{"id":18568,"date":"2016-06-02T13:02:29","date_gmt":"2016-06-02T12:02:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=18568"},"modified":"2016-06-02T13:07:35","modified_gmt":"2016-06-02T12:07:35","slug":"55-svecenicki-dan-zadarske-nadbiskupije-u-solinu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=18568","title":{"rendered":"55. SVE\u0106ENI\u010cKI DAN ZADARSKE NADBISKUPIJE U SOLINU"},"content":{"rendered":"

\"20160601_160728\"<\/a>55. sve\u0107eni\u010dki dan Zadarske nadbiskupije odr\u017ean je u srijedu 1. lipnja u sveti\u0161tu Gospe od Otoka u Solinu, odabranom za susret zadarskog prezbiterija jer je ove godine 40. obljetnica spomena na veli\u010danstveni doga\u0111aj kada je, 12. rujna 1976. godine, pred pralikom Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koji sa\u017eimlje sje\u0107anje na svu na\u0161u povijest, te postaje \u201eZnakom vjernosti Naroda Hrvata<\/em>\u201c koja se ne \u0107e ugasiti, nadbiskup zagreba\u010dki dr. Franjo Kuhari\u0107, izrazio i obnovio trinaest stoljetnu Vjernost svoga Hrvatskog Naroda Isusu po Mariji, te utvrdio pradjedovski zavjet pre\u0111a na\u0161ih, Molitvom Velikog zavjeta. Na susretu se okupilo oko 60 sve\u0107enika.<\/p>\n

Dolaskom u Gospino sveti\u0161te srda\u010dnom dobrodo\u0161licom do\u010dekali su nas \u017eupnik don Ranko Vidovi\u0107, koji nas je ukratko upoznao sa Sveti\u0161tem i \u017eupom, i \u017eupni vikar don Mislav \u0160a\u0161kor. Uslijedila je sv. Misa koju je predslavio o. Nadbiskup koji je u svojoj propovijedi naglasio va\u017enost ovog Gospina sveti\u0161ta za hrvatski narod.\u00a0 \u201eNalazimo se u Solinu u crkvi Gospe od Otoka u kojoj je pokopana kraljica Jelene, 8. listopada 976. To je dan kada mi u Zadru slavimo spomen svetoga \u0160ime koji je na ulasku u jeruzalemski Hram primio Bogo\u010dovjeka Isusa Krista u svoje naru\u010dje. Tada je na ovu zemlju stiglo Sunce pravde koje \u0107e obasjati \u010ditavi svijet. Dan kada je preminula kraljica Jelena je i dan Neovisnosti RH kada je nakon demokratskih izbora<\/a> (1990.) Hrvatski Sabor donio je Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti<\/a> RH. Zra\u010dni napadi na Banske dvore s nakanom da se ubije Predsjednika Tu\u0111mana i njegove bli\u017ee suradnike, ubrzalo se dono\u0161enje odluke o raskidu svih dr\u017eavnopravnih veza RH s tada\u0161njom J<\/a>ugoslavijom. To se dogodilo upravo 8. listopada<\/a> 1991. kada je i spomendan smrti hrvatske kraljice Jelene, koja je pokopana ovdje u Solinu, 8. listopada 976.<\/p>\n

Kao \u017eena kralja Mihajla Kre\u0161imira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, bila je vrlo omiljena u narodu i poznata kao Jelena Slavna. Nadgrobna plo\u010da u ovoj crkvi najbolje govori kakva je to kraljica bila: Ona je za \u017eivota bila majka kraljevstva, a onda postala majkom sirota i za\u0161titnicom udovica.<\/p>\n

Ova je crkva va\u017ena i za na\u0161u nedavnu pro\u0161lost. Ovdje je, naime, prije 40 godina zapo\u010deo devetgodi\u0161nji hod na\u0161e zahvalnosti za 13 stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva. A zapo\u010deo je ovdje uz tisu\u0107itu obljetnicu kralji\u010dine smrti (976.-1976.). Zavr\u0161io je nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici (NEK) 1984. Zbog toga Solin i Marija Bistrica imaju svoju znakovitost i veliku poruku i za ovo na\u0161e vrijeme. Kad je, naime, nakon “hrvatskog prolje\u0107a” 1971. za\u0161utjela svaka slobodna rije\u010d, Crkva se duboko sabrala, prikupila svoje snage i zapo\u010dela govoriti svojim provjerenim na\u010dinom. Pokrenute su sve crkvene snage da se narod osvijesti u samopo\u0161tovanju, u poznavanju svoje povijesti, svoga identiteta.<\/p>\n

