1.<\/b> Brojni na\u0161i gradovi na Jadranu di\u010de se svojim za\u0161titnicima, koji su velikim dijelom iz razdoblja kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika iz prvih stolje\u0107a Crkve. Svojevremeno su nakon demokratskih promjena odgovorni za vodstvo ovoga grada odabrali kao svoga za\u0161titnika simpati\u010dnog sveca, “vrlog rimskog \u010dasnika”, Bo\u017ejeg viteza sv. Kr\u0161evana, koji je \u017eivio u drugoj polovici III. stolje\u0107a. Kao vojnik i\u00a0 podanik cara Dioklecijana koji nije volio kr\u0161\u0107ane, Kr\u0161evan je bio vrli u\u010denik Isusa iz Nazareta. Bio je anga\u017eirani kr\u0161\u0107anin koji je javno, bez straha i stida o\u010ditovao svoj \u017eivotni stav i opredjeljenje. A bio je prepoznatljiv po \u010dvrstoj i nepokolebivoj vjeri u Isusa Krista jedinog Otkupitelja \u010dovjeka. Ovom sve\u010danom euharistijom obilje\u017eavamo blagdan svetog Kr\u0161evana, za\u0161titnika grada Zadra. Iskrene \u010destitke povodom Dana grada, Vama, \u0161tovani gradona\u010delnici i svim Va\u0161im suradnicima, kao i svim \u017eiteljima grada Zadra, koji se kao malo koji grad mo\u017ee pohvaliti s vi\u0161e nebeskih za\u0161titnika i zagovornika. Utemeljenjem hrvatske dr\u017eave i novim preustroje lokalne vlasti gradovi i naselja su birali i svoje dane.<\/p>\n
Za svetog Kr\u0161evana velimo kako je bio pravi Kristov vitez koji se pokoravao svome gospodaru Dioklecijanu i po\u0161tivao dr\u017eavne zakone. Ali ih je na\u010dinom svoga \u017eivota nadvisivao. Znamo kako mu je car zanijekao pravo na vjeru i \u017eelio neka i on \u017ertvuje carskim kumirima. I nudio mu polo\u017eaj namjesnika u jednoj od rimskih pokrajina. No, kako se trebalo odre\u0107i vjere u Isusa Krista, Kr\u0161evan kao pravi vitez i odani isusov u\u010denik nije to mogao prihvatiti. Naprotiv, hrabrio je druge kr\u0161\u0107ane mlade progonjene Crkve u Rimu neka se ne daju zavesti, neka ustraju. Me\u0111u njima je bila i sv. Sto\u0161ija -Anastazija, mlada Rimljanka koju je svojevremeno pou\u010davao u kr\u0161\u0107anstvu, a ona je ve\u0107 prije njega bila zato\u010dena zbog svoje vjere.<\/p>\n
2.<\/b> Kr\u0161evanovo vite\u0161ko pona\u0161anje i u\u010deni\u0161tvo do\u0161lo je posebice do izra\u017eaja kad je uslijedilo progonstvo u Akvileju i mu\u010deni\u010dka smrt odsijecanjem glave. U\u010deni\u0161tvo prepoznajemo danas i u evan\u0111eoskom odlomku Isusova govora u\u010denicima: “Tko ljubi oca ili majku vi\u0161e nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili k\u0107er vi\u0161e nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga kri\u017ea i ne po\u0111e za mnom, nije mene dostojan. Tko na\u0111e \u017eivot svoj, izgubit \u0107e ga, a tko izgubi svoj \u017eivot poradi mene, na\u0107i \u0107e ga” (Mt 10, 37-39). Isus, dakle, nau\u010dava da je u\u010deni\u0161tvo prva i najve\u0107a vrjednota kojoj sve drugo treba slu\u017eiti. Ona je ve\u0107a i od rodbinskih veza. U\u010deni\u0161tvo je zapravo hod za Isusom, onim kri\u017enim putem kojim je on najprije pro\u0161ao. A za njim su krenuli svi njegovi u\u010denici!<\/p>\n
