{"id":17728,"date":"2016-03-29T20:13:34","date_gmt":"2016-03-29T19:13:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=17728"},"modified":"2016-04-01T20:03:51","modified_gmt":"2016-04-01T19:03:51","slug":"ispracaj-don-jose-kera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=17728","title":{"rendered":"ISPRA\u0106AJ DON JOSIPA KERA"},"content":{"rendered":"

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \"20160329_173020[1]\"<\/a>U utorak 29. o\u017eujka 2016, u \u017eupnoj crkvi Velike Gospe odr\u017ean je posljedni ispra\u0107aj zadarkog sve\u0107enika i sestrunjskog \u017eupnika don Jose Kera, koji je preminuo na Veliku Subotu, u 82. godini \u017eivota i 53. godini sve\u0107eni\u0161tva, u Op\u0107oj bolnici Zadar zbog posljedica mo\u017edanog udara. Sv. Misu i obred ukopa predvodio je zadarski nadbiskup mons. \u017delimir Pulji\u0107, u zajedni\u0161tvu sa \u0161esdesetak sve\u0107enika pristiglih iz raznih biskupija Lijepe na\u0161e, od Istre do Dubrovnika. \u017dupna crkva bila je premala kako bi primila sve ono mno\u0161tvo koje je do\u0161lo iskazati posljednju hvalu pokojnom don Josi za sve \u0161to je u\u010dinio u svom sve\u0107eni\u010dkom \u017eivotu neumorno slu\u017ee\u0107i i donose\u0107i Krista po cijeloj zadarskoj nadbiskupiji, a i \u0161ire. Moglo se \u010duti od doma\u0107ih mje\u0161tana, kako ovakvog velikog i veli\u010danstvenog sprovoda nije bilo od sprovoda pok. Franka Lisice, poginulog bibinjskog branitelja. U svojoj kratkoj, ali homiliji punoj sje\u0107anja na su\u017eivot s pokojnim don Josom, o. Nadbiskup je rekao: \u201e <\/strong>I mi bismo mogli parafrazirati rije\u010di biblijskih tekstova koje smo maloprije \u010duli pa re\u0107i ”pouzdano neka znade svaki dom u Bibinjama da je njihov sumje\u0161tanin sve\u0107enik don Joso Kero zadnjeg dana u tjednu, na Veliku Subotu, 26. o\u017eujka ove godine, blago usnuo u Gospodinu”. Ovom euharistijskom gozbom mi se liturgijski opra\u0161tamo od na\u0161ega brata, sve\u0107enika don Jose Kere, sina pokojnog \u0160ime i pokojne Stane ro\u0111ene \u0160imuni\u0107. Don Joso je kao \u0161to znate preminuo je u Op\u0107oj bolnici u Zadru, u 82. godini \u017eivota i 53. godini sve\u0107eni\u0161tva. Iskreni izrazi\"12719601_955955717858337_4673413645667122375_o\"<\/a> suosje\u0107anja njegovoj rodbini i rodnoj \u017eupi, vjernicima kojima je dosada slu\u017eio (a opslu\u017eivao je 15 \u017eupa u na\u0161oj nadbiskupiji), bra\u0107i sve\u0107enicima, kao i stanovnicima i djelatnicima u Sve\u0107eni\u010dkom domu gdje je proveo nekoliko zadnjih godina \u017eivota. O njegovoj biografiji i pastoralnom djelovanju govorit \u0107e upravitelj doma, mr. don Zdravko Katu\u0161a.<\/p>\n

