“Gospa od Sniga<\/b>” – dragulj povijesti otoka Ugljana<\/b><\/p>\n
(500 godina \u010da\u0161\u0107enja Gospe od sniga u Kukljici, 1514.-2014.)<\/strong><\/p>\n 1.<\/b> Do\u0161li smo na hodo\u010da\u0161\u0107e na\u0161oj Gospi od sniga, koja se ovdje \u010dasti ve\u0107 pet stolje\u0107a. Iako predvodim ovo misno slavlje, dopustite mi da se priklju\u010dim kao pobo\u017eni hodo\u010dasnik te skupa s vama molim i pjevam. I da joj u ime odanih \u0161tovatelja zahvalim za sve \u0161to je u\u010dinila na ovom otoku kroz minula stolje\u0107a. Dobro je \u0161to su mje\u0161tani ovog slikopisnog kraja priredili razne programe kroz punih deset dana. A na veliko jubilarno slavlje pozvali brojne goste i prijatelje. Odazvali smo se, evo, i s posebnim osje\u0107ajem zahvalnosti stigli na\u0161oj Gospi od sniga, koja je prema pobo\u017enoj predaji, u ovom perivoju uvale \u017ddrelac, na\u0161la svoj mirni kutak. Sve je zapravo po\u010delo onog 5. kolovoza 1514., kada je prema legendi na da\u0161nji dan, nakon velike nevere, doplivao “kvadar” (slika) Isusove majke Marije. A kad su se pomorci iskrcali, “na tom kraju gdi su morski \u017eali, Gospinu su sliku ugledali”. Nakon toga izgra\u0111ena je crkva koja se u dokumentima pojavljuje kao “Madonna dello Stretto”, Gospa iz tjesnaca i uvale.<\/p>\n Njoj, koja je ovdje stigla i udomila se, donosim na misni oltar zahvalnost puka koji je stolje\u0107ima osje\u0107ao osobitu njezinu blizinu i za\u0161titu. Uz nju u ovoj njezinoj uvali, u ovom divnom okru\u017eju osje\u0107amo se “kod ku\u0107e”. I slobodni smo joj iznijeti svoje molitve i svoju zahvalu. Jer, kao bri\u017ena mati ona je stolje\u0107ima pazila na nas i \u010duvala nas od brojnih krivovjerja i osvajanja, kako u dalekoj pro\u0161losti, tako i nedavnoj sada\u0161njosti. S njom smo prebrodili povijesne krize i ku\u0161nje zato \u0161to se po domovima na\u0161im molilo i hodo\u010dastilo u njezina sveti\u0161ta. I njoj u \u010dast \u010dinilo zavjete i zidalo crkve i oltare. Bit \u0107e tako i u budu\u0107e ako se molitva ponovno vrati u na\u0161e obitelji. Mole\u0107i se i pozdravljaju\u0107i Gospu mi zapravo poput svetog Anzelma govorimo: “Nebo, zvijezde, zemlja, rijeke, dani i no\u0107i, sve se, Gospo\u0111o, zbog tebe raduje. Jer, tvojim zagovorom blagoslovljena je sva priroda..”<\/p>\n 2.<\/b> \u0160to bi zapravo vjerni\u010dka zajednica bila bez Marije? Bez Marije zvijezde mora, bez nje “zore na\u0161e svagdanje” koja pru\u017ea orijentir i smisao, ljudi bi tonuli u gluhoj no\u0107i. Ona je darovana nada u \u010dije su ruke polo\u017eena nebeska obe\u0107anja; ona je zvijezda na\u0161e povijesti i ufanje na\u0161e budu\u0107nosti. Zbog toga se na Gospine dane rado okupljamo, pjevamo i darove nosimo. A u svetim darovima, koji su tamo izlo\u017eeni, prepoznajemo sebe i svoje, svoju pro\u0161lost i sada\u0161njost, “svoje ribare i mornare”, kako slikovito pjeva Franjo Alfirevi\u0107: “Tu vise zavjetni darovi, siroma\u0161nog, pobo\u017enog puka… Do\u010dekuju nas prijazno zidovi stari; skloni\u0161ta priprostih du\u0161a, ribara i mornara. Mnogo su uzdaha \u010duli polumra\u010dni oltari, mnogo je suza vidjela Gospina slika stara”. Do\u010dekuju nas, dakle, prijazni zidovi i Gospina slika stara.<\/p>\n A jedan drugi pjesnik veli: “Kad u luku stigne la\u0111a moja, do oltara tvoga ja \u0107u do\u0107. Na pragu me \u010dekaj, Majko moja. Pru\u017ei mi ruku jer spu\u0161ta se no\u0107”. (M. Talaji\u0107). Pru\u017ei mi ruku jer se spu\u0161ta no\u0107. Koliko je samo puta ona ispru\u017eila svoju ruku pomo\u0107nicu?! Koliko je puta za\u0161titila svoje sinove od opasnih valova?! Tko nam je u te\u0161kim ku\u0161njama pru\u017eao utjehu i za\u0161titu? Ona, koju s pravom nazivamo “pomo\u0107nicom kr\u0161\u0107ana”. Ona je stoga uz Isusa u sredi\u0161tu Crkve. Ona je prava mati koja nas njeguje, pazi i \u0161titi.<\/p>\n 3.