{"id":14322,"date":"2015-06-25T14:27:46","date_gmt":"2015-06-25T13:27:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14322"},"modified":"2015-06-25T14:27:46","modified_gmt":"2015-06-25T13:27:46","slug":"blagdan-rodenja-sv-ivana-krstitelja-relja-zadar-propovijed-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14322","title":{"rendered":"BLAGDAN RO\u0110ENJA SV. IVANA KRSTITELJA, Relja – Zadar: Propovijed mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Ivan je svjedo\u010dio istinu bez kompromisa<\/strong><\/p>\n

(Iz 49, 1-6; Ps 139; Dj 13, 22-26; Lk 1, 57-66)<\/p>\n

1.<\/b> Draga bra\u0107o i sestre, liturgija danas slavi svetkovinu Ro\u0111enja Ivana Krstitelja kojega je cijeli \u017eivot bio usmjeren prema Mesiji, Isusu Kristu. Providnost mu je udijelila ulogu da bude njegov prethodnik, “glas” koji \u0107e navijestiti utjelovljenu Rije\u010d i “pripravi put” put ”Jaganjcu Bo\u017ejem” koji oduzima grijehe svijeta. \u010culi smo ve\u010deras odlomak iz Djela Apostolskih kako Pavao na svom prvom misijskom putovanju, u Antiohiji Pisidijskoj di\u017ee se nakon \u010ditanja u sinagogi i tuma\u010di povijest spasenja: ”Izraelci i vi svi koji se Boga bojite, \u010dujte me.. Iz Davidova potomstva izvede Bog Spasitelja Isusa, a pred njegovim dolaskom Ivan je propovijedao obra\u0107enje svemu narodu” (Dj 13, 25). To je taj Ivan \u010diji ro\u0111endan danas slavimo, a kojeg Luka opisuje u dru\u0161tvu njegovih roditelja Elizabete i Zaharije koji se radovahu neizmjerno jer im Gospodin iskaza obilnu dobrotu.<\/p>\n

Po\u0111imo stoga za trenutak u dom ovo dvoje staraca kako bismo razumjeli otajstvo koje danas slavimo. Njih oboje \u017eivjeli su prema zapovijedima i odredbama Gospod\u00adnjim. Bili su ”besprijekorni i savr\u0161eni predstavnici starozavjetnih pravednika”.\u00a0 Nisu imali djece jer Elizabeta je bila nerotkinja i u poodmaklim godinama. No, u povijesti spasenja znamo kako je neplodnost bila \u010desto sastavni dio Bo\u017ejeg spasenjskog plana. Nekoliko \u017eena u povijesti SZ bile su nerotkinje, kao napr. Sara, \u017eena Abrahamova, majka Samsonova i Ana maj\u00adka Samuelova. Ali, Bog preko njihove neplodnosti ostvaruje svoje spasenjske zahvate, pa preko neplodnih majki ra\u0111aju se nosioci obe\u0107anja i proroci izraelskog naroda. Bog tako pokazuje kako svoj biolo\u0161ki opstanak i svoje spasenje Izrael treba zahvaliti samo Svemogu\u0107em Gospodinu koji je svoj narod vodio za ruku.<\/p>\n

2.<\/strong> Otac Ivanov, Zaharija, bio je iz sve\u0107eni\u010dke loze, pa je mogao slu\u017eiti u hramu. Za tu se slu\u017ebu izabiralo kockom, pa je ta \u010dast mogla zapasti nekoga mo\u017eda samo jednom u \u017eivotu. Izabranik je ulazio u sveti\u0161te kao zastupnik Bo\u017ejeg naroda prinijeti k\u00e2d Gospodinu. Obred je nalagao da se pred \u017ertvenikom nakloni i moli. S njim je u taj \u010das molio i narod okupljen u predvorju hrama i u cijeloj zemlji. Mo\u017eemo samo pretpostaviti kako je kucalo Zaharijino srce kad je tog znakovitog dana u\u0161ao do zastora koji je skrivao Svetinju nad svetinjama. On pred Bo\u017ejim Pomirili\u0161tem, a u predvorju predstavnici Izraela, sve\u0107enici i leviti, doma\u0107i i do\u0161ljaci. Zaharija moli za dolazak mesijanskog kraljevstva, kao i sav narod koji mu se u molitvi pridru\u017eio. A kad mu se u molitvi ukaza Bo\u017eji glasnik, Zahariju strah spopade pa ga je an\u0111eo tje\u0161io neka se ne boji, jer ”usli\u0161ana mu je molitva. Njegova \u017eena Elizabeta rodit \u0107e sina, pa neka mu na\u00addjene ime Ivan. On \u0107e im biti radost i veselje, a njegovo\u00a0 ro\u0111enje mnoge \u0107e obradovati”.<\/p>\n

