Po\u0161tovani ravnatelji,<\/p>\n
Od srca vas pozdravljam kod ovog na\u0161eg predbo\u017ei\u0107njeg godi\u0161njeg susreta koji je ve\u0107 postao tradicionalan. Nezamjenjiva je va\u0161a odgojna funkcija u slu\u017ebi djece, obitelji i dru\u0161tva. Radujem se ovom susretu i koristim prigodu zahvaliti vam na dobroj suradnji s Katehetskim uredom Zadarske nadbiskupije, posebice \u0161to poma\u017eete vjerou\u010diteljima kako na ljudskoj i stru\u010dnoj razini izvr\u0161iti poslanje koje su dobili mojim mandatom i dekretom. Ovo je tako\u0111er prigoda izmijeniti i bo\u017ei\u0107nu \u010destitku. Dok vam zahvaljujem \u0161to ste se odazvali na ovaj godi\u0161nji susret, od srca vam \u017eelim \u010destit Bo\u017ei\u0107 i Isusovim svjetlom blagoslovljenu cijelu Novu 2016. godinu.<\/p>\n
Obi\u010davao sam u ovoj prigodi aktualizirati po neku misao iz odgoja pa \u0107u to i danas u\u010diniti. Naime, uz progla\u0161enu Godinu milosr\u0111a, koju je papa Franjo otvorio na svetkovinu Bezgrje\u0161nog za\u010de\u0107a BDM, 8. prosinca 2015., name\u0107e se pitanje kako milosr\u0111e povezati s pravedno\u0161\u0107u i objektivno\u0161\u0107u koja treba resiti nastavnike, u\u010ditelje i ravnatelje. Neka istra\u017eivanja pokazuju da onaj tko vodi i rukovodi nekom organizacijom, a to je ravnatelj, mora imati stru\u010dne i moralne osobine. I njegova organizacija bit \u0107e uspje\u0161nija ako je njezin rukovoditelj “dobar animator, kreator i koordinator”. U tom vidu moglo bi se re\u0107i da je “ravnateljstvo” jedna vrsta poziva (zvanja). Za taj poziv nije dostatna samo visoka izobrazba, premda je ona preduvjet dobrog rada. Potrebno je razumijevanje, srce, umije\u0107e postupanja s onima s kojima se \u017eivi i radi. Ravnatelj, dakle, sudjeluje u \u017eivotu i radu, u brigama i nevoljama, u radostima i tjeskobama svojih suradnika i svojih u\u010denika. Upravo tu vidim \u017eivotnu poveznicu milosr\u0111a i pravednosti i objektivnosti koja treba resiti svakog nastavnika, u\u010ditelja i ravnatelja.<\/p>\n
1. Jubilarni oprosni\u010dki hod i djela milosr\u0111a<\/p>\n
U drugoj to\u010dci obja\u0161njavam slavlje jubileja koje je Crkva preuzela iz \u017eidovske prakse. To \u0107ete mo\u0107i pro\u010ditati u \u010destitci koju \u0107ete mo\u0107i ponijeti sa sobom, a nalazi se na stoli\u0107u uz knjigu kompendija crkvenog nauka koji tako\u0111er mo\u017eete uzeti kao bo\u017ei\u0107ni dar. \u0160to papa Franjo \u017eeli i namjerava posti\u0107i ovom izvanrednom jubilarnom godinom?! Ukratko bi se moglo re\u0107i kako on \u017eeli da kr\u0161\u0107ani ”otvore \u0161irom svoje srce za jad i nevolju svijeta”, te po\u0111u svima koji su ”li\u0161eni ljudskog dostojanstva i vapiju za pomo\u0107” (Lice milosr\u0111a, 15). On se od ustoli\u010denja ne umara poticati i pozivati da se ”pribli\u017eimo takvima i pru\u017eimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu”. Dapa\u010de, on moli da ”njihov vapaj postane na\u0161im vapajem kako bismo skupa, nose\u0107i im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodu\u0161nosti, licemjerja i egoizma” koji vlada u svijetu.<\/p>\n
2. Pedago\u0161ki rad je utemeljen na milosr\u0111u i ljubavi<\/p>\n
Uz ove poticajne Papine rije\u010di pitamo se kako to uskladiti sa zahtjevom na\u0161eg objektivnog rada s mladima koji se bazira na pravednosti i objektivnosti. Poslu\u017eit \u0107u se jednom shemom njema\u010dkog psihologa Reinharda Tauscha (Erziehunspsychlogie, G\u00f6ttingen 1979, 374-385) na kojoj su prikazane koordinate mogu\u0107eg dvostrukog stava kojeg odgojitelj, u\u010ditelj i ravnatelj nu\u017eno zauzimaju u odnosu prema drugima, kako sa svojim suradnicima tako i prema u\u010denicima.<\/p>\n