Trebalo je, dakle, sve u\u010diniti da na\u0161i ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kr\u0161\u0107anske ba\u0161tine i narodnog stabla. I zapo\u010dela su narodna okupljanja: Od Solina (1976.) gdje se razmi\u0161ljalo o daru kr\u0161tenja, na na\u0161em Jordanu kraj rijeke Jadra i crkve Gospe od otoka. Onda se krenulo prema Ninu (1979.) gdje se prisjetilo na papu Ivana VIII. koji je na “Spasovdan 879. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod, i svu zemlju njegovu”. Vrhunac devetnice dogodio se na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. kad se okupilo preko pola milijuna ljudi. Bilo je to mirotvorno “doga\u0111anje naroda” koji nije tra\u017eio oru\u017eje, ve\u0107 prebirao zrnca krunice. S Marijom u znaku krunice i s krunicom mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.Zanimljivo je da uz blagdan sv. \u0160ime, Dan neovisnosti i spomena hrvatske kraljice Jelene, kalendarski se spominjemo upravo toga dana i krunjena kralja Zvonimira 1075. Tada je papin izaslanik Gebizon predao novom hrvatskom kralju ma\u010d, \u017eezlo i krunu, te papinsku zastavu kao znak njegove vjernosti i podlo\u017enosti Papi. A Zvonimir je u\u010dinio zavjernicu koju je potvrdio svojom prisegom: \u201eJa, Dmitar Zvonimir, s Bo\u017ejom pomo\u0107i i darom apostolske stolice, bit \u0107u vazda vjeran sv. Petru…, a poslanike Papine primat \u0107u \u010dasno i \u010destito s njima postupati. Gajit \u0107u pravdu, branit \u0107u crkve, \u0161tititi siromahe, udovice i siro\u010dad. Prije\u010dit \u0107u nedopu\u0161tene brakove i protiviti se prodaji ljudi. Tako mi Bog pomogao!\u201c. U taj dan utkana je vjernosti na\u0161ih ljudi Bogu, Crkvi, Papi i narodu svome. To je obilje\u017eilo trinaest stoljetni vrijednosni sustav koji je oblikovao na\u0161u povijest, jezik, kulturu i na\u0161u narodnu posebnost u zajedni\u010dkoj europskoj kr\u0161\u0107anskoj uljudbenoj ba\u0161tini.<\/p>\n

Zato su hrvatski biskupi bili naumili, jo\u0161 davne 1941., spomenuti se te visoke obljetnice. Rat je sprije\u010dio tu proslavu, a komunisti\u010dke vlasti nakon rata to su onemogu\u0107ile nametnutim ideolo\u0161kim i bezbo\u017enim jednoumljem, progonom Crkve, ograni\u010davanjem slobode da se o\u010dituje narodna pripadnost i javno svjedo\u010denje kr\u0161\u0107anskih vrijednosti. Zbog toga je plan obilje\u017eavanja 13.-stoljetne obljetnice bio hrabar i providencijalan \u010din kojega plodove jo\u0161 uvijek \u017eanjemo. Za uspjeh toga pastoralnoga projekta zaslu\u017eni su tada\u0161nji hrvatski biskupi koji su ga usvojili kao zajedni\u010dki prioritetni program. A on je prije 40 godina ovdje zapo\u010deo, te se postupno i dosljedno ostvarivao u slo\u017eenim okolnostima komunisti\u010dke vladavine.<\/p>\n

U prigodi svoga drugog pastoralnog pohoda Hrvatskoj sveti Ivan Pavao II. je nakon one veli\u010danstvene beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca stigao u Split. Sje\u0107amo se kako je onog poslijepodneva, prije povratka u Vatikan, zaustavio se u ovom sveti\u0161tu Gospe od Otoka. Svi smo se \u010dudili za\u0161to se tako dugo zadr\u017eao u molitvi pred Gospom. Na putu od Splita do Solina upitao je pokojnog mons. Juri\u0107a, \u0161to nam je to tako va\u017eno na ovom mjestu. Kad mu je mons. Juri\u0107 rekao da su tu u Gospinom hramu ostaci na\u0161e kraljice Jelene, sveti Ivan Pavao II. je sve razumio. I kao osobiti Marijin \u0161tovatelj rado je pjevao s okupljenom mlado\u0161\u0107u \u201eZdravo Djevo kraljice Hrvata\u201c.<\/p>\n

