{"id":14463,"date":"2015-07-31T14:53:19","date_gmt":"2015-07-31T13:53:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14463"},"modified":"2015-07-31T14:53:19","modified_gmt":"2015-07-31T13:53:19","slug":"misa-zadusnica-don-srecko-frka-petesic-sali-propovijed-nadbiskupa-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14463","title":{"rendered":"MISA ZADU\u0160NICA, DON SRE\u0106KO FRKA PETE\u0160I\u0106, SALI – Propovijed nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Euharistija je spomen smrti Kristove<\/strong><\/p>\n

(Na sprovodu pok. Sre\u0107ka Frke-Pete\u0161i\u0107a – \u010citanja: Job 19, 23-27; Iv 6, 51-58)<\/p>\n

1.<\/b> Danas se ovom euharistijskom gozbom u euharistijskoj godini u na\u0161oj Nadbiskupiji opra\u0161tamo od na\u0161ega brata, sve\u0107enika don Sre\u0107ka Frke-Pete\u0161i\u0107a koji je ro\u0111en u ovoj \u017eupi Uznesenja BDM 15. listopada 1941., a za sve\u0107enika zare\u0111en u\u00a0 Zadru 29. lipnja 1966. Gospodin je odredio da godinu dana prije svoga zlatnog misni\u010dkog jubileja po\u0111e s ovoga svijeta na bolji. Uz brojne pastoralne slu\u017ebe na I\u017eu, u Ninu, Zatonu i Vrsima, te na Puntamici, Ko\u017einu i Diklu, Pagu i Radovinu bio je i dekan Pa\u0161kog dekanata, kanonik Stolnog kaptola sv. Sto\u0161ije u Zadru, te Ravnatelj Sve\u0107eni\u010dkog doma i Ustanove za uzdr\u017eavanje klerika, te \u010dlan Sve\u0107eni\u010dkog vije\u0107a. Preminuo je u 74. godini \u017eivota i 49. godini sve\u0107eni\u0161tva, u zadarskoj bolnici. Iskreni izrazi suosje\u0107anja njegovoj rodbini i rodnoj \u017eupi, vjernicima kojima je dosada slu\u017eio, bra\u0107i sve\u0107enicima i posebice Sve\u0107eni\u010dkom domu gdje je proveo zadnjih sedam godina \u017eivota. Uzoriti gospodin kard. Vinko Pulji\u0107, koji je vi\u0161e godina bio duhovnik u na\u0161em sjemeni\u0161tu, zamolio me ju\u010der da u njegovo ime izrazim suosje\u0107anje, ali i drago sje\u0107anje na pokojnika u zajedni\u010dkim duhovnim vje\u017ebama i misijama koje su njih dvojica skuplja obavljali. U ime sve\u0107enika o njegovom djelovanju govorit \u0107e \u017eupnik i dekan Pa\u0161ki don Zdenko Mili\u0107. Njega je pokojni don Sre\u0107ko ovlastio da bude izvr\u0161itelj njegove oporuke.<\/p>\n

U sklopu ovog misnog slavlja \u010duli smo Isusov govor o ‘kruhu \u017eivom koji je s neba si\u0161ao’, kao i Jobovu ispovijed da ‘njegov izbavitelj \u017eivi’. Jobov go\u00advor veli\u010danstveno je svjedo\u00ad\u010danstvo nerazorive vjere u Boga koji mu je ku\u0161nje pripustio. Jobova ispovjed vjere u srce dira: ”Ja znadem dobro: moj Izbavitelj \u017eivi i po\u00adsljednji \u0107e on nad zemljom ustati”. <\/i>Job je uvjeren da je taj neshvatljivi Bog \u017eiv, da je pobjednik smrti, i da \u0107e zadnju rije\u010d pravedno izre\u0107i svome odanom sluzi.<\/p>\n

2.<\/b> Uz ove Jobove rije\u010di \u010duli smo i Isusov govor u Kafarnaumu: ”Ja sam kruh \u017eivi koji je s neba si\u0161ao”. Kanonik Sre\u0107ko punih je 49 godina lomio kruh nebeski, hranio ljude rije\u010dju i svetim sakramentima. Posebice euharistijom koja je sredi\u0161te vjerni\u010dkog, obiteljskog, \u017eupnog, biskupijskog, crkvenog i narodnog \u017eivota i jedinstva. Nigdje tako kao oko oltara, u slavljenju Gospodnje ve\u010dere, Crkva ne izgleda tako savr\u0161eno jedna. Novo mesijansko pokoljenje, koje se okuplja u euharistijskom slavlju, ispovijeda da je Isus kruh na\u0161 koji je s neba si\u0161ao” (Iv 6, 50). Velika je to i nedoku\u010diva tajna pred kojom na\u0161e umovanje staje, pa zate\u010deni otajstvom mi se usu\u0111ujemo pobo\u017eno moliti: ”O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove; du\u0161a se napunja milo\u0161\u0107u i daje nam se zalog budu\u0107e slave”.<\/p>\n

