Prvi dio pobo\u017enosti: Uvod<\/b><\/p>\n
Dragi sve\u0107enici, redovnice i redovnici. Bra\u0107o i sestre u Kristu!<\/p>\n
U listopadu smo zapo\u010deli tre\u0107u godinu na\u0161eg hoda u vjeri kojoj smo\u00a0 dali osobiti euharistijski sadr\u017eaj. Naime, tijekom prve, 2012.\/2013., razmi\u0161ljali smo ono \u0161to se na Saboru govorilo i pisalo o otajstvu Crkve i Bo\u017ejeg naroda (LG 1-12). A onda tijekom pro\u0161le 2013.\/2014. osobitu pozornost posvetilo se goru\u0107em problemu promicanja dostojanstva braka i obitelji, kao i zna\u010denju Deset Bo\u017ejih zapovijedi. Ove pak 2014.\/2015. godine \u017eelimo posvetiti otajstvu euharistije, kao i tuma\u010denju svete Mise. Jer, euharistija je izvor i vrhunac \u017eivota i poslanja Crkve. Ona nije “tema poput drugih tema”, ve\u0107 sr\u017e kr\u0161\u0107anske vjere i \u017eivota; kako pojedinih vjernika tako i cijele zajednice \u017eupe, biskupije i sveop\u0107e Crkve. Zbog toga valja slaviti svete Tajne dostojanstveno i opu\u0161teno. Ne <\/b>u \u017eurbi i jurnjavi da \u010dim prije zavr\u0161i. Va\u017eno je pri tome koristiti i trenutke \u0161utnje, te njegovati crkvenu uhodanu vrstu glazbe. U tom vidu i ova godina posve\u0107ena euharistiji dobra je prigoda vidjeti \u0161to nam u tom vidu treba popraviti i pobolj\u0161ati. Nije bez razloga sveti Ivan Pavao II. svojevremeno pisao kako bi se “postigao veliki napredak kad bi se bolje i zauzetije slavila nedjeljna misa u \u017eupama, te uz to poja\u010dalo i euharistijsko klanjanje izvan svete Mise” (Ostani s nama, 29). <\/i><\/p>\n
Budu\u0107i da je prije pedeset godina, 28. listopada 1965., objavljen dekret o prilago\u0111enoj obnovi redovni\u010dkog \u017eivota (“Perfectae caritatis”), papa Franjo je najavio Godinu posve\u0107enog \u017eivota, koja je otvorena u Rimu na prvu nedjelju do\u0161a\u0161\u0107a (30. studenoga 2014.), i trajat \u0107e do Svije\u0107nice (2. velja\u010de 2016.). Mi je u na\u0161oj Nadbiskupiji otvaramo ve\u010deras ovom euharistijskom pobo\u017eno\u0161\u0107u Godinu posve\u0107enog \u017eivota sa \u017eeljom i molitvom neka \u010dlanovi Bogu posve\u0107enih osoba \u010duvaju i njeguju onu \u010detverostruku vjernost o kojoj je zborio sveti Ivan Pavao II. A to je: Vjernost Kristu i Evan\u0111elju, vjernost Crkvi i njezinom misijskom poslanju, vjernost idealima posve\u0107enog \u017eivota i karizmi osniva\u010da, te vjernost \u010dovjeku na\u0161eg vremena. Uz \u017eelju i \u017earku molitvu da nam svima euharistija bude izvor i vrhunac \u017eivota i na\u0161eg poslanja, po\u017eelimo da na\u0161i redovnici i redovnice u ovoj Godini euharistije i posve\u0107enog \u017eivota ostvare ovu \u010detverostruku vjernost, te s rado\u0161\u0107u u srcu proslavimo svi ovu godinu milosti Gospodnje.<\/p>\n
Ovo na\u0161e zborovanje ima dva dijela. Nakon kratke molitve, mnogopo\u0161tovani fra Andrija Bilokapi\u0107, provincijal, protuma\u010dit \u0107e logo za ovu godinu. Nakon toga zapjevat \u0107emo jednu pjesmu, a onda \u0107u redovnice i redovnike pozvati da obnove svoja obe\u0107anja. Nakon toga slijedi izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta i klanjanje.<\/p>\n
Pomolimo se,<\/p>\n
O\u010de sveti, premda sve vjernike zove\u0161 na savr\u0161enu ljubav, ipak ne prestaje\u0161 mnoge od njih poticati da odlu\u010dnije idu stopama tvoga Sina. Daj da tvoji izabranici budu znak tvoga kraljevstva Crkvi i svijetu. Po Kristu Gospodinu na\u0161em.<\/p>\n