I mi se, bra\u0107o sve\u0107enici ovim hodo\u010da\u0161\u0107em priklju\u010dujemo tisu\u0107ama Marijinih \u0161tovatelja i molimo Gospu i svetog Ivana Pavla II. neka \u0161tite i brane kler na\u0161ih dviju nadbiskupija i \u010ditave Hrvatske. Upu\u0107ujemo im danas i na\u0161e \u017earke molitve rvata\u201cHrza obitelji i Domovinu na\u0161u. Neka pomognu o\u010devima i majkama biti vjerni u ljubavi, postojani u molitvi i gorljivi u djelima dobrotvornosti. Gospodine Isuse, koji si otkupio svijet, a \u010dovjeku povjerio zemlju da njome upravlja, blagoslovi stanovnike zemlje Hrvatske. Pomozi i blagoslovi sve koji vode brigu o njezinom prosperitetu kako bi se u njoj ostvarivalo duhovno i materijalno blagostanje u prijateljstvu, bratstvu i ljubavi. Obdari sve odgovorne, kao i sve \u017eitelje na\u0161e zemlje duhom istine i ljubavi kako bi ti vjerno slu\u017eili i me\u0111usobno se bratski ljubili.\u201c<\/p>\n

Po zavr\u0161etku sv. Mise pridru\u017eio nam se dr. sc. don Slavko Kova\u010di\u0107, istaknut crkveni povjesni\u010dar, koji nas je kratko uveo u povijest Solina i va\u017enosti sveti\u0161ta Gospe od Otoka za na\u0161u nacionalnu i crkvenu povijest. U popodnevnim satima, u pratnji dr. sc. don Slavka Kova\u010di\u0107a, istaknutog crkvenog povjesni\u010dara, obi\u0161li smo tvr\u0111avu Klis. Tvr\u0111ava Klis, jedna od najistaknutijih utvrda na hrvatskom tlu, u pro\u0161losti je zbog svog strate\u0161kog zna\u010daja imala istaknuti obrambeni polo\u017eaj. Na ovom podru\u010dju prebiva ilirsko pleme Delmata ve\u0107 od II. stolje\u0107a prije Krista, a prva vijest o kli\u0161koj tvr\u0111avi, sredinom X. stolje\u0107a, odnosi se na zauzimanje rimske utvrde Kleisa od strane Avara i Slavena, \u010dime su pospje\u0161ili osvajanje grada Salone u prvoj polovici VII. stolje\u0107a kada u ove krajeve doseljavaju Hrvati. Dva stolje\u0107a kasnije Klis je ve\u0107 vladarski posjed i jedno od sredi\u0161ta hrvatske dr\u017eave.<\/p>\n

U ispravi kneza Trpimira iz 852. godine spominje se kao njegovo imanje-dvor, a postaje i sjedi\u0161tem starohrvatske Primorske ili Kli\u0161ke \u017eupanije (Parathalassia). Krajem XI. stolje\u0107a odumire hrvatska narodna dinastija i Klis dolazi pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Jedan od njih, Bela IV., jedno vrijeme je tu sklonio i svoju obitelj tijekom tatarske opsade 1242. godine.<\/p>\n

Krajem XIII. stolje\u0107a Klisom je zavladala najmo\u0107nija hrvatska plemi\u0107ka obitelj bribirskih knezova \u0160ubi\u0107a, a od 1335.g. grad je opet pod kraljevom za\u0161titom i upravom njegovih ka\u0161telana.<\/p>\n

Najburnije razdoblje kli\u0161ke pro\u0161losti nastaje po\u010detkom XVI. stolje\u0107a u vrijeme najve\u0107ega prodora Turaka u hrvatske krajeve. Tada \u0107e istaknutu ulogu u njegovoj obrani imati Petar Kru\u017ei\u0107, kapetan i knez grada Klisa, koji je dva i pol desetlje\u0107a sa svojim uskocima odolijevao turskim napadima i opsadama. Njegovom pogibijom 12.o\u017eujka 1537.g. Klis je pao u turske ruke \u010dime je izgubljena najsna\u017enija hrvatska utvrda u Dalmaciji, a rijeka Jadro \u0107e 111 godina biti granicom izme\u0111u turskog Klisa (Kli\u0161ki sand\u017eak) i mleta\u010dkog Splita.<\/p>\n

U jednom od poku\u0161aja osloba\u0111anja Klisa, Hrvati pod vodstvom splitskih plemi\u0107a Ivana Albertija i Nikole Cindra su u travnju 1596.g. uspjeli na prepad zauzeti tvr\u0111avu, ali su je Turci ve\u0107 koncem svibnja ponovno osvojili, poraziv\u0161i pritom i generala Jurja Lenkovi\u0107a koji je pritekao u pomo\u0107 braniteljima.<\/p>\n

