1. Poslanica Hebrejima spominje danas da je Veliki Sve\u0107enik postao bra\u0107i sli\u010dan kako bi mogao okajavati grijehe naroda. A evan\u0111elist Marko izvje\u0161\u0107uje nas o Isusu koji ustaje ”rano ujutro, jo\u0161 za mraka i povla\u010di se na molitvu na samotno mjesto”. A onda kre\u0107e Galilejom ”propovijedati u sinagogama i lije\u010diti ljude od raznih bolesti”. No, prije nego uputim nekoliko rije\u010di, htio bih u ovoj prigodi obnoviti svoja obe\u0107anja dana prije 25 godina.<\/p>\n
Tekstovi iz liturgije \u010ditanja u kontekstu euharistijske godine i ove prigodne obljetnice daju mi povoda da se malo zadr\u017eimo na euharistiji kojoj smo postali nedostojni poslu\u017eitelji. Po euharistiji, naime, Bog je nazo\u010dan me\u0111u nama. On je tu, jer \u00abdragost mu je biti sa sinovima ljudskim\u00bb. Zbog toga je euharistijski Krist sredi\u0161te na\u0161e vjere i sve\u0107eni\u010dkog \u017eivota. Kad je prvi put pri\u010destio svoje apostole na Posljednjoj ve\u010deri izgovorio je rije\u010di: ”Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja \u0107e se proliti za vas”. I od toga svetog i sve\u010danog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni na\u010din milost \u00a0kri\u017ea i otkupljenja. Te\u010de i struji novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. On le\u017ei na oltaru kao ”zaklano i \u017ertvovano”, ali uvijek \u017eivo ”Janje Bo\u017eje koje oduzima grijehe svijeta” (Iv 1, 29). On stoji na \u017ealu i \u010deka nas i tra\u017ei ljude za velika djela. Jer, ”treba dlanove na\u0161e i srca na\u0161eg ra\u017earen plamen”. I premda smo jadni i siroma\u0161ni ljudi, on se veseli \u0161to smo spremno prepustiti svoju la\u0111u i kormilo njemu, te s pjesmom krenuti kamo nas \u0161alje. ”Ti i ja, kre\u0107emo skupa, loviti srca na moru \u017eivota”, kako lijepo zbori ona Wojtylina pjesma ”Krist jednom stade na \u017ealu”.<\/p>\n
\u00a02.<\/b> Obi\u010dno se pojedina zvanja prosu\u0111uju po tome koliko pridonose izgradnji dru\u0161tva, koliko koriste samom \u010dovjeku i kakav ekonomski polo\u017eaj osiguravaju onima koji ih vr\u0161e. A kad je u pitanju odre\u0111ena profesija ljude uglavnom zanima je li \u010dovjek stru\u010dan i ispunjava li poslovne obveze. Njegov pak moralni \u017eivot manje ih zanima. Tako nije sa sve\u0107eni\u010dkim pozivom! Na njega se ne mo\u017ee gledati mjerilima ovoga svijeta! Jer, u njemu se ostvaruje vje\u010dno sve\u0107eni\u0161tvo Isusa Krista, Sina Bo\u017ejega. Dok druga zvanja \u010dovjek mo\u017ee vr\u0161iti dobro ako i nema vjere, u sve\u0107eni\u010dkom zvanju to je temelj. Sada razumijete ono pitanja na koje sam maloprije odgovarao. A ono vrijedi i za sve\u0107enika: Ho\u0107e\u0161 li poklad vjere \u010duvati \u010distim i cjelovitim?! Ne samo vjeruje\u0161 li, nego ho\u0107e\u0161 li taj poklad \u010duvati?! Dakle, sve\u0107eni\u0161tvo ima svoje opravdanje samo iz vjere i svoj smisao samo po vjeri. Nositelj duhovnog zvanja mo\u017ee biti samo \u010dovjek vjere. I narod Bo\u017eji gleda nas i prihva\u0107a uglavnom o\u010dima vjere!<\/p>\n
