{"id":18379,"date":"2016-05-03T15:27:30","date_gmt":"2016-05-03T14:27:30","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=18379"},"modified":"2016-05-16T15:32:02","modified_gmt":"2016-05-16T14:32:02","slug":"nin-500-godina-svetkovine-gospe-od-zeceva-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=18379","title":{"rendered":"NIN, 500 GODINA SVETKOVINE GOSPE OD ZE\u010cEVA – Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

1.<\/strong> Obilje\u017eavamo 5 stolje\u0107a \u010da\u0161\u0107enja Gospe od Ze\u010deva. Velike obljetnice uvijek su dobra prigoda prelistati arhive i vremenski portretirati pojedinosti po kojima prepoznajemo kraj, narod i kulturu. I to je portretiranje vrlo va\u017eno kako tvrdi poznati engleski spisatelj, umjetnik i kriti\u010dar John Berger iz Londona (1926.). On je napisao kako za \u201euni\u0161tenje neke zajednice i njezine povijesti dovoljno je razoriti njezinu pro\u0161lost\u201c (Il nostro tempo, 13. lipnja 2004., str. 9). Povijest, naime, govori o ukorijenjenosti u konkretnom vremenu i prostoru, pa su godi\u0161njice s kr\u0161\u0107anskog zrenika izvrsna prigoda kako razumjeti odakle dolazimo, gdje se nalazimo i kamo nam je i\u0107i i sti\u0107i. Jer, kad se izgubi pam\u0107enje i sje\u0107anje, ostaje obi\u010dna, banalna svakodnevica. Zato je sveti Ivan Pavao II. poru\u010divao mladima neka \u201ene zaboravljaju pro\u0161lost. Jer, \u010dovjek bez pro\u0161losti i pam\u0107enja riskira ostati i bez budu\u0107nosti\u201c (Katanija 1994.). Pam\u0107enje je, dakle, sastavni dio identiteta \u010dovjeka obitelji, \u017eupe, dru\u0161tvene zajednice i naroda.<\/p>\n

Kao hodo\u010dasnici do\u0161li smo na\u0161oj Gospi od Ze\u010deva, koja je ovdje ve\u0107 pet stolje\u0107a okupljala vjerni puk, koji je toliko puta osjetio njezinu blizinu i za\u0161titu. Njezinim zagovorom dogodilo se toliko pozitivni i dobrih stvari koje je ljudski te\u0161ko razumjeti. A zbili su se u ne tako davnoj pro\u0161losti, \u010demu smo i mi svjedoci. Kako na primjer rastuma\u010diti stvaranje \u201eslobodne i neovisne dr\u017eave\u201c koju nije htjela ni Europa, ni Amerika, ni Ujedinjeni narodi?! Kako protuma\u010diti \u010dinjenicu da smo, ne samo obranili svoja ognji\u0161ta i pre\u017eivjeli u\u017eas razaranja i \u201estrategiju spaljene zemlje\u201c, ve\u0107 nitko nije umro od gladi ili ostao bez krova nad glavom?! To je zasluga One koju nam je u zadnjim trenutcima svoga ovozemnog \u017eivota Isus ostavio Mariju kao majku, kad je apostolu Ivanu rekao \u201eevo ti majke\u201c. Kao dobra zagovornica ona nas je i danas okupila na gozbu Rije\u010di i euharistije svoga Sina. To je \u010dinila kroz duga stolje\u0107a ju\u010der; to \u010dini i danas; i to \u0107e kao bri\u017ena majka \u010diniti do konca vjekova.<\/p>\n

