Sveti Rok 2014.\u00a0 <\/b><\/p>\n
\u00a0(\u010citanja: 1. Tob 12, 6-13 \u2013str.321 ; Mt 25, 31-40 \u2013 str. 358)<\/b><\/p>\n
1.<\/b> Danas liturgija slavi svetog Roka Sveti koji potje\u010de iz Montepelliera u ju\u017enoj Francuskoj, a \u017eivio je po\u010detkom 14. stolje\u0107a. Iz njegovog kratkog \u017eivota, a \u017eivio je samo 32 godine, valja istaknuti kako je prije dvadesete svoga \u017eivota ostao bez roditelja. Poznato je kako je prodao obiteljska dobra, a novac podijelio siromasima. A onda i s\u00e2m siromah uputio se na hodo\u010da\u0161\u0107e u Rim. Na putu se zaustavljao na vi\u0161e mjesta gdje je pomagao oboljelima od kuge. Kad je na povratku iz iz Rima boravio u Piacenzi, obolio je od kuge, te bio prognan iz grada. Oti\u0161ao je u obli\u017enju \u0161umu gdje mu je prema legendi svaki dan dolazio pas i donosio kruh. Tamo je na njega nai\u0161ao i neki plemi\u0107, Gottardo Pallasrelli, koji se nakon razgovora s Rokom obratio, prihvatio Roka i njegovao ga dok nije ozdravio. Roko se onda uputio u svoj rodni grad je uskoro iscrpljen od te\u0161ke bolesti opet obolio od kuge, te preminuo na dana\u0161nji dan 1327.<\/p>\n
Svima koji nose njegovo ime \u010destitam dana\u0161nji dan. \u010cestitam i bratov\u0161tini sv. Roka u ovom gradu koje je davno nastala i vezala svoje djelovanje uz ovu crkvu u dana\u0161njem gradskom parku. Crkva, naime, potje\u010de iz konca ili po\u010detka 17. Stolje\u0107a, jer se spominje u oporuci iz 1653. kojom neka Franica, \u017eena Ivana Senjanina, ostavlja urod od maslina \u00bbCrikvi svetoga Roka ka je prid selom na\u0161im\u00ab. Ova jednostavna crkva pripadala je Skuli (Bratov\u0161tini) svetog Roka, a to je crkveno dru\u0161tvo vjernika laika koji su se nazivali bratimi, a svoju bratov\u0161tinu zvali su bratstvo ili skula. Njezinim su \u010dlanovima mogli biti proku\u0161ani i dokazani vjernici koji su bili ponos \u017eupne zajednice. Oni su nastojali \u010duvati i njegovati tradiciju predaka uz suradnju i dogovor sa \u017eupnikom. U tom vidu nadati se kako \u0107e i sada\u0161nji \u010dlanovi bratov\u0161tine biti dru\u0161tvo crkvi odanih, obitelji i narodu vjernih mu\u017eeva i \u017eena, koji slijede na\u010dela svoga za\u0161titnika Sv. Roka. A on \u0107e obilno\u00a0 blagoslivljati njihov trud, polja, masline i vinograde.<\/p>\n
2.<\/b> Crkva sv. Roka koju je bio nagrizao zub vremena obnovljena je tijekom Domovinskog rata, zauzimanjem onda\u0161njeg \u017eupnika don Milivoja Bolobani\u0107a, generalnog vikara ove Nadbiskupije. On je uz \u0161iroku Rokovu za\u0161titni\u010dku ulogu od poroka, posebice isticao potrebu i za\u0161titu od suvremenog poroka droge koja truje i uni\u0161tava brojne mlade \u017eivote. Obnova crkve i dvadeseta obljetnica ponovne uspostave bratov\u0161tine bila je prigoda da se razmi\u0161lja i o nabavi relikvija sv. Roka iz Venecije. Na inicijativu bratov\u0161tine sv. Roka, te uz preporuku tada\u0161njeg \u017eupnika don Zdenka Mili\u0107a, Zadarska je nadbiskupija uputila zamolbu Francu Posoccu, velikom upravitelju Scuole Grande svetoga Roka u Veneciji, da nam daruju njegove mo\u0107i. Gospodin Posocco pozitivno je odgovorio pa su po relikvije po\u0161li moj tajnik don Dario Ti\u010di\u0107 i tada\u0161nji \u017eupnik don Zdenko Mili\u0107 s predsjednikom biogradske bratov\u0161tine, Petrom Strpi\u0107em i \u010dlanovima Marijanom Stopferom, Josipom Luka\u010di\u0107em i Damirom Pe\u0161i\u0107em.<\/p>\n
