Stjepan I., papa i mu\u010denik
\n(\u010citanja: Mudr 3, 1-9; 2 Pt 3, 8-14; Mt 14, 22-36)<\/p>\n
\n1. ”La\u0111a se bila otisla od kraja i bila je \u0161ibana valovima” pi\u0161e danas Matej u evan\u0111elju i dodaje kako ”bija\u0161e protivan vjetar” (Mt 14, 24). Tako on opisuje stanje na Tiberijadskom jezeru po kojem plo\u00acvi mala la\u0111a ”\u0161ibana valovima i protivnim vjetrovima”. Nikakvo \u010dudo \u0161to su apostoli u strahu. Nama uz more ova slika o upla\u0161enim apostolima posve je jasna. Nigdje se, naime, \u010dovjek ne osje\u0107a tako nemo\u0107an kao kad se na\u0111e na uzburkanoj pu\u010dini mora gdje valovi bjesne, a dubina mora i \u0161irina bez kraja prijeti strahom i neizvjesno\u0161\u0107u. U takvom stanju \u017eivci popu\u0161taju, narav se buni, a hrabrosti nestaje. Preostaje jedino nagonska borba za \u017eivotom i \u017earka \u017eelja \u010dim prije dokopati se mirne luke.
\nStari su pisci govorili i pisali kako je oluja na moru slika povijesti Crkve i kr\u0161\u0107ana u njoj. Ve\u0107 preko dvije tisu\u0107e godina plovi Kristova la\u0111a-Crkva koju \u0161ibaju valovi sa svih strana. More kojim plovi nije nikad mirno. A vjetar je \u010desto protivan i jak. Kad se Isus opra\u0161tao od svojih u\u010denika na Posljednjoj ve\u010deri, najavio im je kako \u0107e u ”svijetu imati puno muke” i potakao ih neka ”budu hrabri jer on je pobijedio svijet” (Iv 16, 33). Kroz svoju dugu povijest Crkva je uvijek imala (i imat \u0107e) svoju muku u svijetu; imat \u0107e puno progonitelja i neprijatelja. No, to je si\u00acguran znak da je ona Kristova, te da se njezini \u010dlanovi ne trebaju bojati nevremena i oluja. Jer, Krist je kormilar na la\u0111i, pa se njezini protivnici ne mogu nadati da \u0107e la\u0111a potonuti. Gospodin je, naime, ja\u010di od svih tih nevolja. On je gospodar i vjetra i mora. On upravlja la\u0111om na\u0161e Crkve i na\u0161ega \u017eivota i na olujnoj pu\u010dini mora.<\/p>\n
2. Papa Stjepan I., za\u0161titnik ove trooto\u010dke biskupije, u svom kratkom pontifikatu od tri godine osjetio je na vlastitoj ko\u017ei \u0161to zna\u010de valovi izvana i vjetrovi iznutra. U njegovo vrijeme, kao uostalom u vrijeme prvih nekoliko stolje\u0107a Crkva je bila izlo\u017eena velikim progonima izvana, ali i brojnim herezama i sukobima iznutra. Isus joj je to i najavio jer je u svojoj bo\u017eanskoj prodornosti vidio mno\u0161tvo onih koji \u0107e istinu primati polovi\u010dno. Vidio i one koji \u0107e pod “firmom istine” \u0161iriti la\u017ei i zavo\u0111enja, kao i one koji \u0107e istinu okretati na svoju. Ali, vidio je i one koji \u0107e proslaviti Isusovo ime vjernim slu\u017eenjem i slavnim mu\u010deni\u0161tvom poput dana\u0161njeg sveca, pape Stjepana.
\nIsus, naime, nije obe\u0107ao Crkvi sigurnost i za\u0161titu od pote\u0161ko\u0107a i problema. Ali, obe\u0107ao je svoju potporu i pomo\u0107. Dapa\u010de, sagradio je Crkvu na stijeni koju ni vrata paklena ne\u0107e nadvladati, jer On je s njome u sve dane do svr\u0161etka svijeta. Crkva je stoga uspje\u0161no brodila i nije se bojala ni napada izvana, a niti razdornih sila iznutra. A nju je kroz stolje\u0107a poga\u0111alo unutarnje rastakanje i izvanjsko ugro\u017eavanje. Udaralo se nemilosrdno po njezinoj strukturi i obaralo na hijerarhiju i na sve \u0161to u njoj predstavljalo red: Na dogmu, zakon, zapovijed, pravila i propise. Bilo je trenutaka kad se Crkvu htjelo desakralizirati i posvjetovnja\u010diti; zanijekati joj njezin nadnaravni karakter i nadzemaljski autoritet. Ili, u\u010diniti da bude udruga za rje\u0161avanje socijalnih pitanja, u slu\u017ebi zemaljskog progresa i materijalnog blagostanja ljudi. Hvala Bogu da tome nije podlegla, nego se ravnala prema zakonima mudrosti koju nam Bo\u017eja Rije\u010d nudi i predaje.
