1. Obljetnica vojno-redarstvene akcije ‘Maslenica’, koja je planirana i izvedena od 6. do 27. sije\u010dnja 1993., podsje\u0107a nas one kona\u010dne pobjede u ‘Oluji’ 1995. Znamo kako su tijekom te akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili zadarsko zale\u0111e, Masleni\u010dko \u017edrilo i zrakoplovnu luku Zemunik, pa je omogu\u0107eno prometno povezivanje juga i sjevera Hrvatske. Operaciju su planirali i izveli generali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Marka\u010d. A u izvedbi bile su anga\u017eirane sve grane Oru\u017eanih snaga RH, koje su osloba\u0111anjem zadarskog zale\u0111a najavile kona\u010dnu pobjedu u Oluji.<\/p>\n
U dana\u0161njem \u010ditanju slu\u0161ali smo pisca poslanice Hebrejima kako veli: ”Evo, dolaze dani kad \u0107u s domom Izraelovim i domom Judinim dovr\u0161iti novi Savez” (Hebr 8, 8). Zadr\u017eimo se malo na ovoj re\u010denici ”dovr\u0161enja Novog Saveza” kako bismo u\u0161li u sredi\u0161te ovoga slavlja u kojem \u017eelimo moliti za poginule branitelje uz sje\u0107anje na 22. obljetnicu operacije Maslenica. Kad bi nam na\u0161a poginula bra\u0107a, kojih se s po\u0161tovanjem i zahvalno\u0161\u0107u sje\u0107amo, mogli ne\u0161to re\u0107i, siguran sam kako bi se zahvalili \u0161to smo ih uklju\u010dili u na\u0161e molitve u svetoj misi. Nama pak \u017eivima ovo je lijepa prigoda produbiti svijest o neizmjernom blagu \u0161to ga je Krist ostavio i povjerio Crkvi u euharistiji. Njezina pak vjera u Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji ostala je ista i nepromijenjena. Velika je to i nedoku\u010diva tajna pred kojom s Tomom ponavljamo: “Ne shva\u0107amo, ne gledamo, al’\u00a0 po jakoj vjeri znamo, \u0161to van reda biva tu!”<\/p>\n
2.<\/b> U kontekstu \u010ditanja iz poslanice Hebrejima mo\u017eemo re\u0107i da je taj novi savez Bog sklopio sa svojim narodom po smrti, uskrsnu\u0107u i uza\u0161a\u0161\u0107u njegovoga sina Isusa Krista. A on je po ovom slavlju nazo\u010dan me\u0111u nama. “Starajte se, ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za \u017eivot vje\u010dni” (Iv 6, 27), govorio je Isus u Kafarnaumu. Jelo koje prolazi i jelo \u0161to ostaje za \u017eivot vje\u010dni predstavljaju dva opre\u010dna sustava, dva mentaliteta, dvije \u017eivotne filozofije. Me\u0111u njima je velika provalija i jasno razgrani\u010denje. To su dva kraljevstva: ovog i onoga svijeta, vidljivo i nevidljivo, svijet duha i materije, vjere i nevjere, prolaznosti i vje\u010dnosti. O\u010dima vjere shva\u0107amo i prihva\u0107amo da je prava sre\u0107a u onome \u0161to ne prolazi: u duhu, istini, u plemenitosti, u Bogu, u vjeri i nadi. U uskrsnu\u0107u i besmrtnosti. Bog je jedini neprolazan i vje\u010dan. On i nas po euharistiji \u010dini dionicima svoje vje\u010dnosti. U tom vidu \u010dvrsto se nadamo i vjerujemo da su i na\u0161a poginula bra\u0107a sada dionici te vje\u010dnosti.<\/p>\n
Okupljeni oko oltara mi vjerujemo da je euharistijski Krist sredi\u0161te na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. On\u00a0 nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se \u010dasti i cjeliva. Ne, euharistijski Krist je \u017eivi Bog me\u0111u \u017eivim ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. Kad je prvi put pri\u010destio svoje apostole na Posljednjoj ve\u010deri rekao je: “Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja se za vas prolijeva”. Od toga svetog i sve\u010danog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni na\u010din milost kri\u017ea i otkupljenja. Te\u010de i struji novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. On le\u017ei na oltaru kao \u017ertvovano i uvijek \u017eivo “Janje Bo\u017eje koje oduzima grijehe svijeta” (Iv 1, 29).<\/p>\n
3.<\/b> Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, i na\u0161e \u0107e putovanje jednom zavr\u0161iti. Nemamo ovdje trajnog prebivali\u0161ta. Putujemo u ku\u0107u O\u010devu.\u00a0 Ne daj nam Bo\u017ee okasniti.\u00a0 Jo\u0161 ima vremena dok smo na putu. Prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Crkva stoga vjeruje i ispovijeda da je euharistija sredi\u0161te i vrhunac kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. I stolje\u0107ima je ljubomorno \u010duvala i branila ovaj predragocjeni dar. I ispovijedala kako Krist po euharistiji \u017eivi me\u0111u nama. On je Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. A kad misnik veli “pomolimo se”, on nas poziva da se priklju\u010dimo molitvi Crkve. Mi se tada \u00a0obra\u0107amo i molimo Bogu, iako znamo da smo grje\u0161ni ljudi. A kad dvoumimo ho\u0107e li nas Bog usli\u0161iti, mi znamo i vjerujemo kako imamo pristup k Ocu po Onomu koji je postao\u00a0 na\u0161 brat, te nas zagovara kod njega u nebu. Zato, kad iznosimo svoju molitvu, mi zapravo molimo neka nas radi njega usli\u0161i. Ne zbog nas jer toga nismo dostojni, nego zbog njegova Sina koji je radi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja do\u0161ao na zemlju.<\/p>\n
U tom vidu \u010dvrsto se nadamo i vjerujemo da \u0107e Bog \u010duti i usli\u0161ati na\u0161e molitve za poginule branitelje kojih se ovdje u sveti\u0161tu na\u0161eg nebeskog za\u0161titnika svetoga \u0160ime s po\u0161tovanjem i zahvalno\u0161\u0107u sje\u0107amo. Vjeruju\u0107i kako je svaka misna pretvorba predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovog kona\u010dnog dolaska “jednog dana”, mi \u0107emo i danas nakon pretvorbe i podizanja jednoglasno moliti i pjevati: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Do\u0111i Gospodine Isuse. Amen.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, crkva sv. \u0160ime, 21. sije\u010dnja 2015.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"