Rado sam prihvatio poziv sada\u0161njeg \u017eupnika mons. Ivana Musta\u0107a predvoditi ovo dana\u0161nje slavlje, te u toj prigodi po prvi puta uz njegov blagdan izlo\u017eiti relikvijar s mo\u0107ima sv. Roka, koje \u0107emo sve\u010dano pronijeti Gradom u procesiji. Mo\u0107i su dio tekstila omotanog oko posmrtnih ostataka sveca iz Skule sv. Roka u Veneciji gdje je svetac pokopan. Scuola Svetog Roka jedna je od brojnih bratstva osnovanih u Venecije, a bavi se dobrotvornim radom. Osnovana je 1478. nakon opasne epidemije kuge. Ina\u010de ovaj je svetac za\u0161titnik od ko\u017enih bolesti, od gube, kuge, kolere i op\u0107enito zaraznih bolesti. A danas ga smatraju i za\u0161titnokom od AIDS-a. O autenti\u010dnosti ovih mo\u0107iju, kojima \u0107emo danas iskazati svoje \u0161tovanje, svjedo\u010di pe\u010dat i potpis kardinala Marca Cea koji je bio patrijarha Venecije od 1978. do 2002., a preminuo je u svibnju ove godine. Nazo\u010dnost relikvije ima svrhu \u0161irenja njegovog \u0161tovanja, kao i nadahnu\u0107e na djelima dobrotvornosti i pomo\u0107i drugima kako je \u010dinio sveti Rok.<\/p>\n
3.<\/b> Za liturgiju Rije\u010di predvi\u0111en je odlomak i knjiga o Tobiji, te Isusov govor o Posljednjem sudu. Tobijina knjiga, koja navije\u0161ta nadu i budi religioznu i nacionalnu svijest i vjernost, n astala je u burnim vremenima tre\u0107eg i drugog stolje\u0107a prije Krista. Kad je Izrael bio u vjeri i mo\u00adlitvi ugro\u017een zbog poganskog svijeta, sve vi\u0161e je postao svjestan da jedinstvo naroda ne daje ni zemlja ni vlada, nego jedna vjera i jedna nada. Knjiga donosi povijest dviju obitelji koje postaju uzor vjernosti Bogu u dijaspori, u 8. i 7. st. Opis je nabijen doga\u0111ajima i sna\u017enim mudrosnim izri\u010dajima iz neposred\u00adnog i jednostavnog obiteljskog \u017eivota. Kad je Tobit oslijepio, a lije\u010dnici mu nisu mogli pomo\u0107i, on svome sinu Tobiji daje posljednje upute: ”Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga na\u0161ega; nemoj grije\u0161iti ili kr\u0161iti njegovih zapovijedi… Dijeli milostinju … Ne okre\u0107i lice od siromaha … \u010cuvaj se svakog preljuba… Ne uzimaj za \u017eenu tu\u0111inku, koja ne pripada koljenu tvog oca, jer mi smo sinovi proro\u010dki… Ne \u010dini nikome \u0161to bi tebi samom bilo mr\u00adsko … Dijeli kruh s gladnima, a svojom odje\u0107om odjeni gologa… U svakoj prilici hvali Gospodina Boga i moli ga da ti upravlja pu\u00adtove, da sve tvoje staze i namjere dobro zavr\u0161e…” (4, 1\u201421). Iz ovih kratkih i jasnih poruka vidi se da je uspjeh i sre\u0107a u \u017eivotu ljubiti Boga i \u010diniti dobro bli\u017e\u00adnjemu.<\/p>\n
