{"id":17188,"date":"2016-02-18T12:41:23","date_gmt":"2016-02-18T11:41:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=17188"},"modified":"2016-02-18T12:41:23","modified_gmt":"2016-02-18T11:41:23","slug":"45-godisnja-svecenicka-skupstina-izlaganje-zadarskog-nadbiskupa-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=17188","title":{"rendered":"45. GODI\u0160NJA SVE\u0106ENI\u010cKA SKUP\u0160TINA: IZLAGANJE zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Kako uskladiti stare i nove metode pastorala?!<\/strong><\/p>\n

1.<\/strong> Dovodi li \u201enova evangelizacija\u201c u pitanje \u201estare\u201c pastoralne metode?<\/p>\n

Kad je 2010. papa Benedikt XVI. osnovao Vije\u0107e za novu evangelizaciju, odredio je neka ono \u201eosmi\u0161ljava teolo\u0161ko i pastoralno djelovanje\u201c, te poma\u017ee Biskupskim konferencijama diljem svijeta \u0161iriti nauk Crkvenog U\u010diteljstva i koristiti suvremeni na\u010din komuniciranja. Potrebno je odmah re\u0107i kako pastoral nije stvar samo ljudi s biskupovim dekretom. On se ti\u010de cjelokupne aktivnosti Crkve koja to uskla\u0111uje s onim \u0161to Gospodin \u017eeli kad \u201eho\u0107e da se svi spase i do\u0111u do spoznanja istine\u201c. Za takav rad nitko ne mo\u017ee biti prestar ili ne daj Bo\u017ee, umoran. Krilatica \u201eto je za njih, a ne za nas; ili to je \u201esamo za mlade” ili \u201esamo za stare\u201c u pastoralu ne postoji. Kad se govori o ne\u010dem \u201enovom\u201c, kao napr. o \u201enovoj evangelizaciji\u201c, to nipo\u0161to ne zna\u010di da se \u201estaro\u201c dovodi u pitanje. Dapa\u010de, novo i staro imaju biti uskla\u0111eni u svom djelovanju.<\/p>\n

Tradicionalni oblici \u201esakramentalizacije\u201c, \u201ekatehizacije\u201c, kao i razne pobo\u017enosti, pu\u010dke misije i euharistijsko klanjanje imaju se uskladiti s novim oblicima rada koje su donijele promjene u dru\u0161tvu. Takve su promjene kod nas otvorile mogu\u0107nost \u0161kolskog vjeronauka koji je u razli\u010ditosti komplementaran \u017eupnoj katehezi. Jedno drugo ne isklju\u010duje, ve\u0107 oboga\u0107uje. Otvorila se tako\u0111er mogu\u0107nost pastorala redarstvenika i vojnika, osoba li\u0161enih slobode, branitelja, njihovih obitelji i djece, umirovljenika i bolesnika. A tu su i nova ekumenska promi\u0161ljanja i me\u0111ureligijski dijalog, te karitativno-socijalna djelatnost Crkve.<\/p>\n

Kad se uru\u0161avao bezbo\u017eni sustav komunizma prije skoro dvadeset i pet godina, uva\u017eeni francuski politi\u010dar Jacques Delorsa (6. velja\u010de 1992.) rekao je da \u201eEuropi treba vratiti du\u0161u. Ako joj tijekom slijede\u0107ih deset godina ne uspijemo dati du\u0161u, vratiti duhovnost i otkriti njezino zna\u010denje, izgubit \u0107emo Domovinu\u201c. Njegov nasljednik i imenjak, Belgijanac Jacques Santer, ponovio je sli\u010dnu misao i dodao kako \u201eza dati du\u0161u Europi nije dovoljno prisjetiti se na\u010dela pomirbe, pravde i solidarnosti, slobode, prava i ljudskog dostojanstva. Valja uo\u010diti, uva\u017eiti i prihvatiti da religijski i filozofski sustavi i stavovi imaju va\u017enu ulogu u \u017eivotu ljudi i u stvaranju identiteta\u201c.<\/p>\n

