Znakovita su \u010ditanja, bra\u0107o i sestre, koja smo slu\u0161ali ve\u010deras, na Pepelnicu, \u010cistu srijedu, na po\u010detku korizme koja je obilje\u017eena postom, molitvom i dobrim djelima. Isto tako, \u010duli smo Isusove konkretne upute i usudio bih se re\u0107i, prijekore: Ako vi to \u010dinite, onda \u010dinite ovako. Nemojte kao farizeji, carinici i licemjeri, nego u skrovitosti, da ne zna ljevica \u0161to \u010dni desnica. U skrovitosti molite, ne isti\u010dite se. To su konkretni i lijepi prijedlozi koji nam dobro do\u0111u na po\u010detku ovog svetog vremena. \u010culi smo tako\u0111er, osobito u pripjevnom pslamu, \u017eelju \u010dovjeka, \u017eelju pisca ovog psalma, \u017eelju nas, da nam se Gospodin smiluje: Smiluj nam se, Gospodine. Poka\u017ei nam svoje milosr\u0111e. Po velikom smilovanju svome, izbri\u0161i na\u0161a bezakonja. I \u0161to ima ljep\u0161e i bolje, nego da to Gospodin u\u010dini. On to \u010dini, jer je njegovo srce veliko. Milosrdno srce koje pra\u0161ta i zaboravlja, ali tra\u017ei od nas gestu, gestu skromnosti i poniznosti, vapaja i molitve. Nije to veliki napor, ali nekad je jako veliki i te\u017eak. Treba, dakle, samo malo odva\u017enosti, skromnosti i molitve: Smiluj nam se, Gospodine. I Bog \u0107e pokazati svoje veliko srce koje je uistinu milosrdno, koje pra\u0161ta i zaboravlja. Mo\u017eda bismo tako\u0111er iz Pavlove poslanice Korin\u0107anima, mogli jednu re\u010denicu upamtiti kao neki moto vremena koje je pred nama. Pavao svoje Korin\u0107ane zaklinje \u2013 on zna da to nije ba\u0161 jednostavno, da \u010dovjek klekne, da zamoli opro\u0161tenje, da krene drugim putem, da se izmiri s Bogom. I zato ka\u017ee, Ma zaklinjem vas, izmirite se s Bogom. Jer, ovo je vrijeme spasenja, ovo je vrijeme milosti. Neka nam ta re\u010denica bude moto ovog svetog vremena. Ovo je milosno vrijeme i ovo je vrijeme spasenja, koje se ne mo\u017ee ponoviti. Darovano nam je sada i u na\u0161im je rukama na\u0161e spasenje i na\u0161e otkupljenje.<\/p>\n
Prema nekom starom rimskom obi\u010daju, na ovaj dan vjernici su se kao hodo\u010dasnici zaustavljali na nekoj postaji gdje je mu\u010denik pokopan, mu\u010denik koji je ugra\u0111en u temelje rimske Crkve. I tamo je pred njegovim svetim ostacima slavljena sveta misa i pjevane litanije svih svetih. Na taj na\u010din se htjelo pokazati kako nismo sami. Povezani smo s onima koji su prije nas hodali ovom zemljom, koji su sada spa\u0161eni, otkupljeni i zato im se molimo. Evo ovdje, taj vidljivi trag Isusovog mu\u010denika, Isusovog svjedoka, i tu \u017eelimo osjetiti da je Bog s njima. I pape su se uklju\u010divali u tu procesiju. Obi\u010dno bi otvarali razdoblje korizme procesijom pokajanja na bre\u017euljku Aventinu, nakon \u010dega bi slijedila sveta misa, u crkvi svete Sabine u Rimu. Prisje\u0107anje na svjedo\u010danstvo svetih mu\u010denika uvijek je poticaj kr\u0161\u0107anima da obnove svoje opredjeljenje za Krista. Oni su mogli, mogu i ja. Oni su svjedo\u010dili, mogu i ja. Zato su mu\u010denici osobito \u0161tovani u Crkvi, i oni su osobiti zagovornici nama koji smo na putu, u tom opredjeljenju za Krista.<\/p>\n
