(\u010citanja: Rim 6, 3-9 (br. 93); Iv 6, 37-40 (br. 138)<\/p>\n
\u00a01.<\/b> ”Koji god smo kr\u0161teni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kr\u0161teni.. A Krist, po\u0161to uskrsnu od mrtvih, vi\u0161e ne umire, smrt vi\u0161e njime ne gospoduje”, pi\u0161e sveti Pavao Rimljanima (6,3) \u0161to posebice ovih pouskrsnih dana spominjemo i vjerujemo. U poslanici Rimljanima za koju vele da je ”katedrom vjere” sadr\u017ean je vrhunac Pavlovog teolo\u0161kog razmi\u0161ljanja o evan\u0111elju,\u00a0 kr\u0161\u0107anskoj slobodi, vjeri i spasenju. Bog koji je izabrao i spasio izabrani narod sada spa\u0161ava sve a to se ostvaruje po tomu ”\u0161to vjerujemo u Onoga koji je od mrtvih uskrisio Krista, Gospodina na\u0161ega” (4, 24). Zbog toga nismo bez nade. Jer, djeca smo Bo\u017eja, suba\u0161tinici Kristovi i zajedni\u010dari dobara Oca nebeskoga. Pokojna Ika, koja nas je ovog poslijepodneva okupila u ovoj crkvi svete Kate, \u017eivjela je od te vjere. Ona je u ponedjeljak, 20. travnja 2015., okrijepljena svetim sakramentima, u 94. godini blago usnula u Gospodinu.<\/p>\n
\u00a0Probleme i nevolje \u017eivota podnosila je strpljivo i s vjerom imaju\u0107i uvijek pred o\u010dima onaj poklik iz predslovlja: ”Gore srca”! Ni\u0161ta je nije moglo smesti na tom putu. Sveti Pavao bi dodao, ”ni nevolja, ni tjeskoba, ni progonstvo. Ni\u0161ta. Ama ba\u0161 ni\u0161ta nije je moglo ”rastaviti od ljubavi Bo\u017eje u Kristu Isusu Gospodinu na\u0161emu” (8, 18). Neka je Uskrsnuli Gospodin sada uvede u prostranstva nebeskoga Jeruzalema i udijeli joj pokoj vje\u010dni.<\/p>\n
\u00a02.<\/b> Ju\u010der sam pogledao oporuku mog pred\u0161asnika, drage uspomene mons. Ivana Pren\u0111e i na\u0161ao u njoj i rije\u010di kojima misli i na svoju majku. Iako je po prirodi stvari o\u010dekivala da je njezin sin isprati i blagoslovi na groblju, dogodilo se da je ona ispratila njega. Sje\u0107amo se svi one dirljive scene iz na\u0161e katedrale kad je u Zadar, koji je bio duboko potresen smr\u0107u svoga nadpastira, do\u0161ao zbor hrvatskih biskupa da podijeli tugu s klerom i vjernicima Zadarske nadbiskupije. Sje\u0107amo se tog prizora iz na\u0161e prvostolnice, kao i potresne slike gdje kraj lijesa svoga sina Ivana shrvana bolju sjedi njegova majka Ika. Ona, koja je o\u010dekivala da je njezin sin Ivan isprati i blagoslovi na posljednji po\u010dinak, toga dana slu\u0161ala je potresene du\u0161e kako se moli za pokoj njegove du\u0161e. A meni njegovom nasljedniku zapade du\u017enost ispratiti njegovu majku s po\u0161tovanjem i zahvalno\u0161\u0107u.<\/p>\n
\u00a0Svaka je smrt bolan gu\u00adbitak kojeg ponekad prate i bolni uzdasi: ”Sve mi je sada izgubljeno”. Prisje\u0107aju\u0107i se sprovoda pokojnog nadbiskupa Ivana, ne isklju\u010dujemo da je takvim osje\u0107ajima i pokojna Ika pratila svoga sina. No, zasigurno s osje\u0107ajima vjere kako ju je svojevremeno Job formulirao kad je rekao ”Bog dao, Bog oduzeo”. U takvom kontekstu rije\u010d ”izgubljeno”, koja se obi\u010dno ve\u017ee uz \u010dinjenicu smrti, dobiva se obrnuto zna\u010denje i smisao. O tomu nam je ve\u010deras progovorio sam Isus: ”Si\u0111oh s neba da vr\u0161im volju Onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: Da ni\u0161ta od svega \u0161to mi je dao ne izgubim, nego uskrisim to u posljednji dan”. <\/i>Otac, dakle, ne \u017eeli da se itko izgubi, nego da sve uskrisi u posljednji dan. To je ne\u0161to \u0161to odgovara zahtjevu ljudske naravi.<\/p>\n
