(\u010citanja: Sir 51, 1-12; Ps 126; Rim 8, 31-39; Iv 12, 24-26)<\/p>\n
1. Prekrasnom himnom na\u0161oj za\u0161titnici i naslovnici ove prvostolnice, Popjevkom veselom blagdan objavite, do\u0161li smo pred oltar na kojem \u0107emo slaviti \u017ertvu novoga Saveza. Sveta Sto\u0161ija je u te\u0161kim danima progona nalazila snagu i utjehu upravo u euharistijskoj hrani, pa kao osobita Bo\u017eja izabranica u\u0161la i u samu molitvu Prvoga Rimskoga kanona gdje molimo da i nama ‘njegovim grje\u0161nim slugama podari mjesto u dru\u0161tvu svojih svetih mu\u010denika: Ivana, Stjepana, Petra, Felicite, Agneze, Cecilije i Anstazije’.<\/p>\n
Uz njezinu svetkovinu \u010duli smo nekoliko biblijskih tekstova. Nakon kratkog ulomka iz Sirahove knjige mudrosti pjevali smo psalam 126 koji je hodo\u010dasni\u010dka pjesma povratnika iz su\u017eanjstva. ”Kad Gospodin vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo”. Izraelci su imali istan\u010dan sluh za pjesni\u010dki na\u010din govora, za slikovito izra\u017eavanje. Takav stil nalazimo posebice kod proroka. No, religiozna lirika nalazi svoj najja\u010di izri\u010daj u zbirci Davidovih psalama koje nazivamo i hvalospjevima. Sveti Augustin za psalme veli da su oni ”evan\u0111elje Isusa Krista prevedeno u hvalu, zahvalu, molbu i pomirbu”. ”Kad Gospodin vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Me\u0111u poganima tad se govorilo silna im djela u\u010dini Gospodin”.<\/p>\n
2. U kontekstu dana\u0161njeg povijesnog datuma me\u0111unarodnog priznanja R Hrvatske, 15. sije\u010dnja 1992., naviru sje\u0107anja i na na\u0161e dane stradanja i su\u017eanjstva. Ali, u du\u0161i odzvanjaju i divne scene na\u0161ih molitvenih skupova i pjesama koje smo tih dana upu\u0107ivali prema nebu, kao i protestnih pisama koje smo slali po Europi i po svijetu. U tom vremenu muke i neizvjesnosti, pla\u010da i stradanja mi smo Davidove prozbene psalme u\u010dinili svojima, prilagodili ih na\u0161im potrebama i vapajima.<\/p>\n
Sjetimo se napr. one pjesme koju su skupno pjevali pisci i glumci, voditelji programa i pjeva\u010di, a govorila je o Domovini koja ”ima snagu zlatnog \u017eita i o\u010di poput mora”. To je zemlja na koju oni ”svakog dana misle dok slu\u0161aju vijesti i broje korake”. Sebe su nazvali ”generacijom koja ne spava, jer nemir je u srcima, a ljubav u njima”. Kako ne misliti i na onu prkosne koja veli kako ”nas tu\u010dedu nevere i ki\u0161e, i svaki dan smo zgrbjeni sve vi\u0161e..” Pa svemu tomu uprkos oni ”cili \u017eivot \u017eive tu, ko u nikom plavom snu”; jer to je ”zemlja dide mog, i oca mog, ja ostajem na njoj”. U kontekstu na\u0161ih ”narodnih pslama” spomenimo jo\u0161 i onu: ”Oj Zagoro, lijepa li si. Slavonijo, zlatna ti si. Herceg-Bosno, srce ponosno. Dalmacijo, more moje, jedna du\u0161a a nas dvoje. Pozdrav Liko, Velebita diko”. \u010cini se da su na\u0161i prozbeni, molitveni i zahvalni psalmi na\u0161li nadahnu\u0107e u Davidovoj pjesmi koju smo maloprije slu\u0161ali: ”Kad Gospodin vra\u0107a\u0161e su\u017enjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Me\u0111u poganima tad se govorilo silna im djela u\u010dini Gospodin”.<\/p>\n
3. \u010culi smo i kratki odlomak iz Pavlove poslanice Rimljanima: ”Tko \u0107e nas rastaviti od ljubavi Bo\u017eje u Isusu Kristu, Gospodinu na\u0161emu?” (8, 35). Pavao, naime, razmi\u0161lja o Bo\u017ejem utjelovljenju temeljem kojeg smo stekli stvarno dioni\u0161tvo na bo\u017eanskoj naravi. Bo\u017eje sinovstvo primili smo po kr\u0161tenju, pa mo\u017eemo klicati ‘Abba-O\u010de’! Ako smo djeca Bo\u017eja, onda smo suba\u0161tinici Kristovi i zajedni\u010dari dobara Oca nebeskoga.<\/p>\n
