{"id":14146,"date":"2015-05-28T13:07:21","date_gmt":"2015-05-28T12:07:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14146"},"modified":"2015-06-02T13:12:12","modified_gmt":"2015-06-02T12:12:12","slug":"730-godisnjica-posvete-katedrale-sv-stosije-misno-slavlje-propovijed-mons-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14146","title":{"rendered":"730. GODI\u0160NJICA POSVETE KATEDRALE SV. STO\u0160IJE – MISNO SLAVLJE – Propovijed mons. \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"

Ezekijel navje\u0161\u0107uje novo prolje\u0107e i novo stvaranje<\/strong><\/p>\n

(\u010citanja- ”sveta\u010dka”. Ezekijel 47, 1-2; 8-9, str. 190-191;<\/p>\n

1. Kor 3, 9-11; 16-17 , str. 197; Iv 2, 13-22, str. 201-202)<\/p>\n

1.<\/b> ”Po prastarom obi\u010daju Crkve, pi\u0161e u Rimskom Pontifikalu, valja sve\u010danim obredom posvetiti crkvu koja je namijenjena isklju\u010divo okupljanju Bo\u017ejeg naroda i slavljenju svetih otajstava”. Posve\u0107eno pak mjesto ima svoju simboliku koja se o\u010dituje i u samoj terminologiji: Sveto ili posve\u0107eno na hebrejskom se veli ”kado\u0161<\/em>”,<\/em> a zna\u010di nekoga ili ne\u0161to ”izdvojiti” za posebnu svrhu. U Starom zavjetu, dok su Izraelci hodili kroz pustinju, postojao je \u0161ator sastanka<\/em> koji je bio ne samo mjesto susreta Boga i \u010dovjeka, nego i znak da Bog s njima putuje do ulaska u obe\u0107anu zemlju. Tada \u0107e sveti prostor ‘prije\u0107i’ u jeruzalemski hram koji se u vi\u0161e navrata gradio i ru\u0161io. U Novom pak zavjetu mjesto susreta \u010dovjeka s Bogom vezano je najprije uz osobu Isusa Krista u kojem se Bo\u017eja rije\u010d u\u0161atorila me\u0111u ljudima. No, da bi se u vremenu i prostoru moglo vidljivo slaviti euharistijsko slavlje i druge sakramente valjalo je odrediti prikladno mjesto i prostor za to. I taj prostori posve\u0107ivao se isklju\u010divo za slavljenje svetih otajstava, a nazivao se crkvom. Obred posvete toga prostora ima svoj protokol. Uz sve\u010danu procesiju i slu\u017ebu \u010ditanja, tu je i posvetna molitva nakon koje se svetim uljem pomazuje oltar koji postaje znamenom Krista, Pomazanika i Glave crkve. Istim uljem pomazuju se zidovi ili stupovi crkve, a to simbolizira jedinstvo Glave (oltar) i tijela Crkve (zidovi). Tamjan koji simbolizira Kristovu \u017ertvu i upaljene svije\u0107e upu\u0107uju na to da je Krist ”svjetlost na prosvjetljenje naroda” (Lk 2,32) te da njegovim sjajem odsijeva Crkva i po njoj svekolika ljudska obitelj. Sve je to u\u010dinjeno kao priprema<\/em> <\/i>za slavlje Euharistije, a to je glavni cilj zbog \u010dega se i grade crkve i podi\u017eu oltari gdje \u0107e ”vjernici slaviti vazmeni spomen Kristov i hraniti se na gozbi njegove rije\u010di i tijela”.<\/p>\n

2.<\/b> \u010citanja koja smo slu\u0161ali za ovu prigodu govore upravo o temi Bo\u017ejeg hrama. U evan\u0111elju Isus se ljuti \u0161to su trgovci ovaca i golubova pretvorili Bo\u017eji Hram u \u0161pilju razbojni\u010dku, pa ih je potjerao, a njihove stolove isprevrtao. Pavao poru\u010duje Korin\u0107anima kako su oni Hram Duha Svetoga, pa neka se trude da taj hram bude uredan i svet. Prvo pak \u010ditanje, na kojem \u0107emo se malo vi\u0161e zadr\u017eati, donosi Ezekijelovo vi\u0111enje novog hrama. Dan posvete jedne crkve va\u017ean je doga\u0111aj pa se svake godine sve\u010dano i obilje\u017eava. I podsje\u0107a na to kako je ljudsko djelo kao gra\u0111evina predano ”Bogu na uporabu”. I tim sve\u010danim \u010dinom postalo svetim prostorom u kojem se Bogu molimo i \u017ertve prinosimo. To je osobito va\u017eno imati na umu u ovoj godini koju smo posvetili euharistiji.<\/p>\n