Poslu\u0161ajmo jo\u0161 koju re\u010denicu kako an\u0111eo najavljuje mesijansko kraljevstvo. A Ivana, glasnika \u00a0toga kraljevstva opisuje kao onoga koji \u0107e ”biti velik pred Go\u00adspodinom; ni vina ni drugog opojnog pi\u0107a ne\u0107e piti. A mnoge \u0107e sinove Izraelove obratiti Bogu njihovu” (Lk 1,15\u201417). Ivan je, dakle, dijete milosti kao Izak, Samson, Samuel. On \u0107e biti ”glasnik i prete\u010da” koji ima pripraviti put Gospodinu i ”obratiti srca otaca” (Mal 3,1.24).\u00a0 S Ivanom Krstiteljem, koji je prorok posljednjih vremen\u00e2, zatvara se \u00a0proro\u0161tvo Starog zavjeta, a otvara eshatolo\u0161ko doba, vrijeme Duha Svetoga. Njemu je kao prete\u010di dodijeljen zadatak pripremiti narod na veliki mesijanski doga\u0111aj, na dolazak Isusa iz Nazareta.<\/p>\n

3.<\/b> Luki zapravo dugujemo \u0161to imamo bogato izvje\u0161\u0107e o Ivanovom i Isusovom ro\u0111enju i prvim godinama \u017eivota. Zbog toga je njegovo evan\u0111elje ”najljep\u0161a knjiga”, ne samo s povijesnog ili knji\u017eevnog zrenika, nego i s onog teolo\u0161kog. Pisac pokazuje osje\u0107aj za psiholo\u0161ke i du\u0161evne pojave kojima prodire u du\u0161u i dira srce. On vjerno prenosi \u0161to je vidio i \u010duo, te opisuje ”doga\u0111aje koji se ispuni\u0161e me\u0111u nama”. Ali, ne daje samo puko izvje\u0161\u0107e ili teolo\u0161ko promi\u0161ljanje, ve\u0107 prenosi vjeru prve zajednice koja sve te doga\u0111aje duboko pro\u017eivljava i navje\u0161\u0107uje u liturgiji. Nije onda \u010dudno \u0161to Luka po\u010dinje evan\u0111elje s litur\u00adgijom u hramu gdje ”Zaharija ulazi u Sveti\u0161te prinijeti k\u00e2d” (Lk 1,8-10. Taj scenarij u Hramu veoma je znakovit i bogat. Pred kadionim \u017ertvenikom koji je oblo\u017een zlatom u svetom gradu Jeruzalemu, pred samim zastorom koji skriva Svetinju nad svetinjama, stoji sve\u00ad\u0107enik Zaharija. I obavlja prvi i mo\u017eda jedini put u svom \u017eivotu najsve\u010daniji \u010din svoje sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe. Vani, u pred\u00advorju Hrama mno\u0161tvo stoji i skupa s njime moli. Luka, dakle, liturgijskim \u010dinom zapo\u010dinje svoje evan\u0111eosko izvje\u0161\u0107e: ”Dok je Zaharija prinosio kad sve je ono mno\u0161tvo naroda vani molilo”. Sli\u010dnim liturgijskim \u010dinom on tako\u0111er zavr\u0161ava svoje evan\u0111elje: ”Dok je Isus uzlazio na nebo i blagoslivljao ih”, apostoli ”pado\u0161e ni\u010dice a onda puni radosti vrati\u0161e se u Jeruzalem ”te sve vrijeme u hramu blagoslivljahu Boga” (Lk 24,52-53).<\/p>\n

