{"id":14101,"date":"2015-05-28T14:45:00","date_gmt":"2015-05-28T13:45:00","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14101"},"modified":"2015-05-28T14:45:00","modified_gmt":"2015-05-28T13:45:00","slug":"misno-slavlje-na-730-godisnjicu-posvete-zadarske-katedrale-sv-stosije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=14101","title":{"rendered":"MISNO SLAVLJE NA 730. GODI\u0160NJICU POSVETE ZADARSKE KATEDRALE SV. STO\u0160IJE"},"content":{"rendered":"

\"Sv-Sto\u0161ija-foto-Z-NET-\u017deminea-\u010cotri\u0107\"<\/a>Na 730. godi\u0161njicu posvete katedrale sv. Sto\u0161ije u Zadru (27. svibnja 1285. – 27. svibnja 2015.), u srijedu 27. svibnja sve\u010dano misno slavlje u zadarskoj prvostolnici predvodio je zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107. Prema uputi Biskupskog ceremonijala, da je katedralna crkva sredi\u0161te liturgijskog \u017eivota biskupije te se na prikladne na\u010dine u vjernike treba utiskivati po\u0161tovanje prema katedrali, nadbiskup je istaknuo da tome doprinosi i godi\u0161nja proslava njenog posve\u0107enja te hodo\u010da\u0161\u0107a vjernika u katedralu. Crkva je namijenjena okupljanju Bo\u017ejeg naroda i slavljenju svetih otajstava, a posve\u0107eno mjesto ima svoju simboliku koja se o\u010dituje i u terminologiji, rekao je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\n

\"OLYMPUS<\/a>\u201eSveto ili posve\u0107eno na hebrejskom se ka\u017ee kado\u0161, a zna\u010di nekoga ili ne\u0161to ‘izdvojiti’ za posebnu svrhu. U Starom zavjetu, dok su Izraelci hodili kroz pustinju, postojao je \u0161ator sastanka koji je bio mjesto susreta Boga i \u010dovjeka, ali i znak da Bog s njima putuje do ulaska u obe\u0107anu zemlju. Tada \u0107e sveti prostor ‘prije\u0107i’ u jeruzalemski hram koji se u vi\u0161e navrata gradio i ru\u0161io\u201c rekao je nadbiskup. U Novom zavjetu mjesto susreta \u010dovjeka s Bogom vezano je najprije uz osobu Isusa Krista u kojem se Bo\u017eja rije\u010d u\u0161atorila me\u0111u ljudima. \u201eDa bi se u vremenu i prostoru moglo vidljivo slaviti euharistijsko slavlje i druge sakramente, trebalo je odrediti prikladno mjesto za to. Taj prostor posve\u0107ivao se za slavljenje svetih otajstava, a nazivao se crkvom\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. Predstavio je i obred posvete crkve. Uz sve\u010danu procesiju i slu\u017ebu \u010ditanja, nakon posvetne molitve svetim uljem se pomazuje oltar koji postaje znamen Krista Pomazanika i Glave Crkve. Istim uljem pomazuju se zidovi ili stupovi crkve, \u0161to simbolizira jedinstvo Glave (oltar) i tijela Crkve (zidovi). Tamjan koji simbolizira Kristovu \u017ertvu i upaljene svije\u0107e upu\u0107uju na to da je Krist svjetlost na prosvjetljenje naroda te da Crkva odsjeva njegovim sjajem. \u201eSve to je u\u010dinjeno kao priprema<\/em> <\/i>za slavlje euharistije, a to je glavni cilj zbog \u010dega se grade crkve i podi\u017eu oltari gdje se vjernici hrane na gozbi njegove rije\u010di i tijela\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>I navje\u0161tena \u010ditanja govore o temi Bo\u017ejeg hrama. U evan\u0111elju se Isus ljuti \u0161to su trgovci pretvorili Bo\u017eji hram u \u0161pilju razbojni\u010dku, pa je njihove stolove isprevrtao. Pavao poru\u010duje Korin\u0107anima da su oni hram Duha Svetoga, pa neka se trude da taj hram bude uredan i svet. Prvo \u010ditanje donosi Ezekijelovo vi\u0111enje novog hrama. \u201eDan posvete crkve va\u017ean je doga\u0111aj koji se svake godine sve\u010dano obilje\u017eava. Podsje\u0107a na to da je ljudsko djelo kao gra\u0111evina predano Bogu na uporabu i tim sve\u010danim \u010dinom postaje svetim prostorom u kojem se Bogu molimo i prinosimo \u017ertve\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\n

