1. Dana\u0161nja nedjelja, kojom zavr\u0161ava liturgijska godina, posve\u0107ena je Kristu Kralju, gospodaru vremen\u00e2 i prostor\u00e2. Svaku se godinu pohranjuje u arhiv povijesti gdje \u0107e biti \u010duvana do sudnjeg dana, kad \u0107e o njoj Krist, gospodar vremen\u00e2 i prostor\u00e2 izre\u0107i svoj sudski pravorijek. Zavr\u0161avaju\u0107i crkvenu godinu blagdanom Krista Kralja liturgija nas podsje\u0107a na tri bitne odlike koje su vezane uz ime Isusa Krista. On je najprije stvoritelj, jer ”u njemu je sve stvoreno, na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo. Sve je po njemu i za njega stvoreno. On je prije svega i sve stoji u njemu. On je glava tijela Crkve. On je Prvoro\u0111enac od mrtvih, da u svemu bude prvak”, kako o njemu pi\u0161e apostol Pavao u svojoj poslanici Kolo\u0161anima (Kol 1, 15-18). Krist je, dakle, ”alfa i omega”, po\u010detak i svr\u0161etak povijesti. Jer, sve je po njemu i za njega stvoreno.<\/p>\n
No, on je i otkupitelj jer smo ”njegovom predragocjenom krvlju otkupljeni”, kako svojim Efe\u017eanima tuma\u010di apostol Pavao kad veli kako nas Otac Nebeski u njemu izabra prije postanka svijeta. Jer, njegovom krvlju imamo otkupljenje po bogatstvu njegove milosti!” (Ef 1, 3\u20137). I na koncu ono \u0161to je osobito vezano uz dana\u0161nju svetkovinu Krista Kralja, on je sudac koji \u0107e ”suditi \u017eive i mrtve”: “Kolik strah \u0107e na sve pasti, kada sudac s vi\u0161nje vlasti, do\u0111e pretrest ljudske strasti”. U dana\u0161njem vi\u0111enju iz prvog \u010ditanja slu\u0161ali smo kako prorok Danijel vidi u oblacima Sina \u010covje\u010djega kojem bija\u0161e ”predana vlast, \u010dast i kraljevstvo da mu slu\u017ee svi narodi plemena i jezici”.<\/p>\n
2. Kad je an\u0111eo navjestio Mariji da \u0107e postati Majkom Bo\u017ejom, rekao joj je kako \u0107e dijete koje \u0107e ona roditi ”biti veliko i zvati se Sin Svevi\u0161njega, te da njegovu kraljevstvu ne\u0107e biti kraja” (Lk 1, 32-33). Kad za mjesec dana budemo pjevali bo\u017ei\u0107ne pjesme, koje opisuju radost betlehemskih pastira, \u010dut \u0107emo kako se klanjaju novoro\u0111enome kralju. A dva tjedna iza toga, uz proslavu blagdana Bogojavljenja, obilje\u017eit \u0107emo poklonstvo triju kraljeva s istoka, koji donose darove Isusu Kralju. A pri kraju korizme \u010dut \u0107emo proro\u010dke pozive: Recite k\u0107eri sionskoj, evo kralj tvoj dolazi! Posebice na Cvjetnicu slu\u0161amo poklike razdragane mase kako pjeva Isusu kralju na njegovom ulasku u Jeruzalem: ”Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana kralju Davidovu!”<\/p>\n
U dana\u0161njem razgovoru iz Ivanovog evan\u0111elja \u010duli smo Pilatovo pitanje: ”Jesi li ti kralj \u017eidovski?” Isus odgovara: ”Dobro veli\u0161, ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i do\u0161ao na svijet da svjedo\u010dim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine, slu\u0161a moj glas!” (Iv 18, 37). I mi smo se danas okupili kao i svake nedjelje \u010duti njegov glas. \u010cut \u0107emo ga i na kraju vjekova kad do\u0111e suditi \u017eive i mrtve. Nadamo se, vjerujemo i \u017eelimo da nam tada uputi mili poziv: Slugo dobri i vjerni, u\u0111i u veselje Gospodara svoga! Jer, bio sam gladan i nahranio si me. Bio sam \u017eedan i napojio si me. Bio sam bolestan i pohodio si me. A na na\u0161e pitanje kad je to bilo, on \u0107e nam odgovoriti: ”Zaista vam ka\u017eem, \u0161to god ste u\u010dinili jednome od moje najmanje bra\u0107e, meni ste u\u010dinili” (Mt 25, 45).<\/p>\n