Tek 31.o\u017eujka 1648.g. mleta\u010dka vojska pod vodstvom generala Leonarda Foscola, uz brojno sudjelovanje doma\u0107eg puka, nakon desetodnevnih krvavih borbi, osloba\u0111a Klis od Turaka te posti\u017ee najve\u0107i uspjeh tijekom Kandijskog rata. Kli\u0161ko podru\u010dje Mle\u010dani ure\u0111uju kao posebnu vojno-administrativno podru\u010dje kojim upravlja providur sa sjedi\u0161tem u Klisu. Tvr\u0111ava Klis, potpuno obnovljena i znatno pro\u0161irena, pod zastavom Republike Venecije ostaje sve do 1797.g. kada je preuzimaju Austrijanci, a od 1805.g.do 1813.g. nakratko Francuzi. Razdoblje druge austrijske uprave traje sve do konca I.svjetskog rata 1918.g., kada propa\u0161\u0107u Austrougarske monarhije, Klis, zajedno s ostatkom Hrvatske, dijeli sudbinu svih hrvatskih zemalja u granicama Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca a potom Jugoslavije. Tijekom II.svjetskog rata, od travnja 1941.g. do listopada 1944.g., kli\u0161ka tvr\u0111ava po posljednji put slu\u017ei u vojne svrhe, uglavnom kao upori\u0161te talijanskih i njema\u010dkih okupacijskih snaga, da bi kona\u010dno 1990.g. na njoj bio postavljen stijeg nezavisne dr\u017eave Republike Hrvatske.<\/p>\n

