Gospa od Ru\u017earija (Preko, 4. 10. 2015.)
\n(1. Zah 2, 14-17; Ps Veli\u010da; 2. \u010ditanje: Dj 1,12-14; Lk 1, 39-47)<\/p>\n
1. Prije 13 godina, 16. listopada 2002. sveti Ivan Pavao II. objavio je apostolsko pismo kojim je proglasio “godinu krunice” (2002.- 2003.), te predlo\u017eio neka se, uz ve\u0107 postoje\u0107ih pet radosnih, \u017ealosnih i slavnih otajstva, uvede i pet “otajstava svjetla” koja govore o “kr\u0161tenju na Jordanu”, o “svadbi u Kani Galilejskoj”, o “navje\u0161tenju Bo\u017ejeg kraljevstva”, o “preobra\u017eenju”, te o “Euharistiji”. Pozivaju\u0107i vjernike neka moljenjem krunice razmatraju Kristovo lice, on je po\u017eelio da im na tom putu razmatranja u\u010diteljicom bude Marija, njegova Presveta Majka.<\/p>\n
U Sikstinskoj kapeli, negdje u sredini Posljednjeg suda paralelno s Gospinim obrisima s desne strane Otkupitelja koji sudi svijetu, upada u o\u010di detalj mi\u0161i\u0107avog \u010dovjeka koji u ispru\u017eenoj lijevoj ruci \u010dvrsto dr\u017ei krunicu i pru\u017ea je mu\u0161karcu i \u017eeni kako bi im pomogao popeti se u raj. Ovo je Michelangelo oslikao tridesetak godina prije nego je papa Pio V. ustanovio liturgijski spomen BDM od Pobjede kao uspomenu na pobjedu kr\u0161\u0107anske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. Pu\u010dka je pobo\u017enost, naime, pripisala tu pobjedu zagovoru Djevice koju se molilo i zazivalo molitvom krunice. U ovaj blagdan ‘svetog Ru\u017earija’ lijepo se uklapaju i godine na\u0161e molitve i neizvjesnosti iz nedavnog Domovinskog rata kad su na\u0161i branitelji, goloruki i s krunicom oko vrata ustali u obranu slobode i narodnog identiteta. I dogodilo se \u010dudo slobode zahvaljuju\u0107i mo\u0107nom zagovoru Presvete Djevice (kard. Kuhari\u0107). Krunica je bila draga molitva na\u0161ih roditelja i brojnih svetaca i bla\u017eenika. Ona je postala simbolom obrane na\u0161ih ognji\u0161ta i na\u0161ih sveti\u0161ta. Nju je stolje\u0107ima poticalo i preporu\u010divalo Crkveno u\u010diteljstvo, a po svojoj jednostavnosti ona se dobro uklapa u duhovni hod kr\u0161\u0107anstva. I premda je krunica “marijanski intonirana”, ona je “molitva kristolo\u0161kog srca”, “sa\u017eetak evan\u0111eoske poruke” (br. 1), po kojoj promatramo Isusovo lice (br. 3) Marijinim o\u010dima”, veli sv. Ivan Pavao II.<\/p>\n
2. Prije tri godine mi smo otvorili Godinu vjere uz pedesetu obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog sabora i dvadeset godina objave Katekizma Katoli\u010dke Crkve koji je jedan od najva\u017enijih koncilskih plodova. To su ta dva doga\u0111aja zbog kojih je Papa objavio Godinu vjere koju je bila sve\u010dano otvorena u Vatikanu i diljem svijeta. Tijekom tri godine na\u0161eg hoda u vjeri razmi\u0161ljali smo o Crkvi, o obitelji, te ove tre\u0107e godine o Bo\u017ejoj nazo\u010dnosti u euharistiji. Po euharistiji, naime, Krist stanuje me\u0111u nama. On, koji je pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro, nastavlja i danas lije\u010diti bolesne, hraniti gladne, tje\u0161iti \u017ealosne, obra\u0107ati gre\u0161nike i pra\u0161tati na\u0161e grijehe. Stoga mu hrli svatko tko ga voli i tko ga treba. Da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme. Da dobije njegov blagoslov. Na\u0161 trogodi\u0161nji hod u vjeri zavr\u0161it \u0107emo euharistijskim kongresom u Zadru, u subotu 17. listopada. Tim slavljem na starim temeljima kr\u0161\u0107anskog Zadra (Iadera christiana), \u017eelimo ispovjediti kako nas Isus i danas svojim tijelom \u010dudesno lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. Ovih se dana pripremimo za taj milosni susret.<\/p>\n