\u00a0Drugi dio:<\/b> Tuma\u010denje uvodnih\u00a0obreda u svetu Misu<\/b><\/p>\n
Pro\u0161log prvog petka razmatrali smo o euharistiji kao sredi\u0161tu kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Iako ne mo\u017eemo dokraja shvatiti tom otajstvu \u0161irinu, dubinu i veli\u010dinu, potrebno je vra\u0107ati se njezinim izvorima, hraniti se tom hranom i produbljivati i na\u0161e znanje o njoj. A euharistijska godina lijepa je prigoda da produbimo svijest o tom neizmjernom blagu \u0161to ga je Krist povjerio svojoj Crkvi. Citirao sam svetog Ivana Pavla II. kako nam za to nisu nu\u017eni, a ni potrebni neki izvanredni zahvati. Dovoljno je ne zadovoljiti se osrednjo\u0161\u0107u na\u0161e duhovnosti, pa o\u017eiviti i osmisliti nedjeljna liturgijska slavlja, te osna\u017eiti i oplemeniti redovito euharistijsko klanjanje izvan mise. Ako to dostojno u\u010dinimo, pomo\u0107i \u0107emo sebi i onima s kojima \u017eivimo i skupa putujemo. Crkva, doista, vjeruje i ispovijeda da je euharistija sredi\u0161te i vrhunac kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Zbog toga je stolje\u0107ima ljubomorno \u010duvala i branila ovaj predragocjeni dar. I ispovijedala kako\u00a0 euharistija nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se \u010dasti i cjeliva. Ne, euharistijski Krist je \u017eivi Bog me\u0111u \u017eivim ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni.<\/p>\n
Pripovijeda se kako je neki talijanski pjesnik bio predvi\u0111en za audijenciju kod Pape koju je du\u017ee vremena tra\u017eio. A kad je saznao kad \u0107e to biti po\u010deo se spremati. Oti\u0161ao je brija\u010du i rekao neka ga obrije i o\u0161i\u0161a jer ide na susret s papom. Po povratku u svoj dom obukao je novu ko\u0161ulju i novo odijelo, kao i cipele koje je za tu zgodu neki dan kupio. Na koncu uputio se dosta vremena prije odre\u0111enog sata, te \u010dekao u predvorju vatikanskih dvorana. Ne znam koliko je prikladno audijenciju kod pape uspore\u0111ivati s Misom koja je jedna vrsta audijencije kod Boga?! Sli\u010dnost, naime, postoji. I mi se idu\u0107u na misu pripremamo, ne samo s posebnim odijelom, nego i s posebnim raspolo\u017eenjem. Na pontifikalnim misama prije koncila, biskupi su se obla\u010dili u crkvi kod oltara. A narod je pobo\u017eno pratio i molio. Isto\u010dna liturgija zadr\u017eala je sve\u010dano pjevanje u prigodi obla\u010denja patrijarha prije samog slavlja. Tada se, naime, vodi dijalog izme\u0111u \u0111akona i pjeva\u010dkog zbora na koru. \u0110akon pozdravlja svaki komad odje\u0107e \u0161to ga patrijarh stavlja na sebe, a zbor odgovara pjesmom.<\/p>\n
Rekao sam maloprije kako se i mi idu\u0107i na svetu misu pripremamo kao da idemo na audijencija na koju nas sam Bog poziva. Zato se na po\u010deku kajemo i ispovijedamo. Kajemo za sve \u010dime smo uvrijedili Boga, najve\u0107e i najmilije dobro. I molimo “Smiluj nam se Gospodine, jer smo sagrije\u0161ili tebi”. I dodajemo molitvu neka nam poka\u017ee milosr\u0111e svoje, oprosti nam grijehe i dane nam svoje spasenje svoje daj nam. Time zapravo ispovijedamo kako nema spasenja bez opro\u0161tenja. I ne mo\u017eemo se nadati nebu, ako nam Bog ne oprosti grijehe na\u0161e. Skru\u0161ena srca mi molimo: ‘Gospodine, koji si poslan izlije\u010diti srca slomljena, smiluj se, izlije\u010di nas i pomozi nam! Ti, koji si do\u0161ao pozvati gre\u0161nike, smiluj se! Pa mi smo ti jadni grje\u0161nici i zato do\u0111i i pozovi nas!<\/p>\n