Ezekijelova knjiga omogu\u0107uje nam doku\u010diti prodornost i ljepotu alegorije i apokalipti\u010dkih izri\u010daja. Ali i dramati\u010dnost svega \u0161to je predvidio: Razaranje Jeruzalema (586) kad su prognanici pre\u00adstravljeni mislili da su propale sve njihove nade. ”Dom Jah\u00advin, naime, postao je je ru\u0161evina, zemlja opusto\u0161ena, a narod raspr\u0161en na sve \u010detiri strane svijeta. Upravo u tom razdoblju Bog poziva Ezekiela neka bude prorok utjehe, obe\u0107anja, nade i spasenja. I on po\u010dinje navije\u0161tati novi i vje\u010dni Jeruzalem u kojem \u0107e se opet nastaniti Slava Jahvina. Na povijesnoj prekretnici, kad Izrael zbog su\u017eanjstva gubi svoju dr\u00ad\u017eavu i svoje kraljevstvo, svoju samostalnost i svoj hram, ustaje prorok i ”otvara svoja usta”. On se obra\u0107a i govori iz\u00adbjeglicama i izgnanicima o velikoj nadi i blistavoj budu\u0107nosti.<\/p>\n

3.<\/strong> Negda\u0161nji, dakle, prorok suda koji je opominjao i najavljivao ru\u0161enje hrama, sada postaje prorokom spasenja i navjestiteljem nade i bolje bu\u00addu\u0107nosti. Na ru\u0161evinama Jeruzalema on navije\u0161ta novi po\u010de\u00adtak, novo prolje\u0107e, novo stvaranje. On u vi\u0111enju gleda novi Jahvin Dom i mjeri kamen po kamen, te gleda zemlju nastanjenu, plodnu i bogatu. I vidi kako vi\u0161e nikada ne\u0107e biti u ropstvu i raspr\u0161eni. U dana\u0161njem odlomku \u010duli smo da se ruka Jahvina spustila na proroka i postavila ga na veoma visoku goru: ”U one dane odvede me an\u0111eo k vratima Doma Gospodnjega gdje je voda izvirala iz Sveti\u0161ta.. A du\u017e potoka raslo svakovrsno vo\u0107e \u010diji \u0107e plodovi biti za jelo, a li\u0161\u0107e za lijekove”. Ova se poglavlja iz Ezekijelove knjige uspore\u0111uju \u010desto s utopisti\u010dkim spisima, koji govore o idealnom dru\u0161tvu. Za Ezekiela, me\u0111utim, to nije neka neutemeljena utopija ili bezvrijedno ma\u0161tanje. On gleda proro\u010dkim pogledom na ostvarenje onoga \u0161to vi\u0111enje sugerira. Jer, narod kojemu se on obra\u0107a \u017eivi u beznadnim okolnostima. Dr\u017eave nema, domovina je izgubljena, hram poru\u0161en, narod raspr\u0161en. Prorok, dakle, u vjeri vidi blistavu bu\u00addu\u0107nost mesijanskog kraljevstva, te prepoznaje Bo\u017eji spasiteljski naum i njegova djela.<\/p>\n

Bra\u0107o i sestre, u Kristu. Mi koji se na misu okupljamo vjerujemo da se u euharistiji ostvaruje to mesijansko kraljevstvo. Euharistijski Krist je, naime, \u017eivi Bog me\u0111u \u017eivim ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. Zahvalni smo Bogu Ocu \u0161to je njegov Sin umro za nas. I sebe darovao nama za hranu i poputbinu. Nama putnicima koji poput Ezekijelovih sunarodnjaka pro\u017eivljavamo \u017eivotne opasnosti i tjeskobe, \u00a0potrebna je neprolazna hrana. Jer, prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Mi vjerujemo da je svaka misna pretvorba predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovog kona\u010dnog dolaska “jednog dana”. Zbog toga svaki puta nakon podizanja molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Do\u0111i Gospodine Isuse!<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Katedrala, 27. svibnja 2015.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ezekijel navje\u0161\u0107uje novo prolje\u0107e i novo stvaranje (\u010citanja- ”sveta\u010dka”. Ezekijel 47, 1-2; 8-9, str. 190-191; 1. Kor 3, 9-11; 16-17 …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[29],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14146"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14146"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14146\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14147,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14146\/revisions\/14147"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14146"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14146"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14146"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}