I mi smo tijekom korizme, posebice u Velikom \"12891675_955958521191390_5166105455753777230_o\"<\/a>tjednu imali prigode pratiti kako mala skupina Isusovih u\u010denika pro\u017eivljava tu\u017ene \u010dasove straha i razo\u010daranja. Za njih su no\u0107 Velikoga Petka i subotnji dan bili neobi\u010dno turobni i bez perspektive. U ove pak pouskrsne dane pratimo kako u\u010denici u strahu od \u017didova zaklju\u010dani u dvorani Posljednje ve\u010dere jo\u0161 uvijek zdvajaju, a \u017didovi osiguravaju grob sa stra\u017eom da ne bi slu\u010dajno tkogod od njegovih do\u0161ao i ukrao ga, pa onda kazao da je uskrsnuo. Kakva besmislica: vidjeli su kako umire u bolovima, proboli su mu srce kako bi se uvjerili da je doista preminuo. A sada postavljaju stra\u017eu. Uskrsnuli tako ponovno zadaje muke i probleme svojim neprijateljima, a budi nadu svojim prijateljima, veseli njihova srca i pokazuje svoju bo\u017eansku mo\u0107. A znamo kako su mu pod kri\u017eem dobacivali: “Ako si Sin Bo\u017eji si\u0111i pa \u0107emo ti vjerovati”.<\/p>\n

Isus je, doista, pokazao da je Sin Bo\u017eji. Ali, ne na\"12898180_955956741191568_2846162055348950967_o\"<\/a> zahtjev \u017didova, ve\u0107 kad je sam htio. Izvojevanom pobjedom nad smr\u0107u i grijehom on je postao sredi\u0161te i raskri\u017eje ljudske povijesti, njezin smisao i njezino otkupljenje. Zbog toga ovih dana slu\u0161amo uskrsne pjesme, izri\u010demo uskrsne \u010destitke i dobro \u017eelje. Jer, Isusovo uskrsnu\u0107e blagdan je \u017eivota, radosti, optimizma i nade. To je posebice jasno i razgovijetno obrazlo\u017eio apostol Pavao kad je napisao svojim Korin\u0107anima: ”Da Isus nije uskrsnuo, uzaludna bi bila na\u0161a vjera, neosnovano na\u0161e ufanje, a bezizgledna na\u0161a nada” (1 Kor 15, 31). Tu je vjeru i na\u0161 pokojni don Joso navje\u0161\u0107ivao diljem ove na\u0161e nadbiskupije u 15 povjeravanih mu \u017eupa. A zadnja je bila \u017eupa sv. Petra i Pavla na Sestrunju skupa sa susjednim oto\u010di\u0107em Rivnjem gdje sam ga par puta pohodio. Tamo je krenuo na svoje posljednje putovanje, na blagdan svetog Josipa nave\u010der. U no\u0107i je dobio ja\u010di mo\u017edani udar od kojeg se vi\u0161\"20160329_180059[1]\"<\/a>e nije probudio.<\/p>\n

\"20160329_175600[1]\"<\/a>Na blagdan svetog Josipa ujutro smo koncelebrirali svetu misu, skupa doru\u010dkovali i toga dana i skupa objedovali. Budu\u0107i da se \u010desto spominjao, kako je mons. Pavu Keru kad je odlu\u010dio po\u0107i u sjemeni\u0161te, dopratio na magarcu do Zadra u Arbanasima, na koncu ru\u010dka darovana mu je slika na kojoj je umjetnik prikazao tovara spremna za putovanje. Vidno obradovan tim darom rekao je sestri Tihomiri neka je \u010duva dok se on ne vrati s otoka, pa \u0107e onda potra\u017eiti mjesto gdje je izvjesiti u sobi. Na\u017ealost on se na Cvjetnicu vratio u nesvjesnom stanju u Op\u0107u bolnicu iz kojeg se vi\u0161e nije budio. Zahvalni smo na\u0161em dragom bratu Josi \u0161to je strpljivo i s optimizmom nosio \u017eivotne te\u0161ko\u0107e i vi\u0161e godina hrvao se s opakom bole\u0161\u0107u, hrabro na ”bibinjski na\u010din”. Posebice smo mu zahvalni \u0161to vjerom pokazivao poput Joba ”da zna dobro kako njegov Izbavitelj \u017eivi”. A priro\u0111enim ljudstvom finim manirama ”obi\u010dnog paroka” \u0161irio je nadu i optimizam, pa stekao prijatelje od Istre, Zagorja i ravne Slavonije, do Kotora, Hercegovine i Bosne ponosne.<\/em><\/p>\n

