1. <\/b>Sino\u0107 smo u ovom dragom nam sveti\u0161tu svetoga \u0160ime, sve\u010danom Ve\u010dernjom njemu u \u010dast objavili gradu i nadbiskupiji da je zapo\u010dela njegova svetkovina. Protuma\u010dio sam kako se na ovakve sve\u010danosti pazilo u pro\u0161losti, pa se narod pripravljao kroz trodnevnice ili devetnice koje su obi\u010dno zavr\u0161avale sve\u010danim uo\u010dnicama i pohvalama svecima u \u010dast. I mi smo se sino\u0107\u00a0 pjevanom molitvom pridru\u017eiti milijunima \u0161tovatelja koji su u ovom Gradu, a i diljem svijeta iskazivali po\u010dast ovom osobitom Bo\u017ejem miljeniku, svetom \u0160imunu. \u017ditelji ovoga grada i Nadbiskupije vi\u0161e od sedam stolje\u0107a nerazdvojivo su povezani s njime pa ga s pravom nazivaju svojim Pokroviteljem. Zato na njegov blagdan hrlimo iskazati mu po\u0161tovanje jer on je na svojim rukama dr\u017eao sveto Tijelo Isusovo.<\/p>\n
Mjesec listopad, kad se slavi blagdan sv. \u0160ime, bogat je i bremenit liturgijskim sadr\u017eajima. Ju\u010der smo slavili blagdan Gospe od Ru\u017earija. A znamo kako su se na\u0161i branitelji s krunicom u ruci i oko vrata borili protiv zla, mr\u017enje i uni\u0161tavanja. U nedjelju je u \u010dast Gospe od Ru\u017earija hrvatska vojska i policija hodo\u010dastila u na\u0161e nacionalno Gospino sveti\u0161te u Mariju Bistricu. U svezi sa zna\u010denjem I snagom krunice zanimljiva je detalj iz Sikstinske kapele, u sredini Posljednjeg suda s desne strane Otkupitelja koji sudi svijetu, upada u o\u010di detalj mi\u0161i\u0107avog \u010dovjeka koji u ispru\u017eenoj lijevoj ruci \u010dvrsto dr\u017ei krunicu i pru\u017ea je mu\u0161karcu i \u017eeni kako bi im pomogao popeti se u raj. Ovo je Mikelangelo oslikao tridesetak godina prije nego je papa Pio V. ustanovio liturgijski spomen BDM od Pobjede kao uspomenu na pobjedu kr\u0161\u0107anske vojske nad Turcima kod Lepanta 7. listopada 1571. Pu\u010dka je pobo\u017enost, naime, pripisala tu pobjedu zagovoru Djevice koju se molilo i zazivalo molitvom krunice. Crkva svake godine obilje\u017eava taj dan pobjede kod Lepanta blagdanom Kraljice krunice 7. listopada.<\/p>\n
2.<\/b> Dok slavimo spomen svetoga \u0160ime prisje\u0107amo se tog divnoga dana kada je Bog, koga je Marija nosila u naru\u010dju, stigao me\u0111u ljude. Na samom ulasku u jeruzalemski Hram, gdje ga je\u00a0 do\u010dekao starac \u0160imun, stiglo je Sunce pravde koje \u0107e obasjati \u010ditavi svijet. Ova svetkovina podsje\u0107a nas na to i priziva u pamet kako se u tom trenutku susreli Stari i Novi zavjet, pro\u0161lost i budu\u0107nost u osobi starca \u0160imuna i djeteta Isusa. A povezuje se Betlehem s Jeruzalemom. Naime, dok je u Betlehemu Bog postao stanovnikom zemlje, u Jeruzalemu, gdje ga je \u0160imun primio u naru\u010dje, on \u0107e muku podnijeti, umrijeti, uskrsnuti i uzi\u0107i na nebo. Zbog toga i kli\u010demo, pravednom starcu \u0160imunu, radujemo se njegovom blagdanu i pjevamo: Pravedni\u010de, sveti \u0160ime, \u010dastimo ti sveto ime!<\/p>\n