\n3. Upravo u prvom \u010ditanju iz Mudrosti \u010duli smo kako su ”du\u0161e pravednika u ruci Bo\u017ejoj”, te kako su ”za malo muke zadobili dobra velika”. Kada pisac govori o mudrosti, on \u017eeli istaknuti kako je va\u017eno imati tu mudrost \u017eivota po kojoj znamo za\u0161to \u017eivjeti, mu\u010diti se i vjerovati. Ako toga nema, \u010dovjek izgleda kao “lutaju\u0107i bez puta, kao tragaju\u0107i bez cilja i kao umiru\u0107i bez utjehe” (Pegy). Neki takvo stanje duha slikovito opisuju kao “\u0161izofreni” raskola manjih ili ve\u0107ih razmjera na razini dru\u0161tva, obitelji, stranke i poduze\u0107a. A to \u010desto prati i “masovno ludilo” koje podr\u017eavaju medijski manipulatori javnoga mnijenja. Posljedice pak svega toga jest “mentalna anarhija” po kojoj \u010dovjek nije kadar s\u00e2m zaklju\u010divati. Zbog toga \u010dezne za Orwellovim ”Velikim bratom” koji \u0107e bdjeti nad svime \u0161to se zbiva, te umjesto njega misliti i zaklju\u010divati (The big brother is watching over You).
\nOva “mentalna anarhija” u kombinaciji s “masovnim ludilom” o\u010ditovala se posebice u ideologijama i zabludama XIX i XX. stolje\u0107a koje su gradile svijet bez Bo\u017eje mudrosti, pa ostavile razorne tragove u nau\u010davanju i u pona\u0161anju. Plodove tih ideologija jo\u0161 i danas \u017eanjemo, a to su pozitivizam, liberalizam, fa\u0161izam i komunizam. Pozitivizam je nau\u010davao i vjerovao kako \u0107e samo ”znanje spasiti \u010dovjeka”. Stoga je smatrao da su in\u017einjeri, tehni\u010dari i u\u010denjaci najpozvaniji i zapravo jedini kadri unaprje\u0111ivati \u010dovjeka i dru\u0161tvo. Druga zabluda i ideologija liberalizma stavila je naglasak na posjedovanje i imanje. Na tim principima gra\u0111ena je zapadna civilizacija koja danas pro\u017eivljava krizu velikih razmjera. Fa\u0161izam poznat po rasnim zakonima i stra\u0161nim stradanjima u ime tih zakona na sre\u0107u nije dugo trajao. No, najopasnija ideologija, koja je pokupila ono \u0161to je najnegativnije u pozitivizmu i liberalizmu, bio je komunizam. On je desetlje\u0107ima, ne samo gradio svijet i dru\u0161tvo bez Boga, ve\u0107 u\u010dio, zavodio i indoktrinirao milijunske mase ljudi.<\/p>\n
4. Prakti\u010dni ishod ideolo\u0161kih odvo\u0111enja ljudi od Boga iz XIX i XX. stolje\u0107a ba\u0161tinimo i danas u posljedicama nenormalnog pona\u0161anja, kao i u devijacijama opho\u0111enja i prosu\u0111ivanja. Osje\u0107amo, naime, kako se izokre\u0107e skala vrjednota i stvara neprirodno ozra\u010dje dru\u0161tvenih zala, s prili\u010dno nagla\u0161enim nemoralnim i nenormalnim standardima koje se onda prikazuje “normalnima”. U takvom “ozra\u010dju” napr. postaje normalno “stjecati bogatstvo bez rada”, promicati znanost bez \u010dovje\u010dnosti, poticati trgovinu bez morala i savjesti, te voditi politiku bez principa. A da ne govorimo o devijacijama i nastranostima obiteljskog i seksualnog \u017eivota. Nestaje ”mudrosti usred puka koja pobu\u0111uje divljenje”, pi\u0161e stari Sirah. Umuko\u0161e i zanijemi\u0161e u\u010ditelji i proroci dobrote, \u017ertve i po\u0161tenja. A na njihovo mjesto uspe\u0161e se zavodnici i la\u017eni \u0161iritelji ovozemaljskog mesijanizma bez Boga i bez Bo\u017eje mudrosti.
