Gospo\u0111a Ksenija Abramovi\u0107 sa svojim suradnicima okupila nas je ve\u010deras na predpremijeru dokumentarnog filma “Magnum crimen 1945”. Sedamdeseta obljetnica ”Bleibur\u0161ke tragedije” bila je povodom i razlogom da scenaristica i redateljica gospo\u0111a Nada Prka\u010din pripremi\u00a0 dokumentarni film o velikom zlo\u010dinu koji se dogodio u svibnju 1945. Rije\u010d ”Bleiburg” jest metafora mu\u010denja, progona i pogibije silnog mno\u0161tva na\u0161ih sunarodnjaka. I ne mo\u017ee ga se izbrisati iz sje\u0107anja i prekriti pepelom zaborava. Duboko urezan u pam\u0107enje s kri\u017enim putovima i masovnim grobi\u0161tima Bleiburg se ne smije ”zaobilaziti”, pre\u0161u\u0107ivati i nijekati.<\/p>\n
U predgovoru knjige “\u010cuvari bleibur\u0161ke tragedije” na\u0161 uva\u017eeni akademik iz Po\u017eege, Dubravko Jel\u010di\u0107 pi\u0161e da se od Krbave (1493), preko pogibije Zrinskih i Frankopana (1671) do Bleiburga (1945) provla\u010di prepoznatljiva nit na\u0161eg mu\u010deni\u0161tva. Istina, spomenute tragedije dogodile su se u razli\u010ditim povijesnim okolnostima i s razli\u010ditim protivnicima: \u00a0Krbava s Turcima, pogibija Zrinskih i Frankopana s Habsburgovcima, Bleiburg s partizanima. No, akademik Jel\u010di\u0107 veli da one imaju zajedni\u010dko obilje\u017eje: Prijevaru. Na Krbavskom polju, naime, hrvatske su \u010dete pod zapovjedni\u0161tvom bana Deren\u010dina navedene u zasjedu i napadnute s le\u0111a, pa je pred okrutno\u0161\u0107u turske sile izginuo cvijet tada\u0161nje hrvatske vojske i plemstva. Manje od dva stolje\u0107a kasnije hrvatski su velika\u0161i, Zrinski i Frankopan, do\u0161li u Be\u010d vjeruju\u0107i carskoj rije\u010di, te postali \u017ertve izdaje europske diplomacije i prijevare be\u010dkog dvora. A \u0161to re\u0107i o Bleiburgu, gdje su britanski \u010dasnici ne\u010dasno i sramno, najprije razoru\u017eali hrvatsku vojsku, a onda je skupa s civilima izru\u010dili jugoslavenskim komunistima upravo na Bleibur\u0161kom polju. Zato se tamo svake godine molitvom spominjemo znanih i neznanih stradalnika po logorima i grobi\u0161tima od Dravograda, Maribora i Tezna do Ogulina i Gospi\u0107a, od Maceljskih \u0161uma i Jazovke do Jasenovca i Gline, od Kri\u017eevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Fo\u010de, Zenice i Mostara.<\/p>\n
Ta godi\u0161nja okupljanja, kao \u0161to je to bilo i prije deset dana, uvijek su u znaku vjere, molitve i po\u0161tovanja prema \u017ertvama kolektivnog stradanja koje su po\u010dinili partizani po okon\u010danju Drugog svjetskog rata. Ima li se u vidu ono \u0161to je svojevremeno Tito rekao Ivanu Me\u0161trovi\u0107u, kako se ”Srbima moralo dopustiti da se zadovolje”, da se ”iskale”, ili pak \u010desto citiranu \u0110ilasovu tvrdnju ”da se Hrvate moralo pobiti, kako bi Jugoslavija \u017eivjela” (prof. \u010cuvalo, Katoli\u010dki Tjednik, 17. 05. 2015., str. 9.), razumjet \u0107emo za\u0161to se spomen na Bleibur\u0161ke \u017ertve desetlje\u0107ima zatiralo, pravdalo i umanjivalo. A Bleiburg je zapravo razdjelnica, opomena i poziv sa zahvalno\u0161\u0107u gledati na na\u0161u pro\u0161lost, o\u010dima vjere i pogledom u Onoga koji vodi povijest naroda gledati u svoju budu\u0107nost, te s rado\u0161\u0107u, ponosom i nadom graditi svoju sada\u0161njost; u miru sa sobom i sa svima s kojima danas \u017eivimo.<\/p>\n
Budu\u0107i da ovo na\u0161e vrijeme tra\u017ei stvaratelje novog svijeta, nove i druga\u010dije Hrvatske i Europe, na potezu su anga\u017eirani kr\u0161\u0107ani koji se nadaju, vjeruju i ljube. Bleiburg je stoga ne samo opomena, nego i poziv novim generacijama, koje pro\u017eima duh evan\u0111elja, da \u017eive i svjedo\u010de utopiju mira, ljubavi i tolerancije. Pred iskustvom netrpeljivosti zbog \u010dega su i Hrvatska i Europa u XX. stolje\u0107u gorjeli u plamenu mr\u017enje i prezira, dana\u0161nji poklonici Kristovoga kri\u017ea i \u0161tovatelji kri\u017enih putova na\u0161e stradale bra\u0107e, osje\u0107aju se pozvanima svjedo\u010diti i propovijedati utopiju mira, ljubavi, pra\u0161tanja i povjerenja, kako bi nas Gospodin o\u010duvao od “kuge, glada, rata i zla vremena”. A na\u0161oj Domovini udijelio trajno toliko \u017eu\u0111en mir i slobodu!<\/p>\n
Zahvaljujemo producentici filma gospo\u0111i Kseniji Abramovi\u0107 i posebice scenaristici i redateljici “Magnum crimena 1945.” gospo\u0111i Nadi Prka\u010din, kao i snimatelju i monta\u017eeru Ivanu Lovri\u0107u, grafi\u010dkim dizajnerima Nikoli Uroi\u0107u i Josipu Ninkovi\u0107u, kao i autoru glazbe \u017deljku Barbi. Primje\u0107ujete kako uz nekoliko mu\u0161kih uloga glavni nositelji ovog projektu jesu dvije \u017eene. Njima ide na\u0161a osobita zahvala i pohvala. \u010cini se kako se na obzorju Hrvatske opet pojavljuje \u017eene, poput negda\u0161nje Tuge i Buge, Jelene i Katarine, Mile Gojsali\u0107 i Dive Grabov\u010deve kojima povijest nudi \u0161ansu i priliku. Zahvalni smo Bogu za na\u0161e o\u010deve i majke koji su stolje\u0107ima bili postojani i vjerni svojim korijenima i svojoj povijesti, te ustrajno bili ponosni na svoje kr\u0161\u0107ansko i hrvatsko ime. Zahvalni i za ovu ve\u010der kojom se sje\u0107amo na\u0161e stradale bra\u0107e u Bleiburgu i na kri\u017enim putovima, ovaj projekt stavljamo ve\u010deras pod za\u0161titu One koju u svibnju osobito \u0161tujemo; pod okrilje \u017dene i Majke koja je “nada svijeta i zora spasenja”. Neka nam svima bude ugodno,\u00a0 korisno i spasonosno ovo na\u0161e dru\u017eenje.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Zagreb, 25. svibnja 2015.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"