Tijekom ove svete mise pripada da i mi obnovimo svoja krsna obe\u0107anja \u0161to \u0107emo u\u010diniti nakon ove homilije. Drago mi je \u0161to ste mogli nazo\u010diti ovoj sve\u010danosti primanja novih \u010dlanova u \u010dasni zbor kanonika Svete Sto\u0161ije \u010diju ste prezentaciju sada slu\u0161ali. Bo\u017ei\u0107no vrijeme koje je pri kraju obilje\u017eeno je doga\u0111ajem koji se zbio prije dvije tisu\u0107e godine, u maloj zemlji Palestini, u gradu Betlehemu, u kojem se Mariji zaru\u010denoj s Josipom rodilo dijete komu dado\u0161e ime Isus. O tom otajstvenom doga\u0111aju i dolasku mi smo pro\u0161li tjedan razmi\u0161ljali, a ve\u010deras, na kraju ovog bo\u017ei\u0107nog razdoblja, prisjetimo se nekih detalja, kako bismo malo vi\u0161e zaronili u to otajstvo koje nikad ne\u0107emo mo\u0107i svojim razumom shvatiti.<\/p>\n
Pred o\u010dima nam se odmah pojavljuje ona liturgijska no\u0107, sveta no\u0107, na kojoj smo slu\u0161ali kako an\u0111eo Gospodnji pristupa pastirima i javlja im blagovijest. Blagovijest veliku i radost, za sav narod. Pastiri povjerova\u0161e, pa pohiti\u0161e u Betlehem, gdje na\u0111o\u0161e dijete povijeno u jaslama. A kraj njega Josip i Marija, u molitvi i kontemplaciji, razmatranju. Taj nas opis poti\u010de da i mi ovom doga\u0111aju pristupamo s vjerom i adoracijom. Jer vje\u010dna Bo\u017eja rije\u010d, koja je postojala prije vremena, prije nego se svijet stvorio, i po kojoj je svijet stvoren, utjelovila se u vremenu i \u010dovjekom postala. Knjiga Mudrosti to ovako opisuje: ‘Dok je mirna ti\u0161ina posvuda vladala, i no\u0107 brzim tijekom stigla do sredine svoga puta, jurnula je tvoja rije\u010d svemogu\u0107a s nebesa, s kraljevskih prijestolja’. Tako Knjiga mudrosti ve\u0107 davno najavljuje ovaj doga\u0111aj o kome poku\u0161avamo doku\u010diti njegovu otajstvenost. Gruberova himna o tihoj i svetoj no\u0107i govori o ti\u0161ini i \u0161utnji koja nam jedina poma\u017ee prodrijeti u otajstvo ovoga doga\u0111aja i otkriti Bo\u017eje lice u djetetu koje le\u017ei na jaslama. Pred veli\u010dinom otajstvene zbilje, koja se i ove godine dogodila me\u0111u nama, pridru\u017eujmo se i mi an\u0111eoskim korovima i pjevajmo radosno i odano na\u0161u staru, tradicionalnu molitvu i pjesmu: Teb’ Isuse hvalimo, Sveto Trojstvo slavimo, Majku tvoju \u010dastimo, Svetu Djevu Mariju.<\/p>\n
Na svetkovinu Tri kralja ili Bogojavljenje, liturgija nam je prikazala kako ljudi razli\u010dito reagiraju na ovu otajstvenu stvarnost, na objavu Isusovog ro\u0111enja. Herod koji je bio zate\u010den informacijom o ro\u0111enju kralja, odmah saziva vije\u0107e stru\u010dnjaka i u\u010denjaka i bio je spreman u\u010diniti sve da tom novoro\u0111enom kralju odmah skon\u010da njegov put, kako mu ne bi poremetio njegove putove i njegove planove. Krvoproli\u0107e nevine dje\u010dice on \u0107e smatrati, kao uostalom i brojni dikatori tijekom povijesti, ne\u010dim \u0161to je njemu kao kralju moralno dopu\u0161teno. Ta rasa ljudi, na\u017ealost, i danas nije nestala, jer njihove su o\u010di slijepe za objavu Bo\u017eje ljepote i Bo\u017ejeg lica. Za njih, zapravo, nema bogojavljenja. Pismoznanci, s kojima se Herod posavjetovao da bi doznao je li to istina \u0161to su mu mudraci s Istoka javili, koji su mu jasno rekli da \u0107e to biti u Betlehemu, sve mu protuma\u010dili i znali su gdje se Mesija ima roditi, tako\u0111er ni oni ne\u0107e prepoznati Isusa. U djetetu ne\u0107e prepoznati lice Bo\u017eje. Iako znaju gdje se Mesija rodio i to drugima znaju objasniti, kao \u0161to su Herodu objasnili i pokazali, oni ni prstom nisu maknuli da bi po\u0161li tamo i vidjeli, do\u017eivjeli, osjetili, susreli. Ostaju na svojim mjestima i u svojim stavovima. Ovo dr\u017eanje pismoznanaca, dok razmi\u0161ljamo o otajstvenoj zbilji Bo\u017ejeg silaska na zemlju, tjera i nas na razmi\u0161ljanje. Nismo li i mi \u010desto, poput njih, koji puno toga znaju o Isusu, ali odlu\u010diti se kr\u0161\u0107anski, radikalnije \u017eivjeti, nemamo hrabrosti. Ostajemo u svojim stavovima i u svojim uvjerenjima. Stoga, \u010dini mi se, mo\u017eemo ne\u0161to dobro nau\u010diti od mudrih kraljeva koje smo nekidan obilje\u017eili, koji pri odlasku u Jeruzalem jednostavno ispovijedaju: Vidjeli smo gdje zvijezda izlazi, pa mu do\u0111osmo i pokloniti se. Da su kalkulirali kakve ih sve nevolje i opasnosti \u010dekaju na tom putu, sigurno nikad Jeruzalema ne bi vidjeli. Nikad u Betlehem ne bi stigli. Vidjeti i krenuti tajna je Bo\u017ejeg nadahnu\u0107a. Ona je nosila i praoca Abrahama, da se zaputi ne znaju\u0107i kamo ide. Nije znao, ali je bio siguran – Bog koji me nadahnuo, koji me pozvao, ostaviti me ne\u0107e.<\/p>\n