\u010cini mi se korisnim citirati ovu dvojicu europskih javnih djelatnika kr\u0161\u0107anske orijentacije u sklopu teme o \u201epu\u010dkoj pobo\u017enosti\u201c. Ne mislim time re\u0107i kako je to ta \u201eduhovnost\u201c koju je Delors pri\u017eeljkivao vratiti Europi. Ali, sigurno pu\u010dka pobo\u017enost spada u \u201ereligijske i filozofske sustave i stavove\u201c za koje je njegov nasljednik Santer tvrdio da ih valja \u201euo\u010diti, uva\u017eiti i prihvatiti\u201c, kako ne bismo \u201eizgubili Domovinu\u201c. Ona, naime, ima va\u017enu ulogu u \u017eivotu ljudi i u stvaranju osobnog i narodnog identiteta.<\/p>\n

Kad se o tomu govori, zapravo, indirektno se misli na \u010dovjeka koji se oduvijek pitao i tragao za svojim korijenima, za smislom i zna\u010denjem. Znanstvenici su ga u tom smislu opisivali kao biolo\u0161ko, psiholo\u0161ko, razumno, politi\u010dko, ekonom-sko, moralno, religiozno, tehni\u010dko, povijesno, utopijsko, estetsko, otvoreno, nesigurno bi\u0107e. Svaka od spomenutih rije\u010di-definicija izra\u017eava poneku njegovu mogu\u0107nost. Ali, sve zajedno zbrojene ne obuhva\u0107aju \u010dovjeka u potpunosti. \u010covjek je tajna beskrajna. Naime, kad o njemu zborimo, na podru\u010dju smo punom nejasno\u0107a; na pu\u010dini oceanskoj gdje se obrisi \u010dvrstoga jedva i naziru. A pogled se gubi u beskraju nedoku\u010divoga i nedoku\u010denoga. Zbog toga valja otkloniti mi\u0161ljenja onih koji, zbunjeni komplicirano\u0161\u0107u \u010dovjekova bivstva, vele da on \u201enije ni\u0161ta drugo nego obi\u010dna, malo inteligentnija \u017eivotinja\u201c, \u201esklop materijalnih \u010destica\u201c, \u201eproizvod prirode i njezinih sila\u201c (Hume, Helvetius, Feuerbach, Marx, Lenjin, Comte, Spencer, Freud, neopozitivisti i strukturalisti), ili pak \u201eproizvod socijalnih, povijesnih i ekonomskih uvjetovanosti\u201c kako se \u010desto \u010duje u svijetu suvremene znanosti i tehnike .<\/p>\n

Treba jo\u0161 istaknuti kako postoje ona tipi\u010dno ljudska podru\u010dja koje ne nalazimo kod drugih \u017eivih bi\u0107a, a to je njegova religioznost i moralnost. Nema plemena, ni naroda koji ne bi bio \u201ereligiozan\u201c, a moralni osje\u0107aj prisutan je u svim kulturama. Jer svi govore da \u201eima stvari koje su dobre i koje treba \u010diniti; ali, ima i lo\u0161ih koje treba izbjegavati\u201c. Osje\u0107aj za moralno vrjednovanje ne nalazimo kod \u017eivotinja. One ne mogu zaklju\u010divati, ve\u0107 \u010dine ono \u0161to im instinkt nala\u017ee. Zbog toga je \u010dovjek skroz naskroz razli\u010dit od \u017eivotinja. U tom vidu religiozni problemi uvijek su suvremeni, a ne \u201enatra\u017eni\u201c, \u017eivotni, a ne \u201eotu\u0111uju\u0107i\u201c. I humani. A religiozna pitanja spadaju me\u0111u najva\u017enija, jer oko njih vrti se sudbina svakog pojedinca.<\/p>\n

2.<\/strong> Bla\u017eenici, sveci i mu\u010denici poticaj i uzor evangelizacije?<\/p>\n