Ako bismo upitali sv. Pavla <\/b>\u0161to je to ta sveta gozba, odgovorio bi nam kao i svojim Korin\u0107anima: “Kad god blagujete ovaj kruh i pijete ovu \u010da\u0161u, smrt Gospodnju navije\u0161\u0107ujete dok on ne do\u0111e” (1 Kor 11,26). Misa je dakle spomen Kristove smrti. Zbog toga nakon podizanja sve\u0107enik moli: “Gospodine, mi sluge tvoje i tvoj sveti narod, slave\u0107i spomen bla\u017eene muke Krista tvoga Sina, njego\u00adva uskrsnu\u0107a od mrtvih i uza\u0161a\u0161\u0107a u nebesku slavu, prinosimo savr\u0161enu i svetu \u017ertvu tvojem veli\u010danstvu”. Na oltaru se, dakle, odvija Kalvarijska \u017ertva Isusove smrti i uskrsnu\u0107a. Zato je oltar sveto mjesto koje se po\u0161tuje i cjeliva. Za njega mo\u017eemo parafrazirati Jahvine rije\u010di Mojsiju: “Izuj obu\u0107u svoju, jer mjesto na kojem stoji\u0161 sveto je”. A na tom svetom mjestu Crkva moli i prinosi preslavnom Bo\u017ejem veli\u010danstvu ”sveti kruh \u017eivota i kale\u017e vje\u010dnog spasenja” kako bi u\u0161la u puno zajedni\u0161tvo Tijela Kristova.<\/p>\n

3. <\/b>\u017divjeti otajstvo euharistije ozna\u010dava to ”zajedni\u0161tvo Tijela Kristova”, i to na tri na\u010dina: Ponajprije povezanost s Kristom tijekom \u010ditavog dana, sa svime \u0161to dan sa sobom nosi. A onda povezanost i zajedni\u0161tvo s Crkvom i njezinim problemima, te\u0161ko\u0107ama, potrebama i nadama. I na koncu tu je i tre\u0107i vid povezanosti i zajedni\u0161tva sa svim ljudima. Posebice s onima koji pate zbog bolesti, gladi, rata, progona i diskrimanicije svake vrste, jer po njihovim tegobama Isus nastavlja svoju muku u svijetu. To su oni s ”periferije” kako ih papa Franjo naziva, voli, po\u0161tuje i obilazi jer oni su najbli\u017ei i najsli\u010dniji Isusovom patni\u010dkom licu. Ali i najprikladniji za njegov ponovni dolazak. ”Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete \u010da\u0161u, smrt Gospodnju navje\u0161\u0107ujete dok on ne do\u0111e” (1 Kor 11, 26). Svako je, dakle, euharistijsko slavlje usmjereno tom dolasku koje se u ona prva vremena zaklju\u010divalo rije\u010dima: ”Do\u0111i, Gospodine Isuse; Marana tha” (1 Kor, 16, 22). Ovaj osje\u0107aj povezanosti i zajedni\u0161tva osje\u0107a se u oporuci pokojnog don Sre\u0107ka koju je vlastoru\u010dno ispisao i potpisao na duhovnim vje\u017ebama prije godinu dana, u Mukinjama, na kojima smo skupa sudjelovali. Zahvalan svima, od pokojnih roditelja, brata i sestre, odgojitelja, sve\u0107enik\u00e2 i \u010dasnih sestara do vjernik\u00e2 i nadbiskup\u00e2, posebice je lijepo pro\u010ditati re\u010denicu ”kako je bio sretan \u0161to je bio sve\u0107enik”, te kao slu\u017ebenik Crkve mogao slaviti svetu euharistijsku \u017ertvu.<\/p>\n

Euharistija je spomen onoga \u0161to se dogodilo na Posljednjoj ve\u010deri, ali i navje\u0161taj onoga \u0161to se ima dogoditi na koncu vjekova. Ona je eshatolo\u0161ka anticipacija novog neba i nove zemlje. Zapravo, kruh i vino kao plodovi zemlje i ljudskoga rada pretvaraju se u Tijelo i Krv Kristovu, te ve\u0107 sada postaju dio novog stvaranja koje se dogodilo po Kristovu uskrsnu\u0107u. U tami, dakle, ljudske povijesti koju je grijeh i zlo uprljalo, euharistijsko slavlje najavljuje uskrsno svjetlo i postaje sigurnim obe\u0107anjem i ostvarenjem budu\u0107e nade. Pokojni don Sre\u0107ko pre\u0161ao je ve\u0107 taj prag nade. Ovom euharistijskom gozbom, koju je i on 49 godina s vjerom slavio i od euharistije \u017eivio, mi njega ve\u010deras toplo preporu\u010dujemo Bo\u017ejem milosr\u0111u i vjernoj Odvjetnici Mariji koju je posebice \u0161tovao; kao i na\u0161im svetim za\u0161titnicima o kojima je s rado\u0161\u0107u propovijedao. Zahvalni Bogu za dar dobrih sve\u0107enika, molimo ve\u010deras i za na\u0161 narod neka ostane vjeran Kristu, Crkvi i njezinim pastirima, te ure\u0161en kr\u0161\u0107anskim krjepostima napreduje ovdje na zemlji dok ne prispije u vje\u010dno spasenje. Pokoj vje\u010dni daruj mu, Gospodine!<\/p>\n

\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Sali, 30. srpnja 2015.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Euharistija je spomen smrti Kristove (Na sprovodu pok. Sre\u0107ka Frke-Pete\u0161i\u0107a – \u010citanja: Job 19, 23-27; Iv 6, 51-58) 1. Danas …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14463"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14463"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14463\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14464,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14463\/revisions\/14464"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14463"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14463"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14463"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}