3. U dalekoj zemlji na istoku, veli jedna pri\u010da, kralj je htio vidjeti kakvi su mu podanici, pa je skinuo kraljevsko odijelo i obukao prosja\u010dko. Po\u0161ao je u jednu pokrajinu vidjeti kako \u0107e se ljudi prema njemu ophoditi. I do\u017eivio je sva\u0161ta. Jedni su ga ve\u0107 na samom pragu tjerali iz ku\u0107e daju\u0107i mu osu\u0161enu koricu kruha i nazivali ga “skitnicom i neradnikom”. Drugi su ve\u0107 izdaleka vikali, psovali i ga\u0111ali ga okrajcima trulog vo\u0107a ili povr\u0107a. A tre\u0107i su pu\u0161tali pse neka ga popla\u0161e i otjeraju iz sela. Na kraju sela on je u\u0161ao u jednu ku\u0107u dvoje staraca koji su ga primili i pogostili onim \u0161to su imali: \u0161alicom mlijeka i kri\u0161kom kruha. Na kraju dana prosjak se vratio u svoje kraljevske odaje. Slijede\u0107ih dana, nastavlja pri\u010da, poslao je pozivnicu svojim podanicima i pozvao ih neka do\u0111u na kraljevsku gozbu. Ljudi su se osjetili po\u010da\u0161\u0107enima \u0161to ih kralj zove, pa su obukli najljep\u0161a odijela i krenuli prema kraljevskom dvorcu.<\/p>\n
Svakoga je za stolom \u010dekalo ispisano njegovo ime. I kad je odsvirala sve\u010dana himna, po\u010deli su poslu\u017enici donositi hranu i dvoriti goste. Svi su me\u0111utim bili iznena\u0111eni jer to nije nalikovalo na kraljevsku gozbu, ve\u0107 na sirotinjski ru\u010dak. Poslu\u017enici su, naime, servirali stari pljesnjivi kruh, krumpirove otpatke, trulo vo\u0107e i povr\u0107e. Jedino ispred dvoje staraca, koji su neki dan pogostili onog preru\u0161enog siromaha, bio je serviran obilat kraljevski ru\u010dak. Kad se, me\u0111utim, u dvorani pojavio onaj prosjak, okupljeni su bili u \u010dudu. No, iznena\u0111enje je nastalo kad je odlo\u017eio sirotinjsko odijelo i obukao kraljevsko. Uzvanici su tada sve shvatili i ostali bez daha, te pognute glave slu\u0161ali samo jednu re\u010denicu: Za ru\u010dak ste dobili upravo ono \u0161to ste mi ponudili neki dan u svojim domovima.<\/p>\n
4. U pri\u010di ovog kralja s istoka prepoznajemo Isusa kralja koji se \u0161e\u0107e neprimjetno me\u0111u nama u licima najpotrebnijih. Stoga susresti siromaha i biti prema njemu velikodu\u0161an, zna\u010di susresti samoga Krista. “Bio sam gladan, \u017eedan, utamni\u010den..” Re\u010denica na susretu s podanicima, “za ru\u010dak ste dobili ono \u0161to ste mi neki dan u svojim ku\u0107ama ponudili”, parafraza je Isusovih rije\u010di: “\u0160to god ste u\u010dinili jednome od ove moje najmanje bra\u0107e, meni ste u\u010dinili” (Mt 25, 45). Ovozemaljskim kraljevima va\u017eni su bogatstvo, mo\u0107 i uspjeh, a Isusu su va\u017ena ljudska srca koja \u010deznu za dobrotom, pravdom i mirom. Isus na koncu zavr\u0161nog suda ne odbacuje one s lijeve strane zbog toga \u0161to su lagali, krali, ubijali i drugo \u0161to nevaljalo \u010dinili, ve\u0107 zato \u0161to nisu dobro \u010dinili, nisu vodili brigu o svojim bli\u017enjima.<\/p>\n
Bog prosu\u0111uje ljude po njihovom stavu i ljubavi prema bli\u017enjima. A kad Sin \u010covje\u010dji do\u0111e u slavi i svi an\u0111eli njegovi s njime, nadamo kako \u0107e i nas prepoznati jer smo vr\u0161ili zakon bli\u017enje ljubavi. Stoga njemu, kralju ljudskih srdaca, ve\u0107 danas povjeravamo svoju vje\u010dnost i budu\u0107nost, te izri\u010demo pohvalnu pjesmu koju je sro\u010dila hrvatska du\u0161a dok je u zanosu razmi\u0161ljala o Kristu kralju: “Isuse Kralju, Isuse slavo, vje\u010dna Ti hvala beskrajna \u010dast. Nebo je Tvoje prijestolje divno, svemirom tvoja stere se vlast. Slava Ti kralju, slava Ti Bo\u017ee. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji, tko nam \u0161to mo\u017ee. Ti si nam snaga, ljubav i strah”. Slava Kralju \u010dija su vremena i vjekovi! Njemu slava i \u010dast u sve vijeke vjekova. Amen.<\/p>\n
mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala sv. Sto\u0161ije, 22. studenog 2015.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"