{"id":15279,"date":"2015-11-03T13:39:10","date_gmt":"2015-11-03T12:39:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=15279"},"modified":"2015-11-03T13:39:10","modified_gmt":"2015-11-03T12:39:10","slug":"dusni-dan-misa-u-katedrali-sv-stosije-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=15279","title":{"rendered":"DU\u0160NI DAN: MISA U KATEDRALI SV. STO\u0160IJE – Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Zahvalimo Kristu za dar sebe i onih koji ga prinose<\/strong>
\n(Misa zadu\u0161nica za pokojne nadbiskupe, sve\u0107enike i sve vjerne mrtve)<\/p>\n

1. Uz svetkovinu Svih Svetih koju smo ju\u010der proslavili, tu je i Spomendan svih vjernih mrtvih kada idemo na groblje zapaliti svije\u0107e na\u0161im dragim pokojnicima. Tako otimamo zaboravu one kojih se sje\u0107amo, a ujedno im izra\u017eavamo zahvalnost za dobro koje su u\u010dinili. Sje\u0107amo ih se sa \u017eivom vjerom kakvu je o\u010ditovao Job kada je rekao: ”Ja znam da moj Izbavitelj \u017eivi i posljednji \u0107e on nad zemljom ustati” (Job 19, 27). Njihova pro\u0161lost na\u0161a je sada\u0161njost, a to \u0161to su oni postigli nama je obe\u0107ano u budu\u0107nosti! Stoga, u ovakvim prigodana razmi\u0161ljamo o na\u0161em kraju i svr\u0161etku, kao i o onom \u010dasu kad \u0107e nas zasuti zemljom uz rije\u010di ”Sjeti se, \u010dovje\u010de, da si prah i da \u0107e\u0161 se u prah vratiti”. To je mo\u017eda jedini dan kad o tome intenzivnije mislimo.<\/p>\n

\u010cinjenica je, naime, kako dosta vremena provedemo ne obaziru\u0107i se na tu trajnu konstantu \u017eivota. \u017divimo kao da smrti nema. Ili kao da k nama do\u0107i ne\u0107e. A ipak, smrt je ne\u0161to najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. I nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako sna\u017eno i jasno kao smrt koja sve ljude \u010dini jednakima. Pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161tu. I ona nije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo. Zapravo, svaki na\u0161 trenutak i sve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. Svi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti, postaju pro\u0161lost jer nad njima se nadvija sjena smrtna. Zato nas Pavao ve\u010deras opominje da ”ne budemo u neznanju i da ne \u017eivimo kao oni koji nade nemaju” (1 Sol 4, 13).<\/p>\n

2. Za\u0161to onda tako rijetko na smrt mislimo? U sekulariziranom svijetu ljudi gube osje\u0107aj za tu\u0111u bol, a smrt nema ni socijalnu, a ni duhovnu dimenziju. Budu\u0107i da se ne uklapa u protokol \u017eivota, ve\u0107 ugro\u017eava ”slobodu i privatnost”, na njih se vi\u0161e ne gleda kao dobru prigodu za rast u humanosti, altruizmu i svetosti. Otklonilo se duhovno i pedago\u0161ko pravilo kako je va\u017eno susresti se s istinom \u017eivota, kako god ona bolna bila. A stari pisac to je uspje\u0161no i umje\u0161no sro\u010dio u stihovima: ”U dan onaj u dan gnjeva” (Dies irae, dies illa). Tamo u jednom stihu veli: ”Kolik strah \u0107e na sve pasti, kada Sudac vi\u0161nje vlasti, do\u0111e preterest ljudske strasti”. I dok je ju\u010der du\u0161e vjernika mu\u010dilo ho\u0107e li \u010duti trublju kad zasvira i pozove na ra\u010dun pred vi\u0161njega Sudca, suvremenog \u010dovjeka mu\u010de neki drugi problemi. Njega ne mu\u010di pitanje vje\u010dnog suda, ve\u0107 strah od osamljenosti u vremenu prije smrti; i ostavljenosti kad ga napuste \u017eivotne snage.<\/p>\n

Strah od suvi\u0161nosti, tereta, neizdr\u017eive boli i besmisla patnje izgleda ponekad ja\u010di od onoga straha susreta s vje\u010dnim Sucem. Stoga pribjegava gluma\u010dkoj skupini Halloweena s mitolo\u0161kim maskama vje\u0161tica, vampira i zombija s bundevama, paukovim mre\u017eama kako bi zastra\u0161ivanjem otjerao smrt iz svoga dvori\u0161ta. A ona nije u dvori\u0161tu, ve\u0107 u njemu. Samo on to ne shva\u0107a i ne priznaje, pa \u017eivi bez nade i u neznanju, kao veli sv. Pavao. Stoga je va\u017eno i dragocjeno biti blizu ljudima u vrijeme bolovanja i umiranja; posebice u onim trenucima pred samu smrt koje valja osmisliti jer su dirljivi i neponovljivi. Isus ih je tako osmislio da nam je uo\u010di svoje smrti sebe u euharistiji ostavio, a svoje u\u010denike ”nazvao prijateljima”. I pozvao ih neka se me\u0111usobno ljube onako kao \u0161to ih je on njih ljubio.<\/p>\n