\u00a03.<\/b> \u010covjek, naime, \u010dezne za vje\u010dnim \u017eivotom i ne prihva\u0107a konac i kraj. Zato i velimo da smrt nije kraj, nego po\u010detak novoga \u017eivota. Iako se ovakav govor i nauk me\u0111u ljudima \u010desto osporava, on je za vjernike vrlo bitan. Sveta liturgija to ustrajno i jasno ponavlja svaki put tijekom euharistijskog slavlja. Naime, nakon \u0161to predsjedatelj objavi nazo\u010dnim vjernicima kako se nalazimo pred otajstvom vjere koju se ne mo\u017ee razumom doku\u010diti, on pjeva i kli\u010de da se tu zbiva tajna vjere. A nazo\u010dni puk jednoglasno ispovijeda kako ”smrt Gospodnju navije\u0161tamo, njegovo uskrsnu\u0107e slavimo, te njegov slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo”. Upravo s takvom vjerom i mi smo se, bra\u0107o i sestre, okupili ovog kasnog poslijepodneva moliti za na\u0161u sestru Iku koja se iz Doma za stare i nemo\u0107ne u Zadru preselila u vje\u010dnost za kojom je toliko \u010deznula. Pogotovu nakon nenadane smrti sina Ivana, mog pred\u0161asnika na slu\u017ebi zadarskog nadbiskupa. Za nju koja je 1922. ro\u0111ena u zemljoradni\u010dkoj obitelji Jure i Grgice Zub\u010di\u0107 u Pridrazi, te sa svojim suprugom Jurom rodila i odgojila Zoru, Miljenku, \u010dasnu sestru Mariju An\u0111elu, te sinove Marka, Antu i An\u0111elka, prinosimo ovu svetu \u017ertvu Gospodinu. I posebice zahvaljujemo \u0161to je bila otvorena \u017eivotu.<\/p>\n
\u00a0Kad je na\u0161 poznati umjetnik kipar Ivan Me\u0161trovi\u0107 govorio o svojoj majci koja mu je \u017eivot darovala, onda je napisao kako treba zahvaliti ”njoj, stablu jakomu, koga sve bure ne i\u0161\u010dupa\u0161e, ni po\u017eari ne izgori\u0161e; njoj, \u010dije \u017eile ne uginu\u0161e i sokovi ne pre\u0161ahnu\u0161e; njoj, iz \u010dijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda osjetismo neka je prvo mjesto do trona Njegova”. To je prekrasna himna svakoj majci. U ovoj prigodi neka je primjenjena na gospo\u0111u Iku Pren\u0111a za koju ovu svetu misu slu\u017eimo. – Koristim prigodu svima koji su pogo\u0111eni njezinom smr\u0107u, u prvom redu njezinoj djeci i njihovim obiteljima, unu\u010dadima i praunu\u010dadima, kao i njezinim sestrama Mariji i Mandi s obiteljima izraziti iskreno suosje\u0107anje. Znamo da je i na\u0161 \u017eivot koracanje prema vje\u010dnosti, prema ku\u0107i O\u010devoj, pa ponavljamo onu Augustinovu: ”Za sebe si nas stvorio, o Bo\u017ee, i nemirno je srce na\u0161e dok u Tebi ne otpo\u010dine”. S takvim raspolo\u017eenjem molimo Svemogu\u0107ega neka dobrostivo privede ovu na\u0161u sestru u prostranstva gdje tuge vi\u0161e ne\u0107e biti, ni jauka, ni bola, ve\u0107 mir i radost u Gospodinu. Neka joj Uskrsnuli bude milostiv i udijeli joj pokoj vje\u010dni. Amen.<\/p>\n
\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zemunik-crkva svete Kate, 23. travnja 2015.<\/p>\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"