Zavr\u0161iv\u0161i razgled velebne tvr\u0111ave uputili smo se prema Manastirinama koje su najinteresantniji dio starokr\u0161\u0107anske Salone. To je jedno od najve\u0107ih starokr\u0161\u0107anskih groblja pod vedrim nebom (sub divo). Prije iskapanja, zapo\u010detih prije stotinjak godina, tu su u vinogradima i me\u0111u maslinama str\u0161ili ostaci zidova, a samo ime je upozoravalo da se radi o ostacima nekog samostana ili crkve. Od kolikog su zna\u010denja nalazi na ovom mjestu pokazuje i to da je tu 1894. godine zapo\u010deo radom Prvi me\u0111unarodni kongres kr\u0161\u0107anske arheologije. Iskapanja su pokazala da je tu u po\u010detku uz malo groblje bio i privatni posjed, koji je mo\u017eda pripadao nekom kr\u0161\u0107aninu, i zato je sv. Dujam nakon mu\u010denja bio tu pokopan. Kr\u0161\u0107ani su vru\u0107e \u017eeljeli da se ukopaju u blizini mu\u010denika vjeruju\u0107i u mo\u0107 njihova zagovora.logije.
\nZato se u kratko vrijeme ovdje razvilo prostrano kr\u0161\u0107ansko groblje, s grobovima svih vrsta: od onih najsiroma\u0161nijih od opeka do zidanih na svod, od sarkofaga do nadgrobnih kapelica. Promatramo li razmje\u0161taj kapelica lako uo\u010davamo da su smje\u0161tene oko nekog sredi\u0161ta. To je sredi\u0161te o\u010dito grob mu\u010denika sv. Dujma, koji se nalazi na jugoisto\u010dnom dijelu bazilike, oko kojeg se nalazi vi\u0161e sarkofaga salonitanskih biskupa. Najbli\u017ei je sarkofag biskupa Primusa, sinovca i nasljednika sv. Dujma. Do groba je kameni luminarij za svjetlo koje je gorjelo na grobu mu\u010denika, a u zidu je i prozor\u010di\u0107 (fenestella) kroz koji se gledalo u grob i stavljalo na nj rupce.
\nGroblje je, \u010dini se, poru\u0161eno i oplja\u010dkano koncem IV. stolje\u0107a, za provale Zapadnih Gota. Po\u010detkom V. stolje\u0107a sagra\u0111ena je trobrodna bazilika, du\u017eine 48 a \u0161irine 21 metar, u koju je uklju\u010den i grob mu\u010denika. Gradili su je biskupi Gajan i Simferije, koji su tako\u0111er tu pokopani.
\nU srednjem dijelu je prostor za pjeva\u010de (schola cantorum), a predvorje (narteks) u kojem se jo\u0161 vidi jedan grob s gr\u010dkim natpisom, je dodan poslije. Na nadvratnom pragu stoji uklesan natpis: “Deus noster, propitius esto rei publicae Romanae” (Bo\u017ee na\u0161, milostiv budi rimskoj dr\u017eavi). Na po\u010detku VII. stolje\u0107a bazilika je znatno o\u0161te\u0107ena i poru\u0161ena. Kad je opasnost minula nije posve popravljena nego je od fragmenata poru\u0161ene bazilike sagra\u0111ena mala crkva u koju su, pretpostavlja se, bile prenesene kosti mu\u010denika iz grobi\u0161nih bazilika na Kaplju\u010du i Marusincu jer su tada i one, zacijelo bile poru\u0161ene. Tu se nastavilo \u0161tovanje salonitanskih mu\u010denika sve do kona\u010dnog ru\u0161enja grada pa se ova crkva s pravom naziva “basilica martyrum”. Niti nakon kona\u010dnog ru\u0161enja Salone \u0161tovanje mu\u010denika nije prestalo nego se nastavilo ne samo u obli\u017enjem Splitu. Po odredbi pape Ivana IV. Dalmatinca, opat Martin prenio je u Rim dio kostiju mu\u010denika, gdje je uz krstionicu lateranske bazilike sagra\u0111en posebni oratorij za mu\u010denike iz na\u0161ih strana s njihovim likovima u krasnom mozaiku. Tako su im pouzdano sa\u010duvana i imena i njihova zanimanja.
\nGroblje na Manastirinama nije jo\u0161 potpuno istra\u017eeno. Do sada je prona\u0111eno oko tisu\u0107u sarkofaga i grobnica svake vrste, te oko 370 natpisa, od kojih neki zaslu\u017euju posebnu pa\u017enju. Tako oni pobo\u017enih \u017eena Honorije i Marcele govore o \u017eelji za ukapanjem \u0161to bli\u017ee grobu mu\u010denika. Drugi svjedo\u010de o snazi i veli\u010dini kr\u0161\u0107anskog morala u vrijeme kad Rimsko carstvo trune u nemoralu. Natpis na sarkofagu Flavija Terencija i \u017eene mu Flavije Talasije govori o njihovoj bra\u010dnoj vjernosti i \u010disto\u0107i, mo\u017eda po uzoru na Bl. Djevicu Mariju i sv. Josipa. Grob stolatae feminae pokazuje da su kr\u0161\u0107anke svojim \u017eivotom uzornih \u017eena i majki zaslu\u017eivale i carsko odlikovanje. Sarkofag opatice Ivane otkriva kako je ona pobjegla iz Sirmiuma pred Avarima, do\u0161la u Salonu i tu umrla 614. godine. To je posljednji od poznatih datiranih natpisa prije propasti Salone. Uz spomenute, poznati su i sarkofazi s likom Dobrog Pastira, onaj s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora, i drugi s likovima Hipolita i Fedre. Dio natpisa i sarkofaga je pohranjen u Arheolo\u0161kom muzeju u Splitu. Uz groblje jo\u0161 valja spomenuti i jednu kapelu, posve\u0107enu svetom Dujmu i svetom Anastaziju, u dijelu groblja koji je najprije otkriven, te grob don Frane Buli\u0107a, velikog istra\u017eiva\u010da starokr\u0161\u0107anske i starohrvatske salonitanske ba\u0161tine. Don Frane je dao sebi sagraditi grob u obliku sarkofaga i u njega urezati dijelove nekoliko kr\u0161\u0107anskih epitafa, s groba jednog mladi\u0107a pokopanog u predvorju bazilike na Manastirinama, i s groba sve\u0107enika Ivana koji za sebe ka\u017ee da je “gre\u0161an i nedostojan sve\u0107enik” koji ovdje po\u010diva “\u010duvaju\u0107i \u010dasne pragove svetih”.<\/p>\n

\"20160601_160453\"<\/a> \"20160601_144832\"<\/a>\u00a0 \"20160601_142320\"<\/a> \"20160601_143930\"<\/a> \"20160601_122104\"<\/a> \"IMG-20160601-WA0013\"<\/a>\"20160601_143450\"<\/a> \"IMG-20160601-WA0010\"<\/a> \"IMG-20160601-WA0009\"<\/a> \"IMG-20160601-WA0008\"<\/a> \"IMG-20160601-WA0005\"<\/a> \"IMG-20160601-WA0002\"<\/a> \"20160601_161222\"<\/a> \"20160601_161732\"<\/a> \"20160601_161717\"<\/a> \"20160601_161243\"<\/a> \"20160601_160209\"<\/a> \"20160601_155118\"<\/a> \"20160601_160844\"<\/a><\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

55. sve\u0107eni\u010dki dan Zadarske nadbiskupije odr\u017ean je u srijedu 1. lipnja u sveti\u0161tu Gospe od Otoka u Solinu, odabranom za …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18568"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18568"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18568\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18592,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18568\/revisions\/18592"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18568"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18568"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18568"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}