Osje\u0107a se kako je danas, i uvijek aktualan onaj Isusov poziv, ‘Ako me tko \u017eeli slijediti, neka se odrekne samog sebe, uzme svoj kri\u017e i ide za mnom’. Uz taj poziv radikalnog nasljedovanja, liturgija nam nudi simboli\u010dan obred posipanja pepelom koji \u0107emo doskora u\u010diniti. To je obred pun dubokog zna\u010denja koji na neki na\u010din dira u srce i poma\u017ee nam shvatiti opomenu proroka Joela koju smo slu\u0161ali u prvom \u010ditanju – izvanjskim \u010dinima i obredima mora odgovarati iskrenost du\u0161e i uskla\u0111enost na\u0161ih \u010dina. Jer, \u010demu koristi \u010din pranja haljina, ako nam srce i dalje ostaje daleko od Gospodina. Zbog toga je neophodno vratiti se Gospodinu, raskajana i ponizna srca, kako bi se steklo njegovo milosr\u0111e. To smo u pripjevnom psalmu nekoliko puta ponavljali: Smiluj mi se Bo\u017ee, po velikom milosr\u0111u svome. Vjernik svjestan svoje gre\u0161nosti \u010ditavim bi\u0107em moli to Bo\u017eje opro\u0161tenje i \u017eeli povratak radosti i nade.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan vid korizme mogli bismo nazvati vojevanje protiv zlih nagnu\u0107a. Izra\u017een je u zbornoj molitvi koju smo molili, kad smo tra\u017eili neka nam Gospodin dopusti, da vje\u017ebe u kr\u0161\u0107anskom vojevanju zapo\u010dnemo svetim postom, te se uzdr\u017eljivo\u0161\u0107u oboru\u017eamo za borbu protiv duha zlo\u0107e. U borbi se treba oboru\u017eati. \u010cime? Postom i molitvom. Zbog toga je korizma osobito vrijeme ku\u0161nje i borbe, poput one Kristove u pustinji, gdje je zloduh ku\u0161ao \u010detrdeset dana na\u0161eg Gospodina. Ili pak one te\u0161ke borbe u Getsemanskom vrtu, kad je Krist radikalno otklonio napast Zloga i prihvatio volju O\u010devu: Ako ti to ho\u0107e\u0161, O\u010de, neka bude volja tvoja. A prije toga, ljudskim rije\u010dima je rekao: ‘O\u010de dragi, ako mo\u017ee\u0161, otkloni ovaj kale\u017e’. A kad je vidio da je to volja O\u010deva, potpuno se predao. I zato je radikalnim opredjeljenjem prihvatio kri\u017e i ispunio volju O\u010devu. Radi se, dakle, o duhovnom boju, protiv grijeha i protiv Zloga. A njegove tragove osje\u0107amo u ovome svijetu i u razli\u010ditim izdanjima. Ta borba tra\u017ei budnost, pa nas korizma podsje\u0107a da se u toj borbi vjernici slu\u017ee oru\u017ejem molitve, oru\u017ejem posta i pokore.<\/p>\n
Na tom putu, ujedinjeni s Kristom, i mi smo kadri dobrotom oduprijeti se Zlu, istinom pobje\u0111ivati la\u017ei te ljubavlju nadvladati zlo i mr\u017enju koja se sve vi\u0161e i vi\u0161e \u0161iri. Ljubav pak, o kojoj Krist zbori, mora se pretvoriti u konkretne geste na\u0161e naklonosti prema potrebnima i siroma\u0161nima. Svake nam godine na po\u010detku korizme sti\u017ee takav poticaj i poziv. No, moramo re\u0107i, nije smisao da se u korizmenom vremenu odjedanput pretvorimo u socijalno dru\u0161tvo koje pru\u017ea pomo\u0107 i usluge. To je bit na\u0161eg poslanja koje traje cijelu godinu, a u korizmi je samo intenzivnije. Jer, bio sam gladan, i nahranili ste me. Bio sam \u017eedan i napojili ste me. Bio sam utamni\u010den i pohodili ste me. I to \u0107e zapravo biti prepoznatljivi znak onoga dana, kada licem u lice susretnemo Gospodina, a on nas bude upitao \u2013 Jeste li me prepoznali dok sam hodao zemljom? Dopustimo stoga, biblijskim tekstovima koje \u0107emo slu\u0161ati ovog svetog vremena, da nas rasvijetle i pou\u010de, kakvo je to neizmjerno blago, a to je to neizmjerno blago Bo\u017eje rije\u010di koje bi trebalo pohraniti u na\u0161im srcima, da onda urodi svojim plodom, te s tim blagom i s tom prtljagom i mi krenemo na korizmeni put boja, molitve, pokore i dobrih djela, u korist na\u0161e bra\u0107e koja su u potrebi. Amen.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala sv. Sto\u0161ije, 10. velja\u010de 2016.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"