Ve\u010dera\u0161nji odlomak iz Matejevog evan\u0111elja nije lako od prve razumjeti jer Isus i nas pita \u0161to nam je va\u017eno u na\u0161em \u017eivotu? Kad je neki kateheta postavio to pitanje, dobio je razli\u010dite odgovore: Marina je smatrala kako je va\u017eno ne biti siromah, nego imati ku\u0107u, roditelje, prijatelje. Mladen se u\u010dinilo va\u017enim da obitelj ima i dobro auto, brzo, moderno i udobno. Josip je dr\u017eao kako je prije svega nu\u017eno da roditelji imaju posao, te mogu zaraditi i pristojno \u017eivjeti. A Anki je bilo najva\u017enije da se roditelji vole i sla\u017eu, da nema sva\u0111e, opijanja i te\u0161kih rije\u010di. Sve su to lijepe \u017eelje koje su va\u017ene u \u017eivotu. Lijepa je ljubav prema roditeljima koju je Gospodin i u zapovijed pretvorio (Po\u0161tuj oca i majku..). Va\u017ena je i ljubav mu\u017ea i \u017eene koja ima biti iskrena i trajna (\u0160to Bog zdru\u017ei, \u010dovjek neka ne rastavlja). No, ljubav prema Kristu je iznad svih i o toj ljubavi ovisi kvaliteta svake druge ljudske ljubavi. U tom vidu Isus je u dana\u0161nje govoru radikalan. On ne ka\u017ee da ne treba ljubiti brata, \u017eenu, mu\u017ea i prijatelja. Ne. On samo veli ako ih ljubite vi\u0161e nego mene, niste mene dostojni. Niste moji u\u010denici.<\/p>\n
3.<\/b> Sveti Kr\u0161evan je svojim dr\u017eanjem pokazao da je pravi Kristov vitez i njegov vjeran u\u010denik.\u00a0 A da je to doista mogu\u0107e pokazali su toliki sveci i zauzeti vjernici tijekom stolje\u0107a. Spomenut \u0107u ovdje jednu djevojku, Marie-Fran\u00e7oise iz Belgije, koja je prije 40 godina polo\u017eila dva doktorata, iz fizike i kemije. I dok se pred njom otvarala karijera puna obe\u0107anja, ona je odabrala Isus i zavoljela ga vi\u0161e od svega. Napustila je oca, majku, bra\u0107u i sestre te po\u0161la u samostan, a onda u misije u Burundi. Malo iza toga buknuo rat u toj zemlji pa su \u017ertve bile brojne, milijunske. Sestra Marie-Fran\u00e7oise je na svoj dvadeset i peti ro\u0111endan morala bje\u017eati iz misije nose\u0107i u naru\u010dju jedno siro\u010de. Vojnici su je sustigli i djetetu u njezinom naru\u010dju prerezali vrat. Njoj su ipak dali priliku da pobjegne. U posljednjem trenutku prolazio je auto belgijskog farmera koji ju je pozivao da se pridru\u017ei. Sestra je slutila da Isus tra\u017ei jo\u0161 vi\u0161e. Odbila je ponudu i rekla neka radije uzmu sve\u0107enika misionara jer on \u0107e narodu biti potrebniji! A ona je ostala u koloni me\u0111u drugim izbjeglicama.<\/p>\n
Tjednima se o njoj nije ni\u0161ta \u010dulo. Kona\u010dno je Papinsko izaslanstvo u Burundiji saznalo i objavilo da je s. Marie-Fran\u00e7oise dva dana i dvije no\u0107i morala kopati grobne jame za \u010detrdeset na smrt osu\u0111enih i za samu sebe. Ubojice su je na kraju izre\u0161etali metcima i bacili u iskopanu grobnu jamu. Bio je to njezin tre\u0107i i posljednji doktorat; di\u00adploma mu\u010denice ljubavi. Izgubila je \u017eivot radi Krista i njegove ljubavi kojom je gradila bolji svijet u jednoj afri\u010dkoj zemlji. I bila je “s Kristom pokopana”. Njezina je smrt me\u0111utim prividni gubitak. Ona je zapravo dobila \u017eivot vje\u010dni, poput na\u0161eg svetog Kr\u0161evana, i u zajedni\u0161tvu onog silnog mno\u0161tva spa\u0161enih, pridru\u017eila se Kristovom slavnom uskrsnu\u0107u.<\/p>\n
