1.<\/b> Kad je prije tri godine, 11. listopada 2012., papa Benedikt XVI. otvorio Godinu vjere uz obilje\u017eavanje pedesete obljetnice po\u010detka Drugog vatikanskog sabora, odredio je da to razdoblje poslu\u017ei vjernicima da otkrivaju sadr\u017eaj vjere koju ispovijedaju i slave. Na poseban na\u010din po\u017eelio je da to vrijeme bude prigoda za ‘intenzivnije slavljenje euharistije koja je ‘vrhunac djelovanja Crkve, a ujedno i vrelo iz kojega struji sva njezina snaga’ (br. 9). <\/b>Sve\u0107eni\u010dko vije\u0107e i Dekani Zadarske nadbiskupije slo\u017eili su se da to razdoblje kod nas traje kroz tri godine kako bi se po \u017eupama moglo planirati duhovne obnove, pu\u010dke misije, euharistijske dane i dekanatske euharistijske kongrese. Upravo ovih dana odr\u017eani su euharistijski kongresi po dekanatima \u0161to nam je omogu\u0107ilo razmi\u0161ljati o va\u017enosti i daru euharistije kao sredi\u0161tu na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota.<\/p>\n
Upravo prije pola stolje\u0107a biskupi su na II. Vatikanskom saboru napisali da ”otkada je Marija postala Majkom Bo\u017ejom ona ”materinskom ljubavlju brine za bra\u0107u svoga Sina koji jo\u0161 putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama. Zato se i naziva odvjetnicom, pomo\u0107nicom, posrednicom i zagovornicom” (LG 62). To nam govori i dana\u0161nja sve\u010danost Loretske Gospe koja se ovdje \u010dasti od polovice 18. stolje\u0107a kad je veliki nadbiskup Zmajevi\u0107 dao izgraditi Gospinu crkvu u ovom kraju i posvetiti je Gospi Loretskoj. Nekoliko je mjesta u Hrvatskoj koji imaju crkve Dospe Loretske: Uz ovu \u017eupnu crkvu tu je i sveti\u0161te na Trsatu, Kuna Pelje\u0161ka i Primo\u0161ten. Pobo\u017enost prema Gospi pokazuje kako je Marija s Isusom trajno nazo\u010dna u Crkvi. Velika je to tajna pred kojom danas prigibamo svoja koljena, te okupljeni oko na\u0161e Loretske Gospe pobo\u017eno molimo ”blagoslovljena Ti me\u0111u \u017eenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus”.<\/p>\n
2.<\/b> Spisi Novog zavjeta, posebice evan\u0111elja, govore o Mariji, Isusovoj majci op\u0161irno i na vi\u0161e mjesta. Iako je Pavao u svom umovanju usmjeren na misterij smrti i uskrsnu\u0107a Isusa Krista, on izri\u010dito navodi ulogu Marije-\u017eene: ”’A kada do\u0111e punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od \u017eene bi ro\u0111en, Zakonu podlo\u017ean da podlo\u017enike Zakona otkupi te primimo posinstvo”. Sintagmom ”od \u017eene bi ro\u0111en” Pavao \u017eeli naglasiti kako je Sin Bo\u017eji doista postao \u010dovjekom. Luka opisuje Isusovo djetinjstvo u kojemu vidljivo mjesto zauzima Marija od koje se ra\u0111a Isus koji se zove Krist. To je ”povijesna novost” gdje u spasenju sudjeluje \u017eena koja ra\u0111a Mesiju. I to je vrhunac Bo\u017ejeg zahvata.<\/p>\n
Budu\u0107i da upravo on pridaje veliku va\u017enost Marijinoj ulozi, pa o njoj najvi\u0161e pi\u0161e, nazivaju ga ”Marijinim slikarom” jer je ”oslikava” i opisuje kao ”zamilovanu i netaknutu djevicu”, kao majku Sina Bo\u017ejega, kao ”zaru\u010dnicu Duha Svetoga” i poslu\u0161nu ”slu\u017ebenicu Gospodnju”; kao ”uzornu vjernicu i slu\u0161ateljicu”, ”majku boli” i ”blagoslovljenu me\u0111u \u017eenama”. Njegovo je evan\u0111elje osobito i po tomu \u0161to paralelno uz Isusa pripovijeda o navje\u0161tenju i ro\u0111enju Ivana Krstitelja (Lk 1, 5-38). I dok je Zaharija ”ka\u017enjen” zbog svoje nevjere pa \u0107e zanijemiti, Marija je nagra\u0111ena zbog svoje vjere i pristanka na Bo\u017eju ponudu pa \u0107e ispjevati hvalospjev ”Veli\u010da du\u0161a moja Gospodina”.<\/p>\n