Mo\u017eda ponekad nismo ni svjesni velikog Otajstva koje je u na\u0161im rukama. A ono je bit \u017eivota, du\u0161a i srce kr\u0161\u0107anstva i povijesti spasenja. Euharistijska godina trebala bi nam pomo\u0107i biti toga sve vi\u0161e svjesni. I biti zahvalni za veliki privilegij, dar i milost koja nam je dodijeljena. Bez euharistije hramovi su ledeni i pusti. Krijeposti gube du\u0161evnu snagu i veli\u010dinu. Istina, u opasnosti smo da pretjerani aktivizam i brojni svakodnevni poslovi umanje na\u0161 idealizam i da nam svetinje nekada postanu ”stvari koje treba obaviti”. Pri\u010da neki duhovni spisatelj kako je ”sve\u0107enik organizirao procesiju s Presvetim, te bri\u017eno predvidio sve: pjeva\u010di, pjesme, ministranti, svije\u0107e, tamjan, redoslijed u procesiji, zvonjenje i dr.. Ceremonija je zapo\u010dela glazbom, zvonima i orguljama kako je i planirano. Miris tamjana stvarao je ozra\u010dje sve\u010danosti i pobo\u017enosti. S pla\u0161tem na le\u0111ima i pod baldakinom sve\u0107enik je koracao dostojanstveno dr\u017ee\u0107i u ruci sve\u010dano pozla\u0107enu pokaznicu. Pred zavr\u0161etak procesije ministrant je htio ne\u0161to kazati sve\u0107eniku. No, on ga odbijao. Ali, ministrant je bio uporan pa ga je sve\u0107enik priupitao: ”\u0160to se dogodilo?” ”Vele\u010dasni, \u0161apnuo je ministrant ispod glasa, zaboravili ste staviti Hostiju u pokaznicu”. \u017dupnik je pogledao u pokaznicu i prokomentirao: ”Uvijek zaboravim neki mali detalj!”<\/p>\n
3.<\/b> Pou\u010dna je reakcija ovog sve\u0107enika, nama koji svaki dan razgovaramo s Isusom na oltaru. I dobra prigoda upitati se ”dogodi li se i nam katkada da nam Svetinja nad Svetinjama postane ”dnevni mali detalj” koji treba obaviti?! Doga\u0111aj je pou\u010dan i za vjernike koji ponekad Isusu \u00a0nazo\u010dnom u hostiji pristupaju kao nekoj svetoj relikviji koju se po\u0161tuje i cjeliva. A ne kao \u017eivom Bogu koji je na\u0161a hrana i poputbina. Jer, kad sam iznemogao, slab ili gladan, on me krijepi, ja\u010da i hrani. Vidi moj pla\u010d i moje trpljenje. Ra\u0161irenim rukama s kri\u017ea grli me i tje\u0161i: Ne boj se, ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. Tko vjeruje u mene imat \u0107e \u017eivot vje\u010dni! U tom vidu potrebno ne samo u nekim okruglim godi\u0161njicama, nego i \u010de\u0161\u0107e razmi\u0161ljati o tom velikom milosnom daru. I upitati osje\u0107amo li doista u du\u0161i kako je do\u0161lo spasenje du\u0161i na\u0161oj.<\/p>\n
Za dva mjeseca napunit \u0107e se punih pet godina kako sam imenovan biskupom ove \u010dasne nadbiskupije. Uz iskrenu zahvalu Bogu za sve, zahvaljujem i vama, bra\u0107o sve\u0107enici i redovnici. Htio bih u ovoj prigodi ponoviti rije\u010di carinika: Gospodine, budi milostiv meni nedostojnom sluzi svome. I zamoliti ga za pomo\u0107 i blagoslov. Treba mi i va\u0161a molitvena i ljudska potpora i razumijevanje. Umoran sam od nepotrebnih i suvi\u0161nih poslova. A pred bukom svijeta i svjetovnih ponuda, \u017eeljan sam du\u0161evnog odmora. Ovu misu prikazujem za vas, dragi sve\u0107enici. Uz ovu misnicu koju ste mi darovali u ovoj prigodi \u017eelim prinijeti Velikom Sve\u0107eniku i na\u0161em bratu, sve va\u0161e nakane, molitve i \u017eelje. Sva va\u0161a pitanje i tjeskobe. I moliti ga \u017earko neka do\u0111e k nama; neka se svrati svakome od vas i donese onu radost i spasenje kako je to u\u010dinio Zakeju u domu njegovu. Sveta gozba koju dnevno slavimo kadra je to u\u010diniti. Stoga \u0107emo i danas, dok smrt Gospodnju navije\u0161tamo i uskrsnu\u0107e slavimo, moliti i vapiti: Do\u0111i Isuse pod na\u0161 krov, u na\u0161u nadbiskupiju, i u na\u0161a srca i du\u0161e. Blagoslovi nas koji radimo na terenu ove Nadbiskupije i posveti nas u ovoj Godini euharistije i posve\u0107enog \u017eivota. Amen.<\/p>\n
\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107,<\/p>\n
nadbiskup zadarski<\/p>\n
\u00a0Zadar, Sve\u0107eni\u010dka rekolekcija, 14. 01. 2015.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"