Veliki glazbenici poput Beethovena, Mozarta, Schuberta, Gounoda, Verdija i drugi natjecali su se tko \u0107e bolje s glazbene strane dati zna\u010denje toj molitvi i tom vapaju. Kad slu\u0161amo to polifono izvo\u0111enje, osje\u0107amo u glasovima duboku \u010de\u017enju i vapaj ljudskog srca koje je ukomponirano u tom “Gospodine, smiluj se, Kyrie eleison!” Kao da je glazbenik osjetio na\u0161u nezahvalnu poziciju, odba\u010denih i prezrenih. Ali i mo\u0107 molitve koja spa\u0161ava. Kao da je vidio nebo gdje Bog kao svjetlo i spasenje na\u0161e stoluje. A ljudi otkupljeni krvlju njegovoga Sina stoje vani, na zemlji, pred vratima raja. Izvan su nebeske domovine, kao stranci i tu\u0111inci, ali nisu bez nade. Stoga, neumorno mole i vapiju: Gospodine smiluj se. Biju ih velike nevolje. Ugro\u017eeni su sa svih strana. No, oni ne prestaju kucati i moliti: Smiluj nam se, Gospodine! Obrani nas i o\u010duvaj od zla. To je, eto, smisao tog trostrukog zaziva: “Gospodine, smiluj se!”<\/p>\n
Kad zavr\u0161i “Gospodine, smiluj se!” i “Slava Bogu na visini”, dolazi sve\u010dana molitva Crkve koja se zove zborna molitva. Za\u0161to se zove zborna, kakva je struktura, po\u010detak i svr\u0161etak, te koji su dijelovi te molitve? Naime, u staro doba, po\u010detkom 4. stolje\u0107a, nije bilo crkava, ni zvona. Kr\u0161\u0107ani su se sabi\u00adrali u privatne ku\u0107e gdje se nekad moralo dugo \u010dekati dok se svi skupe. A kad bi se skupili, biskup bi molio tu molitvu nad sabranim narodom, pa se zato i zove zborna molitva koja uglavnom ima tri dijela. Najprije se obra\u0107amo Bogu Ocu rije\u010dima “Bo\u017ee”, ili “Svemogu\u0107i vje\u010dni Bo\u00ad\u017ee”. U drugom dijelu spominjemo se blagdana, kao napr. na Bogojavljenje velimo: “Bo\u017ee, ti si po zvi\u00adjezdi prethodnici objavio narodima svoga Jedinoro\u0111enca”. A onda dolazi tre\u0107i dio koji uobli\u010den u molbu koja izvire iz blagdanske misli: “I mi smo te ve\u0107 upoznali po vjeri, pa nas dovedi do gledanja tvoje uzvi\u0161ene krasote”.<\/p>\n
Na po\u010detku sve\u0107enik veli “Pomolimo se”, a to zna\u010di svi smo pozvani priklju\u010diti se molitvi, a ne samo stajati i gledati. A svr\u0161etak se moltve upravlja Bogu Ocu “po Isusu Kristu, koji s Bogom ocem i Duhom Svetim \u017eivi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen”. Mi se, naime, obra\u0107amo i molimo Boga. Ali, znamo da smo grje\u0161nici, pa nismo sigurni ho\u0107e li nas usli\u0161iti? I Crkva je zajednica grje\u0161nika. No, mi znamo i vjerujemo da imamo pristup k Ocu po Onomu koji je postao\u00a0 na\u0161 brat; koji kao nevini Jaganjac nikada nije zgri\u00adje\u0161io. Ali, danas nas zagovara kod Oca u nebu. Zato, mi zapravo velimo Bogu Ocu da to “\u010dinimo po Kristu koji za nas moli, zastupa nas i zagovara. I zaklju\u010dujemo neka to u\u010dini, ne zbog nas koji toga nismo dostojni, nego zbog njegovoga Sina koji je radi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja do\u0161ao na zemlju.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, Katedrala sv. Sto\u0161ije, 5. prosinca 2014.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"