![\"OLYMPUS](\"https:\/\/arhiva.zadarskanadbiskupija.hr\/wp-content\/uploads\/2015\/03\/P3118958.jpg\")
<\/a>Uz definiciju da je \u010dovjek religiozno bi\u0107e koje vjeruje i ljubi, a za filozofiju \u010dovjek je bi\u0107e koje misli, va\u017ena sposobnost koja ga \u010dini bi\u0107em je da opa\u017ea, osje\u0107a, govori i sporazumijeva se. Rije\u010d ‘dijalog’, gr\u010dkog porijekla (dijalogos), zna\u010di razgovor dviju ili vi\u0161e osoba. U razgovoru se izmjenjuju misli, uvjerenja, stavovi, pogledi i \u010duvstva. Sve te psiholo\u0161ke kategorije bi valjalo poznavati i razumjeti jer postoje i odre\u0111ene psiholo\u0161ke pote\u0161ko\u0107e u dijalogu. Govore\u0107i o psiholo\u0161kim smetnjama u komunikaciji, jer nije lako umje\u0161no i korisno razgovarati, nadbiskup je tuma\u010dio petrificiranje stavova, obrambene mehanizme i proces ‘ispiranja mozga’ \u2013 manipulaciju. \u201eKao \u0161to ljudi izbjegavaju susrete suprotnih uvjerenja, isto tako tra\u017ee susrete s osobama sli\u010dnima sebi po shva\u0107anju i stavovima. U sredini svojih istomi\u0161ljenika pojedinac osje\u0107a podr\u0161ku za vlastite stavove i uvjerenja\u201c rekao je mons. Pulji\u0107. U stanju stresa, napetosti i frustracija ljudi se slu\u017ee obrambenim mehanizmima. Tim nesvjesnim procesima iskrivljivanja stvarnosti \u010dovjek \u017eeli smanjiti tjeskobu i frustraciju. Obi\u010dno se spominju \u010detiri grupe: mehanizmi agresije ili napada, potiskivanja, reinterpretacije stvarnosti (racionalizacija) te mehanizmi promijene ciljeve (sublimacija, kompenzacija, identifikacija). Racionalizacija se sastoji u tome da se neki oblici vlastitog pona\u0161anja ili mi\u0161ljenja opravdavaju ‘dobrim’ razlozima. Npr., izgubljena utakmica se opravdava lo\u0161im su\u0111enjem ili neprikladnim vremenom. Nepolo\u017eeni ispit u\u010denik opravdava profesorom koji je bio lo\u0161e volje ili zlonamjeran. \u201eMehanizmom racionalizacije obmanjujemo ne samo okolinu, ve\u0107 i same sebe, jer s vremenom po\u010dinjemo vjerovati u svoju racionalizaciju\u201c upozorio je nadbiskup. za dru\u0161tvo i ljude jo\u0161 opasnije \u00abpranje mozga\u00bb. A ono se zbiva na mnogim podru\u010djima: od reklame i politike do \u0161kole i tvornice, kao i na mnogo razli\u010ditih na\u010dina: od prinude i sile do nagra\u0111ivanja i zavo\u0111enja. A namjera je, ne dijalogizirati i izmjenjivati mi\u0161ljenja i stavove, ve\u0107 utjecati na uvjerenja i pona\u0161anje ljudi, kako bi ih se usmjerilo prema svojim uvjerenjima, stavovima i vrijednostima. To se doga\u0111a na ekonomskom polju putem reklame, na politi\u010dkom u obliku propagande, na pedago\u0161kom u formi indoktrinacije, te na podru\u010dju slobodnog vremena industrijom zabave. Najzagonetnije je kod tog procesa da ljudi ve\u0107inom toga nisu ni svjesni. Onaj tko \u017eeli drugome oprati mozak, nastoji drugoga navesti da misli vjeruje i vrednuje onako kako on to \u010dini. Tko manipulira, svjesno \u0161iri la\u017ei. Pretpostavka stvaranju zajedni\u0161tva jest autenti\u010dna komunikacija u kojoj smo kadri drugoga saslu\u0161ati i re\u0107i mu ne\u0161to o sebi. Tim dvjema tra\u010dnicama putuje vlak zajedni\u0161tva.<\/p>\n\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 a.<\/b> Umjeti i htjeti drugoga saslu\u0161ati<\/b><\/p>\n