3. Mi \u0107emo se pod ovom svetom misom posebice sjetiti u molitvama na\u0161ih pokojnih nadbiskupa i sve\u0107enika koji su po Svetom redu s euharistijom bili sudbinski povezani. Sve\u0107enik, naime, dok predvodi misu, slavi \u010dudesnu preobrazbu \u010dovjeka, povijesti i svemira; slavi bo\u017eansku pretvorbu koja nadilazi vremena i prostore. Sje\u0107aju\u0107i se pokojnih nadbiskupa i sve\u0107enika, mi ve\u010deras zahvaljujemo Bogu \u0161to ih je Gospodin “izabrao prije postanka svijeta” i u “ljubavi predodredio za sebe dobrohotno\u0161\u0107u svoje volje” (Ef 1, 3 – 5). Po Svetom redu oni su bili ovla\u0161teni djelovati “u ime Krista”, Glave i Pastira Crkve, pa su uprisutnjivali Krista i sebe njemu suobli\u010davali. Na svetom \u017ertveniku, oltaru, prinosili su Kalvarijsku \u017ertva Isusove smrti i uskrsnu\u0107a. Zato je oltar sveto mjesto koje se po\u0161tuje i cjeliva. I kad god se na\u0111emo pred oltarom, mo\u017eemo parafrazirati Jahvine rije\u010di Mojsiju: “Izuj obu\u0107u svoju, jer mjesto na kojem stoji\u0161 sveto je”.<\/p>\n

S tog svetog mjesta nakon pretvorbe, Crkva moli da Bog primi \u017ertvu Kristovu koju prikazujemo kao i nakane koje mu upu\u0107ujemo. A ima ih \u0161est: Molimo za papu, biskupe i sve\u0107enike. Kako je va\u017eno imati svete pape, biskupe i sve\u0107enike; \u010destite, po\u0161tene i svete. Bez sve\u0107enika, biskupa i pape nema Crkve. A gdje nema sve\u0107enika, kr\u0161\u0107ani se osipaju i propadaju. I zato je vrlo va\u017eno moliti na tu nakanu. Moli se zatim za sve “koji prinose \u017ertvu”. To su oni koji su naru\u010dili misu; odvojili ne\u0161to od svoga kako bi doprinijeli samom slavlju. Moli i za sve koji su nazo\u010dni, kao i za kr\u0161\u0107ane diljem svijeta, posebice za one “koji tra\u017ee Gospodina iskrena srca”. Na koncu, moli se za one koji su bili s nama i zavr\u0161ili svoj ovozemni hod. A na kraju izre\u010denih molitava i nakana dolazi sve\u010dani zavr\u0161etak kada sve\u0107enik s uzdignutom patenom i kale\u017eom izgovara pohvalu Kristu: “Po Kristu i s Kristom u i Kristu, tebi Bogu Ocu svemogu\u0107emu, u jedinstvu Duha Svetoga svaka \u010dast i slava”.<\/p>\n

4. I dok ve\u010deras molimo na sve te nakane te du\u0161e pokojnika preporu\u010dujemo Bo\u017ejem milosr\u0111u, preporu\u010dimo vjernoj Odvjetnici i na\u0161im svetim za\u0161titnicima i na\u0161e sjemeni\u0161tarce, bogoslove, sve\u0107enike i sve Bogu posve\u0107ene osobe neka ih Gospodin blagoslovi i \u010duva na njihovom putu. Zahvalni Bogu za dar euharistije, molimo za sve na\u0161e obitelji i narod na\u0161: neka ostane vjeran Crkvi i njezinim pastirima te ure\u0161en kr\u0161\u0107anskim krjepostima napreduje ovdje na zemlji dok ne prispije u vje\u010dno spasenje, gdje \u0107e se pridru\u017eiti onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih, te pred prijestoljem Jaganjca moliti i pjevati: ”Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast i mo\u0107, i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke vjekova. Amen\u201c.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Katedrala, 2. studenog 2015.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zahvalimo Kristu za dar sebe i onih koji ga prinose (Misa zadu\u0161nica za pokojne nadbiskupe, sve\u0107enike i sve vjerne mrtve) …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15279"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=15279"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15280,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/15279\/revisions\/15280"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=15279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=15279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=15279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}