1. Dana\u0161nja liturgijska \u010ditanja vrlo su znakovita i slikovita. S jedne stran vidimo an\u0111ela koji se uspinje i najavljuje ono \u0161to se ima zbiti, a s druge slu\u0161amo Isusa kako s Gore bla\u017eenstava objavljuje odredbe novog Zakonika: “Blago siromasima, njihovo je kraljevstvo nebesko; blago o\u017ealo\u0161\u0107enima, oni \u0107e se utje\u0161iti; blago milosrdnima, oni \u0107e zadobiti milosr\u0111e” (Mt 5, 3-10). Va\u017eno je imati u vidu kako je upravo tih dana, neposredno prije govora na Gori, Isus odabrao prve u\u010denike koji \u0107e biti njegovi vjesnici i namjesnici, kojima \u0107e izdati odredbu: Idite po svem svijetu i propovijedajte. Krstite i nau\u010davajte. \u0160to? Evo vam novi zakon i nove propise. Njima je ozna\u010dio novi pogled na svijet i \u017eivot, progovorio o molitvi, istinoljubivosti, poniznosti, \u010disto\u0107i, milosr\u0111u, ljubavi, pra\u0161tanju, o ulozi kr\u0161\u0107anstva i evan\u0111elja u svijetu.<\/p>\n
Svetkovina Svih Svetih nam govori o ljudima koji su taj Zakon prihvatili, usvojili i vr\u0161ili. Pred \u010dudom dana\u0161njega blagdana stajao je pisac Otkrivenja pa zabilje\u017eio: ”Ja Ivan vidjeh veliko mno\u0161tvo \u0161to ga nitko ne moga\u0161e prebrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, puka i jezika” (Otkr 7, 9). U toj skupini silnog mno\u0161tva, koje stoji pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama, trebamo tra\u017eiti i sanjati svoje mjesto! I te\u017eiti i tra\u017eiti kako se ”umije\u0161ati u zbor patrijarha, proroka, vije\u0107e apostola, me\u0111u brojne \u010dete mu\u010denika, u dru\u0161tvu ispovjedalaca i djevica, te se okupiti i veseliti u zajedni\u0161tvu svih svetih”. U tom vidu pi\u0161e i poziva sveti Bernard: ”Po\u017eurimo se onima koji nas \u010dekaju i \u017eelimo one koji nas \u017eele”.<\/p>\n
2. Uz svetkovinu Svih Svetih tu je i spomendan svih vjernih mrtvih kada idema na groblje zapaliti svije\u0107e na\u0161im dragim pokojnicima. Jer, njihova pro\u0161lost na\u0161a je sada\u0161njost, a to \u0161to su oni postigli nama je obe\u0107ano u budu\u0107nosti! Stoga, kad se na\u0111emo na grobovima na\u0161ih pokojnika, razmi\u0161ljamo o na\u0161em kraju i svr\u0161etku, kao i o grobnom mjestu gdje \u0107e nas zasuti zemljom uz rije\u010di ”sjeti se \u010dovjek da si prah i da \u0107e\u0161 se u prah vratiti”. To je mo\u017eda jedini dan kad o tome intenzivnije mislimo. Dosta vremena, naime, provedemo ne obaziru\u0107i se na tu trajnu konstantu \u017eivota. \u017divimo kao da smrti nema. Ili kao da k nama do\u0107i ne\u0107e. A ipak, smrt je ne\u0161to najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. I nema ni\u0161ta u \u017eivotu tako sna\u017eno, jasno, i usudio bih se re\u0107i, pravedno kao smrt. Ona sve ljude \u010dini jednakima i pred njom nema razlike ni u stale\u017eu, ni u godi\u0161tu. I \u0161to je najzanimljivije ona nije izvan nas, ve\u0107 u nama. Sa sobom je nosimo. Zapravo, svaki na\u0161 trenutak i sve \u0161to mislimo, \u010dinimo i radimo, smrtno je, nestalno, propadljivo i prolazno. Svi na\u0161i uspjesi i neuspjesi, trenuci radosti i \u017ealosti, postaju pro\u0161lost jer nad njima se nadvija sjena smrtna.<\/p>\n
Za\u0161to onda tako rijetko na smrt mislimo? Ljudi su, naime, donedavno umirali u krugu svojih najbli\u017eih. Djeca su u roditeljskoj ku\u0107i gledala kako umire nono ili nona, a onda otac ili majka. Postupno i prirodno privikavali su se na to kako \u0107e i na njih do\u0107i red. Danas se redovito umire po bolni\u010dkim sobama. A ako slu\u010dajno umre u vlastitoj ku\u0107i, vrlo brzo se i uredno \u00abpospremi pokojnika\u00bb i odveze u mrtva\u010dnicu.<\/p>\n
3. Na svetkovinu Svih Svetih Isus i nas poziva, hrabri i poti\u010de. Ne tugujte zbog toga \u0161to ste ”siroma\u0161ni, gladni i \u017eedni pravednosti, krotki i milosrdni”. ”Blago vama kad vas pogrde i prognaju. Radujte se i kli\u010dite: velika je pla\u0107a va\u0161a na nebesima”. Pred \u010dudom dana\u0161njeg blagdana stajao je i vidjelac apostol Ivan te zapisao slijede\u0107e: ”Ja, Ivan vidjeh silno mno\u0161tvo \u0161to ga nitko ne moga\u0161e prebrojati iz svakog naroda, plemena, puka i jezika”. Blago nama ako nas je Ivan vidio u tom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih koji se klanjaju pred prijestoljem Jaganjca i govore: ”Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast i mo\u0107, i snaga Bogu na\u0161emu, u vijeke vjekova..<\/p>\n
Blago svima koji po\u0111u za Isusom po\u0161tuju\u0107i nove zakone i propise, te tako u\u0111u u novo kraljevstvo koje je pripravljeno malenima, siroma\u0161nima, umornima i uplakanima, nevinima i jednostavnima. Blago svima koji Isusove rije\u010di s Gore shvate i prihvate. Po\u010dujmo danas \u0161to nam Isus govori, \u0161to an\u0111eo poru\u010duje crkvama. Pomije\u0161ajmo se u duhu s onim silnim svijetom koji slu\u0161a i upija njegove rije\u010di. Jer, slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem, gdje ga hvale preobra\u017eeni udovi Crkve na\u0161a bra\u0107a i sestre. Onamo i mi putujemo u vjeri ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom. Stoga prihvatimo poziv sv. Bernarda pa ”umije\u0161ajmo se u zbor patrijarha i proroka, te \u010deznimo za onim \u0161to je gore i po\u017eurimo onima koji nas \u010dekaju i \u017eele”. Amen.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, 1. studenog 2015.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"