Upozorio da ljudi \u010desto jedno drugoga ne slu\u0161aju. A trebalo je samo pokazati razumijevanja kako vas se \u010duje, shva\u0107a i prihva\u0107a; kako vam se dopu\u0161ta priop\u0107iti sve \u0161to vas ti\u0161ti bez osude i predbacivanja. Na konkretno povjerenje, a izno\u0161enje svojih muka i problema znak je toga, trebalo je odgovoriti povjerenjem. Koliko smo samo puta mi bili taj \u00abdrugi\u00bb koji je gluh, okovan, koji nema srca, vremena i razumijevanja za drugoga?! Posebice u odnosu prema najbli\u017eima: ocu, majci, mu\u017eu, \u017eeni, djeci, bra\u0107i sestrama..<\/p>\n
A \u010duti drugoga, razumjeti i dati mu priliku neka se izgovori s povjerenjem i bez straha \u010desto je ja\u010de i mudrije odgojno sredstvo od mnogoga govorenja. Stoga, budimo ljudi koji \u0107e ne samo govoriti, ve\u0107 i slu\u0161ati. Jer, tko samo slu\u0161a u opasnosti je da se prenapuni, a tko samo govori da se brzo isprazni. Valja alternativno govoriti i slu\u0161ati, kao udisati i izdisati zrak. Va\u017eno bi bilo pri tome imati ljude u koje imamo povjerenja i pred kojima mo\u017eemo slobodni iznijeti svoje probleme i odlo\u017eiti svoje oklope. Stoga je va\u017eno biti osjetljiv za muke drugih i dati im prostora u na\u0161em srcu. A to mogu samo ljudi koji nisu uskogrudni, koji posjeduju nutarnju \u0161irinu i sno\u0161ljivost. Ispravno znati saslu\u0161ati drugoga zna\u010di prihvatiti poziv: \u00abDo\u0111i i pohodi me. Pogledaj moj stan da vidi\u0161 kako mi je u du\u0161i. Istina, ti ne mo\u017ee\u0161 ovdje stanovati jer svatko od nas ima svoj stan, svoj \u017eivot, stavove i uvjerenja. No, mo\u017ee\u0161 li znati kako mi je, ako me nikad ne posjeti\u0161\u00bb?!<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 b. Umjeti i htjeti re\u0107i ne\u0161to o sebi\u00a0\u00a0\u00a0 <\/b><\/p>\n
\u010covjek je dru\u0161tveno bi\u0107e, te kao takvo upu\u0107eno na druge. \u010covjek bez drugog ne mo\u017ee \u017eivjeti, a niti pre\u017eivjeti. Njemu je drugi potreban, ne kako bi postao taj drugi, ve\u0107 kako bi postao svoj. Stoga mu je potreban drugi koji \u0107e imati vremena za njega te biti voljan \u010duti ga i saslu\u0161ati. A u tom susretu dvojice mo\u017ee nastati nekoliko kombinacija.<\/p>\n
Ljudsko sporazumijevanje \u010desto je uvjetovano brojnim izvanjskim i unutarnjim \u010diniteljima. Nerijetko se krivo ili nedovoljno predstavljamo. Pri\u010damo o ki\u0161i, sportu, snijegu i Markovim konacima i vukodlacima, a valjalo bi otvoreno i bez straha izre\u0107i \u0161to nas ti\u0161ti, \u0161to pro\u017eivljavamo i osje\u0107amo. I kad drugi imaju krivu sliku o nama, i mi smo sukrivci jer se nismo potrudili ispravno predstaviti. Htjeli smo se mo\u017eda pokazati boljima, pametnijima, ljep\u0161ima nego u stvari jesmo. Ako to isto \u010dini i na\u0161 sugovornik (a najvjerojatnije \u010dini), onda nije \u010dudo \u0161to u me\u0111uljudskoj komunikaciji i razgovoru dolazi do nereda i me\u0111usobnog\u00a0 nerazumijevanja.<\/p>\n
A razgovor s drugima mo\u017ee imati nekoliko oblika: povr\u0161ni na\u010din razgovora, pri\u010danje o drugima (tra\u010d), izno\u0161enje osobnih nazora, uvjerenja i stavova, te izno\u0161enje vlastitih do\u017eivljaja.<\/p>\n
Tra\u010d – U tim susretima i razgovorima mi niti \u0161to velimo o sebi, a niti \u0161to saznajemo o sugovorniku. U tra\u010d-razgovorima \u010dovjek ni\u0161ta ne daje od sebe, a niti \u0161to prima od drugoga.<\/p>\n