2.<\/strong> Blagdan Gospe od Ze\u010deva osobita je prigoda zahvaliti Mariji za tu brigu, ljubav i za\u0161titu. I posebice za one brojne doga\u0111aje i slu\u010dajeve iz na\u0161e pro\u0161losti koje je povijesti zabilje\u017eila kao memoriju na\u0161eg kolektivnog pam\u0107enja. Spomenimo samo neke \u010dudesne zahvate, kao napr. Gospu od Ze\u010deva u obrani Nina i Zadra (1500.), Gospu Badijsku koja je o\u010duvala Kor\u010dulu od propasti (1571.), Gospu od \u0160krpjela koja je za\u0161titila Perast (1654.), Gospu Sinjsku koja je spasila Sinj (1715.), kao i Gospu Snje\u017enu u obrani Petrovaradina (1715.). Sve su to doga\u0111aji iz 16. i 17. stolje\u0107a u obrani od Turaka. Ovim \u010dudesnim zahvatima iz davne pro\u0161losti mogli bismo pribrojiti \u010dudesne doga\u0111aja tijekom nedavnog Domovinskog rata u obrani pred srpskom i crnogorskom agresijom na Hrvatsku. A zbili su se uz Marijinu pomo\u0107 i zagovor: Od Dubrovnika, \u0160ibenika, \u0160kabrnje i Zadra, preko Gospi\u0107a, Karlovca i Vinkovaca do Vo\u0107ina, Aljma\u0161a i Vukovara. Pripisujemo ih Marijinom zagovoru jer branitelji su joj vjerovali, nosili oko vrata njezinu krunicu, molili i pjevali njezine pjesme. Vrhunac \u010dudesnog zahvata zbio se na blagdan Gospe Snije\u017ene 1995. kada je pri osloba\u0111anju okupiranih podru\u010dja oslobo\u0111en i kraljevski grad Knin. Hrvatske su institucije smatrale taj doga\u0111aj tako va\u017enim i zna\u010dajnim da su dan Gospe Snje\u017ene proglasili nacionalnim blagdanom i Danom zahvalnosti.<\/p>\n

Mogli bismo kratko re\u0107i\u00a0 kako smo uglavnom sve na\u0161e povijesne krize i ku\u0161nje, prijetnje i zastra\u0161ivanja uspijevali prebroditi uz pomo\u0107 one koju od milja zovemo na\u0161om kraljicom i zagovornicom. Dok smo prebirali zrnca krunice i hodo\u010dastili u njezina sveti\u0161ta, ona je vr\u0161ila ulogu obrane i pomo\u0107nice. I bila je i ostala stolje\u0107ima na\u0161e uto\u010di\u0161te, utjeha, pomo\u0107 i obrana na\u0161a. Stoga se u sabranosti, molitvi i \u0161utnji sveti\u0161ta lijepo i dobro osje\u0107ajmo u njezinome dru\u0161tvu. Tu slu\u0161amo pozorno njezina nadahnu\u0107a, pa smo kadri s njome ponavljati: Veli\u010da du\u0161a moja Gospodina! Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, mi joj rado palimo svije\u0107e, nosimo i \u010dastimo njezine medalje, slike i \u0161kapulare. A njoj u \u010dast \u010dinimo zavjete i zi\u0111emo crkve i oltare. To su na\u0161i prepoznatljivi putokazi i orijentiri po kojima nas prepoznaju i drugi diljem Europe i svijeta. Mi smo, naime, Marijin narod.<\/p>\n

3.<\/strong> Mi stariji sje\u0107amo se kako je prije 45 godina, nakon \u201ehrvatskog prolje\u0107a\u201c (1971.), koje je ugu\u0161eno progonom i zatvaranjem hrvatskih studenata i intelektualaca, bila za\u0161utjela je svaka slobodna rije\u010d. Crkva se tada pribrala, te pune \u010detiri godine prikupljala snagu. A onda zapo\u010dela je govoriti provjerenim na\u010dinom: hodo\u010da\u0161\u0107ima na\u0161oj Gospi diljem Domovine. Prvo veliko narodno hodo\u010da\u0161\u0107e odr\u017eano je u na\u0161em Prasveti\u0161tu, u Solinu, 1976. Tu je najavljena i zapo\u010dela velika devetnica hrvatskoga puka. Crkva je, naime, osjetila da je hitno potrebno evangelizirati narod kojem se u \u0161kolama i po obavijesnim sredstvima zatiralo i vjersku i narodnu svijest u ime \u201emarksisti\u010dke nadgradnje i utopije bratstva i jedinstva\u201c. Shvatila je posebice kako je hitno sve u\u010diniti da mladi otkriju i prepoznaju korijene kr\u0161\u0107anske ba\u0161tine i narodnog stabla. Odabrane su teme i odre\u0111eno vrijeme toga hodo\u010dasni\u010dkoga hoda koje \u0107e i\u0107i od Solina, preko Nina i Knina do nacionalnog euharistijskog kongresa u Marijinom sveti\u0161tu u Bistrici gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi.<\/p>\n