3.<\/b> Spomenuo sam kako su ovih dana u na\u0161oj Nadbiskupiji odr\u017eani euharistijski kongresi po dekanatima \u0161to nam je omogu\u0107ilo razmi\u0161ljati o va\u017enosti i daru euharistije kao sredi\u0161tu na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Po\u0111imo u duhu na prve sastanke Crkve u Jeruzalemu gdje je i Marija bila nazo\u010dna me\u0111u vjernicima. Vidimo kako je Ivan pri\u010de\u0161\u0107uje tijelom i krvlju njezina Sina pod prilikama kruha i vina. Svjetlom vjere naslu\u0107ujemo \u0161to Mariji zna\u010di euharistijski susret s proslavljenim Sinom. A na\u0161e razmatranje sli\u010dno je zamuckivanju i tepanju njezine djece koja poku\u0161avaju u\u0107i u tajne njezine du\u0161e.<\/p>\n
Marija je, naime, znala da je Isus pravi Mesija i Bogo\u010dovjek, te da je Euharistija Tijelo od njezina tijela i Krv od njezine krvi. \u017divo se sje\u0107ala kako ga je u svom krilu nosila, rodila i hranila. A onda bje\u017eala u Egipat pa ga po povratku izgubljena tra\u017eila u hramu. I dok se pri\u010de\u0161\u0107ivala \u017eivo se sje\u0107ala tihih razgovara koje je imala s njim u nazaretskom domu i u Jeruzalemu. Onda je bio Majci pred o\u010dima, a sad u srcu; onda malen rastu, a sad proslavljen nebeskoj slavi.<\/p>\n
4. <\/b>A kako je <\/b>euharistija nastavak otkupljenja i spomen-\u010din \u017ertve na Golgoti, nitko nije mogao biti bli\u017ee toj \u017drtvi od Marije koja ga je na Golgoti prikazala kao \u017drtvu za spasenje svijeta. A ona strahota kri\u017enog puta pro\u0161la je u njezinoj du\u0161i kao \u017eiva uspomena koju sada opet pro\u017eivljava u trenutcima pri\u010desti. ”O premili Sine koji si toliko pretrpio jer si puno ljubio svijet i ljude. I dok sam s tobom kao Mati supatila, osje\u0107am danas kako nismo uzalud trpjeli. Tvoje se spasenje i otkupiteljska ljubav razlijeva \u010ditavim svijetom. Nek se s tvojom razlijeva i moja ljubav do kraja zemlje i do kraja vjekova. Neka ova moja skromna zahvala podr\u017eava novi \u017eivot \u0161to si ga ti zaslu\u017eio i ljudima otvorio”, \u0161apu\u0107e Marija tiho u du\u0161i dok prima Tijelo Kristovo. Nek i nama, koji \u010dastimo njezinoga Sina u misi i u euharistijskog pobo\u017enosti, Marija pomogne osjetiti ljepotu Kristove veli\u010dine u sjaju njegove uskrsne pobjede koja je postala zalogom i na\u0161eg uskrsnu\u0107a. A ona, koja je pomagala prvoj zajednici kr\u0161\u0107ana da budu ”jednodu\u0161no postojani u molitvi” (Dj 1, 14) neka stvara u obiteljima ove \u017eupe koja je stolje\u0107ima \u010dasti, kao i u nadbiskupiji i na\u0161em narodu to zajedni\u0161tvo vjere, molitve i djelotvorne ljubavi koje nam je jako potrebno. A toga nema bez euharistije kao poputbina na na\u0161em putovanju.<\/p>\n
Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, nemamo ovdje trajnog prebivali\u0161ta. Putujemo u ku\u0107u O\u010devu. Jo\u0161 ima vremena dok putujemo. Hranimo se, dakle, Bo\u017ejom rije\u010dju i euharistijom. Vjeruju\u0107i kako je svaka misna pretvorba predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovog kona\u010dnog dolaska “jednog dana”, mi svaki puta Kristu, jedinom otkupitelju \u010dovjeka kli\u010demo i molimo: Do\u0111i Gospodine Isuse! Ti nosi\u0161 klju\u010deve povijesti. Tvoja su vremena i vjekovi. I dok u ovoj Gospinoj crkvici ve\u010deras slavimo euharistiju i osje\u0107amo blizinu njezinoga Sina, njegovu naklonost i ljubav, upu\u0107ujemo Gospi zahvalni poklik pa velimo: Raduj se majko Jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidljivh neprijatelja.. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, \u010dasni ponose bogobojaznih sve\u0107enika i nepokolebiva utvrdo Crkve. ”Gospo Loretska’ i ”kraljice Jadrana”, moli za nas!<\/p>\n
\u00a0 \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Arbanasi \u2013 Zadar, 10. svibnja 2015.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"