Odlomak iz te knjige koji smo \u010duli opisuje trenutak kada Tobija nudi polovicu imanja vodi\u010du i spasitelju njegove \u017eene Sare i oca Tobita. Tada se tajanstveni vodi\u010d predstavlja i otkriva svoj identit: ”Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih an\u0111ela, koji na nebo nosi mo\u00adlitve svetih i stupa pred slavu Svevi\u0161njega”. Obra\u0107aju\u0107i se zatim Tobitu i njegovom sinu Tobiji, Rafael nastavlja: ”Blagoslivljajte Boga \u0161to vam je iskazao milosr\u0111e”. A onda tuma\u010di kako je do\u00adbra molitva koju prati post i milostinja. Jer, ”milostinja osloba\u0111a od smrti i \u010disti od grijeha”. \u00a0Arkan\u0111eo Rafael, dakle, isti\u010de tri temelja duhovnosti koje su vrijedile onda, a vrijede i danas. To su molitva, post i milostinja. I Isus je u svom govoru na Gori bla\u017eenstava istaknuo i ponovio potrebu molitve, posta i milostinje (Mt 5, 20). A svoj govor na kraju vjekovao opisao u dana\u0161njem evan\u0111eoskom odlomku dirljivim susretom s onima koji su ga nahranili kad je bio gladan, napojili kad je bio \u017eedan, ogrnuli i pohodili kad je bio bolestan. ”\u0160to god ste u\u010dinili jednome od moje najmanje bra\u0107e, meni ste u\u010dinili”.<\/p>\n
4.<\/b> Snaga poruke <\/b>svetoga Roka, koji je s obiteljskim dobrom pomagao siromahe, kao i tekstovi iz Tobijine knjige i Matejevog evan\u0111elja, odgovor su na pitanja koja mu\u010de i na\u0161e suvremenike: Nagra\u0111uje li Bog one koji \u010dine dobro? Isplati li se moliti, postiti i milostinju dijeliti? Koristi li biti \u010destit u \u017eivotu i vjeran Bogu i istinama koje smo primili? Tobijina knjiga odgovara na ta pitanja lijepim stilom i finim zapa\u017eanjima o patnjama i radostima jedne uzorne obitelji. Pravednici su \u010desto izlo\u017eeni i te\u0161kim ku\u0161njama. Ali, oni mole i Bog ih usli\u0161ava i izbavlja od svih zala. Ne \u010dudi onda da su njegovo rodno mjesto Montpellier, a onda Brescia,\u00a0 Piacenza, te posebice Venecija osnivali bratov\u0161tine i gradili crkve\u00a0 Svetom Roku u \u010dast, posebice u vrijeme velike kuge 1477. A onda diljem Hrvatske brojna su mjesta koja ga \u0161tuju kao svoga za\u0161titnika: Virovitica, Stari Grad, Sutivan, Kre\u0161evo, Prapatnica, Klana, Lumbarda, \u0160epurine, Lovinac, Sveti Rok, Zaton, Jazavice, Ro\u017edanik, Galgova, Udovi\u010di\u0107 kod Otoka, Drni\u0161 i druga mjesta.<\/p>\n
\u010culi smo u prvom \u010ditanju kako se Bog slu\u017ei an\u0111elima da \u00a0pomogne \u010dovje\u00adkovoj sre\u0107i. Rafael, koga Bog \u0161alje, suputnik je Tobiji i lije\u010dnik njegovom ocu Tobitu. On je \u010duvar Tobijinog \u017eenidbenog saveza. Zato je ova knjiga ”pjesma nad pjesmama” u \u010dast obitelji. Temeljna teza ovog knji\u017eevnog bisera je da se obzorje Bo\u017eje za\u0161tite \u0161iri od obitelji na \u010ditavi Izrael, kao i na sve narode. Sveti grad Jeruzalem di\u017ee se iz ru\u0161evina. A u njemu se sabiru raspr\u0161eni Iz\u00adraelci i svi narodi svijeta da hvale i slave Gospodina. U tom vidu Tobija najavljuje nebeski Jeruzalem i Bo\u017eje kraljevstvo koje \u0107e postati sredi\u0161njom temom evan\u0111eos\u00adkog navje\u0161taja. To je ona svijetla nada za koju je i sveti Roko \u017eivio i sav se Bogu i bli\u017enjemu posvetio. Ona se ve\u0107 sada pomalo stvara, a u potpunosti \u0107e zasjati i ostvariti se na kraju vreme\u00adna kao ”novo nebo i nova zemlja” (Otk 21, 9-21).<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Biograd, 16. 08. 2014.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"