\u0160to se zapravo bio cilj i svrha slavlja Godine vjere? \u017deljelo se najprije posvijestiti zna\u010denje II. Vatikanskog sabora kao najva\u017enijeg crkvenog doga\u0111aja u XX. stolje\u0107u. Htjeli smo tako\u0111er prelistati stranice koncilskih dokumenata, posebice onih koji se odnose na Crkvu, sve\u0107enike i narod Bo\u017eji. Jer, Crkva nije utemeljena na nekom mitskom doga\u0111aju, nego je ukorijenjena u povijesnoj osobi Isusa Krista. I ona nije puka skupina ljudi, dru\u0161tvo ili sindikalna udruga \u0161to se bori za svoje ciljeve. Ona je \u017eivi organizam komu je glava Krist, a Duh Sveti \u017eivot i du\u0161a. Ona je bo\u017eanska i ljudska stvarnost, ro\u0111ena u krvi na kri\u017eu, te nastavlja u vremenu i prostoru, kao ‘produljeno Isusovo utjelovljenje’ \u017eivjeti me\u0111u ljudima. Na Duhove je s Marijom po\u010dela rasti i osvajati svijet. I razvija se, evo, kroz stolje\u0107a sve do na\u0161ih dana.<\/p>\n
3. Zbog toga se rado oko nje okupljamo i hodo\u010dastimo u njezina sveti\u0161ta u kojima se pjeva i moli. Jer, ”tu vise zavjetni darovi, siroma\u0161nog, pobo\u017enog puka… Do\u010dekuju nas prijazno zidovi stari, skloni\u0161ta priprostih du\u0161a, ribara i mornara. Mnogo su uzdaha \u010duli polumra\u010dni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara” (F. Alfirevi\u0107). Marijina sveti\u0161ta kao oaze duhovnosti i kad su suzama oblivena, ozdravljaju du\u0161u \u010dovjeka i donose okrjepu i blagoslov.
\nCrkva Isusovih u\u010denika zapo\u010dela je svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje ve\u010dere. S Marijom \u0107e zavr\u0161iti i svoj hodo\u010dasni\u010dki put prema eshatonu. Marija je, dakle, uz Isusa u sredi\u0161tu Crkve. Stoga je pozdravljamo rije\u010dima i hvalospjevom njezine ro\u0111akinje Elizabete koja ju je prepoznala kao \u017eenu vjere: ‘Blagoslovljena si me\u0111u \u017eenama jer si povjerovala da \u0107e se ispuniti \u0161to ti je re\u010deno od Gospodina’.
\nUstani Gospe i pohiti k nama, onako kako si hitila svojoj ro\u0111akinji Elizabeti. Pohiti u na\u0161e obitelji, sela i gradove. \u017delimo, Gospe, \u010duti Tvoj pozdrav i osjetiti kako nam Isusa nosi\u0161, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje. Neka nam du\u0161a kli\u010de od radosti i veli\u010da tebe, pomo\u0107nice na\u0161a. Utje\u010demo se pod tvoje okrilje stihovima sve\u0107enika Mirka Talaji\u0107a:
\n“Vrati se k nama Djevice \u010dista, ko zora \u0161to nam donosi dan.
\nVrati nam nadu, vrati nam Krista, u srce na\u0161e i u na\u0161 stan!
\n(Mirko Talaji\u0107, Maslinski zvuci, Gospi Pomo\u0107nici, str. 48)
\nGospo od Ru\u017earja, moli za nas. Amen.<\/p>\n
\nMons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"