<\/b> Hrvatska slavi danas Dan domovinske zahvalnosti, a on pada na liturgijski spomendan Posvete bazilike svete Marije Velike koju je papa Siksto III. posvetio Presvetoj Bogorodici. Budu\u0107i da smo mi narod koji osobito \u0161tuje Mariju, nije sasvim slu\u010dajno \u0161to je upravo na njezin spomendan, a pod vodstvom hrvatskog vrhovni\u0161tva, akcijom Oluja okon\u010dana okupacija hrvatskih krajeva. Naime, 1995. godine bilo je oko 20% Hrvatske pod okupacijom pobunjenih Srba koji su se hranili idejom stvaranja “velike Srbije”, a imali su pomo\u0107 Beograda i potporu JNA. To je prouzro\u010dilo na tisu\u0107e prognanih i odvedenih u logore, poginulih i stradalih. Osloba\u0111anjem Knina, gdje se svake godine odvija glavna sve\u010danost proslave Dana Domovinske zahvalnosti, ozna\u010dio je kraj krvavog rata i brojnih stradanja. Premda su na\u0161i ljudi tijekom rata i okupacije pro\u017eivljavali pravu Kalvariju, nisu se predavali, niti gubili nadu. Vjerovali su u mir i pravdu. Svatko je htio osobno dati obol zaustavljanju rata: Biskupi i sve\u0107enici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, politi\u010dari i kulturni djelatnici. I posebice branitelji, koji su se s krunicom oko vrata borili protiv zla, mr\u017enje i uni\u0161tavanja.<\/p>\n Brojni vapaji, protesti i molitve nali\u010dile su onoj Maruli\u0107evoj “Molitvi suprotiva Turkom” iz 16. stolje\u0107a: “Tebi vapijemo, tu\u017ee\u0107i u pla\u010du: Tvoji smo, a ginemo; pogani nas tla\u010du! Ako s nami stati bude\u0161 Gospodine, ho\u0107e se odrvat narod ki sad gine”. I othrvao se narod, Bogu hvala. Upravo zahvaljuju\u0107i vjeri u Boga i u za\u0161titu i pomo\u0107 BD Marije. Zbog toga se ovim slavljem Gospe od sniga priklju\u010dujemo centralnoj sve\u010danosti u kraljevskom gradu Kninu, te zahvaljujemo Bogu i Gospi na velikom i \u010dudesnom daru mira i slobode, koji su ostvareni duhom pomirbe, pra\u0161tanja i solidarnosti. Crkva u Hrvata osobito se radovala \u0161to su sinovi njezinog naroda, iako su im o\u010devi u Drugom svjetskom ratu bili na suprotnim stranama, pru\u017eili ruku jedni drugima, ne samo u crkvama\u00a0 nego i na politi\u010dkim tribinama. Takvom pomirbom i oprostom stvorila se pretpostavka za novo dru\u0161tvo u kojem je svatko velikodu\u0161no mogao ponavljati s apostolom Pavlom: “\u0161to je za mnom, zaboravljam, za onim \u0161to je preda mnom, pre\u017eem” (Fil<\/i> 3, 13).<\/p>\n 4. <\/b>Kad sve to imamo pred o\u010dima, i posebice ulogu BDM u na\u0161oj povijesti, onda razumijemo opravdani natpis u Remetskom sveti\u0161tu kraj Zagreba gdje stoji da je ona “najvjernija odvjetnica Hrvatske” (Fidelissima advocata Crotiae). Kako je lijepo kad na sudu imamo dobrog i okretnog odvjetnika. On nas zastupa, razumije i brani na\u0161e interese. Marija, dakle, kao na\u0161a vjerna odvjetnica dobro razumije svoju djecu. Zahvalni za svjetlo dobrote koje nam je preko Marije zasjalo, preporu\u010dit \u0107emo joj danas obitelji hrvatskog naroda da budu dostojne svoga roditeljskog poziva. Molit \u0107emo za o\u010deve i majke da budu ispunjeni straho\u0161tovanjem pred Bogom, pred \u017eivotom i pred vje\u010dno\u0161\u0107u. Neka Marija bdije i \u010duva na\u0161e obitelji. Svjesni njezine uloge u povijesti na\u0161oj, osobnoj i narodnoj, zavr\u0161it \u0107u ovo razmi\u0161ljanje hvalospjevom Gospi koji glasi: “Tebi Vojvotkinjo, koja si se borila za nas, pripisujemo pobjedu, te izri\u010demo pjesmu zahvale. Raduj se zvijezdo koja sunce objavljuje. Raduj se majko jaganjca i pastira. Raduj se obrano od nevidiljivh neprijatelja. Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, \u010dasni ponose bogobojaznih sve\u0107enika, nepokolebiva utvrdo Crkve i nerazru\u0161ivi bedeme carstva.<\/p>\n Njoj, koju se na ovom otoku \u010dasti ve\u0107 pet stolje\u0107a danas ponavljamo hvalospjev njezine ro\u0111akinje Elizabete: “Blagoslovljena si me\u0111u \u017eenama jer si povjerovala da \u0107e se ispuniti \u0161to ti je re\u010deno od Gospodina”. I usrdno je molimo neka \u010duje i usli\u0161a molitve na\u0161e, neka otare suze svima koji trpe i neka bdije uz one koji su sami. Gospo od sniga, pomozi svima koji tvoju pomo\u0107 tra\u017ee i pod tvoju obranu se utje\u010du. Ustani i pohiti k nama, onako kako si hitila svojoj ro\u0111akinji Elizabeti. Pohiti u na\u0161e obitelji, sela i gradove. \u017delimo \u010duti Tvoj pozdrav i osjetiti kako nam Isusa nosi\u0161. Tebi, povjeravamo svoju sada\u0161njost i budu\u0107nost. Tebi se obra\u0107amo, molimo i pjevamo: Hrvat za kri\u017e bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama pla\u0161t razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj!<\/p>\n Gospo od Sniga, moli za nas. Amen.<\/p>\n Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n Kukljica, 5. kolovoza 2014.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"