\n

\"OLYMPUS<\/a>U Ezekijelovoj knjizi vidi se dramati\u010dnost svega \u0161to je predvidio: razaranje Jeruzalema (586) kad su prognanici mislili da su propale sve njihove nade. Dom Jah\u00advin postao je je ru\u0161evina, zemlja opusto\u0161ena, narod raspr\u0161en svijetom. \u201eUpravo u tom razdoblju Bog poziva Ezekijela neka bude prorok utjehe, obe\u0107anja i spasenja. On po\u010dinje navije\u0161tati novi i vje\u010dni Jeruzalem u kojem \u0107e se opet nastaniti slava Jahvina. Na povijesnoj prekretnici, kad Izrael zbog su\u017eanjstva gubi svoju dr\u00ad\u017eavu i svoje kraljevstvo, svoju samostalnost i svoj hram, ustaje prorok. Govori izgnanicima o velikoj nadi i blistavoj budu\u0107nosti. Nekada\u0161nji prorok suda koji je opominjao i najavljivao ru\u0161enje hrama, sad postaje prorok spasenja i navjestitelj bolje bu\u00addu\u0107nosti. Na ru\u0161evinama Jeruzalema navje\u0161ta novi po\u010de\u00adtak, novo stvaranje. U vi\u0111enju gleda novi dom Jahvin i zemlju nastanjenu, plodnu i bogatu\u201c rekao je nadbiskup. Iako narod kojem se prorok obra\u0107a \u017eivi u beznadnim okolnostima, nema dr\u017eave, domovina je izgubljena, hram poru\u0161en, narod raspr\u0161en, Ezekijel u vjeri vidi blistavu bu\u00addu\u0107nost mesijanskog kraljevstva te prepoznaje Bo\u017eji spasiteljski naum i njegova djela, zaklju\u010dio je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n

\"OLYMPUS<\/a>Katedrala sv. Sto\u0161ije, trobrodna romani\u010dka gra\u0111evina, najve\u0107a je crkva u Dalmaciji izgra\u0111ena u 12. i 13. st. na temeljima starije iz 9. i 11. st., podignute na mjestu starokr\u0161\u0107anske bazilike iz 4. st. God. 1202. Zadar su razorili Mle\u010dani te je obnova katedrale koja je tada stradala trajala cijelo 13. st., a 1285. g. posvetio je nadbiskup Lovro Periandar. Ispod povi\u0161enog prezbiterija nalazi se kripta iz 12. st. Sakristija\/ kapela sv. Barbare me\u0111u najstarijim je dijelom katedrale, u njoj je podni mozaik iz prve polovice 5. st. Neoromani\u010dki zvonik gra\u0111en\u00a0je u 15. i 19. st., 1894. g. dovr\u0161en je po nacrtu poznatog engleskog arhitekta Thomas Graham Jacksona.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

\"39238462\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na 730. godi\u0161njicu posvete katedrale sv. Sto\u0161ije u Zadru (27. svibnja 1285. – 27. svibnja 2015.), u srijedu 27. svibnja …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_mi_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0},"categories":[1],"tags":[],"aioseo_notices":[],"jetpack_featured_media_url":"","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14101"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14101"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14101\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14108,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14101\/revisions\/14108"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14101"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14101"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14101"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}