Osim ovog otajstvenog doga\u0111aja, koji nas vodi u Jeruzalem, mi danas obilje\u017eavamo spomendan iz na\u0161e narodne povijesti za koji smo zahvalni Bo\u017ejoj Providnost. U ovom Gospinom mjesecu, a na svetkovinu osobitog Pokrovitelja na\u0161ega Grada, svetoga \u0160ime, \u017eelimo zahvaliti Gospi i svetom \u0160imi za sve \u0161to su u\u010dinili na\u0161em narodu, gradu i nadbiskupiji tijekom pro\u0161lih stolje\u0107a. Posebice u danima Domovinskog rata kad smo pro\u017eivljavala pravu Kalvariju. Vjeruju\u0107i u njihov mo\u0107ni zagovor nismo se predavali, niti gubili nadu. S krunicom u ruci i oko vrata borili smo se protiv zla, mr\u017enje i uni\u0161tavanja. Uz njihovu pomo\u0107 i zagovor, u znaku krunice prepoznali smo pravu snagu i osvojili slobodu. Nakon demokratskih izbora 30. svibnja 1990., kad je konstituiran vi\u0161estrana\u010dki Sabor, sljede\u0107e, 1991. godine, ve\u0107ina bira\u010da (93.24%) opredijelila se za samostalnu i neovisnu dr\u017eavu. Temeljem toga Sabor RH donio je 25. lipnja 1991. ustavnu odluku o njenoj suverenosti i samostalnosti. Zra\u010dni pak napadi na Banske dvore s nakanom da se ubije predsjednika Tu\u0111mana i njegove bli\u017ee suradnike, ubrzali su dono\u0161enje odluke o raskidu svih dr\u017eavnopravnih veza RH s tada\u0161njom Jugoslavijom. To se dogodilo na dana\u0161nji dan, 8. listopada 1991., kad mi ovdje slavimo svetkovinu sv. \u0160ime.<\/p>\n
3.<\/b> Uz ovaj dan Neovisnosti danas je spomendan smrti Jelene Slavne, hrvatske kraljice koja je preminula u Solinu 8. listopada 976. Kao \u017eena kralja Mihajla Kre\u0161imira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, bila je vrlo omiljena u narodu i poznata kao Jelena Slavna. Nadgrobna plo\u010da u crkvi sv. Marije na Gospinu otoku u Solinu, najbolje govori kakva je to kraljica bila: Ovo je ona, koja je za \u017eivota bila majka kraljevstva, a onda postala majkom sirota i za\u0161titnicom udovica. Ta je crkva va\u017ena i za na\u0161u nedavnu pro\u0161lost. Ove godine obilje\u017eavamo 30-tu obljetnicu odr\u017eavanja nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici (NEK). A on je plod onog devetgodi\u0161njeg hoda koji je zapo\u010deo u Solinu povodom tisu\u0107ite obljetnice smrti hrvatske kraljice Jelene (976-1976), a zavr\u0161io u Mariji Bistrici 1984. Solin i Marija Bistrica i imaju svoju znakovitost i veliku poruku i za ovo na\u0161e vrijeme.<\/p>\n
Prije 38 godina, u rujnu 1976., na Gospinom otoku, zapo\u010dela je velika Devetnica slavlja 13. stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata. Kad je, naime, nakon “hrvatskog prolje\u0107a” 1971. morala za\u0161utjeti svaka slobodna rije\u010d, Crkva se duboko sabrala, prikupila svoje snage i zapo\u010dela govoriti svojim provjerenim na\u010dinom koji je koristila stolje\u0107ima. Od 1976. pa do 1984. odr\u017eana je u Hrvatskoj i u dijaspori velika devetnica. Pokrenute su sve crkvene snage da se narod osvijesti u samopo\u0161tovanju, u poznavanju svoje povijesti, svoga identiteta. Trebalo je sve u\u010diniti da na\u0161i ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kr\u0161\u0107anske ba\u0161tine i narodnog stabla. I zapo\u010dela su narodna okupljanja: Od Solina (1976.) gdje se razmi\u0161ljalo o daru kr\u0161tenja, na na\u0161em Jordanu kraj rijeke Jadra i crkve Gospe od otoka. Onda se krenulo prema Ninu (1979.) gdje se prisjetilo na papu Ivana VIII. koji je na “Spasovdan 879. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod, i svu zemlju njegovu”. I od tada pa do danas mi smo zapravo “narod svetoga Petra”. Vrhunac na\u0161e devetnice dogodio se na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. kad se okupilo preko pola milijuna ljudi. Bilo je to mirotvorno “doga\u0111anje naroda” koji nije tra\u017eio oru\u017eje, ve\u0107 prebirao zrnca krunice. S Marijom u znaku krunice i s krunicom mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.<\/p>\n