Na vodoravnoj crti na lijevoj je strani stav neuva\u017eavanja i afektivne distanciranosti, a na desnoj stav afektivne topline, po\u0161tivanja i simpatije. Ovi stavovi mogu biti obilje\u017eeni s dva ekstrema: minimalne i maksimalne kontrole. Rezultati kri\u017eanja “stavova” i “kontrole” izgledaju ovako: 1. Kada stav odbijanja, nepo\u0161tivanja do\u0111e u kombinaciju s maksimalnom kontrolom, imamo rezultat autoritarizma (diktature). 2. Ako taj isti stav do\u0111e u kombinaciju s minimalnom kontrolom, imamo kategoriju koju nazivaju “laissez-faire”, kategoriju nereda i anarhije (“pusti vodu niz livadu”). 3. Kad je stav po\u0161tivanja i simpatije u srijedi (“na zlatnoj gredi”) izme\u0111u maksimalne i minimalne kontrole, imamo poziciju zlatne sredine, umjerenosti i razboritosti.<\/p>\n
Kada u rigoristi\u010dnom odgoju (prva kombinacija) u\u010denik i gojenac do\u017eivi samo “granice”, onda on u sebi ”biva pla\u0161ljiv i dotu\u010den”, a prema vani ”nepovjerljiv i neprijateljski raspolo\u017een”. Kada pak s druge strane ne do\u017eivi nikakvih granica (druga kombinacija), onda \u0107e mu ispunjenje svih njegovih \u017eelja uskratiti iskustvo da u \u017eivotu postoji i ono \u0161to je mogu\u0107e, kao i ono \u0161to nije mogu\u0107e. Nedostajat \u0107e mu socijalna komponenta da i drugi imaju neka prava i potrebe. U ozra\u010dju ”zlatne sredine” (tre\u0107a kombinacija) u\u010denik \u0107e na vrijeme do\u017eivjet i nu\u017ene granice, i potrebnu slobodu i razumski red. Odgojitelj \u0107e zato imati uvijek na pameti da su \u0111aci poput satova “koje treba naviti i pustiti da idu”. I trudit \u0107e se da prema njima pokazuje po\u0161tovanje i simpatiju ne pretjeruju\u0107i i ne podbacuju\u0107i kvalitetom kontrole. Moglo bi se ovdje parafrazirati staro latinsko pedago\u0161ko pravilo: “Suaviter in modo, fortiter in re”, \u0161to zna\u010di blago u postupanje, a jasno u na\u010delima.<\/p>\n
3. Milosr\u0111em i autoritetom prema rastu i napretku<\/p>\n
Kako blago postupati i kao odgojitelji i ravnatelji ne izgubiti autoritet? Ili ne stvo\u00acriti stanje ”nikakvog autoriteta”, anarhije i nereda?! \u0160to osta\u00acje odgojitelju u kompleksnom i kompliciranom stanju? Ima li nekakav recept koji bi mogli usvojiti, nau\u010diti i provoditi? Nema ga. Ni Isus kao izvrstan psiholog i odgojitelj nije ostavio nikakve ”recepte”. No, uputio je poziv: “Budite savr\u0161e-ni… (Mt 6,48) i predstavio se kao ”Put, Istina i \u017divot” (Iv 14,6). Jedini recept, dakle, koji bi se moglo usvojiti u odnosu na nas same jest: Rasti u krjeposti i mudrosti pred Bogom i ljudima. I do\u00acslovno provoditi Isusov poziv: “Budite savr\u0161eni…” (Mt 6,48). A u svezi s na\u0161im odnosom prema drugima, posebice onima koje pou\u010davamo i odgajamo, dobro bi do\u0161la ona preporuka koju su svojevremeno napisali D. Krech- R. Chrutchfield (Elementi psihologije, 1978. str. 653): Bdjeti nad drugima, ali ne gnjaviti ih! Biti \u010dvrsti, ali bez o\u0161trine i grubosti! I posebice biti smireni i u\u017eivati \u0161to smo odgojitelji, u\u010ditelji, ravnatelji.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Zadar, sjemeni\u0161te ‘Zmajevi\u0107’, 18. prosinca 2015.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"