Bilo je to mirotvorno \u201edoga\u0111anje naroda koji nije tra\u017eio oru\u017eje ve\u0107 krunicu\u201c u kojoj su prepoznali pravu snagu i kona\u010dno osvojili slobodu. Sje\u0107amo se kako su na\u0161i branitelja s krunicom oko vrata krenuli braniti okupiranu Domovinu. U krunici su otkrili svoje povijesne korijene koji ih ve\u017eu sa zagovornicom kojoj je odani i vjerni puk stolje\u0107ima ponavljao rije\u010di: \u201eZdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom\u2026\u201c To je pozdrav prognanih Evinih sinova i divna molitvena simfonija koja stolje\u0107ima odlije\u017ee po na\u0161im crkvama i sveti\u0161tima. Jer, Mariju se ovdje \u0161tuje i do\u017eivljava kao mati, koja nas pazi, \u0161titi i \u010duva. I u koju ljudi imaju neograni\u010deno povjerenje i pouzdanje.<\/p>\n

4.<\/strong> O takvom pouzdanju govori svjedo\u010danstvo Hrvatice iz Zagreba koja je dospjela u Sovjetski Savez kao suradnica Komunisti\u010dke Partije. (Glasnik Srca Isusova, 1983. str. 168.). \u201e\u010cudnim spletom okolnosti, pripovijeda svjedokinja, upala sam u svijet koji je obe\u0107avao raj, ali dospjela sam pod valjak Staljinovih \u010distki poput milijuna drugih stradalnika\u2026 Na putu u Sibir (u Talagu) skoro sam izgubila ono malo povjerenja u \u017eivot i bila sam o\u010dajna. \u010cak sam i Bogu po\u010dela predbacivati \u0161to dopu\u0161ta da me tako nedu\u017enu proganjaju. Upravo kad sam htjela Boga napustiti, sjetila sam se male Gospine medaljice koju sam dr\u017eala sakrivenu, kao i rije\u010di \u010dasne sestre koja mi je poklonila i rekla: ‘Kad bude\u0161 u opasnosti tra\u017ei Mariju u pomo\u0107’. Uvjerila sma se da mi je Marija pomogla izi\u0107i iz sibirskog pakla. U vlaku koji nas je vozio beskrajnim divljim Sibirom, po\u010dela sam vapiti: ‘Majko Bo\u017eja smiluj mi se, pomozi mi! Meni se tog trenutka vratila nada i snaga. U dubini svoje du\u0161e \u010dula sam glas: ‘Ne boj se! Ne o\u010dajavaj! Opet \u0107e\u0161 vidjeti svoje dijete i svoj bijeli Zagreb! Jednog dana zasjalo je sunce i u mojoj du\u0161i. Bio je svibanj, Marijin mjesec. Duboko sam uvjerena da mi je to izmolila sama Majka Bo\u017eja. Tada su me obavijestili da sam slobodna i da mogu i\u0107i u svoju Domovinu.”<\/p>\n

O\u010diti primjer pouzdanja koje Marija daje svojoj djeci koja je tra\u017ee i mole. Kao hodo\u010dasnici uz ovaj veliki spomen petstoljetnog \u010da\u0161\u0107enja Gospe od Ze\u010deva mi znamo za njezinu veliku ulogu koju je imala u pro\u0161losti na\u0161ega naroda. Svjesni, me\u0111utim, njezine potrebe i u na\u0161oj sada\u0161njosti obra\u0107amo joj se i molimo neka trajno ostane s nama. Budu\u0107i da je bila i ostala stijeg na\u0161ih pobjeda i poticaj na\u0161ih obnova, molimo je neka pohiti u na\u0161a sela i gradove, u na\u0161e gore i na na\u0161e more. U tom vidu ponavljamo ono \u0161to joj jedna pjesma kli\u010de i moli: \u201eAh, ne oglu\u0161i se, usli\u0161aj Djevo, ponizne molbe smjerni nam glas. Vjerujemo u te, majko i djevo; Tvoja utjeha du\u0161u nam lije\u010di. Ti si nam, Majko, nada i spas!\u201c Tako je bilo ju\u010der. Tako neka bude i danas i u vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Nin, 2. svibnja 2016.<\/p>\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. Obilje\u017eavamo 5 stolje\u0107a \u010da\u0161\u0107enja Gospe od Ze\u010deva. Velike obljetnice uvijek su dobra prigoda prelistati arhive i vremenski portretirati pojedinosti …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18379"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=18379"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18379\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18380,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/18379\/revisions\/18380"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=18379"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=18379"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=18379"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}