Zbog toga Pavao kao mahnit dovikuje: Kad smo to ve\u0107 postali, ne na\u0161om zaslugom, ve\u0107 njegovim milosr\u0111em, ”tko \u0107e nas rastaviti od ljubavi Kristove’? I nabraja sedam beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao, ma\u010d. A onda dodaje jo\u0161 deset vi\u0161ih tajanstvenih, nadljudskih sila koje su tako\u0111er nemo\u0107ne u tom vidu: smrt, \u017eivot, an\u0111eli, vlasti, sada\u0161njost, budu\u0107nost, sile, dubina i visina; niti ikoji drugi stvor. Ni\u0161ta. Ama ba\u0161 ni\u0161ta nas ne mo\u017ee ”rastaviti od ljubavi Bo\u017eje u Kristu Isusu Gospodinu na\u0161emu” (8, 18). U kontekstu ovog Pavlovoga razmi\u0161ljanja lak\u0161e nam je shvatiti za\u0161to je i na\u0161a za\u0161titnica sveta Sto\u0161ija i\u0161la na loma\u010du s pjesmom na usnama.<\/p>\n
4. I mi smo s pjesmom njezinoga himna, koji veli da je ona ‘obrana Zadra nam rodnoga’, do\u0161li pred oltar na kojem \u0107emo slaviti \u017ertvu novoga Saveza. Vrijeme u kojem je \u017eivjela nije bilo nimalo lako za vjernike. A ona se ba\u0161 u to vrijeme proslavila po osobitim djelima ljubavi prema siromasima, posebice u vrijeme te\u0161kih progona kr\u0161\u0107ana za vladavine cara Dioklecijana (284.-305.). Ona je u svijet boli, \u017ealosti i siroma\u0161tva unosila ljubav Krista koga je zavoljela jo\u0161 od svoje mladosti kad joj Kr\u0161evan, kao mladi kateheta tuma\u010dio isitne svete vjere. Toliko je zavoljela Krista da je ”ni\u0161ta nije moglo rastaviti od njega. Ni progonstvo, ni pogibao, ni ma\u010d, ni smrt. Ni\u0161ta. Ama ba\u0161 ni\u0161ta” (Rim 8, 18). Nije se pla\u0161ila ni prijetnji koje joj prefekt Ilirik uputio i predbacivao da ispovijeda vjeru Galilejca i da poma\u017ee utamni\u010dene kr\u0161\u0107ane. Uvijek je poticajno i ohrabruju\u0107e \u010ditati njezin iskaz kako je \u010dinila da je s ljubavlju ”cjelivala noge nevoljnima kako izmoreni i iscrpljen ne bi klonuli”. Poput Isusa, koji je pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro, sveta je Sto\u0161ija shvatila da je milosr\u0111e izri\u010daj najuzvi\u0161enije ljubavi prema bli\u017enjemu.<\/p>\n
Bra\u0107o is sestre u Kristu, u ovoj Godini milosr\u0111a imamo divan uzor pred nama koji nam mo\u017ee biti nadahnu\u0107e kako ostvariti \u017eelje i planove pape Franje. Ova njezina katedrala poslije otvaranja vrata milosr\u0111a postala je kultno mjesto gdje mo\u017eemo uz mali napor hodo\u010da\u0161\u0107a i molitve na nakanu svetog Otca dobivati cijelu godinu potpune oproste koje mo\u017eemo namijeniti za sebe i svoje, za \u017eive i za mrtve. Iskoristimo ovo blagoslovljeno vrijeme, pa pomozimo svima kojima je na\u0161a duhovna i molitvena potpora potrebna. Zahvalni smo Bogu za dar svete Sto\u0161ije koja je izvrstan primjer milosr\u0111a i sebedarja. Ona je uz to i uzvi\u0161en ures na\u0161ega grada i Nadbiskupije. Ona je kroz stolje\u0107a svojom nazo\u010dno\u0161\u0107u me\u0111u nama postala sigurnom i mo\u0107nom zagovornicom u brojnim na\u0161im nevoljama i potrebama. Stoga joj i danas odano i radosno kli\u010demo i od srca pjevamo: Popjevkom veselom blagdan objavite, Sto\u0161iju bla\u017eenu, Zadrani, \u010dastite. Amen!<\/p>\n
\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, 15. sije\u010dnja 2016., misa u 11,oo sati<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"