U tjedniku Nacionalu od 11. 08. 2015., str. 13. objavljen je kratki razgovor sa zadarskim nadbiskupom, mons. \u017delimirom Pulji\u0107em: ”Pljeskati u crkvi nije liturgijski opravdano”. Razgovor je vodila <\/i>Orhidea Gaura Hodak, zamjenica Glavnog urednika.<\/i><\/p>\n
\u00a0 1. Uva\u017eeni nadbiskupe, Mons. dr. Pulji\u0107, kako komentirate to \u0161to su se na sve\u010danoj misi u kninskoj crkvi 5. kolovoza na po\u010detku mise \u010ditala imena visokih uzvanika te \u0161to se tom prilikom u crkvi na toj istoj misi pljeskalo predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarovi\u0107, kninskoj gradona\u010delnici Josipi Rimac i pjeva\u010du Marku Perkovi\u0107u Thomsonu, dok su se istovremeno u samoj crkvi mogli \u010duti zvi\u017educi na ra\u010dun predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leke?<\/i><\/p>\n
\u00a0Nisam \u010duo zvi\u017eduke u crkvi, ve\u0107 selektivno pljeskanje. Ali, moram re\u0107i kako nije uop\u0107e prikladno, a niti liturgijski opravdano, pljeskati u crkvi. To smo pomalo ba\u0161tinili od karizmatskog pape Ivana Pavla II. Njegove su mise kao \u0161to znate uvijek bile osobiti spektakl u kojem se \u010desto moglo \u010duti pljesak i uzvike okupljenih vjernika. No, ako ste u zadnje vrijeme pratili svete mise s Trga svetog Petra, mogli ste primijetiti odre\u0111ene promjene. Naime, nakon \u0161to sveti Otac stigne pred oltar pozdravljan pljeskom i pjesmom, a prije samog po\u010detka svete Mise, voditelj programa najavljuje: ”Uskoro zapo\u010dinje sveta euharistija pa se mole nazo\u010dni vjernici da se uzdr\u017ee od pljeskanja i izvikivanja”. To je uveo papa u miru Benedikt XVI. U tom vidu velim kako nije prikladno, a niti liturgijski opravdano pljeskati u crkvi tijekom svete mise.<\/p>\n
2. Je li Crkva i odr\u017eavanje Svete mise prili\u010dna prigoda za veli\u010danje pojedinih politi\u010dara?<\/i><\/p>\n
Eu<\/i>haristija je sveta slu\u017eba u kojoj okupljena zajednica moli i pjeva. I sve\u0107enik, koji je predvoditelj slavlja, u odre\u0111enom trenutku povla\u010di se u pozadinu i prepu\u0161ta rije\u010d Kristu koji dolazi na oltar da nas pou\u010di, ohrabri i nahrani svojim tijelom. I potakne da \u017eivimo kao Bo\u017eja djeca. Nigdje tako kao oko oltara Crkva se ne osje\u0107a jedno i zajedno, bez obzira na starost, podrijetlo, slu\u017ebu, narodnost i rasu. Euharistijski skup, dakle, nije nikakav ”miting”, nego slavlje zajednice u kojoj se svi osje\u0107aju uku\u0107anima Bo\u017ejim. I tamo se ”ne veli\u010daju pojedinci”, ve\u0107 svi zajedno kao spa\u0161eni i nedostojni ”sugra\u0111ani svetih” veli\u010daju Onoga koji je svojim \u017eivotom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em pomilovao ljude i u\u010dinio ih dostojnima da mu hvalu pjevaju.<\/p>\n
3. \u0160to o tome ka\u017ee Sveto pismo?<\/i><\/p>\n
\u00a0U Svetom pismu ima puno poticaj i pouka gledom na euharistijsko slavlje, posebice u poslanicama apostola Pavla. Mo\u017eda je dovoljno ovdje citirati ono \u0161to ”Nauk dvanaest apostola-Didahe” sa\u017eeto i kratko veli u svezi sa slavljem euharistije u kojem stoji: ”U dan Gospodnji (u nedjelju) sabirite se zajedno i slavite euharistiju, ispovijedaju\u0107i svoje prijestupe kako bi va\u0161a \u017ertva bila \u010dista. Nijedan pak koji ima neki spor sa svojim drugom neka ne dolazi na sastanak, dok se ne pomiri kako se ne bi okaljala \u017ertva”. I zavr\u0161ava s preporukom da vjernici ”budu spremni, bdiju i ne gase svjetiljke”, jer ”ne zna se sat u koji Gospodin dolazi”.<\/p>\n