Zato je liturgija bit Crkve. Jer, Crkva slavi euharistiju i od euharistije \u017eivi. Ona bez Krista i euharistije ne mo\u017ee. U liturgijskom slavlju Crkva radosno moli, razmi\u0161lja i pje\u00adva o \u010dudesnim Bo\u017ejim djelima. Jer, Isus je svojim utjelovljenjem u\u0161ao u ljudsku povijest i u\u010dinio je svojom. A liturgija je to do\u017eivljeno opisala i opje\u00advala. U tom kontekstu valja gledati i Ivana Krstitelja koji je svojim radom, propovijedanjem i molitvom ostavio vidljive tragove. Ni pred kim nije imao straha, niti su mu koljena klecala. Imao je jasna na\u010dela kojima je ostao vjeran do kraja. Nije popustio ni pred Herodom i njegovom prile\u017enicom Herodijadom. Bio je pravi granit zna\u010daj i karakter. Zato je Isusu bio drag pa ga je pohvalio kako se takav ”od \u017eene rodio nije”. Svojom dosljedno\u0161\u0107u, \u017ertvom i smr\u0107u zaslu\u017eio je takve pohvale. Zbog toga je postao drag i na\u0161em \u010dovjeku, a po sudbini blizak vjerniku Hrvatu. Jer, puno je Ivan\u00e2 stradalo \u0161irom Lijepe Na\u0161e, samo samo zato \u0161to nisu htjeli pogaziti svoje vjere, zanijekati svoje korijene i odre\u0107i se kr\u0161\u0107anskih na\u010dela. Ivan im je u tome bio i nadahnu\u0107e i za\u0161titnik pa su mogli neustra\u0161ivo ostati vjerni onomu \u0161to su od svojih primili. Gdje bismo, zapravo, danas bili da nije bilo na\u0161ih hrabrih, neustra\u0161ivih i svjesnih o\u010deva i majki?!<\/p>\n

4.<\/b> Iz povijesti znamo da je Katoli\u010dka Crkva \u010desto morala polagati dva te\u0161ka ispita i voditi dvije ozbiljne bitke: Jednu za goli \u017eivot i opstanak s mo\u0107nicima ovoga svijeta koji su je htjeli u\u010diniti svojom slu\u0161kinjom: od rimskih careva do bolj\u0161evi\u010dkih i komunisti\u010dkih komesara. Drugu bitku vodila je za o\u010duvanje svetih tajna u svom krilu, s vlastitom djecom. Crkvu je, dakle, kroz stolje\u0107a poga\u0111alo unutarnje rastakanje i izvanjsko ugro\u017eavanje. I dok se s jedne strane udaralo po njezinoj strukturi i obaralo na njezinu hijerarhiju, s druge strane ku\u0161alo se zanijekati njezin nadnaravni karakter i posvjetovnja\u010diti je. A zaboravljalo se da je ona ”glasnica vje\u010dnosti i nadzemaljske istine”, te navjestiteljica ”novoga neba i nove zemlje’.<\/p>\n

\u0160to nam onda u tom kontekstu mogu pomo\u0107i sveci koje u liturgiji slavimo?! Koja je njihova poruku dana\u0161njem \u010dovjeku pred brojnim izazovima, zastra\u0161ivanjima i zavo\u0111enjima kojima su izlo\u017eeni u ovom vremenu u kojem \u017eivimo?! I posebice \u0161to sveti Ivan Krstitelj mo\u017ee re\u0107i dana\u0161njim vjernicima?! Najprije valja konstatirati kako je \u0161tovanje svetaca tihi, ali radikalni otklon svih zavo\u0111enja, progona i zastra\u0161ivanja. Ono je potvrda nadnaravnom, milosnom i evan\u0111eoskom kr\u0161\u0107anstvu koje su ispovijedali i prakticirali na\u0161i o\u010devi kroz stolje\u0107a. Oni su, naime, s vjerom prihva\u0107ali i liturgijom proslavljali svete doga\u0111aje iz Povijesti spasenja. Njima je sveta Misa i misna pretvorba bila predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovog kona\u010dnog dolaska ”jednog dana”. Stoga i mi kao njihovi potomci danas, poput sv. Ivana vjerujemo Jaganjcu koji nam dolazi i oduzima grijehe svijeta. Pa, poput brojnih Bo\u017ejih ugodnika molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Do\u0111i Gospodine Isuse!<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Zadar-Relja, 24. 06. 2015.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ivan je svjedo\u010dio istinu bez kompromisa (Iz 49, 1-6; Ps 139; Dj 13, 22-26; Lk 1, 57-66) 1. Draga bra\u0107o …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14322"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14322"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14322\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14323,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14322\/revisions\/14323"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}