\nNo, usprkos obe\u0107anog raja na zemlji i boljeg dru\u0161tva i \u017eivota, spomenute ideologije u\u010dinile su \u010dovjeka “razjarenom zvijeri” (Bernanos), koja bez milosr\u0111a uni\u0161tava okoli\u0161 i stvara takozvani “napredni svijet” u kojem \u010dovjek ne\u0107e mo\u0107i \u017eivjeti. “Mo\u0107i \u0107e \u017eivjeti, ali uz uvjet da bude manje \u010dovjek”, veli Bernanos. Eto, zbog \u010dega nam je potrebno vra\u0107ati se Bogu Stvoritelju i \u010duti njegove mudre upute i upozorenja. U tom vidu i knjiga Mudrosti poti\u010de nas da ne budemo ”lutalice bez puta i tra\u017eitelji bez cilja”. A evan\u0111elje o Petru i apostolima na uzburkanom moru donosi Isusove utje\u0161ne rije\u010di: ”Hrabro samo. Ja sam s vama, ne bojte se”.
\n5. Kad slavimo blagdane svetaca i mu\u010denika, mi se pitamo koja je njihova uloga danas? \u0160to oni poru\u010duju suvremenom \u010dovjeku-vjerniku na po\u010detku 21. stolje\u0107a? Posebice pak \u0161to nam poru\u010duju mu\u010denici iz prvih kr\u0161\u0107anskih vremena, poput pape Stjepana? Zanima nas osobito gdje su se oni nadahnjivali pa su mogli odoljeti stupicama zavo\u0111enja i progona, kako u tre\u0107em tako i u dvadesetom stolje\u0107u? I na\u0161a je doma\u0107a Crkva kao i papa Stjepan bila je suo\u010dena s udarima jakih valova izvana i zavodljivih i opasnih vjetrova iznutra. Zato je uvijek aktualna ona prastara molitva \u0161to su je vjekovima molili na\u0161i o\u010devi i pradjedovi: Da se udostoji\u0161 svoju Crkvu ravnati i uzdr\u017eati, molimo te, usli\u0161i nas! Gdje bismo mi danas bili da nije bilo duha svetog Stjepana me\u0111u na\u0161im biskupima, sve\u0107enicima i vjernicima?! S posebnom rado\u0161\u0107u danas se sje\u0107amo onog nezaboravnog 3. listopada 1998. kad je sveti Ivan Pavao II. proglasio bla\u017eenim na\u0161eg mu\u010denika iz XX. stolje\u0107a, kardinala Alojzija Stepinca komu se rado utje\u010demo u na\u0161im potrebama, na njegov grob hodo\u010dastimo i molimo njegov zagovor i pomo\u0107.
\nJer, \u0161tuju\u0107i svece, mi priznajemo kako nam je zakon Evan\u0111elja jedina i cjelovita mudrost \u017eivota koja nam poma\u017ee da se opredijelimo za one neprolazne i vje\u010dne vrijednosti. ”Jer sveti Stjepan mu\u010denik, na\u0161eg je grada za\u0161titinik”. Narod koji \u0161tuje svece i mu\u010denike, kr\u0161\u0107anski je narod koji se time ponosi i ne boji se ni smrti, ni nasilja. On se time pribraja onoj velikoj pobjedni\u010dkoj zajednici op\u0107instva svetih koji se pred uskrslim Jaganjcem klanjaju i pjevaju: Svet, svet i presvet! Kultom svetaca, naime, najlak\u0161e se otklanjaju sva moderna zavo\u0111enja ljudi: od pozitivizma, ateizma i manipulacije do liberalizma, relativizma i svih drugih ”izama” i zastranjenja. To je zapravo aklamacija onom milosnom i evan\u0111eoskom kr\u0161\u0107anstvu koje su ispovijedali i prakticirali na\u0161i o\u010devi kroz stolje\u0107a jer su bili sigurni da su sveci Bo\u017eji miljenici, mo\u0107ni zagovornici i dragi na\u0161i za\u0161titnici. U tom duhu mi \u0107emo danas s vjerom moliti neka i nama po zagovoru svetog Stjepana Gospodin udijeli milost da ljubimo ono \u0161to je on ljubio, a u \u017eivotu provedimo \u0161to je nau\u010davao. ”Jer sveti je Stjepan mu\u010denik, na\u0161ega grada za\u0161titnik”. Ju\u010der, sada i uvijeke. Amen.<\/p>\n
\nMons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski
\nHvar, 2. listopada 2015.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"