4. Mo\u017ee li se re\u0107i da su se najvi\u0161i crkveni du\u017enosnici stavili u funkciju kampanje jedne politi\u010dke stranke odnosno HDZ-a?<\/i><\/p>\n
\u00a0Ne znam po \u010demu ste to zaklju\u010dili i na \u010demu temeljite svoju tvrdnju da su se ”najvi\u0161i crkveni du\u017enosnici stavili u funkciju kampanje jedne politi\u010dke stranke”?! Istina, Crkva je osobita zajednica vjernika koja je ”u svijetu, ali ne od svijeta”. No, kad se veli kako nije od svijeta, ne zna\u010di da je izvan njega. Dapa\u010de, potpuno je uronjena u njemu, pa sve ”radosti i nade, \u017ealosti i tjeskobe ljudi na\u0161eg vremena, njezine su radosti i tjeskobe”, pi\u0161e u poznatoj konstituciji o ”Crkvi u suvremenom svijetu”. \u00a0Tamo se tako\u0111er govori i o nekim goru\u0107im problemima s kojima se vjernici susre\u0107u, kao napr. dostojanstvo braka i obitelji, promicanje kulturnog napretka, ekonomsko-socijalni \u017eivot, \u017eivot politi\u010dke zajednice, te promicanje mira. U tom vidu Crkva preko biskupa, sve\u0107enika, Bogu posve\u0107enih osoba i vjernika laika du\u017ena je dati svoj doprinos za op\u0107e dobro u svim tim pitanjima. Svatko na svoj na\u010din, uz jednu klauzulu da biskup ili sve\u0107enik ne mo\u017ee biti ministar, sabornik, gradona\u010delnik ili vo\u0111a sindikata. Tada bi se, doista, stavio ”u slu\u017ebu politike i strana\u010dke kampanje” kako vi velite. No, vjernici laici pozvani su aktivno se uklju\u010diti u arenu politi\u010dkog i dru\u0161tvenog \u017eivota. I boriti se svim dopustivim sredstvima koje im na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav kako bi dali svoj obol op\u0107em dobru u dru\u0161tvu na politi\u010dkom, gospodarskom i dru\u0161tvom polju.<\/p>\n
\u00a05. Kako \u0107e se Katoli\u010dka crkva op\u0107enito postaviti tijekom kampanje za parlamentarne izbore te \u0161to \u0107ete savjetovati sve\u0107enicima u pogledu spominjanja kampanje, izbora i pojedinih kandidata?<\/i><\/p>\n
\u00a0Parlamentarni su izbori va\u017ean doga\u0111aj u svakoj zemlji i narodu, pa tako i za Hrvatsku dr\u017eavu i njezine gra\u0111ane i vjernike. Jasno je da Crkva ne preuzima na sebe politi\u010dku borbu za vlast, ali se zauzima za op\u0107eljudske i evan\u0111eoske vrijednosti u vidu uspostave pravednog dru\u0161tva. Zbog toga je normalno da crkvene ustanove i njezini slu\u017ebenici ostaju izvan strana\u010dkoga nadmetanja. Vjernike pak koji djeluju u politi\u010dkome \u017eivotu, poti\u010de se da se organizirano i zdu\u0161no zala\u017eu za kr\u0161\u0107anske stavove koji se ti\u010du po\u0161tivanja \u017eivota, obitelji, odgoja i obrazovanja te kulture rada. Sve pak bira\u010de se poziva neka ne podlegnu ku\u0161nji odustajanja od izbora. Jer, va\u017eno je aktivno na tomu sudjelovati. Sve\u0107enicima se nala\u017ee neka bez politiziranja iskoriste predizborno vrijeme kao evangelizacijski trenutak, te s vjernicima mole za domovinu i njezin napredak u skladu s dru\u0161tvenim naukom Crkve. To je sadr\u017eaj ”predizborne kampanje” koju Crkva \u010dina na svojstven na\u010din, pa poziva svoje vjernike neka zdu\u0161no prate zbivanja i mole snagu Duha Bo\u017ejega za sve kojima \u0107e biti povjereno vodstvo odre\u0111enih poslova u na\u0161oj zemlji u idu\u0107emu razdoblju povijesti.<\/p>\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"