devoj. U tom vidu napisao je i svoju oporuku prije dvije godine kojom je sve detaljno odredio. I time dao naslutiti ono \u0161to je Augustin davno zapisao: \u201eZa sebe si nas stvorio, o Bo\u017ee, i nemirno je srce na\u0161e dok u Tebi ne otpo\u010dine\u201c. \u010cini mi se uputnim navesti samo dvije re\u010denice iz njegove oporuke da osjetimo \u201eeuharistijsku duhovnost\u201c ovoga sve\u0107enika i njegov odnos prema slu\u017ebi koju je obna\u0161ao: \u201eJo\u0161 kao mladomisnik (1963.) pismeno sam se odrekao roditeljskog naslije\u0111a, a tijekom sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe nisam stjecao, niti knji\u017eio neku imovinu. Na svom imenu imam samo osobni automobil koji ostavljam Nadbiskupiji\u201c\u2026 Uz ovu informaciju on \u017earko \u201emoli opro\u0161tenje od svih koje je mo\u017eda povrijedio ili sablaznio\u201c, te zaklju\u010duje da je \u201esvjestan kako u dugom sve\u0107eni\u010dkom radu mo\u017eda nije uvijek objavio Tajnu Krista kako treba\u201c, pa za \u201esve svoje grijehe i propuste iskreno se kaje i moli opro\u0161tenje od Boga i od ljudi\u201c. Bog te, pomilovao, dragi na\u0161 \u010cedomile i nagradio za ovo divno svjedo\u010danstvo vjere, skromnosti i ljubavi prema Isusu, Crkvi i povjerenim ljudima.<\/p>\n \u00a0S pravom smo ponosni na ovoga Bo\u017ejega raba koji se trudio objavljivati lice milosrdnoga Oca. Ali, i tu\u017eni smo zbog neizbje\u017enoga rastanka. Stoga, molimo Svemogu\u0107ega neka dobrostivo privede na\u0161eg brata don \u010cedomila u prostranstva gdje tuge vi\u0161e ne\u0107e biti; ni jauka, ni bola, ve\u0107 mir i radost u Gospodinu. Ova euharistija kao \u201elijek besmrtnosti\u201c, \u201epredujam uskrsnu\u0107a i predokus nebeske gozbe\u201c, kako je pisao sveti Ignacije Antiohijski, neka i njemu bude zalog vje\u010dnoga spasenja. Zahvalni smo \u0161to je radosno Rije\u010d Bo\u017eju navije\u0161\u0107ivao i kruh nebeski s vjerom lomio, te zajednicu Bo\u017ejeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao. U ovoj prigodi slu\u0161amo u ti\u0161ini njegovu posljednju propovijed kojom nas putem oporuke poti\u010de na ufanje kako se \u201enjegovim vjernima \u017eivot mijenja, a ne oduzima\u201c. Zahvalni za dar njegova uzornoga sve\u0107eni\u0161tva molit \u0107emo za prezbitere na\u0161e Nadbiskupije i povjerene im du\u0161e neka ostanu vjerni Bogu, Crkvi i narodu, te ure\u0161eni kr\u0161\u0107anskim krjepostima napreduju ovdje na zemlji dok ne prispiju u vje\u010dno spasenje. Pokoj vje\u010dni daruj mu Gospodine!<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n Kolan, 30. 08. 2016., u 17 sati<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"