U Poruci sa sinode o \u201eNovoj evangelizaciji za preno\u0161enje kr\u0161\u0107anske vjere\u201c (2012.) biskupi su napisali kako se \u201eosje\u0107a potreba ponovno o\u017eivjeti vjeru kojoj prijeti opasnost da potamni u kulturnim okru\u017eenjima koja prije\u010de njezino ukorjenjivanje u \u017eivotu ljudi i njezinu prisutnost u dru\u0161tvu..” (br. 2). Stoga \u017eivot svetaca \u201epredstavlja povla\u0161teno oru\u0111e nove evangelizacije\u201c (br. 5). Zahvaljujemo Bogu za velikane vjere, me\u0111u kojima osobito mjesto zauzima bla\u017eeni Alojzije Stepinac, koji je svoj \u017eivot \u017ertvovao hrabro svjedo\u010de\u0107i ljubav prema svakom \u010dovjeku. I posebice zajedni\u0161tvo s Petrovim nasljednikom u Rimu. Sv. Ivan Pavao II. ga je zbog toga proglasio bla\u017eenim 1998. u nacionalnom sveti\u0161tu Mariji Bistrici.
\nOn je divan uzor kako se \u201estrah mo\u017ee vjerom pobijediti, poni\u017eenje nadom i ravnodu\u0161nost ljubavlju\u201c. U te\u0161kim neprilikama hrabro se suprotstavljao ratnom bezumlju. Nije ostajao ravnodu\u0161an pred patnjama nevinih i nije \u0161utio kad je trebalo govoriti. I danas nam je potrebna njegova vjera i na\u010din kako odva\u017eno krenuti u evangelizaciju dru\u0161tva i naroda!<\/p>\n

Budu\u0107i da on pripada nama i sveop\u0107oj Crkvi, valja promicati njegovo upoznavanje i \u0161tovanje. Radujemo se pothvatima gradnji crkava i oltara njemu u \u010dast, kao i osnivanju dru\u0161tava i ustanova pod njegovim imenom. Najva\u017enije je, me\u0111utim, \u0161iriti istinsku pobo\u017enost koja \u0107e ljude voditi evan\u0111eoskoj obnovi i obra\u0107enju. U protivnom, mo\u017ee se dogoditi da nam bla\u017eeni Alojzije bude percipiran kao neki \u201enacionalni simbol i heroj\u201c, vi\u0161e nego uzor u izgradnji kr\u0161\u0107anskih krjeposti i ljubavi prema bli\u017enjima, te \u010dvrste vjere u Boga i vjernosti Petru na\u0161ih dana. Stoga, uz uobi\u010dajene programe predvi\u0111ene za \u201eGodinu milosr\u0111a\u201c<\/p>\n

– Valjalo bi pomo\u0107i vjernicima kroz homilije i vjeronau\u010dne susrete u \u0161koli i u \u017eupi da upoznaju na\u0161e velikane, poput bl. Alojzija i drugih…
\n– U tom vidu bilo bi korisno izdvojiti ono \u0161to je aktualno za dana\u0161nje prilike, kao npr. hrabro svjedo\u010diti vjeru i zauzimati se za \u010dovjeka bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Posebice pak njegovati istinsko rodoljublje i domoljublje, kao i potrebu pra\u0161tanja i \u010di\u0161\u0107enja memorije.
\n– Vrlo je korisno organizirati hodo\u010da\u0161\u0107a u sveti\u0161ta i rodna mjesta svetaca i bla\u017eenika. A dobro je tiskati prigodne molitvene obrazce koje se mo\u017ee dijeliti i moliti na koncu mise ili u prigodi nekih pobo\u017enosti.<\/p>\n

3.<\/strong> Komplementarnost liturgije i pu\u010dkih pobo\u017enosti<\/p>\n

Pu\u010dka je pobo\u017enost imala va\u017enu ulogu u prijenosu vjerskih, moralnih i kulturnim vrjednota, osobito u te\u0161kim vremenima okupacije i protuvjerskih ideologija. Liturgija je sa svoje strane bila odraz ukusa i potreba klerika i monaha, pa nije bila prikladna za obi\u010dnog \u010dovjeka. Novi prido\u0161li barbarski narodi nisu smatrali latinski svojim jezikom. Zato ime je liturgija postala \u201enerazumljivom\u201c pa su \u201edrugdje tra\u017eili na\u010din zadovoljenja svojih vjerskih potreba\u201c.<\/p>\n