Re\u0107i drugome kako je pametan, zna\u010di izre\u0107i sud o njegovoj inteligenciji. Popratiti me\u0111utim taj sud onim \u0161to pri tom osje\u0107amo, nije ba\u0161 tako jednostavno. Za takvo ne\u0161to potrebna je iskrenost, uljudnost, hrabrost i spontanost. No, to je zapravo i jedini ispravni put kako sresti drugoga bez \u00abrukavica\u00bb, \u00abmaski\u00bb. Potiskivati te osje\u0107aje bilo bi nezdravo. A govoriti druga\u010dije nego osje\u0107amo bilo bi nepo\u0161teno i neiskreno. To nije vrlina koju se stje\u010de ra\u0111anjem, nego umije\u0107e koje se stje\u010de svakodnevnim nastojanjem \u0161to bolje shvatiti vlastite osje\u0107aje kako bi se moglo razumjeti druge.<\/p>\n
Stoga ne valja se predstavljati, a niti ljude prosu\u0111ivati u crno-bijeloj tehnici \u00abdobar \u2013 zao\u00bb \u00aban\u0111eo \u2013 krampus\u00bb. Svatko, naime, ima i svijetlih i tamnih stranica. Ne treba nikoga prikivati za nebesa, ali ga ne treba ni pokapati u ponore ispod zemlje (dok na zemlji \u017eivi). Nije dobro drugome prepu\u0161tati neka \u010dita na\u0161e misli. Valja mu priop\u0107iti i pomo\u0107i ste\u0107i ispravnu sliku o nama. No, to ne zna\u010di jednostavno govoriti spontano i bez obzira na na\u0161eg sugovornika. Naprotiv, to zna\u010di priop\u0107iti drugome \u0161to nam je na srcu, \u0161to je va\u017eno za na\u0161 odnos, te pri tom na\u0107i na\u010din i ton razgovora kako bi nas drugi mogao pratiti i shvatiti.<\/p>\n
\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 c. Va\u017eni stavovi za komunikaciju<\/b><\/p>\n
Stoga je potrebno o tome govoriti, buditi svijest i odgajati ljude za dijalog. To nije lako, ni jednostavno, jer zahva\u0107a cijelog \u010dovjeka. Njegove misli, \u010duvstva, stavove i uvjerenja. Zanimljivi su u tom vidu radovi dvojice ameri\u010dkih psihologa: Carla R. Rogersa (1951) i R. R. Carkhuff – B. G. Berensona (1967). Carkhuff – Berenson tvrde kako u svezi s me\u0111uljudskim odnosima i pru\u017eanjem pomo\u0107i drugim ljudima, postoje samo \u00abdvije skupine ljudi:<\/p>\n
Oni koji poma\u017eu i stimuliraju rast i onih koji to odma\u017eu i blokiraju\u00bb. Oni koji poma\u017eu, razumiju i cijene druge, te se pozitivno odnose prema njima. Zanimljivo bi bilo prou\u010diti koliki je postotak ljudi zavr\u0161io na psihijatrijskim odjelima, u sanatorijima, lje\u010dili\u0161tima, zatvorima ili u popravnim domovima samo zato \u0161to su bili odgajani, \u017eivjeli i radili \u00abu ozra\u010dju problemati\u010dnih me\u0111uljudskih odnosa\u00bb.<\/p>\n
Stoga je za uspjeh dijaloga vrlo va\u017eno kako kao osoba djelujemo. Kakvi su na\u0161i odnosi s drugima i koje odlike posjedujemo. Rogers i Carkhuff su neumorno ponavljali kako terapeut \u00abmora posjedovati\u00bb odre\u0111ene kvalitete. A takve su kvalitete potrebne svakome, jer svi smo terapeuti jedni drugima: otac sinu, \u017eena mu\u017eu, susjed susjedu, u\u010ditelj \u0111aku, sve\u0107enik vjerniku, prijatelj prijatelju. Rogers je u tom smislu opisao \u00abtrostruki stav\u00bb koji je potreban za razgovor, a prepoznaje se u empatiji, respektu (po\u0161tivanju) i autenti\u010dnosti.<\/p>\n
Empatija <\/b>je sposobnost u\u017eivjeti se u situaciju drugoga. \u00abObuti cipele drugoga\u00bb, kako se slikovito veli i u\u017eivjeti se u njegovu situaciju. Ona reflektira osje\u0107aje sugovornika bez \u00abprosu\u0111ivanja i tuma\u010denja\u00bb. Visokim stupnjem empatije sugovornicima uspijeva izraziti jasno ono \u0161to \u010desto izgleda konfuzno i nejasno. Kad empatije nema, malo se razumije, povr\u0161no prosu\u0111uje i slabo \u00abkomunicira\u00bb. Stoga \u00abMali Princ\u00bb komentira na jednom mjestu kako su \u00abrije\u010di (koje su stvorene za sporazumijevanje) \u010desto izvorom nesporazuma\u00bb.<\/p>\n