Kraljevi, dakle, ne idu u Betlehem iz znati\u017eelje, nego iz pobo\u017enosti. Nije im do turisti\u010dke \u017eelje da upoznaju neka druga mjesta, Jeruzalem, Betlehem i ostala koja su susreli na putu, nego da izraze svoju odanost i poklonstvo Bogu svemogu\u0107emu. Dok na kraju ovog bo\u017ei\u0107nog vremena poku\u0161avamo malo razmi\u0161ljati o tom otajstvenom doga\u0111aju Bo\u017ejeg utjelovljenja, radi nas ljudi i radi na\u0161eg spasenja, ne zaboravimo, imajmo to uvijek u vidu, kako su ga samo dvije vrste ljudi prepoznale i iskreno se radovale njegovom dolasku. Radovale su se tom nebeskom Djetetu priprosti, jednostavni i siroma\u0161ni pastiri te u\u010deni, mudri i ponizni kraljevi s Istoka. Da bi \u010dovjek prepoznao i srcem prihvatio Isusa, potrebno je upravo to: jednostavno, otvoreno i djetinje srce, koje prihva\u0107a to otajstvo i pred njim se iskreno klanja. Nije neva\u017ean detalj koji opisuje Matej u svom evan\u0111elju, da su kraljevi nakon tog poklonstvenog \u010dina i darova koje su donijeli malom Isusu, u snu bili upu\u0107eni po\u0107i drugim putem, u svoju zemlju. Onaj, naime, tko Krista sretne i u njega se zaljubi, ne vra\u0107a se vi\u0161e istim putem. On je drugi \u010dovjek. Susret s njime radikalno mijenja ne samo njegov \u017eivot, nego i njegove putove. Sebi u mislima postavljam pitanje koje postavljam i vama ovdje, koga bismo mi, od ovih navedenih svjedoka ovog otajstvenog doga\u0111aja, \u017eeljeli i najradije htjeli nasljedovati.<\/p>\n
Dana\u0161njim obredom kr\u0161tenja na obali rijeke Jordana, Isus napu\u0161ta Nazaret i izlazi na javnu scenu. Pred Ivana Krstitelja i mno\u0161tvo ljudi koji bijahu u i\u0161\u010dekivanju. I dok je Isus bio uronjen u molitvi nakon kr\u0161tenja, \u010duli smo iz Lukinog izvje\u0161\u0107a, nebo se otvara. A Otac nebeski progovara: ‘Ovo je sin moj ljubljeni koji mi je omilio, njega slu\u0161ajte’. To je taj trenutak kojeg su mnogi o\u010dekivali. ‘O, da razdere\u0161 nebesa i si\u0111e\u0161’, slu\u0161ali smo tijekom do\u0161a\u0161\u0107a molitvu proroka Izaije, molitvu starih proroka, molitvu ljudi koji su stolje\u0107ima i\u0161\u010dekivali. A mi smo u duhu toga i\u0161\u010dekivanja priklju\u010dili na\u0161u molitvu u pjesmi do\u0161a\u0161\u0107a, ‘Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine’.<\/p>\n
Svetkovina Isusovog kr\u0161tenja podsje\u0107a i nas na na\u0161e kr\u0161tenje po kojem, kako se ka\u017ee, ulazimo u Kristovu zajednicu te oslobo\u0111eni svake ljage grijeha, postajemo Isusova bra\u0107a i sestre i suba\u0161tinici Bo\u017ejih obe\u0107anja. I na na\u0161em kr\u0161tenju zapo\u010dela je radosna i uzvi\u0161ena avantura na\u0161eg vjerni\u010dkog hodo\u010da\u0161\u0107a, na\u0161eg hoda prema Isusu Kristu. Na\u0161eg puta na kojem \u017eelimo poput kraljeva pokloniti se Isusu i ispovijediti svoju vjeru u njega, da je on jedini spasitelj i otkupitelj ljudi. I zato, zahvalni za to hodo\u010da\u0161\u0107e, zahvalni za taj sveti milosni po\u010detak i mi \u0107emo se ve\u010deras sa zahvalno\u0161\u0107u sjetiti onih koji su nam bili pomo\u0107 u tome; ponajvi\u0161e na\u0161ih roditelja koji su nas odgajali u vjeri otaca, na\u0161ih kumova koje su roditelji odabrali, kako bi im u tom svetom zadatku odgoja pomagali. Sjetit \u0107emo se svojih krstitelja i \u017eupne zajednice u kojoj smo se krstili i tako urasli u njegovu Crkvu, u to misti\u010dno tijelo Kristovo. Sjetit \u0107emo se, i ponizna srca i radosne du\u0161e obnoviti svoja krsna obe\u0107anja.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala sv. Sto\u0161ije, 10. sije\u010dnja 2016.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"