Osobiti procvat pu\u010dkih pobo\u017enosti dogodio se u XX. stolje\u0107u, posebice poslije objave dviju pobudnica Pavla VI. (\u201eMarialis cultus\u201c i \u201eEvangelii nuntiandi\u201c), te tre\u0107a sinoda biskupa o \u201eevangelizaciji u suvremenom svijetu\u201c (1974.). To je zapravo \u201etrokut obnove pu\u010dkih pobo\u017enosti\u201c koje su u XX. stolje\u0107u do\u017eivjele svoj \u201evjerski revival\u201c. To je bilo i razlogom da je U\u010diteljstvo Crkve odlu\u010dilo re\u0107i svoju rije\u010d o pu\u010dkoj pobo\u017enosti. Direktorij za pastoralnu slu\u017ebu biskupa, \u201eEcclesiae imago\u201c (1973.), veli izme\u0111u ostalog kako biskup ima zada\u0107u \u201ebdjeti nad razli\u010ditim oblicima pu\u010dke pobo\u017enosti i to s crkvenim osje\u0107ajem\u201c. Jer, njegova je du\u017enost \u201ebiti pozoran da se ne pojave sadr\u017eaji koji bi bili protivni vjeri, te u isto vrijeme ostaviti prostor slobodi za nove izri\u010daje pu\u010dke pobo\u017enosti, jer ona je integralni dio crkvene pobo\u017enosti.\u201c<\/p>\n

No, treba imati na umu kako ima onih koji bi najradije eliminirali pu\u010dke pobo\u017enosti, kao i onih koji bi ih umna\u017eali. Izme\u0111u ta dva ekstrema postoji pozicija sredine (\u201eu srijedi, na zlatnoj gredi\u201c). Taj srednji put ne prihva\u0107a njihovo uklanjanje. Ali, i ne zanosi se da je pu\u010dka pobo\u017enost \u201eklju\u010d nove evangelizacije\u201c. Nju ne treba otpisivati nekim puritanskim duhom kao da bi ona bila samo folklor, magija ili praznovjerje; ili pak neki nad\u017eivjeli oblici poganskih obreda. Ona je izraz iskonske vjere u kojoj ljudi \u017eive kr\u0161\u0107ansku poruku kao evan\u0111eosku i onda kada je alternativna liturgijskim oblicima.<\/p>\n

Crkveno U\u010diteljstvo u vi\u0161e navrata osvrtalo se na pu\u010dku pobo\u017enost kao na ne\u0161to \u0161to je trajno prisutno u svijesti vjernika. I po sebi je dobro. Ali, potrebno ju je trajno teolo\u0161ki produbljivati i pro\u010di\u0161\u0107avati od onoga \u0161to nije u skladu s crkvenim u\u010denjem. Iako je prije Sabora pu\u010dka pobo\u017enost bila izvrgnuta \u017eestokom udaru kri\u00acti\u010dara koji su dr\u017eali da je ona \u201euzroko\u00acvala zastoj liturgijske obnove\u201c, na Saboru se slijedilo liniju \u201epastoralne razboritosti\u201c. Poku\u0161alo se uskladiti, a ne suprotstavljati ove dvije stvarnosti. Tako se zaklju\u010dilo da \u201eliturgija ne obuhva\u0107a \u010ditavu djelatnost Crkve\u201c, a \u201eduhovni \u017eivot ne iscrpljuje se samo sudjelovanjem u liturgiji\u201c (SC 13). Liturgija, dakle, ne \u017eeli uklanjati oblike pu\u010dkih pobo\u017enosti koje upu\u0107uju na Krista Spasitelja. I ona je veliko blago Crkve. Kakvo bi samo duhovno osiroma\u0161enje i \u0161teta bila kad bi kr\u0161\u0107anstvo ostalo napr. bez krunice i pobo\u017enosti kri\u017enog puta.<\/p>\n