Respektom<\/b> (po\u0161tovanjem) pokazujemo povjerenje prema drugima i cijenimo njihovo dostojanstvo i vrijednost. Stavom po\u0161tovanja izra\u017eavamo vjeru kako je svatko sposoban i mo\u017ee se ostvariti. Na\u017ealost, ima puno ljudi koji nemaju toga i vladaju se \u00abprotektivno\u00bb, s malo ili nimalo obzira i pa\u017enje prema drugima. Oni donose odluke umjesto njih, ili nude savjete kao neke \u00abumiruju\u0107e recepte\u00bb. Takvo protektivno opho\u0111enje blokira pojedince. Dijalo\u0161ka komunikacija, naprotiv, popra\u0107ena empatijom i po\u0161tovanjem, otapa led nepovjerenja i stvara podlogu razumijevanja.<\/p>\n
Tre\u0107a kvaliteta, koju Rogers tra\u017ei za terapeute, jest\u00a0 \u00abautenti\u010dnost\u00bb.<\/b> To je <\/b>sposobnost \u00abbiti slobodan i svoj\u00bb. Pojedinci obdareni ovom kvalitetom ne predstavljaju se krivo i ne zatvaraju se u neke uloge. Autenti\u010dni\u00a0 sugovornik je \u00abnaivan\u00bb i \u00abiskren\u00bb. U njega nema raskoraka izme\u0111u onoga \u0161to ka\u017ee i onoga \u0161to osje\u0107a. Kad autenti\u010dnosti nema, onda se govori jedno, a \u010dini drugo. profesionalno se obavlja posao i najamni\u010dki pona\u0161a. Tu prave komunikacije nema. I to je problem ovog na\u0161eg doba. Nema istinske komunikacije. Iako se mnogo govori, malo se ka\u017ee. Ljudi se \u010desto sastaju, ali malo povezuju. Doga\u0111a se dijalog bez volje, razgovor bez dubine, rije\u010di bez osje\u0107aja. A dijalog je \u00absusret dviju du\u0161a\u00bb. On nije samo razgovor. Jo\u0161 manje rasprava ili dokazivanje. U dijaloga ja ne dokazujem. Jo\u0161 manje napadam. Jednostavno izla\u017eem i slu\u0161am drugoga. Ali, ne zato kako bi mu na\u0161ao neku pogre\u0161ku, ve\u0107 s iskrenom \u017eeljom \u010duti ga i shvatiti njegovu to\u010dku gledi\u0161ta, osjetiti \u0161to on osje\u0107a. Ku\u0161am hodati u njegovim cipelama i gledati njegovim nao\u010dalama. To je profinjena ravnote\u017ea. Jednostavno izla\u017eem, tuma\u010dim i opisujem. To su mostovi kojima kru\u017ei dah \u017eivota, razli\u010ditosti, pluralizma i bogatstva. Pluralizam je napredak, a dijalog njegovo gorivo.<\/p>\n
\u00a0\u0160to se vi\u0161e trudimo voditi iskren dijalog, to smo bogatiji. Dijalog nas odgaja i obrazuje. \u010cini nas osjetljivima i slobodnima priop\u0107iti, slu\u0161ati i ponizno pitati. U\u010diti, vidjeti i re\u0107i. A kad sam spreman vidjeti i revan zapaziti, onda postajem pronicav otkrivati i voljan ne\u0161to u\u010diti. To me onda \u010disti od mojih stereotipa, predrasuda i krivih sudova. Gledati u lice i osjetiti raspolo\u017eenje. Otkriti poruke koje se ne izri\u010du rije\u010dima. To zna\u010di imati osje\u0107aj za dijalog. Ako je \u010dovjek u dijalogu toga svjestan, te se pri tom pona\u0161a \u00abobazrivo\u00bb i sa \u00abstrahopo\u0161tovanjem\u00bb, on sugovorniku poma\u017ee, shva\u0107a ga i prihva\u0107a. Uo\u010diti, dakle, \u0161to je re\u010deno, razumjeti \u0161to je skriveno, prihvatiti \u0161to je ponu\u0111eno, te pri tom ne iskrivljivati stvari i ne suditi, ve\u0107 s po\u0161tovanjem i voljom drugom izre\u0107i iskrenu \u00abdobrodo\u0161licu\u00bb, dobar je znak i po\u010detak korisnog dijaloga.<\/p>\n
\u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
<\/p>\n
Zadar, Sjemeni\u0161te, Susret mladih sve\u0107enika, 11-13. o\u017eujka 2105.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"