4.<\/b> Na ovaj dan svetoga \u0160ime, Dan hrvatske neovisnosti i spomendan smrti hrvatske kraljice Jelene, po kalendaru pada i dan krunjena kralja Zvonimira, koji je bio 8. listopada 1075. Tada je papin izaslanik Gebizon predao novom hrvatskom kralju ma\u010d, \u017eezlo i krunu, te papinsku zastavu kao znak njegove vjernosti i podlo\u017enosti Papi. A Zvonimir je u\u010dinio zavjernicu koju je potvrdio svojom prisegom: “Ja, Dmitar Zvonimir, s Bo\u017ejom pomo\u0107i i darom apostolske stolice, bit \u0107u vazda vjeran sv. Petru…, a poslanike Papine primat \u0107u \u010dasno i \u010destito s njima postupati. Gajit \u0107u pravdu, branit \u0107u crkve, \u0161tititi siromahe, udovice i siro\u010dad. Prije\u010dit \u0107u nedopu\u0161tene brakove i protiviti se prodaji ljudi. Kraljevstvo pak koje mi se predaje uzdr\u017eat \u0107u vjerno, te ga nikako ne\u0107u odvratiti od apostolske stolice. Tako mi Bog pomogao!\u00bb. U dan na\u0161e neovisnosti utkana su stolje\u0107a vjernosti na\u0161ih ljudi Bogu, Crkvi, Papi i narodu svome. A danas kalendarski umre\u017eeni su s tim danom i kraljica Jelena Slavna i kralj Dmitar Zvonimir, te posebice na\u0161 za\u0161titnik sveti \u0160ime.<\/p>\n
Zavr\u0161avam ovo razmi\u0161ljanje molitvom koju, preko na\u0161eg Pokrovitelja, upu\u0107ujem Isusu za na\u0161e obitelji i na\u0161u Domovinu. Molimo, dakle, da Isus koji je svojim ro\u0111enjem posvetio sve obitelji, pomogne na\u0161im o\u010devima i majkama biti vjerni u ljubavi, postojani u molitvi i gorljivi u djelima dobrotvornosti. Neka rije\u010dju i primjerom svjedo\u010de svoju vjeru kako bi u trajnom zajedni\u0161tvu Katoli\u010dke Crkve mogli u\u017eivati obilje Bo\u017ejeg blagoslova, zdravlja, sloge i mira ovdje na zemlji, a u nebu vje\u010dno spasenje. Preko Tebe, dragi na\u0161 Pokrovitelju, upu\u0107ujemo Isusu molitve i za na\u0161u Domovinu. Gospodine Isuse, koji si otkupio svijet, a \u010dovjeku povjerio zemlju da njome upravlja, blagoslovi sve stanovnike na\u0161e zemlje. Pomozi i blagoslovi sve koji vode brigu o njezinom prosperitetu kako bi se u njoj ostvarivalo duhovno i materijalno blagostanje u prijateljstvu, bratstvu i ljubavi. \u010cuvaj nas od opasnosti rata i zaga\u0111enosti okoli\u0161a. Obdari sve odgovorne za op\u0107e dobro, kao i sve njezine \u017eitelje duhom istine i ljubavi kako bi ti vjerno slu\u017eili i me\u0111usobno se bratski ljubili. A onda svi skupa proslavili tebe vi\u0161njeg Gospodara u ovoj, a poslije u nebeskoj Domovini. Tebi pak za\u0161titni\u010de malenih, \u010duvaru svetoga hrama, utjeho i nado svih koji se pripremaju po\u0107i s ovoga svijeta kli\u010demo: Prebla\u017eeni i pravedni \u0160ime, \u010dastimo ti sveto ime! Moli za nas. Amen<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, crkva sv. \u0160ime, 8. 10. 2014.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"