4.<\/b> Pri\u010da se kako je neki pobo\u017eni monah imao tri u\u010denika s kojima je \u017eivio skupa i proveo mnogo vremena u u\u010denju i razmatranju. Kad su njegovi u\u010denici bili dovoljno spremni, u\u010ditelj ih je otpremio u svijet neka idu i \u0161ire Isusovu Radosnu vijest. Nakon dvije godine oni su se vratili svome u\u010ditelju i podnijeli izvje\u0161\u0107e o postignutim rezultatima. Kad ih je monah upitao \u0161to su to dosada u\u010dinili, prvi je rekao da je “napisao knjigu i prodao je u pet tisu\u0107a primjeraka”. “Ti si svijet napunio papirom”, re\u010de mu u\u010ditelj-monah. Drugi je radosno rekao kako je “propovijedao na preko stotinu mjesta”. “Ti si svijet ispunio rije\u010dima”, zaklju\u010di u\u010ditelj-monah. Kona\u010dno je do\u0161ao na red i tre\u0107i u\u010denik koji je jedva stidljivo progovorio “kako nije ni\u0161ta osobitoga u\u010dinio, osim \u0161to je jednoj starici svako jutro donosio vodu s izvora. Ona to nije mogla jer je bila stara i nemo\u0107na”. U\u010ditelj-monah pogleda u njega i nasmije\u0161i se. A onda mu zaklju\u010di da je “svijet ispunio ljubavlju, te kako je on najbolje objavio Kristovo evan\u0111elje”. “Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo \u010da\u0161om hladne vode, ne\u0107e mu propasti pla\u0107a”, zaklju\u010duje Isus svoj ve\u010dera\u0161nji nagovor.<\/p>\n
Neka i nama, dana\u0161njim \u0161tovateljima svetog Kr\u0161evana, koga su na\u0161i pre\u0111i odabrali za svoga pokrovitelja jer su u njemu prepoznali vite\u0161ke odlike i osobitu odanost Bogu i Crkvi, neka nam pomogne kako biti i ostati u ovom vremenu pravim Kristovim vitezovima. A to vite\u0161tvo i u\u010deni\u0161tvo lako se prepoznaje u \u017eivotu po “vjernosti, \u010destitosti, odva\u017enosti i hrabrosti”. Temeljna odlika vitezova, naime, bila je “\u0161tititi Crkvu, boriti se protiv izdaje, otklanjati nepravdu, \u0161titi mir u svom kraju, po\u0161tivati vjerske slu\u017ebenike, te proliti krv za svoju bra\u0107u ako to ustreba” (John Salisbury). U tom vidu dodjeljivala su se i jo\u0161 uvijek podjeljuju odli\u010dja s popratnim obja\u0161njenjima: za hrabrost, za revnost, za milosr\u0111e, za dobro\u010dinstvo, za ljubitelje pravde, pobo\u017enosti i vjernosti, za Crkvu i Papu. Priznanja nisu samoj sebi svrha. Ona su poticajna mjera, ali i potvrda da se Isusovi ideali mogu ostvariti u \u017eivotu, u kulturi, u javnom i privatnom radu. Poznati Isusov vitez, apostol naroda sveti Pavao, ve\u010deras ispovijeda svom dragom u\u010deniku Timoteju da je “dobar boj bio, trku zavr\u0161io i vjeru sa\u010duvao” (2 Tim 4, 7). Molimo svetog Kr\u0161evana neka bdije nad nama i nad na\u0161im gradom. Neka nam poma\u017ee da budemo zauzeti Bo\u017eji vitezovi i odani Kristovi u\u010denici kako nas ni\u0161ta ne bi “rastavilo od ljubavi Bo\u017eje u Kristu Isusu Gospodinu na\u0161emu” (Rim 8, 18). Amen.<\/p>\n
\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, Katedrala sv. Sto\u0161ije, 24. studenog 2014.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"