4.<\/strong> Harmoni\u010dna usmjerenost liturgije i pu\u010dkih pobo\u017enosti<\/p>\n

Direktorij o pu\u010dkoj pobo\u017enosti i liturgiji donosi mno\u0161tvo operativnih prijedloga kako provoditi zdravo crkveno na\u010delo da se stvari \u201ene raditi na svoju ruku\u201c i da se \u201ebrani pu\u010dku pobo\u017enost od samovolje pojedinaca\u201c. Primat liturgije, koja je \u201evrhuncu i izvoru\u201c kr\u0161\u0107anskoga slavlja, ne smije se shva\u0107ati u duhu \u201eisklju\u010divosti, suprotnosti ili marginaliziranja pu\u010dkih pobo\u017enosti\u201c (br. 11). Dapa\u010de, one su \u201eva\u017ene za vjerski \u017eivot Bo\u017ejega naroda, za \u010duvanje same vjere i za usva\u00acjanje novih inicijativa evangelizacije\u201c (br. 64). \u201eNije mogu\u0107e, dakle, ne voditi ra\u010duna o pobo\u017enostima koje vjerni narod obavlja dirljivim \u017earom i \u010disto\u0107om nakane\u201c. A \u201ezdrava pu\u010dka religioznost mo\u017ee biti protuotrov za sekte i jamstvo vjernosti poruci spasenja\u201c (br. 64).<\/p>\n

Zbog toga je potrebno upoznati vrjednote pu\u010dke pobo\u017enosti, \u0161tititi njezinu iskonsku bit, \u010distititi je od nepotrebnih naslaga, osvijetljivati je tekstovima Svetoga Pisma, usmjeravati je i ne suprotstavljati svetoj liturgiji. Bla\u017eeni Ivan Pavao II. je isticao kako pu\u010dkoj pobo\u017enosti treba “trajna prisutnost evangelizacije kako bi vjera koju o\u010dituje bila zrela i autenti\u010dna”. I zaklju\u010duje da bi se pastoral u Crkvi trebao “osloniti na njezino bogatstvo”, te je “pro\u010di\u0161\u0107avati i usmjeravati prema liturgijskim slavljima kao dar puka Bo\u017ejega”. U tom vidu pastoralni djelatnici mogu na\u0107i veliku pomo\u0107 u Direktoriju pu\u010dke pobo\u017enosti koji govori o naravi i b\u00eeti, principima i jeziku pu\u010dke pobo\u017enosti.<\/p>\n

I dok jasno razlikuje liturgiju i pu\u010dke pobo\u017enosti, Direktorij nagla\u0161ava potrebu njihove harmoni\u010dne usmjerenosti, kao i uva\u017eavanja i po\u0161tivanja njihove posebnosti. A pu\u010dka pobo\u017enost je \u201eprivilegirani oblik inkulturacije vjerskog fenomena\u201c i \u201eprvotni maj\u010din govor svake religije\u201c. Iako se razlikuju liturgija i pu\u010dka pobo\u017enost, Direktorij nagla\u0161ava potrebu njihove harmoni\u010dne usmjerenosti, te uva\u017eavanja i po\u0161tivanja njihove posebnosti. Bez mije\u0161anja \u201ekru\u0161aka i jabuka\u201c. Naime, pu\u010dka pobo\u017enost je \u201e\u017eiva zbilja u Crkvi i zbilja Crkve\u201c, jer u njoj je \u201ekao u klici religiozna du\u0161a naroda\u201c (Direktorij, 61). Zbog toga, tolle et legge, carissime!<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulj\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

\u00a0Zadar, 17. velja\u010de 2016.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako uskladiti stare i nove metode pastorala?! 1. Dovodi li \u201enova evangelizacija\u201c u pitanje \u201estare\u201c pastoralne metode? Kad je 2010. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17188"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=17188"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17188\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17189,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/17188\/revisions\/17189"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=17188"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=17188"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=17188"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}