\"20160329_180051[1]\"<\/a>A to je nau\u010dio u euharistijskoj \u0161koli Isusa Krista koji ga je od utrobe majke Stane pozvao i polaganjem ruku nadbiskupa Garkovi\u0107a osposobio i ovlastio da propovijeda, dijeli svete Tajne i odgaja narod Bo\u017eji, \u0161to je on kroz 53 godine zauzeto i s ljubavlju \u010dinio. I rekli bismo svjetovnim rje\u010dnikom kako je svoj ovozemni \u017eivot zavr\u0161io ”na radnom zadatku” u posljednjoj \u017eupi na Sestrunju. Istina, vjernici toga dana nisu \u010duli njegove homilije. Ali, ovaj dana\u0161nji ispra\u0107aj njegova je posljednja ovozemna propovijed na kojoj mu tako\u0111er od srca zahvaljujemo. On je pedeset i tri godine lomio kruh nebeski, hranio ljude rije\u010dju i svetim sakramentima, posebice euharistijom koja sadr\u017ei “Svetoga nad svetima”. Euharistija je, naime, sredi\u0161te obiteljskog, \u017eupnog, biskupijskog, crkvenog i narodnog \u017eivota. Ona je sakrament kr\u0161\u0107anskog jedinstva. U slavlju svete mise Crkva izgleda savr\u0161eno jedna. Novo mesijansko pokoljenje ispovijeda da je Isus ”kruh na\u0161 koji je s neba si\u0161ao” (Iv 6, 50). “Ne shva\u0107amo, ne gledamo, al’\u00a0 po jakoj vjeri znamo, \u0161to van reda biva tu!” O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove; du\u0161a se napunja milo\u0161\u0107u i daje nam se zalog budu\u0107e slave.<\/p>\n

\"20160329_180128[1]\"<\/a>Zahvalni smo don Josi \u0161to je Rije\u010d Bo\u017eju navije\u0161tao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Bo\u017ejeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao gdje je s njima pjevao i molio, slu\u0161ao i razmatrao. Nedostajat \u0107e\u0161 nam, dragi Josi. Nedostajat \u0107e\u0161 kleru na\u0161e nadbiskupije, sve\u0107enicima i \u010dasnim sestrama u Sve\u0107eni\u010dkom domu kojima u tvoje ime iskrena zahvala za brigu i ljubav koju pokazuju prema starim sve\u0107enicima. Nedostajat \u0107e\u0161 posebice meni koga si umio prijateljski zadirkivati, pitati i problematizirati. Ali, nadasve bratskom i sinovskom ljubavlju voljeti i po\u0161tivati. Hvala ti na tom svjedo\u010danstvu pa\u017enje koju nisi mogao skriti. Posebice hvala ti na ovoj tvojoj posljednjoj propovijedi kojom nas u\u010dvr\u0161\u0107uje\u0161 u vjeri da se ”vjernima \u017eiv\"img_3001\"<\/a>ot mijenja, a ne oduzima”. Pred tajnom \u017eivota i smrti, u kontekstu \u017ertve Novoga Saveza koju prikazujemo za pokoj tvoje plemenite du\u0161e, mi \u0107emo skupa s tobom u vjeri ponavljati: ”Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo, tvoje uskrsnu\u0107e slavimo i tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo!”\u201c<\/p>\n

\"20160329_180310[1]\"<\/a>Nakon sv. Mise, don Zdravko Katu\u0161a, ravnatelj Sve\u0107eni\u010dkog doma u Zadru, u kojem je pokojni don Joso posljednih godina \u017eivio, iznio je kratki \u017eivotopis pokojnog don Jose Kera, a potom se uputila procesija na mjesno groblje Sasavac, gdje je izvr\u0161en ukop.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 U utorak 29. o\u017eujka 2016, u \u017eupnoj crkvi Velike Gospe odr\u017ean je posljedni ispra\u0107aj zadarkog sve\u0107enika i sestrunjskog \u017eupnika …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[8],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17728"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17728"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17728\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17751,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17728\/revisions\/17751"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17728"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17728"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17728"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}